Što čitate 3.

[tanja_b]

napokon pročitala Alias Grace, sve je već rečeno. Odlična, ali ja sam ju previše razvukla.
Molim preporuku za neke kratke priče.

Bilo je tu dosta preporuka, ovako, na brzinu - od stranih: Alice Munro, a dodala bih i Luciu Berlin i Lydiu Davis.
Od domaćih - Tanja Mravak mi prva pada na pamet.

Trenutno čitam "Knjigu o jugu" Jurice Pavičića i oduševljena sam. Neki tekstovi su mi poznati od ranije (pisao ih je za Jutarnji), ali većina mi je potpuno nova. Oduševljena sam - kroz formu eseja dao je sjajan prikaz jednog ambijenta, grada, prostora, vremena, epohe. Ne poznajem Split osobito dobro, ali s ovim tekstovima ga je definitivno približio i čitateljima koji nisu osobno povezani s tim krajem. Pritom nema ni mrvice onog regionalnog animoziteta Zagreb-Split, baš naprotiv, prekrasan mi je tekst pod naslovom "Drugi Zagreb" jer daje jednu drugu perspektivu viđenja Zagreba, o kojoj ne možemo čuti ni u novinama ni na Radio-Sljemenu koji se diči svojom zagrepštinom.
Doduše, kako se radi o tekstovima koji su nastajali kroz nešto dulji vremenski period, ima i ponavljanja nekih misli i rečenica, ali nema toga previše i zapravo ne smeta, samo podcrtava autorovu polaznu misao. Osobito ću pamtiti tezu da "turizam ima poljubac smrti".

[betty blue]

Trenutno čitam "Knjigu o jugu" Jurice Pavičića i oduševljena sam. Neki tekstovi su mi poznati od ranije (pisao ih je za Jutarnji), ali većina mi je potpuno nova. Oduševljena sam - kroz formu eseja dao je sjajan prikaz jednog ambijenta, grada, prostora, vremena, epohe. Ne poznajem Split osobito dobro, ali s ovim tekstovima ga je definitivno približio i čitateljima koji nisu osobno povezani s tim krajem. Pritom nema ni mrvice onog regionalnog animoziteta Zagreb-Split, baš naprotiv, prekrasan mi je tekst pod naslovom "Drugi Zagreb" jer daje jednu drugu perspektivu viđenja Zagreba, o kojoj ne možemo čuti ni u novinama ni na Radio-Sljemenu koji se diči svojom zagrepštinom.
Doduše, kako se radi o tekstovima koji su nastajali kroz nešto dulji vremenski period, ima i ponavljanja nekih misli i rečenica, ali nema toga previše i zapravo ne smeta, samo podcrtava autorovu polaznu misao. Osobito ću pamtiti tezu da "turizam ima poljubac smrti".

Nedavno sam tijekom dugačkog putovanja automobilom slušala (vjerojatno na 1. programu HR) intervju o ovoj knjizi. Inače dok se vozim volim slušati glazbu (to je otpor roditeljima s kojima smo uvijek morali slušati vijesti) ali način na koji je Pavičić govorio o Splitu, o turizmu, o kulturi, pa to je bilo opčinjavajuće; nisam mogla prestat slušati i bilo mi je žao kad je završilo.
Svakako ću potražiti i knjigu, drago mi je čuti da se tebi sviđa