Može li se postaviti granice bez grubosti/urlanja/prijetnji... nastavi niz

[Jelena]

Pa to, ja bih stavila stolicu ispred frižidera da me to smeta. Trogodišnjak je uostalom vjerojatno najveći dio vremena pod nadzorom, pa niti ne razumijem kako on uopće tako ordinira po frižideru.

Nikako od tog frižidera
On stoji baš zgodno, gotovo kao centralni objekt i dijetetu koje je fokusirano na hranu je stalno na oku. Imali smo kopču, dok je bio mali i nerazuman Sad još samo stoji na ladici s lijekovima.
Je on na oku, al nisam mu ja stalno za petama. Meni bude najveći problem kad kuham i ne mogu se taj čas maknuti. Al velim, nije to više takav issue. Sad trenutno je više issue kad krenem slagati večeru pa krene vaditi paprike i paradajze iz ladice i neoprane ih stavlja u usta. Dozvolim mu i da mi stavi jaja u džezvu, ako ih stavljam kuhati i držim fige da se ne razbiju - dobro nam ide, većinom

[sirius]

Mislim, da se vratim na frizider, postoje i one kopče koje se mogu montirati na vrata pa ga dijete uopće ne može otvoriti. Al odmah moram nadovezati da je dosjetljivost djece u tim prilikama nenadmašna. Sofi je jedno vrijeme u nekoj dobi tipa 4-5 godina bila opsjednuta lakom za nokte. I sam sam ga jednom prilikom stavila na visoku komodu u kuhinji jer ga je sama otvorila i napravila rusvaj. Nisam ga mislila tamo ostaviti, al valjda sam zaboravila dok sam čistila to sranje s poda i sa stola. Drugi dan sam našla kraj komode stolicu, i na njoj drugu manju klimavu stolicu.
Jelena, može on biti super pametan, ali to nije sve! Imam ja jednog s papirom da je nadprosječan na raznim poljima. Taj je najviše sranja napravio i najviše puta bio na hitnoj.

O, da, ti pametni su uvijek poseban izazov.

[Jelena]

Onda ti njemu zapravo dozvoljavaš da se igra s frižiderom?

Ja da moram kuhati za goste ne bih vodila dijete van, vodio bi ga MM, a oko toga što dijete neće svaki dan nešto naučiti ne bih razbijala glavu. Na to istresanje blata bih vjerojatno podviknula, i zaboravila nakon deset minuta.

Ma ne dozvolim, odakle to. Dozvolim mu da mi pomogne izvaditi na stol hranu za večeru.
MM se cijelo jutro s njim igrao, ja sam se isto htjela s njim igrati - mrzim kad sam samo "pomoćnica". Osim toga, njemu se ne da ići van, a meni se baš da ići van. On nema fiksaciju da će biti sklon bolestima, ako je cijeli dan doma - a pogotovo sad dok centralno radi.

A blato je sad tu ispalo tema jer je friško, i ja bih zaboravila, al slične se situacije događaju kad se zapitam - a što sad vrapca mu!

[Jelena]

Jelena, vidiš li da te ubija ta želja da sve bude savršeno i pod tvojom kontrolom? To ti je izvor frustracija, a ne djetetovo ponašanje.

Da. To je točna dijagnoza. Moje dijete jede zdravo i raznoliko, svaki dan ide van, ako vidim da negdje zaostaje - kreiram situacije u kojima se može razviti, ne smije biti gladan, nenaspavan i bla bla jer će biti nervozan pa onda bla bla... Tako da - da!

[Jelena]

Ja mislim da, bez obzira na negiranje razlika, činjenica je da je moje dijete posvojeno i da sam ja natprosječno opterećena otpočetka (a došao je stvarno mali), da ima idealne uvjete za razvoj i da što manje grešaka napravim. Nema naravno idealne, ali dajem najbolje što mogu. Dijete je jako prijemčljivo, zainteresirano, daje mi puno prostora za rad i razvoj i sebe i njega. Da je mirno - nije, daleko od toga. Vrlo malo toga mu je zabranjeno. Isprobava svašta, testira situacije, ne znam odakle mu te sve ideje. Gledam ga na tom biciklu njegovom, nema djeteta u kvartu koje se tako ponaša. On većinom ne vozi samo stazom, nego traži prepreke, ako nema izazova, sam ih kreira, skakuće s bicklom, diže noge na osovine, spušta se niz nizbrdice, vozi tako od 2 godine i 10 mjeseci, bez pomoćnih - on želi savladati izazove. Isto tako je i s nekim temama koje ga zanimaju satalno traži izazove. On čita rečenice, piše sam čestitke, ispituje detalje oko svega - i ja ga pratim, koliko znam i mogu. Raspitam se za točnu informaciju, kad ne znam (svašta sam naučila). U vrtiću ga tete zovu Lumen - i vi ste to njemu objasnili?!

Al onda se ja zanesem - onda me pita i pita i pita i ja odgovaram i odgovaram. Svaki precizan odgovor izazove novo pitanje - i onda je vrhunac kad kaže "A mama, o čemu ti pričaš?" MM, krepa od smijeha na to.

