ja sam pristala na auto koji mi se i nije svidio, ali je bila prilika

bilo je važno da ima tri sjedala otraga i da ima veliki gepek
pa sad tako vozim Peugeot Partner koji izgleda kao dostavno vozilo
i zahebavam se na taj račun da dostavljam djecu institucijama
boja mu je božesačuvaj siva, a jedino što ga spašava od mog potpunog nezadovoljstva su zatamnjena stakla i zaštite na svjetlima

ali, poanta na kraju je da mi stanu sva djeca i sve njihove stvari, gepek je fakat ogroman
održavanje nije preskupo, iako mu potrošnja nije baš mala, a ja pređem u prosjeku oko 35km dnevno

tješim se da će mi idući auto biti više po mom izboru, a do tad, neka i ovoga

a da sam na tvom mjestu, mojca, i ja bih prvo sjela u taj auto i provezla đir, pa tek onda vidjela pro i con
i super bi bilo da ti trešti neka druga muzika, a ne cajke dok ti kosa vijori kroz spuštene prozore i da izađeš iz njega ko Janis Joplin