I obrana od presretaca po hodniku.![]()
Vrlo je zanimljivo kako neki ljudi jednostavno ne mogu neke stvari odraditi jer ocito nemaju dovoljnu razinu energije i volje za isto pa misle da i ostali lazu
Ja ne radim nikakav vazan posao o kojem netko ovisi, ali odradim svoju satnicu i imam prilicno posla. Nakon toga ili idem na drugi posao ( privatni) ili na baustelu ( kucu koju gradimo). Dakle ili- ili. Sto ukljucuje jos bar 3 sata rada nakon primarnog posla. Doma i dalje imam obaveza koje uredno izvrsavam ( ok, djeca su velika pa uskoce). Cesto se prije posla dignem ranije da ispecem krafne, kiflice ili skuham za taj dan.
Kavu s frendicama pijem na tjednoj bazi.
Vikendom navecer ( nakon posla) ili kartamo s frendovima ili izadjemo. Nedjeljom pretezno tekuci poslovi u kuci i odmaranje.
I da, sex je redovit pa i vatren, al bit ce da sam na vrhuncu seksualnosti pa libido radi svoje.
Eto, to je uglavnom moj tjedan.
I sad ce mi netko reci da lazem samo zato sto taj nije sam sposoban to ishendlati? Onak![]()
Moj odgovor je isao Trni na opisanog imaginarnog Nekog koji, sve sto je navela, hendla s "desetkama" u jednom danu. Ja to nisam shvatila da se nekome posebno obraca (na temi, forumu, uopce), vec da je u pitanju cista fikcija s primjesom humora.
A zasto si se ti pronasla u icemu, to posebno ne znam (kao sto ne znam ni tko si, cak ni po nicku, sto i ne cudi s obzirom na moj izuzetno pasivan forumski staz).
Ali ok, kad me vec citiras i objasnjavas mi sto radis na dnevnoj i tjednoj razini, red je da ti uzvrtim i kazem - bravo za tebe!
Pa zasto taj imaginirani Netko koji hednla s desetkama ne bi postojao?
Bila zahebancija ili ne, vidim da je tesko shvatljivo
Dolega, ti si dobro usmjeren hiperaktivac.
Meni je iskreno drago da ima ljudi koji postizu puno i pri tom to rade srecno i zadovoljno. Gledam ih kao uzor: jednu mi babu, jednog mi dedu, evo i dolegu koliko god to sad ispadalo blesavo :D Naravno, imam jos mnogo ljudi kojima se divim. Znam dolegu odavno, i secam se jos dana kad sam imala jedno dete i tek se pocela razvijati kao roditelj kako su mi ona i jos nekoliko mama odavde prosto bili uzori. Pri tom je jos i prelepa, i jako mi se dopada sto ima intenzivan odnos s muzem :D
i meni je dobar post dolege. onako je ispadalo da bi se valjda sad trebali opravdavat oni koji stižu puno toga u svim sferama svog života onima kojima to ne ide od ruke. ono
zašto netko ne bi prštio od energije i volje, stizao obavljati puno toga istodobno a biti sretan i zadovoljan.
kli kli pa gle tebe 4 djece, stižeš 3x tjedno trčat velike dužine, studiraš, ma 100 čuda, ja se takvim ljudima divim.
uostalom svatko živi svoj život, čemu usporedbe s drugima. Uopće me se ne tiče kako drugi žive, svatko valjda najbolje što zna i kako želi.
Ja u svoj dan ukrcam brdo svega, al falatiBože imam pregršt energije i volje da sve obavim i još mi ostane vremenaništa mi nije teško.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 19.12.2018. at 21:48
Eh da i moram napomenut ne hodam svakakva, uvijek sređena i bez izrasta (ako se to smije napisati :mrgeena imam i sasvim pristojan društveni život.
Vjerujem da nas takvih tu na forumu ima vrlo solidan broj.