[casa]

Jelena, ja sam prvog rodila nakon neplanirane trudnoce u 18. pa se opet mogu skroz poistovjetiti s tobom jer sam postupala vrlo slicno. Jednako tako imam i sina koji je citao s tri i svasta nesto. Moji su savjeti bili dobronamjerni i iz iskustva. Nadam se da su tako i shvaceni. Sve to sto ti radis mi se cini ocekivanim s prvim djetetom, bili posvojeno, planirano ili ne. To je streberski mentalitet majke at its best. I prolazi ako covjek dopusti da je odgoj dvosmjeran proces.
Slazem se s mojcom da su neke stvari vrijedne borbe, a neke puko usputno ponavljanje. I da sam ja to naucila uz djecu.

[casa]

I recimo, ja i danas s cetvero djece okrecem brda i doline kako bi svi svaki dan proveli dio vremena na zraku. Iako racionalno prihvacam da to mozda nije uvijek najsretnije. Ne mogu si pomoci a da ne polomim sebe i mm organizacijski kako bi bilo zltako. I zahvalna sam nebesima da mm ponekad odbija poslusnost.

[sunce moje malo]

Jelena, vidiš li da te ubija ta želja da sve bude savršeno i pod tvojom kontrolom? To ti je izvor frustracija, a ne djetetovo ponašanje.

Ovo je moja dijagnoza, koje sam jako svjesna.
Pokušala sam se promijeniti oko toga, ali ne ide.

Već i starijima tupim kad idu pisati DZ "da je red na stolu, red u glavi".
Oni mogu na tom stolu imati jelo, piće, i hrpe knjiga jedne preko drugih, pa tako nađu neki mali čisti ćošak gdje onda pišu!
Kad to vidim, sva kosa mi se diže na glavi.
Sad on topic, ja sam mama vikalica i često mi bude žao radi toga.
Kod moje djece su pravila jasna, koja se znaju i mijenjati kad ih oni počnu nekako zaobilaziti.
Bitke biram, samo one po život opasne.
I onda dreknem brzo, objašnjavam kasnije kad se svi smirimo.

Poslano sa mog Lenovo P1a42 koristeći Tapatalk

[seni]

Jelena, nadam se da sam zvučala dobronamjerno, što mi je i bila namjera. Nisam te naravno uopće secirala, nego su mi tvoji postovi o tvom sinu ostali u sjećanju. (Mislim da sad Bubilo negdje čupa kosu i lupa glavom u zid: da mi je imati Jelenine probleme, sin otvara frižider, razbije tu i tamo neko jaje, te se mirno razgovara sa mamom koja mu je za kaznu odbila citati priču pred spavanje )

Naprosto nisam mogla složiti sliku tebe i sina i tih kazni. (Pogotovo kad jos i sama kažeš: da ih bar nema) Što se tiče frižidera, meni je onaj casin post na kraju prošle strane odlična strategija.
Ne mogu sad vise (a i nervira me ovo tipkanje na mobitelu puno gresaka)

Oa ću samo ukratko: puno sam toga zaboravila, kćer će za nešto mjeseci biti 19. Puno sam toga zaboravila, ali nije loše ni kada se javi netko tko je sve te faze prošao. Puno puta sam čula da “mi njoj sve dopuštamo” (što uopće nije točno) i slične bla, bla, bla..danas kad se osvrćem natrag, vjeruj mi, ako bih išta promjenila, promjenila bih neke svoje načine, gdje sam bila puno “tvrda”. Jer svatko od nas ima svoje frižidere.
a ja sam po naturi kao ti i čokolada u roditeljstvu bila streberica.
samo su me na sreću vlastiti roditelji svojom strogoćom i tvrdošću spriječili da to ponovim kod svog djeteta. Hvala svemiru.

[Mima]

Najgore je kad čovjek, da li pod utjecajem okoline, ili pročitanog, ili 'jer se to tako mora' ide disciplinirati dijete, ili koristi svaki trenutak života da odgaja, a sve to suprotno od svojih stvarnih misli i osjećaja.

Meni je nezaboravna situacija, a vjerojatno sam je već i prepričavala, kad se moja mala kćerkica u dućanu igrala nekom figuricom lutka Zvonka, a ja sam joj, da ne bih bila majka koja djetetu sve kupi, kad smo išli rekla: dobro, poigrala si se, a sad lijepo vrati na policu. Moja kći je poslušna, premirna curica, nikad nije zahtijevala stvari niti se bacala po podu (bar u toj dobi, kasnije je postala dovoljno prepredena da je namjerno od jedne igračke koju joj nisam htjela kupiti napravila kult i idola). Ali tada, dok je imala 2-3 godine, tako je tužno i poslušno vratila igračku na policu da se meni srce raspalo već na licu mjesta, ali iz odgojnih razloga nisam smjela popustiti i evo, svaki put kad se sjetim tog malog tužnog lica mi suze navru na oči.

