Očekivanja, granice, ambicije- škola

[cappy]

Nisam sigurna kako da stavim naslov...Kada i kako ste prihvatili da ono što želite i trudite se da vaša djeca budu, prvenstveno mislim na školske obveze- se neće dogoditi i ispasti onako kako vi želite, da je vrijeme da se odustane i prepusti djetetu da pliva stazom koju je sam zacrtao....
Moj je šestaš i netko će reći, odavno si trebala....Možda i jesam no još uvijek ne mogu mirno prihvatiti činjenicu da na neke stvari ne mogu utjecati. Htjela bih napokon naći neki mir jer vidim da me sve to previše ždere i da nije dobro za mene... Ako sam nerazumljiva evo npr. dobio zadaću iz matke kroz vikend, za ocjenu, riješio tek pola, a pola će jutros. Ono, neshvatljivo mi je da se čeka zadnji čas,a i voljela bih da sam to iskontrolirala, jer ima li lakše zarađene ocjene od ispravno napisane zadaće...
Dakle, savjetujte , kako prihvatiti činjenično stanje i sačuvati živce...

[mama pticica]

Evo bas danas!
Na jutarnjoj kavi s mm-om

[Lili75]

cappy

sad će ti se javiti cure s iskustvom i sigurna sam da će te utješiti.

Mislim da trebaš prihvatiti, a on naučiti na svojim greškama.

[Peterlin]

Evo jedne matere koja je morala odustati od svojih ambicija i djeci prepustiti NEKE odluke...

DakleM, još u vrtiću htjela sam starijeg sina dati u englesku grupu, ali se psihologinja ustobočila i rekla "NE, on ne govori ni svoj jezik dovoljno dobro". Istina, on je od malih nogu bio u Suvagu zbog teške nagluhosti i zakašnjelog razvoja govora. To se s godinama riješilo, ali mamine ambicije učenja jezika morale su biti odgođene. Dobila sam priliku vježbati s njim neke druge stvari koje su mu više trebale. Stigao je sve kasnije.... Eno ga, maturant u XV gimnaziji, odlikaš s jasnom perspektivom što želi dalje. U šestom razredu bio je već debelo glavni tehničar na svakoj školskoj priredbi (razglas, rasvjeta, projektor...) i to mu je tako dobro išlo da ga i dan danas spominju u njegovoj staroj školi. Vjerojatno će mu i struka biti negdje u tom okviru. Zna čovjek što želi, a s dobrim ocjenama iz matematike i fizike može mu i biti. Instrukcije mu trebaju samo iz hrvatskog jezika.

S drugim sinom smo imali muku u nižim razredima osnovne škole, ali i taj je točno znao što želi. Budući da ima dijagnosticirane teškoće čitanja, odbio je moju ideju o općoj gimnaziji i otišao u tehničku školu. Eno ga, zadovoljan trećaš. Ako i ne nastavi studij (u što sumnjam) imat će struku s kojom može dobiti sasvim solidan posao. A ja bih ga zaštihala u opću gimnaziju, ali je u HZZ-u na testiranju pokazao najbolje rezultate za tehniku i tako je i napravio.

* * *

U šestom razredu obično se pokaže cijeli niz karakteristika koje roditelj treba uzeti u obzir. Neke su za korekciju, a neke treba uzeti zdravo za gotovo. Štajaznam, mogu ja dubiti na glavi i tupiti djeci da je medicina najbolji studij, kad su oni rođeni tehničari i to se vidjelo još od pelena. Najozbiljnije govorim.

Zašto šesti razred? To je dob kad većina prosječne djece mora početi učiti i mora otkriti način učenja koji im najbolje odgovara. Tu roditelj može pomoći, može nadzirati, može podupirati, ali ne može uvijek natjerati vodu na svoj mlin. Ono što je bitno je potaknuti (ili natjerati) dijete da stekne osnovno znanje iz SVIH predmeta, jer osnovna škola = osnovno znanje, to treba znati sve. Uvijek se sjetim svog dobrog prijatelja i kuma, koji bi s guštom studirao agronomiju, samo da je znao kemiju iz osnovne škole. Rupa u znanju kasnije mu je ograničila izbor zanimanja. To možda izgleda banalno, ali nije. Osim toga, osnovnoškolsko gradivo većina prosječnih roditelja može pomoći svojoj djeci. Time se postižu dvije stvari, koje bih nazvala lateralnim pozitivnim efektima: nadzor i pozitivan primjer. Stignemo platiti instrukcije i kasnije...

Druga važna stvar koju moraju naučiti u ovoj dobi je upravljanje vremenom. U ovoj dobi obično otkriju da nije dosta prolistati tekicu 5 minuta prije testa i dobiti odličnu ocjenu. Tja, povremeno ih treba pustiti "da ugaze", ali ako se ne snalaze, bolje je malo ih koordinirati i pritjerati, jer se često teško mogu sami organizirati i iskobeljati iz nagomilanog gradiva pred kraj škg, a nisu još svjesni da im te ocjene trebaju za upis u srednju školu.

Svakom djetetu nešto dobro ide, a na tome se treba graditi dalje. Ako mu dobro idu jezici, vjerojatno nije loš ni u matematici. Ako mu dobro ide poviejst, vjerojatno će ići i geografija... Ako ide fizika, ići će i kemija... Ljubav prema pojedinom predmetu u ovoj dobi često ovisi o kvaliteti nastave, a tu doma možemo dosta efikasno popuniti rupe. Čak je puno važnije pokazivati trajni interes (kao - daj ti meni to objasni, ja sam to već zaboravila, a čini mi se zanimljivo) nego platiti instrukcije.