Dvije (četiri) varijable su ovdje ključne:
- volja i želja
- broj i dob djece
Svašta možeš kad hoćeš, a kad je djece više i jako su mali, dosta toga i ne možeš. Sve ostalo su nijanse - neko ne može ništa ni s jednim, neko može puno s četvero... svejedno... ali različite smo u puno toga i svakome su različite stvari bitne i nema se smisla uspoređivati. Ni broj postova čak. Neki više “chataju” i ni ne čitaju detaljno. Neki napišu 3 kilometarska posta s vremena na vrijeme.
Ne hodam ni ja “svakakva”, meni je ovo moje normalno. To sto vi zovete “sređena” je meni za vjenčanje. Kad se ja udajem.
Posljednje uređivanje od Bubilo Bubich : 19.12.2018. at 22:07
I ja sam prije sve mogla i htjela. Više to ne želim. Nekako, počeo mi se događati čudan film. Ja krasna i fantastična a oko mene sve više parazita...
Dodajen na BB popis:
-volja, želja
-broj i dob djece
-razina energije
-sposobnost organizacije
-sposobnost efikasnog multitaskinga
Slobodno proširite popis.
Potpisujem ostatak od BB netko s jednim starijim djetetom ništa ne stiže, a netko s 3-4 djece od kojih ima i mlađih stiže svašta.
Dakle različiti smo, živjela različitost.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 19.12.2018. at 22:24
Vrlo bitno je i zdravlje. Vlastito (fizičko i psihičko), a i zdravlje članova uže obitelji. U biti najvažnije, a nakon toga dolazi sve ovo drugo, od volje, upornosti, organizacije vremena...
Posljednje uređivanje od annie84 : 19.12.2018. at 22:29
Ja napravim svasta, ali ne stizem nista. Ili stizem svasta, a zapravo ne napravim nista. To mi je nekako kao puna i prazna casa, kako koji dan. Sad, u ponoc i 16 tipkam naustrb sna, a sjela sam doslovno prvi put od jutra (ustala u 6:30), ako izuzmem 20 minuta sjedenja za ruckom koji nije bio kod kuce i preko nekoliko puta po 5-10 minuta u autu. Zapravo, lazem - proveli smo sat i pol kod alergologa, uglavnom sam sjedila na kaucu.
Ponekad mi se cini da bi mi dobro dosao neki life coach ili obican planer pa da mi pokaze gdje mi je prazan hod pa da unovcim to vrijeme, odnosno poklonim ga sama sebi, a onda opet nekako skuzim da ga bas i nemam. Dok probudim, nahranim, razvezem na dvije lokacije, odvezem se na posao, odradim 6-8 sati (kako koji dan), vratim se na te dvije lokacije, odvezem ih kamo treba, opet pokupim, putem mozda svratim(o) u ducan, vratim kuci, napravim jelo, (generalno gledajuci, ruralnoj Americi dostava nije jaca strana), iskrcam sudjericu, nakrcam sudjericu, usput se trudim druziti s djecom dok nam se pod nogama pletu osobni asistenti ili tko-je-vec-tu, operem djecu, uspavam djecu, nahranim macku, odhendlam sto vec treba s muzem, dodam jos u sudjericu sto treba, operem ves... sad jos i raspakiram kakvu kutiju, s obzirom da napola kampiramo u novoj kuci, operem sebe, odradim jos ponesto posla ako sam iz razloga a, b, c, d ili z otisla ranije s posla (muz, banka, doktor, kuca, teretana, posta, stovec, dijete, ovo, ono), opet muz, pakiranje lunchboxa za sutradan... i onda ponekad ovako nakratko sjednem pa nesto nadrobim ili procitam, ali samo i iskljucivo kratku formu.
Najdrazi dani su mi kad je na poslu sporo. Onda se malo odmorim.![]()
Ah, dolega, pa tvoje nabrojano te uopce ne kvalificira za lazljivicu...odrasla djeca, primarni posao bez velike odgovornosti...pih!