[seni]

I inače potpisujem ovo martino i čokoladno opcenito, Tanju i Mimu o blatu, casu o frižiderima i verteks o onom fizičkom odgoju.
i inače najbolji način da djeca postanu spretna, usredotočena, je da im damo da nose, prenose, razbiju, pouke, postanu pažljiviji, spretniji...pa kako su naučili hodati, nego da su puno puta pali, digli se, nesigurno teturali...

[Jelena]

Jelena, ja sam prvog rodila nakon neplanirane trudnoce u 18. pa se opet mogu skroz poistovjetiti s tobom jer sam postupala vrlo slicno. Jednako tako imam i sina koji je citao s tri i svasta nesto. Moji su savjeti bili dobronamjerni i iz iskustva. Nadam se da su tako i shvaceni. Sve to sto ti radis mi se cini ocekivanim s prvim djetetom, bili posvojeno, planirano ili ne. To je streberski mentalitet majke at its best. I prolazi ako covjek dopusti da je odgoj dvosmjeran proces.
Slazem se s mojcom da su neke stvari vrijedne borbe, a neke puko usputno ponavljanje. I da sam ja to naucila uz djecu.

Nisam zbilja ničiji post smatrala zlonamjernim. Svjesna sam nekih svojih tereta, ...čini mi se. Jedan je da se izražavam relativno suhoparno i što to kad je napisano ispada dosta strogo. Baš često mi se dogadjalo kad bih upoznala neku forumašicu - A ti si Jelena!?! Ono, imala bih osjećaj da su očekivali neku zvijer. Ono totalno sam razočarenje
Drugi teret je što i sama propitkujem postoji li razlika u mom roditeljstvu od biološkog. I tu si mi baš lijepo napisala ovaj post i zapravo me raznježio. Ja želim čuti da nema razlike, da sam ja samo obični roditelj.

seni, ja bih ono najrađe da se mogu sjesti s djetetom i lijepo mu reći - ajde nemoj sad radit gluposti, vikend je, bolje nam je da smo svi sretni i uživamo, nego da radiš spačke i da se međusobno nerviramo. Najgore je što ja to tu i tamo kažem, a onda dijete propitkuje je li me dobro shvatilo pa me zna pitati - mama, je l sad uživamo? Ili naprosto konstatira da mu je baš lijepo i da uživamo. Mislim da je većina nas strože odgajano i učimo na greškama svojih roditelja. Druga vremena. A opet kad vidim neke ljude za koje znam da su imali popustljiv odgoj - čini mi se da je strogost manje zlo. Ništa, treba balansirati.

[seni]

A sto se tiče reda, urednosti, pospremanja igračaka, njih za ruku pa to sve s njima. Dok im se te radnje ne automatiziraju.

[čokolada]

Moj je "Zvonko" bio puno gori. Imala je nekog psića, mini-plišanca na privjesku, stalno ga je sa sobom nosila u šakici. Jednom je pesonja u parku pao ravno na pseći drek, a ja sam ga, zgrožena, iz sanitarno-higijenskih razloga pokupila maramicom i bacila u koš za smeće uz prigodna uzaludna objašnjena.
Već DESETU godinu, čim zajeseni, ona obilježava njegovu pogibiju jednim žalobnim "sjećaš se, mama, kad si mi psića bacila u smeće, a mogli smo ga oprati ... "

[seni]

Moj odgoj nije bio popustljiv. Nikako. I moje granice su bile uvijek manje vise jasne.
samo meni je frižider frižider, a ako je djetetu zabavan, to je njegov izbor.
bome bi se rado sjela s tvojim sinom ispred tog frižidera, da mi ispriča sto ga to fascinira.

i inače ja poznajem jako malo roditelja/odraslih ljudi koji imaju strpljenja djeci “objašnjavati” svijet, ovako kako ti radiš. Pa shodno tome mi je vise nego razumljivo da tvoj sin ne sjedi samo pred lego kockama, nego cijeli svijet doživljava kao jednu veliku kutiju privlačnih pralina!

[Jelena]

Zaista je odličan u razgovoru, nema ispade bijesa, kad napravi glupost naljuti me, ja ne vičem jako, ali se i brzo spustim i on se isto brzo spusti, zato i možemo fino razgovarati poslije kratke svađe. Ja sam taj pattern ponašanja naučila baveći se timskim sportom, pogotovo u muškom društvu, gdje su si za vrijeme igre na pas mater, a poslije sretno sjednu na pivo.

Situacija od jučer - ide vratiti nešto moje na mjesto (sam se nudi), baci, umjesto da odloži i sve mi poruši. Počne se smijati. Ja mu kažem potpuno ležerno - nije ti to za smijat se, nego lijepo reci - mama, oprosti porušio sam sve. I on se prestane smijati, zaista ponovi tu rečenicu, podigne s poda što je porušio, zajedno posložimo i nastavimo gdje smo stali kao da se ništa nije dogodilo. Ma super je to dijete, nije da sam sve fulala

[seni]

Moji Zvonki...
ne samo da mi oci zasuze kao Mimi, kad se sjetim, nego me je sram pred samom sobom. A nadam se da ih je kćer zaboravila... na sreću mi ih ne spominje kao coksina curka...

