seni prvotno napisa
puno.
ja to stavljam u neki malo siri kontekst, ponekad "rezultati" nisu vidljivi odmah, ali u nekom sirem vremenskom razdoblju iz posijanog sjemena naraste lijepa biljka.
osim toga covjek ponekad iz neuspjeha nauci vise nego iz uspjeha.
uz to:
makar i jedan glas daje nadu stotinama drugih da nisu sami, te da svijet nije otisao dovraga.
ja se i sad sjecam te slike one jedne cure (ili su bile dvije) (ne sjecam se vise ni kako se zvala, ni tko je bila) koja je stala ispred one bogbudisnama povorke za zivot koje su vodile markic i ona supruga premijera "gradevina" cije sam ime zaboravila.