[Peterlin]

cappy, vrijeme je da OZBILJNO porazgovaraš s djetetom o tome kako njegove sadašnje ocjene mogu utjecati na odabir srednje škole i kasnijeg zanimanja. Nisu oni premali u šestom razredu. To je trenutak kad ih prvi put treba s tim upoznati (da ne kažem - suočiti). Netko će shvatiti od prve (moj stariji), a nekima treba još duuuugo zvocati (moj mlađi).

Mi smo balansirali između te dvije stvari - prepuštanja djeci nekih odluka i nadzora nekih drugih odluka. To je tako. Uostalom, ovo je početak puberteta i razgovor o školi "kao s odraslim" je sasvim dobar način da se uspostavi solidna komunikacija, koju treba zadržati i kasnije.

[marta]

Prije 2-3 dana smo mm i ja razgovarali kako trebamo unovcit sposobnost naseg srednjeg sina da uvjeri ljude oko sebe u kojesta... Mi smo najmladjem pricali kako i koliko mora uciti za ocjene koje zeli. Al nista od toga se nije primalo. Onda mu je brat nekim svojim trikovima uvalio paranoju da se nece moci upisati u gimnaziju. Sad se uci svaki dan, ispunjavaju se radne, nizu se petice, itd... Doduse uvalio mu je i paranoju da je debeo, a malo je posao u tom pravcu, pa je i smrsavio.
Oš da ti iznajmim šaptača dvanaestogodišnjacima?

[cappy]

Oš da ti iznajmim šaptača dvanaestogodišnjacima?

Dobro bi mi došao : )
Pričamo mi njemu, ali nema vajde...Ne znam jel nas na drugoj rečenici prestane pratit ili mu još nije postalo bitno...

[casa]

Pa, ako si dosad ti drzala konce, vjerojatno mu treba vremena da shvati da je sad on odgovoran. Kao kad godinama radis pod sefom, pa ti postanes sef. Ono, zatekne te da sad moras sam organizirat... A zadaca koju nije napisao ili nije dovoljno vazna njemu ili dovoljno teska da krene ranije od jutra prije. Pusti ga... Bar toliko da skupi posljedice. Pa ga pitaj kako to da nisi dobio pet iz one zadace... Nisi znao.. Trebas pomoc.. To su sukladnosti jel tako..

[sirius]

cappy

sad će ti se javiti cure s iskustvom i sigurna sam da će te utješiti.

Mislim da trebaš prihvatiti, a on naučiti na svojim greškama.

Ili NEĆE.

Barem NE u nekom pozeljnom vremenu.
Ali duuuuuuug je život.
PS: unutrnja motivacija kod nekih se razvije tek u kasnom pubertetu prema odrasloj dobi. Tako da i na to treba racunati.

[Beti3]

Dobro bi mi došao : )
Pričamo mi njemu, ali nema vajde...Ne znam jel nas na drugoj rečenici prestane pratit ili mu još nije postalo bitno...

A ako on stvarno ne želi više? Ako mu je želja i domet trogodišnja škola? Ne govorim samo o tvom djetetu, nego općenito. Možeš li se ti pomiriti s tim? Ili bilo koja mama?
Ili kad netko stvarno ne može više od toga?
Kad nije za učenje? Ali je za rad, ili za vožnju autobusa, dizalice, ma za bilo što.
Ne treba djeci nametati vlastita očekivanja. Treba ih prihvatiti kakva jesu.

[Evelina]

Da, ako jesu.
Šta kad žele završiti trogodišnju samo zato da to više završi, ali je sposoban za puno više, samo ne želi proći potrebne korake za to jer nema trenutno dovoljno dalek pogled u budućnost i kakva ona može biti u slučaju a), slučaju b), a ne možeš mu dokazati ništa?

Pustiti, ne pustiti, riskirati cijelu djetetovu budućnost radi prihvaćanja ili odbiti prihvatiti jer TI znaš da može bolje, a ono je nezainteresirano ili u oblacima ili naprosto najpametnije, tojest tako misli?

Ne pitaj kako znam.

Da su mene prihvatili, prala bih čaše u opskurnoj birtiji bez srednje škole.
A nisam išla u trogodišnju.

Sent from my ZTE BLADE A910 using Tapatalk

[cappy]

Bas to, cini se da njemu nije bitno...Nije da sam ja drzala konce pa sad nebi, nego me smeta sto on nema ambiciju i zelju potrudit se vise, ono on je zadovoljan s dobrim uz malo truda, ne zeli se truditi za vise...To se ja pitam, da li vrijedi da ja trosim svoje zivce i energiju, a i onda ce tek ponekad postici bolji rezultat jer ne ulaze dovoljno sebe ili da ga pustim, da dobi ocjene sukladno svom trudu...

[Beti3]

Pustiš ga. Pa nakon godinu-dvije shvati da je ipak bolje još nešto završiti. Pa opet malo radi, pa vidi da bi mogao još malo ponešto završiti
Možeš pitati kako znam. Imam doma takvog.

[Evelina]

Cappy, ja ne bih pustila.
Najvise me zivcira to sto bih tek danas, sa svom tom unutarnjom motivacijom (koja je dosla stvarno kasno, srednje dvadesete), upornošću koja graniči s inatom, organizacijom i popratnim vještinama, akademski briljirala. Tek sam SAD spremna na samoodricanje radi buducnosti, al sad je kasno, ključna vremena su za to prošla.

A s druge strane, neki bas moraju kroz trnje do zvijezda, a neki samo uđu u tramvaj.