[casa]

Ja uvijek mislim da je biti ucitelj poziv, pa da otuda ta moja sklonost objasnjavanju svijeta. Sjecam se da sam s prvim u dobi od godinu i po dosla do toga kako se naprave stakla od pijeska secuci centrom i gledajuci izloge. Sad sam toliko napredovala da do toga dodem s otprilike pet godina. Al nije mi tu poanta kad sto objasnjavat, vec to da dijete trazi emocionalan odgovor na emocionalni izljev. .ja bi kiglu/ bacam blato, a ne znanstveni. Naravno, djeca se nauce zainteresirano slusati o staklu i pijesku kako bi udovoljili maminim streberskim prohtjevima. I zato je jos vaznije da mama osvijesti da razina racionalno objasnjenje nije uvijek ona koja djetetu treba.

[marta]

Sta da vam kazem, ja sam na srecu vrlo zaboravna osoba, jerbo sam imala hrpu tih Zvonka, s njih cetvero nakupi se...

[alga]

Dijete se budi, dajem gablec i dogovorim se s njim da idemo van s biciklima. Obuva blatne cipele, ja komentiram te cipele i velim nek nikamo ne ide jer će svuda ostaviti blato, a on krene lupkat nogom u nogu i istresati to blato. Nemoj istresati blato, znaš da ste usisali pod, sve će opet biti prljavo. Nemoj istresati blato, pričekaj sekundu da uzmem kacigu. Nemoj istresati blato!.

Ja ovu situaciju interpretiram drugačije: djetetu si skrenula pozornost na to da su mu cipele blatnjave. Nakon tvog komentara ih je pogledao i ustanovio da imaš pravo. I on ih je pokušao očistiti na način sukladno uzrastu. Vrlo jednostavno. Ti si kriva. Razlozi mogu biti razni: da ti udovolji i očisti si blatnjave cipele, ili mu i samom smeta da izađe iz kuće prljav, itd… nema tu kalkulacije ni dišpeta.

A da odgovorim na tvoje pitanje, po tvojim postovima zaključujem da si sasvim običan roditelj koji se trudi dati najbolje te da razlog nije posvajanje već si takvog karaktera.

[alga]

Vezano za trganje knjiga… sjećam se kao danas.. da se nije smjelo, da će se roditelji ljutiti…da će vjv biti posljedica…ali taj unutarnji poriv.. učini to, učini, da čuješ opet taj tako zanimljivi zvuk.. ali ne smije se... ali taj zvuuuk....iiii....krrrrkkkk… tooo!.. uuuups!
Vi se ne sjećate takvih stvari?

[Peterlin]

Moj je "Zvonko" bio puno gori. Imala je nekog psića, mini-plišanca na privjesku, stalno ga je sa sobom nosila u šakici. Jednom je pesonja u parku pao ravno na pseći drek, a ja sam ga, zgrožena, iz sanitarno-higijenskih razloga pokupila maramicom i bacila u koš za smeće uz prigodna uzaludna objašnjena.
Već DESETU godinu, čim zajeseni, ona obilježava njegovu pogibiju jednim žalobnim "sjećaš se, mama, kad si mi psića bacila u smeće, a mogli smo ga oprati ... "

Kod nas je mlađi sin starijem bacio njegovog Zvonka kroz prozor i to je priznao tek godinu dana kasnije. Ne znam kakav smajlić da tu stavim, pa neću nikakav.

To je bilo u predškolskoj dobi.

[Peterlin]

Vezano za trganje knjiga… sjećam se kao danas.. da se nije smjelo, da će se roditelji ljutiti…da će vjv biti posljedica…ali taj unutarnji poriv.. učini to, učini, da čuješ opet taj tako zanimljivi zvuk.. ali ne smije se... ali taj zvuuuk....iiii....krrrrkkkk… tooo!.. uuuups!
Vi se ne sjećate takvih stvari?

Moji nisu baš trgali knjige, ali su spaljivali testove i bilježnice iz njemačkog kod nas na gruntu, u peći za kotlovinu

Knjige nisam nikad trgala ni bacala, ali bilježnice i druge papire - oooo, daaaa... pa kako onda ne bih dozvolila djeci da naprave to isto? Manje furde u kući.

[Jelena]

Ja uvijek mislim da je biti ucitelj poziv, pa da otuda ta moja sklonost objasnjavanju svijeta. Sjecam se da sam s prvim u dobi od godinu i po dosla do toga kako se naprave stakla od pijeska secuci centrom i gledajuci izloge. Sad sam toliko napredovala da do toga dodem s otprilike pet godina. Al nije mi tu poanta kad sto objasnjavat, vec to da dijete trazi emocionalan odgovor na emocionalni izljev. .ja bi kiglu/ bacam blato, a ne znanstveni. Naravno, djeca se nauce zainteresirano slusati o staklu i pijesku kako bi udovoljili maminim streberskim prohtjevima. I zato je jos vaznije da mama osvijesti da razina racionalno objasnjenje nije uvijek ona koja djetetu treba.