Procitala sam topik do pola. Odgovorno tvrdim da nema posla koji se ne moze zavrsiti u normalno radno vrijeme. Bili privatnici ili radili u firmama. Sve ostalo je ili izrabljivanje radnika ili prokrastinacija ili losa organizacija posla ili pohlepa. Nema dalje.
X
Nedavno sam bila na šminkanju, sestrino vjenčanje. Sve je to ok, ali brate nas dvije dva sata.
Super mi je kad žene idu na masaže, depilacije, nokte...
meni su to prije svega gutači vremena, draže mi upaliti mašinicu i blejati u seriju dok se depiliram.
Ja sam neorganizirana pa ništa ne stignem. Skroz kasnim i sa poslom i sa kućanskim obavezama, eto.
na taj vaš popis sasvim sigurno treba dodati i
broj baka servisa
broj teta čuvalica
broj teta čistilica
broj članova obitelji kojima je potrebna posebna skrb
obiteljski afiniteti itd
i što tko podrazumijeva gutačem vremena
u mojoj obitelji je npr popodnevno spavanje bio jedan od smrtnih grijeha - to je suština neproduktivnosti, spavati popodne
u muževoj obitelji je to običaj
i potpisujem cvijetu za prekovremene. osim u slučaju organiziranih dežurstava, to je ili izrabljivanje ili nedostatak organizacije
Ja sam najmanje produktivna bila kad 4 mjeseca nisam nigdje radila. Ne znam sto sam radila do 11, onda panicno isla po namirnice za rucak, kuhala, jedva stigla po djecu u vrtic u 15 sati. I bila kronicno umorna.
meni je porodiljni bio najneproduktiviji dio života, ako izuzememo prokreaciju
a produktivna sam ako eliminiram iz života gutače vremena
na poslu ovaj tren nisam produktivna jer forumiram, ne znam kako se to može nazvati produktivnošću
ako nekad uhvatim neku seriju na netflixu, najradije bih ju odbinđala da mogu - nikome ni iz džepa ni u džep osim moje ugode
knjige bih mogla čitati svaki slobodan trenutak, kad sam bila dijete roditelji su mi dopuštali da čitam samo na praznike jer inače bih non-stop čitala
hoću reći, sasvim sam prosječno produktivna. dopustim si povremenu ugodu
u vrijeme kada sam hiperproduktivna, onda nema mjesta gutačima vremena
Ja recimo mislim da sam dosta produktivna, a opet na poslu virnem na forum. Sto ti ne mozes Betty ovako virnuti par minuta nakon n sat i pol intenzivnog rada i onda opet nastaviti?
Najveci je razlog mojoj produktivnosti sto nemam praznog hoda, efikasno ko tetris slazem vrijeme u danu. I stroga sam prema sebi ( i drugima). Puno stignem, puno kuham, svakodnevno vjezbam, pecem kruh regularno, posao mi je odgovaran i zahtjevan, dosta se druzim, jednom tjedno idem s muzem navecer van-predstava, koncert ili druzenje s frendovima. No! Imam tetu koja mi jednom tjedno cisti stan, ormar mi je zivi kaos 90% vremena ( cemu su svjedocile sve forumasice koje su ikad vidjele moje slike s vjezbacica), ne idem na apsolutno nikakve tretmane uredjenja, osim frizure i sto vidim da mnogima uzima puno vremena, ne razvazam djecu uokolo. Sin ima glazbenu u krugu 5 minuta od stana, sport mu je dalje, ali ide sam tramvajem, kcer ima gimnastiku i nju vodim, ali to mi je isto 15 minuta pjeske od stana. Tu u usporedbi s mojim prijateljima ustedim puno vremena i puno energije. No isto tako je istina da su neki ljudi skloni prokrastriniranju i “gubljenju vremena”, a neki nisu. Ja sam ta druga krajnost sto kao dobru posljedicu ima hiperefikasnost, no ima to i drugu stranu novcica- nije efikasnost u zivotu sve!