Sent from my ZTE BLADE A910 using Tapatalk

[jelena.O]

Imam primjer dečka koji je završio trogodišnju školu strukovnu s dobrim do vrlo dobrim uspjehom,ove godine upisao razliku četvrte godine,sve razlike do sad prošao skoro s 5.0 ima u deset ispita jednu do dve četvorke,,i to još uz posel. Da je malo mučnuo glavom u osnovnoj mogo je to srediti bez nadoknade

[čokolada]

Imali smo već sličnu temu.
http://forum.roda.hr/threads/92953-V...adite-s-djecom
Ne znam, doduše, je li netko u OŠ stvarno dugoročno pustio dijete da ode nizbrdo na nivo koji mu se čini u tom trenu zgodan. Osim onih koji imaju supersavjesnu djecu i koji su čvrsto zastupali stajalište da bi ih oni pustili, ma što pustili, još ih i pogurnuli da tresnu što dublje iz pedagoških razloga .

[martinaP]

Nije problem u onome sto ne moze. To me ne muci. Nego u onome sto moze, a nece.

Kod ovog moga je u sestom razredu malo, malo bolje nego lani. Cak je i jednu prezentaciju dobrovoljno napravio. Ja sam malo popustila uzde jer mi se ucinilo da mogu, za sad funkcionira. Ali i dalje sam u toku sa svim zadacama

[čokolada]

I mojoj je maloj problem što može, ali neće . Ajde, nakon skoro cijelog polugodišta uhodavanja u 5.r. , mogu, nadam se, konstatirati da je shvatila o kojoj se količini učenja zapravo radi tj. koliko je detaljno potrebno ući u materiju da bi nešto trajno pohranila iz POV, GEO, PRI. Nije još došla na level da razumije da postoji i učenje HJ, EJ, NJJ, MAT izvan trominutnog pisanja domaćeg rada, ali srećom ima stvarno izvrsne profesore koji puno rade i stalno ih ispituju pa se nadam da će joj i tu "svanuti".

[babyboys]

Ja bi sad mogla svasta napisati... Ne stignem.

Moj mrzi skolu. Ne pretjerujem. Mrzi.
A zna i moze i kapacitet je .. nece.
Svi profesori su mo rekli da on djeluje beskrajno nezainteresirano za sve,kao da je na drugoj planeti,a kad ga se nesto pita odgovor je takav da svi ostanu bez teksta. Rezonira bolje nego itko u razredu.
Napisao je najzrelije lektire. Radi prezentacije na novou 8. Razreda. Ovo su biljeske iz e dnevbika i impresije profesora na indovidualnim razgovorima.

Ali mu se ne da. Njemu je sve sto uce glupo i dosadno. On to sve zna,vec je cuo,vidio,pročitao.
I sve se podrazumjeva (pa kako netko to ne zna?).
Primjer, rade razlomke nedavno,iz kompleksnih zadataka dobije pet,iz skracivanja 3. Jer ne pokrati do kraja. Zna on da ide još,ali nema potrebe, podrazumjeva se ,svako vidi koliko je to na jraju ,ne treba sad on i napisati.

Ja ludim od muke, povremeno nisam bas takticna i sve smo mu objasnili sto puta,ne vrijedi .. on vozi po svom.

A dijete je koje kada ulozi kvalitetnih 15 minuta vremena u bavljenje skolom rastura. I mogao bi lako sve sto poželi. Samo ne zeli.

Lastane pomozi.

[Peterlin]

Ja bi sad mogla svasta napisati... Ne stignem.

Moj mrzi skolu. Ne pretjerujem. Mrzi.
A zna i moze i kapacitet je .. nece.
Svi profesori su mo rekli da on djeluje beskrajno nezainteresirano za sve,kao da je na drugoj planeti,a kad ga se nesto pita odgovor je takav da svi ostanu bez teksta. Rezonira bolje nego itko u razredu.
Napisao je najzrelije lektire. Radi prezentacije na novou 8. Razreda. Ovo su biljeske iz e dnevbika i impresije profesora na indovidualnim razgovorima.

Ali mu se ne da. Njemu je sve sto uce glupo i dosadno. On to sve zna,vec je cuo,vidio,pročitao.
I sve se podrazumjeva (pa kako netko to ne zna?).
Primjer, rade razlomke nedavno,iz kompleksnih zadataka dobije pet,iz skracivanja 3. Jer ne pokrati do kraja. Zna on da ide još,ali nema potrebe, podrazumjeva se ,svako vidi koliko je to na jraju ,ne treba sad on i napisati.

Ja ludim od muke, povremeno nisam bas takticna i sve smo mu objasnili sto puta,ne vrijedi .. on vozi po svom.

A dijete je koje kada ulozi kvalitetnih 15 minuta vremena u bavljenje skolom rastura. I mogao bi lako sve sto poželi. Samo ne zeli.

Lastane pomozi.

Da te probam utješiti, a isto tako i cappy - ovo zahtjevnije gradivo vrlo često se potrefi s pubertetom i porastom razine hormona. Ako se još potrefi i neki nastavnik s kojim djeca ne kliknu - eto cirkusa...

Kod mojih sinova je najbolje rezultate davao razgovor na razini odrasle osobe. Kad sam se prestala ponašati da sam pametnija i znam bolje i pustila ih da sami izvedu zaključke o posljedicama (može i na vlastitoj koži DO neke mjere, ali ne i previše), sve je ipak nekako došlo na mjeru i dobro završilo. Ali da je bilo teških trenutaka baš u šestom i sedmom razredu - bilo je.

[sirius]

Ja bi sad mogla svasta napisati... Ne stignem.

Moj mrzi skolu. Ne pretjerujem. Mrzi.
A zna i moze i kapacitet je .. nece.
Svi profesori su mo rekli da on djeluje beskrajno nezainteresirano za sve,kao da je na drugoj planeti,a kad ga se nesto pita odgovor je takav da svi ostanu bez teksta. Rezonira bolje nego itko u razredu.
Napisao je najzrelije lektire. Radi prezentacije na novou 8. Razreda. Ovo su biljeske iz e dnevbika i impresije profesora na indovidualnim razgovorima.