A joj, mislim da si tu zbilja fulala, ako je to komentar na moje objasnjavanje. Ne znam zasto mislis da jedno iskljucuje drugo. S puno djece vjerojatno i da. Al s jednim mozes razgovarati do mile volje. O temama koje ih zanimaju. Ne mogu mu ja nametnut da pricamo o elementima romantizma kod Beethovena, ako njega zanima cemu sluzi koji propeler na helikopteru i gdje helikopter ima auspuh.

[Jelena]

(mislim, bilo bi odlicno da je vise djece, al tu vidim neku prednost)

[Jelena]

Mislim da sam nasla odgovor na svoja pitanja. Hvala. Štono lili kaze, napreskokce, citam sto se uklapa.

[casa]

Ma, nisam mislila konkretno na teme, vec na taj obrazovni ton. Ono, tamo gdje mama s djecom komentira stvari iz znanstvenog kuta, i djeca u ime suradnje govore na taj nacin o stvarima, tamo gdje mama komentira zdravoseljacki, i djeca tako, tamo gdje mama komentira umjetnicki aspekt, i djeca tako...bar u ovoh ranoj dobi. Naravno, roditelj se prilagodava djetetu temama, ali dijete pounutruje roditeljski stil. A to se nazalost ili nasrecu ne mijenja brojem djece.
Primjer, dvije mladenacke prijateljice i ja na plazi sa sedmero djece i krene prica o zalasku sunca...jedna ima pricu o odlasku kako bi mogao doci nocni gospidar mjesec, jedna o tome kako boje stvaraju tu predstavu da bi mi znali da je vrijeme za spavanje, a jedna o tome kako se svi vrtimo ukrug i tako nekad vidimo suncr, nekad ne. I svaki aspekt je istinit, al govori puno vise o mami nego o zalasku. I kad smo shvatile, gledamo nasu djecu i izgleda da i nasa djeca drugacije a u skladu s mamom dozivljavaju svijet. Bar do sedme, osme godine...
P.S. meni je kemija slabija strana...

[Jelena]

Mi imamo slikovnicu Laku noc! od skolske knjige. Meni uopce ne spada u prvi izbor, al malom da. To je definitvno za cca 4 godine uzrast. Nas mali stalno nosi lopticu da mu objasnim kako je jedna strana kuglice osvijetljena, a druga nije. Meni je to naravno suludo da mu detaljno objasnjavam "zalazak sunca", ali bas ta razina iz knjige mu je super. Mrvu prerano. Ali ju bas cesto izvadi.

Ja pak "suptilno" namecem jednu o posjetu pedijatru, al ne da se mali . Lijepo je sve objasnjeno, al neke stvari mi je tesko objasniti, jer je knjiga za bogate drzave. I onda pise da je u cekaonici od pedijatra kao u igraonici, a djeca se veselo igraju na slici. Dr. nije u kuti uopce. Dr dobro pozna svoje pacijente i uzima ih u krilo da si malo popricaju. Mislim, drago mi je da nas nasa dr bas i ne pozna

To me podsjetilo na moj prvi ivf gdje su me kod transfera pitali kakvu glazbu volim da mi puste. A drugom prilikom kad sam bila hospitalizirana sam ispunjavala upitnik je l mi bila fina hrana, s podpitanjima je l bila odgovarajuce temperature.

[casa]

Ali da ti nista ne objasnjavas na taj obrazovni nacin, vjerojatno mu ni ta slikovnica ne bi bila napeta. Moja djeca recimo nemaju glazbeno poimanje svijeta. Meni je slon prdnuo u uho, se tako kaze? A znaju tko au bili Beatles ili tekstove tbf jer je to razina koja im ae nudi. Najstariji svira gitaru, ali je sve o glazbi naucio od ucitelja gitare. Tamo je stigao povijesno potkovan o bandovima, bez da je znao prepoznat motiv u pjesmi.

[Jelena]

Pa da, ja ne bih nikad rekla nesto netocno (to my best knowledge) na takvu temu, kao one mame iz tvog primjera. Meni je to bez veze. Kad vec govorim, sto to ne bi bilo tocno.

A ovo za glazbu, tu si me ulovila. Ja sam mu jos kao bebi, dok smo cesto plesali, mijenjala "koreografiju" na svaki pocetak nove fraze. Svjesno. Jer sam vidjela kako to ljudi ne cuju. Nek se nadje. Nikad ne znas sto ce njegov mozak primiti. Je li to samo dodir, je li to ritam, je li melodija ili moze i malo vise. Nije bitno. Sto se kaze APP. Rado slusa muziku i plese, a sto se primilo, a sto je bilo vec upisano, nemam pojma.

Pricala sam s prijateljicom kako mi je prolio vodu od tempera dok sam se sekundu maknula od njega. Ona mi u cudu kaze da se to njoj ne bi dogodilo jer njen dvogodisnjak nikad ni nije slikao.