uopće nije problem virnuti, mislim da svatko treba reset, ali aktivno sudjelovati u raspravama jer već nešto drugo
a za efikasnost te potpisujem
ja ustvarni uopće ne želim taj hiperproduktivni život (nisam tako posložena, da jesam vjerojatno mi ne bi zahtjevao dodatni napor)
ali imam dojam da živimo u društvu gdje se ta hiperproduktivnost jako cijeni
ljudi koji nisu prirodno energetske vjeverice možda malo i pate
super mi je to bilo objašnjeno u onom netflixovom dokumentarcu Eat your pills
gdje poslovnjaci doslovno žderu Aderalle kako bi bili što produktivniji - to je sada benchmark
nama ženama se taj imeperativ preselio i u druge životne sfere i iskreno, mene to malo pati
ne da sam nesretna zbog toga, nego osjećam pritisak tog novog stila života i moram aktivno samu sebe uvjeravati da nema ništa loše u tome da nisam prirodno takva
Nema apsolutno ništa u tome! Zapravo - ma, što je to produktivnost. Ja sam više hiperproduktivni živac - ali ja sam koma, koma površna. I to je isto OK (meni). Ono kad netko napiše "nisam čitala 10 stranica topica, ali evo da kažem...". Ma nema šanse da čitam 10 stranica topica. Ulovim se na meni zanimljive postove, nanižem svojih par centa i kidam nalijevo. Iz toga dobijem brušenje argumenata i preispitivanje (za sebe). Evo totalnog ogoljenja moje "hiperproduktivnosti" - ako niša, broja postova - točno se sjećam da sam uzela Slobodnu tijekom rata - bio je četvrtak - automatski okrenula na TV i spektakle. Na naslovnici je bilo da je krenula akcija ili Bljesak ili Oluja. Ja sam to skužila navečer, kad su mi drugi rekli, tj. kad je grmilo iz svih medija. E, pa sad.... to je fakat za
u neg. smislu.
Posljednje uređivanje od ina33 : 20.12.2018. at 10:41
Pa sve ima svoju cijenu. Meni je jedna prijateljica jednom pricala kako je bila vani i ono bas zaruzila i drugi dan provela divan dan sa svojom kcerkom na kaucu, ona je drijemala, mala je nesto prckala po mobitelu i mazile su se i uzivale. Evo to moja osobnost totalno ne moze. Prvo ja se uzasno tesko prepustam zaruzivanju, i sa vlastite proslave doktorata sto mi je bio najbolji tulum u zivotu, bolji od svih svadbi na kojima sam bila, sam dosla u pola 2. Drugo nema sanse da mogu prelezati dan ako nemam gripu i sl., tj. ako nisam primorana. Prenemirna sam za to. Ja i ustajem cim oci otvorim. I subotom. Jer iako zavidim ljudima koji mogu dugo spavati i drijemati, meni se u glavi pojavi SUBOTA JE, SUBOTA, SUBOTA, SUBOTA, SUBOTA, USTANI, SUBOTA, JUHUHUHU, DORUCAK, SUBOTA. I gotovo. Srecom i muz mi je takav pa onda i djeca. I svi ljudi koji s nama provode neko vrijeme, par dana, ljetovanje, zimovanje kazu da smo preubrzani. Uz dobar fokus imas hiperefikasnost. Ali nemas ljuljuskanje na kaucu. Jbga.
Ja i.mm kombinacija puza i zeca. Ljudi nam kazu da smo naporni LOL.
sasa, ali ovo tvoje je društveno sigurno prihvatljivije od nečijeg dolce far niente
moja osobnost teži ugodi, ali se onda i samokažnjavam zbog te ugode, gomila tog uživanja je popraćena teškom krivnjom
Posljednje uređivanje od betty blue : 20.12.2018. at 11:42
Al tvoja krivnja nije drustveno uvjetovana. Nego intrinzicno. Ko i moja uostalom.