Ali mu se ne da. Njemu je sve sto uce glupo i dosadno. On to sve zna,vec je cuo,vidio,pročitao.
I sve se podrazumjeva (pa kako netko to ne zna?).
Primjer, rade razlomke nedavno,iz kompleksnih zadataka dobije pet,iz skracivanja 3. Jer ne pokrati do kraja. Zna on da ide još,ali nema potrebe, podrazumjeva se ,svako vidi koliko je to na jraju ,ne treba sad on i napisati.

Ja ludim od muke, povremeno nisam bas takticna i sve smo mu objasnili sto puta,ne vrijedi .. on vozi po svom.

A dijete je koje kada ulozi kvalitetnih 15 minuta vremena u bavljenje skolom rastura. I mogao bi lako sve sto poželi. Samo ne zeli.

Lastane pomozi.

Kod mene tom slucaju nema pomoci. Brojim doslovni dane kad ce zavrsiti njegova srednja skola. I nadam se da nece izletiti iz skole zbog pametovanja ili pasti razred. Eto, jos 4 dana do pola drugog razreda srednje.

[babyboys]

Ma mi ratujemo od prvog dana skole. On je prvo polugodište prvog razreda preplakao. I to ne mislim na histeriju,vec onaj tuzni tihi plač od kojeg ti se srce slama.

A prva 4razreda je bio medju tri najbolja ucenika.

On obozava engleski, prezire njemacki (ista prof, do njega je). Piše sastavke senzibilitetom odraslog covjeka, na karti se ne snalazi nikako, povijest mu je dosadna jer je sve to naucio uz starijeg brata... On bi ucio o dinosaurima i zvijezdama. I magnetizmu. I svasta nesto. I dobiva ro doma, oduvijek, ja sam takav roditelj.

Nisam radila dramu u nizim razredima ,ali sad... Srednja skola je iza coska, a njega ne brine nista. Ja ne u dopustiti da ide u trogodišnju skolu i bude zanatlija ,ne zato jer imam nesto protuv (dapače,imam punu familiju zanatlija koji su sposobni divni i ispješni ljudi) nego zato sto sam ja sto posto sigurna da on tako nece biti sretan. A ja zelim da bude sretan. I da ja ostanem psihicki zdrava u procesu njegova ostvarenja srece.

[babyboys]

Kod mene tom slucaju nema pomoci. Brojim doslovni dane kad ce zavrsiti njegova srednja skola. I nadam se da nece izletiti iz skole zbog pametovanja ili pasti razred. Eto, jos 4 dana do pola drugog razreda srednje.

Sirius , :grli:

[sirius]

Bb, moj je upisao cetverogodisnju, neku nakon koje moze naci relativno siroko zaposlenje .
Jer kako nateze tu svoju skolu ( od prvog dana kad je usao u osnovnu) nisam sigurna da li ce uopce uspjeti maturirati .
Sto se tice trogodisnje obrtnicke meni je najveca prepreka za upis u takvu bila njegova apsolutna nezainteresiranost. U takvim skolama djeca imaju praksu od prvog dana, pa tko bi ga na praksi trpio takvog?!
Moze si on svoju darovitost i inteligenciju strpati u guzicu ako se ne resetira nekad i shvati da moze ( i mora) odraditi stvari koje mu nisu motivirajuce.

[Barbi]

Kada i kako ste prihvatili da ono što želite i trudite se da vaša djeca budu, prvenstveno mislim na školske obveze- se neće dogoditi i ispasti onako kako vi želite, da je vrijeme da se odustane i prepusti djetetu da pliva stazom koju je sam zacrtao....

Ja sam u nekom času prihvatila ovaj prvi dio, da trud mog djeteta oko školskog uspjeha nije onakav kakav bi ja htjela da bude. Međutim nisam nikad pomislla da trebam odustati od uvjeravanja da je škola bitna i da učiti treba, pa ako već nije imao intrinzičnu motivaciju učio je zbog mame.
Nisam odustala i prepustila djetetu da pliva samo jer mislim da u osnovnoj školi ono nije u stanju donositi važne odluke (utemeljene na lijenosti), a učiti ili ne učiti važna je životna odluka.
I neću odustati dok god moji napori imaju nekog efekta, to svakako podrazumijeva i cijelu srednju školu. Barem se nadam da će imati efektado kraja srednje.

Vrijeme školovanja je sad i ne želim da prolazi uludo i bezveze zato što se sve stigne jednog dana ako nekom dođe volja i inspiracija. Možda se stigne, možda ne. Možda mu dođe volja a možda ne. I ne želim da mi jednog dana predbacuje što ga nisam gurala i tjerala.
Radije bi da mi predbacuje što sam bila stroga i zahtjevna i što je zbog toga napravio više nego je sam htio.

[mitovski]

Moze si on svoju darovitost i inteligenciju strpati u guzicu ako se ne resetira nekad i shvati da moze ( i mora) odraditi stvari koje mu nisu motivirajuce.

Moja je 2. osnovne i već mi je muka od škole. Ovo što si napisala uz ostale probleme je njen najveći problem.
Nemam problem s tim da bude bilo što, da završi i trogodišnju školu ako je to nešto što bi ona željela, ali imam problem s tim da mora odabrati nešto što ne želi samo zato jer joj se nije dalo.

[Barbi]

Da se nadovežem još na onu "nek izabere što želi"... mislim da je lako kad dijete ima jasno definirano što želi koliko god to nešto bilo nama možda strano i nepoznato.
Nezainteresirana djeca najčešće ne žele ništa odnosno nemaju pojma što žele, imaju samo predodžbu o tome što ne žele i sve im je glupo i nezanimljivo. E pa ja tu nemam milosti, dok ne saznaš što želiš i ne poduzmeš napore da se približiš tome bit će dril na svim poljima.