Nudim - nesto se primi, nesto ne. Jako rado slika. Nista losije od Murtica

[magriz]

Pa da, ja ne bih nikad rekla nesto netocno (to my best knowledge) na takvu temu, kao one mame iz tvog primjera. Meni je to bez veze. Kad vec govorim, sto to ne bi bilo tocno.

meni su casine prijateljice bogate mastom. i nema mi veze tocno ili betocno. to je lijepa prica.
ja sam malisi dok je bio u tim godinama pricala i price, i objasnjavala kako i sto zaista jest. ali smo se uvijek vracali na price. time je razvijao mastu.
danas je pubertetlija koji obozava fiziku, ali i marvelove junake i fantasy

[Jelena]

Ja mislim da i istinita priča ostavlja jako puno prostora za maštu. Pitanje je na koji način se predstavi. Na kraju krajeva kvalitetan SF je baziran na puno istine. Mislim baš da je među fizičarima najveći udio obožavatelja fantastike.

Mada, nebitno - po meni je bitno da radiš s djetetom ono prema čemu imaš sklonosti, što te i samog zabavlja, jer tu možeš biti najzanimljiviji, iz pluća i udaha izbacivati primjere i kombinacije.

[magriz]

istinita prica su cinjenice. ovo su bajke. i tesko je usporedivo. ja sam tip mastarija, ti si tip cinjenica. i to je ok. svatko na svoj nacin objasnjava. i nije svako objasnjenje primjenjivo u svim situacijama.
ja sam malisi pred spavanje pricala bajke (ne grimma, moje, izmisljene), ali u toku dana sam objasnjavala u cinjenicama

[Bubilo Bubich]

mozda trebas proraditi na svom autenticnom ja : sto znaci biti dobra?

Seni, samo da ti zahvalim na 4 posta u ovom nizu. .
Pročitala sam ih više puta, ali još nemam ništa za odgovorititi na njih .

P.S. Da, dobro je sjecas, to je mala s kupusom, borovnicama i skidanjem gume s vrata (copirajt 2017., a 2018. vam nisam ni spominjala ).

[mitovski]

Ja malo kasnim na temu pa ću ko iz vedra neba. Moja J. je rođena da bi ispitivala i kršila granice. Moja najbolja prijateljica kaže da mi je J. poslana kao učiteljica
Mene pere grižnja savjesti kad postupim u suprotnosti s onim što mislim i naravno onda kad ja nisam dobro pa dođe do raspada sistema i reagiram loše.
Inače sam u onoj grupi koja će skinuti vrata... do prije par mjeseci smo imali obrisane sve programe crtića na tv-u 8 mjeseci jer je napravila nešto užasno. Nije mi bila namjera tako dugo, ali je to ispalo jako pozitivno po nju pa sam malo produžila.
Ona je definitivno dijete koje te milion puta dovede do toga da staneš i ne znaš kako da reagiraš.. lakše mi je bilo kad sam čula da i psihologicu i psihoterapeuticu dovede do toga
Nema recepta... lakše je postalo negdje nakon 6. godine, od razdoblja prije imam PTSP.
Sad su drugi izazovi, npr. škola, ono što hoće napravi, ono što neće ne napravi pa dubili mi svi na glavi, pa onda sjedimo doma po 3 sata da to napravi, ali iz škole uredno dođe prazne bilježnice. Da nam iscrpi svu energiju ne moram ni reći, ali lakše nam se nositi od onog trenutka kad smo shvatili da ona nikada neće biti lako suradljivo dijete.
Eh, još jedna stvar.. kad vidi da može manipulirati nekim ili da je netko jako blag onda to iskoristi dobro debelo. U školi je vidjela da učiteljica ne prati tko šta radi i nema kontrolu i tu si je uzela maha. Na plivanju je pokušala ali ju je trenerica 2 puta dobro srezala i više ne pokušava i obožava trenericu i plivanje.

[Bubilo Bubich]

Uvijek mi je lakše kad se ti javiš Mitovski . Kao lakše .

Meni je super ova fora s vratima, ali evo realno, ja ne znam u kojem trenutku bi ja skinula vrata. Jer i ova moja teška, i ovaj moj stariji “lagani” kad su u elementu, u elementu su... bijesa, ljutnje... čega god svega. I sad dakle scena, on je ljut i lupa vratima. Ja dođem i skulirano skidam vrata. Ono što on u tom trenu radi je to da me sigurno vuče za noge i ruke i ne da mi da to radim. I još je više bijesan i ljut. Ja uopće ne vidim tu scenu s vratima. Ja njemu moram reci nešto stvarno gadno da se smiri i prestane. Tek kad ga rasplacem će se smiriti.

O njoj da ne pričam... i ona lakoća kako izgovarate “kifla je ili da ili ne ili sutra i idemo dalje”. Kifla može biti samo da, ako je ne ili sutra ne mogu dalje jer imam petogodišnji tantrum na sred ceste.

No, ona je druga priča. U kontekstu ove teme me više muči to što s njim u takvim trenucima ne znam što bih trebala napraviti da se on smiri i prekine neko nepoželjno ponašanje. Ona me muči na puno više nivoa .