X na dodane kriterije, s tim da većina ljudi koje ja poznajem nema baka servis na tjednoj bazi, nema tete čuvalice a ni tete čistilice, iako vjerujem da jako olakšavaju posebno ove zadnje
X identično
ja sam dosta slična tebi sasa (of course bez dijela koji se odnosi na tvoje umijeće kuhanja), jedino što ja ipak nekad znam sebi priuštit danski hygge, no nekad uhvatim samu sebe, ajd stani na loptu![]()
jel ta tvoja ugoda najčešće vezan uz to dugo jutarnje spavanje?
slažem se da je društv.prihvatljivija produktivnost od ležanja na kauču i spavanja do podne, al koga briga.
Rješi to u svojoj glavi, a za druge te nije briga.
Lili, govorim generalno o načinu života, o onome što društvo vrednuje kao uspjeh i produktivnost a što je nama pojedincima uspjeh
tako da neću iznositi svoje primjere ugode
"riješi to u glavi" - hvala na savjetuali nije baš koristan, osim ako nemaš konkretne primjere kako se nešto rješava u glavi
ali slažem se s tobom da nije samo intrinzično
tj da postoji društveni taj "glorification of busy", čak nije toliko važna učinkovitost koliko zaposlenost, to kao ima neki moralno viši rang
ali je ta perspektiva skroz relativna, mnogim ljudima ti spadaš u skupinu onih kojima se da i koji se uspiju natjerat gdje mnogi ostanu na eh da bar, jer ujutro prije posla odradiš summer shred, sama si rekla da dođeš onda nabrijana na posao i čudiš se kolegici koja se još vuče sa kavom
za nju si ti tad vjeverica
e to! s tim da kod nas možda i nije (još) toliko važna učinkovitost, u amerikama imam dojam da je apsolutni imperativ
pogotovo u korporativnom svijetu gdje te iscijede do kosti
a kad vidim šta se piše o srednjim školama (u zg), mislim da sustavno radimo na odgoju takvih jedinki, hiperproduktivnih, sa glazbenom školom, peticama iz svih predmeta, uz to i sportaši...
nisam nikakav sociolog, ali neke stvari su baš očite
davno je to bilo kad sam ja vježbala ujutro
ali, da slažem se da je relativno
i ne samo objektivna procjena nego i subjektivno neće svi biti jednako strogi ili blagi prema sebi kako sasa kaže
Postoji i glorification of speed. A da ne kažemo glorifikacija patnje (u medit. zemljama - žena koja zna trpit i patit). Plus "ispravnog načina rađenja" - od nakuhavanja (dalmatinski, a mislim i forumski, na kuhanju - lako ti je, moja, tako, pravi paradižot, savijače itd., mora se rukama, satima itd. Ali, to su samo mode. Možda opet u modu dođe produktivna i kreativna dokolica, promišljanje i sporo. Ja se bojim da, ako to dočekam, shvatit ću da sam isprazan duracell robot koji nema ništa za ponuditi nikome. Neću nikad zaboravit kad su me zvale prije iz Dalm. da radimo vjenčane konfete, kao neki bonding. One sporo i krasno, ja u to vrijeme 10 njih odštancala i frknula u hrpu. Smijale smo se ko lude. Tako da....
Posljednje uređivanje od ina33 : 20.12.2018. at 12:56
razbijanje mita o rucno napravljenoj savijaci kao 'nakuhavanju': savijacu pravim jednom nedeljno (u ovom semestru, ponedeljkom uvece :D). potrebno mi je 2min da zamesim testo (koristim mikser), a onda maximalno pola sata (merila nekoliko puta jer mi je potrebno da znam) da razvucem testo i savijem pitu, do trenutka stavljanja u rernu. pecem 38 minuta. zovemo je 'serbian pie' (*ebiga, imigranti) i deca je obozavaju. ja racunam da mi je to to brzo resavanje jednog dorucka i jednog school luncha za 4 dece. U poslednje vreme dodatno napravim od jabuka, ali s tim se svi zezamo jer je deci zanimljivo.