[mitovski]

Moja nećakinja je nakon osnovne željela upisati Primjenjenu i nisu joj dali tj. preusmjerili su ju u gimnaziju. Nakon gimnazije je upisala i magistrirala socijalni rad. Sjećam se da sam ja bila užasnuta i nije mi bilo jasno zašto joj ne daju. Danas je ona presretna, kaže sva sreća da nisam, pronašla se u tom socijalnom radu i to ju potpuno ispunjava. Stalno se usavršava, trenutno završava neki oblik psihoterapije, pa ti sad budi pametan.

[sirius]

Pa da, mi smo imali dril u osnovnoj. To me kostalo zivaca i gastritisa. Vjerojatno i posljedica po skolovanje mladeg djeteta ( koje takoder ima posteskoce) jer mene mucnina hvata na samu pomisao pomoci i organizacije oko skole.
Srednja starijeg se svela na smirivanje profesora zbog njegove nezainteresiranisti i placanja instrukcija iz matematike.
Uglavnom, iskreno me boli briga hoce li on biti nesretan nakon sto zavrsi srednju. Niti ima viziju, niti ima interes vezano uz bilo sto vezani za skolu.
Moja je misija da zavrsi srednju , a nakon toga siroko mu polje. Tu moj posao njegove akademske karijere i bilo kakvog guranja prestaje.

[Peterlin]

Da se nadovežem još na onu "nek izabere što želi"... mislim da je lako kad dijete ima jasno definirano što želi koliko god to nešto bilo nama možda strano i nepoznato.
Nezainteresirana djeca najčešće ne žele ništa odnosno nemaju pojma što žele, imaju samo predodžbu o tome što ne žele i sve im je glupo i nezanimljivo. E pa ja tu nemam milosti, dok ne saznaš što želiš i ne poduzmeš napore da se približiš tome bit će dril na svim poljima.

Upravo sam kolegi s posla (ima šestašicu) poklonila knjigu "Mali liječnik" https://mozaik-knjiga.hr/proizvod/mali-lijecnik/ koju sam svojevremeno nabavila svojim sinovima, u namjeri da im proširim vidike, ali uzalud - moju djecu medicina ne zanima, oni su obojica tehničari i to je gotovo. Kod starijeg se to vidjelo od pelena, mlađi je krenuo nešto kasnije i nastavio prilično uspješno (njemu je iz dupeta u glavu tehnika došla baš krajem osnovne škole, kad ga je tata naučio lemiti i slično).

Borba protiv dječje nezainteresiranosti kod nas je bila način života. Jednostavno ih treba upućivati u sve - kad se kuha krumpir, treba im objasniti zašto treba staviti poklopac, ali ne do kraja. Sad kad obojica bez greške razumiju fiziku, dio toga je dao rezultate nakon našeg trajnog truda da im u ranoj dobi objasnimo kako stvari funkcioniraju, zašto ne smiješ u wc-u miješati solnu kiselinu i lužinu (varikinu), zašto treba znati njemački, zašto treba razumjeti ovo, zašto treba znati ono....

Bože dragi, ugnjavila sam ih sa gomilom stvari koje su im se možda činile bezveznim, ali unutar te gomile našlo se ono što ih je zanimalo i kasnije profiliralo.

Da je netko meni u toj dobi rekao da postoji zanimanje logoped ili rehabilitator, sigurno bi mi život izgledao drugačije. Zbog toga su moja djeca morala čuti i vidjeti puno toga. Nešto je prošlo mimo njih, nešto nije bilo trajno, a nešto je i ostalo. Nije prerano početi u šestom razredu. To je baš optimalno vrijeme... Moji kolege su se čudili kad smo djecu mm i ja dovlačili na posao, da vide kako izgleda čije radno mjesto, što radi ovaj, što radi onaj... koliko smo mogli. Neke stvari su im bile fuj, neke jako zanimljive, ali stekli su neku sliku svijeta u koju bez nas ne bi imali uvida.

[mitovski]

Meni su psiholozi rekli da visoko inteligentna djeca, darovita, puno rjeđe znaju što hoće..što će reći inteligentni su al đabe im
Moju ako nešto zanima doslovce se satima zna izgubiti, ne čuješ ju, ne vidiš ju, dozivaš ju ona u svom filmu i ne trza, ali ako ju ne zanima ili joj je glupo mi se možemo na glavu postaviti.
Način na koji uče matematiku je njoj glup i tu je u stanju plakati satima prije nego krene rješavati na taj zadani način.
Voli čitati jako, ali prošli mjesec je lektira bila Poštarska bajka od Čapeka. To je bilo strašno, njoj je ta knjiga bila toliko glupa, miševi u pošti koji pričaju (ma daj molim te), pa je on propješačio u godinu dana cijeli svijet. Ona se svađala s knjigom, sa mnom i sama sa sobom. Cijelo vrijeme je plakala, njurgala, cvilila.
Tupim joj da se i one stvari koje joj nisu zanimljive moraju odraditi, ali ako će ovako biti cijelo vrijeme, mogu si kupiti kantu farbe jer ću do kraja osnovne biti cijela sijeda. Sad sam na pola

[Peterlin]

Meni su psiholozi rekli da visoko inteligentna djeca, darovita, puno rjeđe znaju što hoće..što će reći inteligentni su al đabe im
Moju ako nešto zanima doslovce se satima zna izgubiti, ne čuješ ju, ne vidiš ju, dozivaš ju ona u svom filmu i ne trza, ali ako ju ne zanima ili joj je glupo mi se možemo na glavu postaviti.
Način na koji uče matematiku je njoj glup i tu je u stanju plakati satima prije nego krene rješavati na taj zadani način.
Voli čitati jako, ali prošli mjesec je lektira bila Poštarska bajka od Čapeka. To je bilo strašno, njoj je ta knjiga bila toliko glupa, miševi u pošti koji pričaju (ma daj molim te), pa je on propješačio u godinu dana cijeli svijet. Ona se svađala s knjigom, sa mnom i sama sa sobom. Cijelo vrijeme je plakala, njurgala, cvilila.
Tupim joj da se i one stvari koje joj nisu zanimljive moraju odraditi, ali ako će ovako biti cijelo vrijeme, mogu si kupiti kantu farbe jer ću do kraja osnovne biti cijela sijeda. Sad sam na pola

Eh, koliko puta (do dana današnjega) sam ja svom mlađem sinu ponovila "to ti je vježba za život" kad god bi se nasadio na nešto što mu je bilo mrsko...