[casa]

Pa, recimo, ti skidas vrata i on na tebe nasrne pa ti zgrozeno zajedno ili bez vrata, odes. Bez ijedne rijeci. Ako se napad nastavlja drzis ga. Sve bez rijeci. Kad napad prestane, i dalje sutis. Nakon par aati konstatiras Sad si me napao i to se vise nece dogadati. . Iako, iskreno, ne mogu zamisliti da ijedno id moje troje starije djece u dobi od 17,9 i 8 godina nasrnu na mene. Dvogodisnjak me zna ici udariti i ja ga drzim dok ne stane. Ne kaznjavam to nikako, ne drzim prodike, vec kad se smiri kazem To se ne radi. I kraj price. Nemam s njim nikakve razgovore, obecanja, analize.. Tako sam i s njima.

[mitovski]

BB pa ne prođe to lako, da ja obrišem programe a ona to prihvati. To je bila ogromna scena, ona je vrištala, ali je napravila nešto što je ja smatram zahtjevalo od mene da reagiram i oduzmem ono što joj je tada bilo najdraže. Samo sam ja, ne samo ja nego i MM izveli mirno i hladno. Kratko i jasno sam joj rekla, ovo što si sad napravila je nedopustivo, posljedice toga su te i uopće ne želim raspravljati, a ti kad razmisliš o tome što si napravila možemo razgovarati i maknula sam se. Ona je tad svisnula, scena je bila užasna i mučna ali ja sam bila sigurna da je tada to tako trebalo biti.

[Davina]

Može li se postaviti granice bez grubosti/urlanja/prijetnji... nastavi niz

Slučajno sam naišla ovdje, ustvari trazim temu o noćnom piškenju, za sestru, pa evo pošto imam mnooooogo iskustva sa teško odgojivim djetetom da napišem šta je nama pomoglo.
Nisam pročitala sve postove, možda je bilo sličnih savjeta, ako je zanemari.
Kao prvo Princeza je dijete sa dijagnozom, ali nama u centru za autizam su rekli da ova metoda pomaže kod mnoge djece bez dijagnoza, a to je naučiti se samokontrolirati, što "teško odgojivom djetetu" (bože, kako glup nazivali šta je tu je) teško pada.
Kod nas su, baš u ovim godinama, dani počinjali kao horor film na najpetnijem dijelu i tako završavali, i roditelji koji imaju suradljivo dijete, ne mogu ni sanjati što znači, ako teško odgojivo dijete, ŽELI kiflu pet min. prije ručka.
Da tu ne pomaže, ne , ni NE, ni znaš da će sad kod bake biti ručak,nemožeš sad dobiti kiflu, ni ako sad ne prestaneš večeras nečeš gledati crtić, takvo dijete iz ponosa neće večeras ni pitati dali smije upaliti tv, ono želi samo tu KIFLU.
Ne pomaže ni, sljedečih sedam dana nečeš ići na plivanje. Čak ne pomaže ni, ako odmah ne prestaneš urlati ostaviću te sad na auto putu samo samcato, pa ostavi ako hočeš, znaš da se neću pomaći smjesta sve dok se ti ne vratiš ili neko ne nazove centar za socijalni rad, ali ću bez prestanka urlati, hoćuuuuu kiflu.
Neko je gore spomenuo, da odlučno ostavi dijete, i da to pomaže, jer dijete primjeti dali misliš ozbiljno ili ne, ne ne on još nikad nije ostavio Princezu i njoj slične, ne pomaže tu nikakva odlučnost ni dosljednost tu se ide na život i kiflu ili smrt, druge opcije ne postoje. Mislim da mnogi roditelji znaju o čemu pričam.
Uglavnom situacija hoćukiflupetminutaprijeručka smo imali na pretek, npr. stojimo na kasi supermarketa sa punim kolicima a teta iza nas u svoji kolicima ima Frosch prašak za veš koji Princeza mrzi, i mi moramo iz istih stopa napustiti dućan, ne tu ne pomaže, okreni glavu i ne gledaj taj prašak, jer dobiješ odgovor, ne gledam ja njega ali znam da on gleda mene, ni poslije kad smo se navikli da imamo dijete gdje su sve oči uprte u nas, pa me nije bilo bed pitati tetu: molim vas, dali možete taj svoj prašak pokriti nečim da negleda u moju kćerku, začuđeni pogled ali ipak uslišana želja, ne ne nije pomoglo jer Princeza zna, da je prašak i ako pokriven tu prisutan i ona želi odmah napusti dućan, ni sve one prijetnje od negledanja tv do njene readoptacije....itd itd.
Uglavnom prvi put smo ugledali svijetlo na kraju tunela, kad su nam u centru pokazali metodu samokontrole, a to je od prilike išlo ovako. Objasnili smo joj (što je naravno do tad i znala, ali sad oficijelno) da mi roditelji odlučujemo dali će ona dobiti kiflu ili iz istih stopa napustiti dućan, i sve ostalo životno važno, ali pošto njoj teško pada da u mnogim situacijama ona ne donosi odluku o svom životu, ona ima na dan tri jokera (počeli smo sa tri tad je imala 4 godina a završili na jednom, dugo godina kasnije) koje ona može upotrijebiti, kad joj bude baš baš teško da mi donesemo odluku za nju, ili kad je njoj baš baš nešto važno u životu, kao npr kifla 5 min pred ručak. Iz početka bi Princeza svoje jokere (možete ih nazvati i želje, odluke ili bilo kako drugačije) upotrijebila najkasnije do 10 sati, a poslije bi urlala da su njoj tri malo, treba joj 2-3 više, nažalost tad joj ni 30 nije bilo dovoljno, ali uz našu napomenu da ipak svoje jokere treba mudro upotrebljavati, ne za svaku "sitnicu" Princeza je u međuvremenu, to vrlo lijepo naučila, tj. naučila se samokontrolirati.
Znači u vašem slučaju bi to bilo ovako: želim kiflu, ali sad češ kod bake dobiti ručak, ja ipak želim kiflu SAD, ok želiš li upotrijebiti svoga jokera za kiflu ili misliš da će u toku dana, biti situacije gdje će ti joker biti potrebniji...Princeza je vremenom vladala takvom samokontrolom, da su joj kasnije jokeri ostajali često ne upotrebljeni do spavanja, pa smo ih onda poklanjali lutkama, plišancima, bacali kroz prozor, zakopavali u cvijeće i sl.
Možda se ovo nekome čini glupo, ali nama je spasilo život, a znam najmanje dvijeobitelji, sa djecom bez dijagnoze! koji su ovu metodu dugo godina sa zadovoljstvom koristili. Nadam se da sam dobro objasnila i da će bar još nekome pomoći. Ako ima pitanja rado ću odgoviriti.

