Naravno da nije. U ovom trenutku mislim da ćemo MM i ja biti zauvijek zajedno a sutra tko zna što ću misliti.
Što se ljubomore tiče. MM i ja nekad zajedno znamo komentirati žene koje prolaze s obzirom da znam kakav tip voli pa znam za kojom bi se i okrenuo. Okrenem se i ja za zgodnom ženom. Ne mislim da je oslijepio kad se oženio za mene.
Kolegica (inače vrlo samostalna žena, inteligentna, poduzetna) je imala strahovito ljubomornog partnera. Meni je to bilo mučno gledati. Izašle bi na piće, eto njega kao bio je u prolazu. Došlo je do toga da je jedna tako samostalna žena počela ići kući poslije posla. Nije imala vremena za kavu, kino. Svađe su bile užasno mučne. Nisu više zajedno.
Ta ljubomora može biti baš gadna stvar. Ja ne bih mogla biti u takvoj vezi, bila bih strašno nesretna.
Sjećam se kad smo ja i MM prohodali i bili još vrlo mladi pa kad bih čula priče svojih prijateljica kako im dečki znaju biti ljubomorni. U jednom trenutku me zaintrigiralo kako to da on nikada nije ljubomoran. Rekao mi je...zašto...znam tko si...kakva si i vjerujem ti a bome sam i ponosan kad te netko pogleda.