Poštarsku bajku su doduše voljeli, ali trikom - postoji audio cd i to je prošlo sasvim ok. Tražili smo (i našli) smiješne dijelove. Do danas spominju ono legendarno nabrajanje (kao reperi ili gange/rere, hehehe) kad poštar mujdrijašu čita bukvicu:

"- Aha - uzviknuo je gospodin Kolbaba radosno - čovječe dragi, pa vi ste onaj blesan,smušenjak, onaj tupan, onaj uvrnuti, onaj glupan, onaj šašavac, onaj niškoristi, onaj nespretnjaković,ona zbunjola, onaj magarac, onaj tupko, onaj bedak, onaj munjeni, onajpraznoglavi, onaj usporeni, ona daska, onaj majmun, ona naivčina, onaj bezveznjak, onaj smotani, onaj klipan, onaj tikvan, onaj folirant, onaj zafrkant, ona bundeva, onaj mulac,onaj ćaknuti, onaj telac, onaj zaboravni, onaj smušeni, ona budala koja nam je u poštanskisandučić ubacila pismo bez marke i adrese! A joj, drago mi je da imam tu čast upoznativas! Naravno da vam gospođica Marica nije mogla odgovoriti, kad sve do sadavaše pismo nije niti dobila!"

Djetetu kaži da je to BAJKA i da nema veze sa stvarnim životom, isto kao ni Crvenkapica u kojoj vuk pojede nju i bakicu, pa ih lovac poslije spašava, hehehe...

Matematika - reci joj da je izazov to rješavati kao drugi, kao operacija mandula kroz rupu straga (kako su se moji sinovi znali smijati takvim mojim izjavama)...

A što se tiče glupe lektire, moj stariji je za knjigu Stanari u slonu napisao valjda prvu književnu kritiku u životu - o tome kako je nekome moglo pasti na pamet da ide ulaziti u slona i da bi slonu to sigurno bilo neugodno da mu se netko useli... Pitao me da li može učiteljici napisati iskreno što misli. Ja sam rekla DA. Tako i ti možeš svojoj kćeri reći da slobodno napiše što joj je u toj knjizi bilo glupo i nelogično.

Probaj sve to okrenuti na šalu i cirkus. Nama je pomoglo i još uvijek nam pomaže.

[čokolada]

To iznošenje vlastitog mišljenja (lektira je, uz školsku zadaću, bojim se, jedino mjesto gdje se to smije) dobra je ideja. Pazi samo da ne kreiraš monstruma koji će se u višim razredima bez pardona pismeno osvrtati na glupava pitanja u RB ili DZ .

[Peterlin]

To iznošenje vlastitog mišljenja (lektira je, uz školsku zadaću, bojim se, jedino mjesto gdje se to smije) dobra je ideja. Pazi samo da ne kreiraš monstruma koji će se u višim razredima bez pardona pismeno osvrtati na glupava pitanja u RB ili DZ .

Pa odavno sam ga stvorila - upravo to i radi... U osnovnoj mu je ta jezičina (koja mu nije od boga nego od roda) često kvarila prosjek. U srednjoj mu je lakše, odnosno bolje prolaze te njegove umotvorine, a i gluposti je ipak manje.

[tanja_b]

To iznošenje vlastitog mišljenja (lektira je, uz školsku zadaću, bojim se, jedino mjesto gdje se to smije) dobra je ideja.

Ja to i potičem, jer imam rezerviranog konformista koji se kronično boji "što će netko drugi misliti o njemu ili o onome što je napisao". Za lektiru je kod nas od prvog dana vrijedilo - slobodno napiši ako ti se nešto ne sviđa, ali moraš to argumentirati - tj. objasniti zašto.
Malo-pomalo, pravilo funkcionira kroz godine.

[babyboys]

Samo sam cekala kad ce ovo skrenuti u pricu o darovitima. Ajd nemojte.
U ovom slucaju je to linija manjeg otpora i meni kao roditelju i njemu kao djetetu. Skola se mora zavrsiti. MORA . Bili daroviti ili ne.
Za dodatna znanja se brinemo mi,ali ja trebam pomoć/savjet /sugestiju kako da prihvatim da on NE ZELIiskoristiti svoj potencijal i kako da ga natjeram/stimuliram da ipak pokusa .

I posljedicno, kako da prihvatim da se moje i njegove ideje razilaze i budem na miru s ttim.

[martinaP]

Babyboys, ja ga tjeram do kraja osnovne. Ako se do onda ne skocka, nek si bira strucnu skolu s kojom ce moci raditi. Ali kazem, cini mi se da idemo u dobrom smjeru (kuc-kuc).

[babyboys]

Ja sam probala drilat ga,ali on ode u drugu krajnost,iskljuci se,ne radi nista
Nekad mi dodje da u zid glavom mlatim jer mi se cini da ce radije sebe zeznut nego napravit ono sto bas ne zeli.

Radnu iz geografije rjesavamo skupa, danima, jer on toliko ne voli taj predmet da pušta da se nagomila. A s druge strane,voli putovati,voli kad mu pricamo o novim mjestima,voli gledati putopisne dokumentarce,ali teoriju nastrebati - jok.