[Bubilo Bubich]

Joj Davina super si objasnila! Hvala!

[čokolada]

Ovo je izvrstan prijedlog, Davina! I dokaz kako mnoge metode namijenjene djeci s nekom teškoćom izvrsno funkcioniraju na običnoj djeci.

[Beti3]

BB To je bila ogromna scena, ona je vrištala, ali je napravila nešto što je ja smatram zahtjevalo od mene da reagiram i oduzmem Ona je tad svisnula, scena je bila užasna i mučna ali ja sam bila sigurna da je tada to tako trebalo biti.

Jednostavno ne mogu vjerovati da dijete od 8 godina može učiniti nešto toliko loše da bude kažnjena sa 8 mjeseci negledanja crtića. To je strašna kazna. Užasna. Nevjerojatna. Neshvatljiva. I točka.

[čokolada]

Nije kazna, koliko sam shvatila, zamišljena da traje 8 mjeseci, nego je negledanje TVa u tolikoj mjeri pridonijelo poboljšanju ponašanja da je Mitovski odlučila da mogu i bez toga.

TV je zaista nešto bez čega se može, dapače, moje su cure odrasle s 5-6 zemaljskih programa (ni danas nemamo više) koji su se "palili" za vrijeme Dnevnika, tj. uopće nisu gledale ništa, i na crtićima na CDu (koje sam ja spržila i strogo dozirala).

[Peterlin]

Nije kazna, koliko sam shvatila, zamišljena da traje 8 mjeseci, nego je negledanje TVa u tolikoj mjeri pridonijelo poboljšanju ponašanja da je Mitovski odlučila da mogu i bez toga.

TV je zaista nešto bez čega se može, dapače, moje su cure odrasle s 5-6 zemaljskih programa (ni danas nemamo više) koji su se "palili" za vrijeme Dnevnika, tj. uopće nisu gledale ništa, i na crtićima na CDu (koje sam ja spržila i strogo dozirala).

X
Slično je bilo i kod nas. Ne radi se o kazni nego o načinu života, a tv u ranoj dobi definitivno nije najbolji izbor.

[marta]

Mi uopce nemamo tv vec jedno 10 godina.

[Argente]

Jokeri, pa sjajno, ja sam to dosad koristila samo u dućanu i za slatkiše, kako mi nije palo na pamet da to koristim i za druge situacije?! od sutra!

[Jelena]

Da, bas fora s Jokerima.
Ja bas vidim kako nam ovaj godisnji dobro dodje da se svi super ponasamo.

(I mi smo godinama bez televizora bili, sad mali gleda cca koliko meni treba da se nasminkam ujutro za posao, i to ciljano 99% s hrt2 i pepu na HBOu, premotamo sve reklame na hrtu)

[Jelena]

Danas smo bili u dućanu. Tražio me jednu žutu papriku i dobio. Ja te mesnate paprike rijetko kupim pa mu je valjda fora. Iako se on veseli i onim casicama s cherry paradajzima, još ako su šareni, ludnica
Mogla sam i odbit tu papriku, ne bi bilo drame.

[sirius]

Zasto bi odbila kupiti zutu papriku ?!

Jasni je da mozes odbiti kupiti sve sto se sjeti jer ti posjedujes novac i ti odlucujes, ali cemu ?!

[jelena.O]

Mi uopce nemamo tv vec jedno 10 godina.

Ali ste na internetu?