Koliko se vi raspišete dok se ja probudim.

Ma mislim da ste krivo shvatile šta smo mi koje smo govorile da nemamo predrasude i da dijelimo ljude na dobre i loše mislile. Ne mislim da je itko na svijetu dovoljna moralna vertikala da prosudi tko je stvarno dobar, a tko stvarno loš. U svakom od nas ima i dobrog i lošeg, sami biramo valjda koja strana će biti izraženija. Opet mi je, ne mogu reći normalnije jer se onda postavlja pitanja i što je zapravo normalno, ali svakako više u skladu sa mnom, stvarati mišljenje o čovjeku na temelju njegovih djela nego na temelju njegovog izgleda.

Spominjali su se gore govor i misao. Moje mišljenje je da je važnije ono što zapravo radiš nego ono što pomisliš. Svi mi nekad i kažemo i pomislimo nešto drugačije od onoga što bi u stvarnosti napravili. Nekidan, kad su djeca ubila onog jadnog ježa, ja sam bila toliko ljuta i tužna da sam izrekla cijeli popis šta bih ja njima napravila. Nijednu od tih stvari im ne bih zapravo napravila niti bih ikoga maltretirala. Ali jel ih mogu smatrati dobrim osobama koja samo imaju probleme u obitelji pa su zato takvi? Ma daj. Pa većina je imala probleme u obitelji ako se pogleda realno. Ali naći malo nevino biće koje se nikako ne može obraniti i šutati ga, gledati kako ga boli i raditi tako nešto odvratno? Žao mi je ali takve osobe, nebitno jesu odrasli ili djeca, ne mogu imati mjesta u mom životu.

Što se Jergovića tiče, koliko god on bio cijenjen, opet tko je on da se poziva na komentiranje tuđih tekstova? Čemu? Publicitet, marketing? Jelena se bavi čime se bavi, od toga živi i zarađuje. Ne vjerujem da je to zaglupljuje. Koliko god grozno zvučao posao u kojem je važno biti lijepa, to jeste posao. Odnosno dio posla, jer je njoj važna i hrpa drugih stvari koje joj neće sama ljepota donijeti. Ali bit je u tome ako je ona to odabrala i ako uživa u poslu u kojem je dio svega i da bude lijepa, zašto to nekoga briga? Severina mu je super odgovorila, svaka joj čast.

I ne mislim da nas opravdava to što nešto ne znamo. Ali ne možemo sve ni znati. Recimo, imam pun ormar Karl Lagerfelda. Dok nije umro, nisam znala da je izjavio da mrzi ružne i debele ljude. Tek kad su počeli po tv-u o njemu po cijele dane, saznala sam i to. Hoće li me sad učiniti boljom osobom ako pobacam svu tu robu? Pa ne vjerujem baš. Naravno da treba polaziti od sebe ali kako možemo znati baš sve? Gdje bih stigla i šta bi drugo mogla raditi kad bih za svakog dizajnera ili za high street trgovinu istraživala tko su ti ljudi?