A prof iz geo mu je predavao meni, tad je bio mlad i nadobudan,bio mi je jedan od najdrazih prof, predavao je starijem bratu, on kaze da mu još je najdrazi i najbolji profesor, cak i sad. Tako da nije do prenosenja znanja.

Vrlo slican je problem sa povijesti, viteško doba koje su sad radili je prvo gradivo koje je s gustom ucio i savladao o rekao je da bi volio još takvih lekcija.

Sad kad razmišljam, cini mi se da mu je stariji brat jesini koji zaista dopire do njega. Samo sto on uz svoje obaveze nema vremena svaki dan se baviti još i s ovim.

[čokolada]

Kako on najlakše uči, koji je tip, bi li mu bilo zanimljivije da sam sebe snima dok čita lekciju pa da se kasnije samo sluša? Geografija i povijest mojoj su bile zanimljive samo u 5.r. , kasnije kad je krenulo po kontinentima i državama memoriranje suhih činjenica odnosno hrpe događanja od 16 st
...

[babyboys]

Najlakse uci dok piše, bar ove stvari koje ne voli. Ali mu se ne da. Ucenje za test traje tjedan dana.
Za razliku od hrv,eng,pid,mat... S tim je gotov za 15 min i rastura.

[martinaP]

Geo 6. razred je zbilja uzas, dosadno i suhoparno. Potpuno ga razumijem.

Povijest se kod moga radi na neki neuobicajeni nacin, nema puno bubetanja ni hrpe cinjenica/godina za memoriranje. Zadovoljna sam s tim. Ako ode u gimnaziju, ionako ce raditi opet sve ispocetka.

[babyboys]

Njemu se geo njie ni lani svidjala .
On kaze da ako ga bude zanimao Japan, ibformirat ce se,sjest na avion i pogledat. Ovo mu je bas nepotrebno.

I kuzim ja taj princip,ali ne kuzim da je on voljan u zivotu zadovoljit se osrednjim jer se nesto kosi s njegovim vidjenjem stvari.

Ocito moram radit na tom prihvacanju.

[Anemona]

Nemam problem s tim da bude bilo što, da završi i trogodišnju školu ako je to nešto što bi ona željela, ali imam problem s tim da mora odabrati nešto što ne želi samo zato jer joj se nije dalo.

Slazem se.
Lijenost je njegov glavni neprijatelj.
Jucer slucajno bacim oko (trenutno uz malu zahtjevnu bebu ne stignem nista) na zadacu koju pise iz HJ.
Skoro me slagiralo.
Radi se o listicu iz lektire.
Pitanja tipa: koje boje vidis dok citas pjesme?
Odgovor: bijelu boju papira na kojem su pisane.
Pitanje: kako su pjesme utjecale na tebe?
Odgovor: oduzele su mi vrijeme dok sam citao.
Sto mislis da je pjesnik time mislio?
Odgovor: stvarno ne znam, ne citam misli.

I tako on nize po redu odgovore.

Malo mi je falilo da ne puknem.
Natjerala sam ga da izmjeni neke odgovore, ali dio je bome ostalo.
Naravno samo je brisao i popravljao jer je lijen iznova napisati.

Sad gledam u dnevniku dobio je 4. Komentar da ucenik izuzetno lose pise. I da ni sam ne moze procitati svoj rukopis.
Istina ima problem s grafomotorikom (nisam uciteljici rekla, mozda bih trebala), ali iz cistog lijena je ispalo toliko ruzno, a da ne govorimo sto bi bilo da je ostavio sve svoje biserne odgovore.

[Peterlin]

Slazem se.
Lijenost je njegov glavni neprijatelj.
Jucer slucajno bacim oko (trenutno uz malu zahtjevnu bebu ne stignem nista) na zadacu koju pise iz HJ.
Skoro me slagiralo.
Radi se o listicu iz lektire.
Pitanja tipa: koje boje vidis dok citas pjesme?
Odgovor: bijelu boju papira na kojem su pisane.
Pitanje: kako su pjesme utjecale na tebe?
Odgovor: oduzele su mi vrijeme dok sam citao.
Sto mislis da je pjesnik time mislio?
Odgovor: stvarno ne znam, ne citam misli.

I tako on nize po redu odgovore.

Malo mi je falilo da ne puknem.
Natjerala sam ga da izmjeni neke odgovore, ali dio je bome ostalo.
Naravno samo je brisao i popravljao jer je lijen iznova napisati.

Sad gledam u dnevniku dobio je 4. Komentar da ucenik izuzetno lose pise. I da ni sam ne moze procitati svoj rukopis.
Istina ima problem s grafomotorikom (nisam uciteljici rekla, mozda bih trebala), ali iz cistog lijena je ispalo toliko ruzno, a da ne govorimo sto bi bilo da je ostavio sve svoje biserne odgovore.

Joj, kako mi je ovo dobro poznato.... moj stariji isto ne voli poeziju, to mu je uvijek glupo i dosadno, a ja onda svaki put ko papiga "Ako misliš da su učitelji/nastavnici grozni, čekaj malo da dobiješ šefa ako budeš imao tu privilegiju da se zaposliš..."

Probila sam im uši sa tim izjavama Billa Gatesa. Kod nas je pomagalo. Evo da se podsjetimo:

Pravilo 1:
Život nije fer, navikni se na to.

Pravilo 2:
Svijet nije briga za tvoje samopoštovanje. Svijet prihvaća ako postigneš nešto prije nego se počneš osjećati dobro u svojoj koži.

Pravilo 3:
Nećeš zarađivati $60,000 godišnje čim izađeš iz srednje škole. Nećeš biti potpredsjednik sa službenim telefonom, sve dok to ne zaradiš.

