I ja iksam vertex. Nije to nimalo crno-bijelo.

Meni je recimo nerealno toliko samopouzdanje da si uvjeren/a da nećeš biti ostavljen/a, a i ako te ostavi, pih, nek ide, mogu ja i sama.
Kao prvo, ne mogu biti sigurna ni u svoje, a kamoli u tuđe ime.
A kao drugo, naravno da mogu i sama, ali ono...nije to baš tako so what promijeniti svoj trenutni život, emotivno, logistički i društveno. Nije to samo strah slabića od samoće, rastava okreće život naopačke. Jasno da je bolje biti sam nego loše kumpanjan, ali ako si ti zadovoljan sa svojom dosadašnjom kumpanijom, onda je ostati sam opcija koju nikako ne želiš.

Svi smo puni osude za neosnovanu ljubomoru, ali kako znati je li neosnovana (vidim to je već i ina pitala)? Neosnovana je dok se ne dokaže suprotno, a onda odjednom postaje šesto čulo?