Pravilo 4:
Ako misliš da ti je učitelj strog, čekaj dok ne dobiješ šefa.

Pravilo 5:
Pečenje hamburgera nije ti ispod časti.. Tvoji preci imali su drugu riječ za pečenje hamburgera: zvali su to prilikom.

Pravilo 6:
Ako pogriješiš, nisu tvoji roditelji krivi, ne kukaj nad svojim greškama, uči iz njih.

Pravilo 7:
prije tvog rođenja, tvoji roditelji nisu bili dosadni kao sada. Postali su takvi zbog plaćanja tvojih računa, čišćenja tvoje odjeće i slušanja tebe kako pričaš kako si cool. Stoga prije nego spasiš šume od parazita, pokušaj složiti ormar u svojoj vlastitoj sobi.

Pravilo 8:
Tvoja škola ima način za rješavanje i pobjednika i gubitnika, život nema. U nekim školama ukinuli su negativne ocijene i daju ti bezbroj prilika da daš pravi odgovor, ali to nema nikakve sličnosti sa stvarnim životom.

Pravilo 9:
život nije podijeljen u semestre. Nema slobodnog ljeta i vrlo malo zaposlenika je zainteresirano da ti pomogne da nađeš sebe. To čini u svoje slobodno vrijeme.

Pravilo10:
Televizija nije pravi život. U pravom životu ljudi moraju napustiti kafić i otići na posao.

Pravilo11:
Budi ljubazan prema štreberima. Velike su šanse da ćeš raditi za jednog.

[tanja_b]

Skoro me slagiralo.
Radi se o listicu iz lektire.
Pitanja tipa: koje boje vidis dok citas pjesme?
Odgovor: bijelu boju papira na kojem su pisane.
Pitanje: kako su pjesme utjecale na tebe?
Odgovor: oduzele su mi vrijeme dok sam citao.
Sto mislis da je pjesnik time mislio?
Odgovor: stvarno ne znam, ne citam misli.

I tako on nize po redu odgovore.

Kakva pitanja, takvi i odgovori. Odgovor na zadnje pitanje me oduševio - to je jedini pravi odgovor na takvu glupost kao "što je pjesnik mislio" ili "što je pjesnik htio reći"!

[sasa]

Slazem se.
Lijenost je njegov glavni neprijatelj.
Jucer slucajno bacim oko (trenutno uz malu zahtjevnu bebu ne stignem nista) na zadacu koju pise iz HJ.
Skoro me slagiralo.
Radi se o listicu iz lektire.
Pitanja tipa: koje boje vidis dok citas pjesme?

Odgovor: bijelu boju papira na kojem su pisane.
Pitanje: kako su pjesme utjecale na tebe?
Odgovor: oduzele su mi vrijeme dok sam citao.
Sto mislis da je pjesnik time mislio?
Odgovor: stvarno ne znam, ne citam misli.

I tako on nize po redu odgovore.

Malo mi je falilo da ne puknem.
Natjerala sam ga da izmjeni neke odgovore, ali dio je bome ostalo.
Naravno samo je brisao i popravljao jer je lijen iznova napisati.

Sad gledam u dnevniku dobio je 4. Komentar da ucenik izuzetno lose pise. I da ni sam ne moze procitati svoj rukopis.
Istina ima problem s grafomotorikom (nisam uciteljici rekla, mozda bih trebala), ali iz cistog lijena je ispalo toliko ruzno, a da ne govorimo sto bi bilo da je ostavio sve svoje biserne odgovore.

stvarno je duhovit inace moj pise prestrasno, tako oduvijek, prosjecni cetverogodisnjak ima bolju grafomotoriku od njega, ja sam odustala, dobar dio zadaca pise na kompu kako bi uciteljima bilo lakse procitati.
On se stvarno trudi oko skole, tako da sigurno nije nemar u pitanju.

[Peterlin]

stvarno je duhovit inace moj pise prestrasno, tako oduvijek, prosjecni cetverogodisnjak ima bolju grafomotoriku od njega, ja sam odustala, dobar dio zadaca pise na kompu kako bi uciteljima bilo lakse procitati.
On se stvarno trudi oko skole, tako da sigurno nije nemar u pitanju.

Zbog ovoga (i još nekih drugih stvari) moj stariji će sad imati prilagodbu državne mature. Dobit će mogućnosti pisanja na računalu i dodatno vrijeme. Ali on ima IP od prvog razreda osnovne škole.

[sirius]

Kakva pitanja, takvi i odgovori. Odgovor na zadnje pitanje me oduševio - to je jedini pravi odgovor na takvu glupost kao "što je pjesnik mislio" ili "što je pjesnik htio reći"!

Slazem se. Zrelo.i duhovito.
I zabavno, posebno ako nije tvoj.

[čokolada]

Kakva pitanja, takvi i odgovori. Odgovor na zadnje pitanje me oduševio - to je jedini pravi odgovor na takvu glupost kao "što je pjesnik mislio" ili "što je pjesnik htio reći"!

XXX
Ponekad se zbilja zapanjim koliko su ta pitanja glupa, ne samo lektirna.
Neki sam dan slučajno pogledala RB iz Povijesti za 8.r (ŠK) pa čitam:
- Ti si sufražetkinja, protestiraš u koloni, opiši što doživljavaš...
- Gospodarska je kriza dvadesetih godina u Americi, očajnički tražiš posao, prema tebi korača majka s djetetom...nastavi priču...
- Napiši dnevnik diktatora!

Ne smijem ni napisati kakve sam odgovore zatekla, živo me zanima reakcija prof.

[Mima]

Meni je najdraže bilo kod lektire Vlak u snijegu. Što si naučila iz knjige? Naučila sam da lokomotiva grije ostale vagone