Logo vs No logo

[*mamica*]

Mamice , draga moja, jos moras zganaca pojest. Vidimo.se na temi za 10.godina.
U pobertetu na neke ( vjerojatni i na veliku vecinu u postotku) utjece i ekipa. Pa sad kakva bude oko njega.

O, dapace, ne sumnjam u to. Vidim ja to po svojim necacima i necakinjama - uvelike se u skoli raspravlja tko sto nosi, tko je bogat, a tko nije (i tu se zaključci donose na temelju nevjerojatnih banalnosti). Ali ja se sjecam razgovora sa svojim ocem koji mi je cesto objasnjavao da mi moze nesto kupiti, ali i zasto to nije ispravno i zasto to nece uciniti. Godilo mi je sto uvazava moje osjecaje i ravnopravno razgovara sa mnom, mislim da je to kljuc u mnogim, mnogim situacijama i ispravan nacin kako postupiti s djetetom.

A mozda su u sumi i mozda cu ti za 10 godina plakati na ramenu na ovoj temi, prihvacam da i ta mogucnost postoji

[Lili75]

Ali ja se sjecam razgovora sa svojim ocem koji mi je cesto objasnjavao da mi moze nesto kupiti, ali i zasto to nije ispravno i zasto to nece uciniti. Godilo mi je sto uvazava moje osjecaje i ravnopravno razgovara sa mnom, mislim da je to kljuc u mnogim, mnogim situacijama i ispravan nacin kako postupiti s djetetom.

predivno i smatram da je tata ispravno postupao. Zapravo sam sigurna da će se isti scenarij ponoviti i s tvojim sinom

[Bubilo Bubich]

Ali ja se sjecam razgovora sa svojim ocem koji mi je cesto objasnjavao da mi moze nesto kupiti, ali i zasto to nije ispravno i zasto to nece uciniti. Godilo mi je sto uvazava moje osjecaje i ravnopravno razgovara sa mnom, mislim da je to kljuc u mnogim, mnogim situacijama i ispravan nacin kako postupiti s djetetom.

I ja ću se refereritati na ovaj citat… pokušavam nešto slično s djecom, ali ne na foru „nemam novca, to je skupo, nije vrijedno...“, nego „treba li ti stvarno to?“. Je l ti stvarno baš treba? Koliko te iste stvari već imaš doma? Kad ćeš ju koristiti, nositi, obući...?

Što zbog nedostatka stambenog prostora, što zbog nedostatka vremena, što zbog lijenosti za to… kupujem sve manje i njih učim tako pa se nadam da će uroditi nekim plodom kad osvijeste marke. Nada umire zadnja.

I u svemu tome mi je jako važan postao ekološki element… već dugo vremena kad uđem u bilo koji dućan prva slika mi je tanker koji prevozi 10 kineskih kontejnera preko mora i pitanje „jesmo li svi mi normalni?“. I počele su me u mojoj glavi jako smetati te gomile stvari po par kuna koje se za čas bacaju u smeće. I za hrpu toga mislim da mi uopće ne treba i nemam potrebu kupiti. Evo npr. nikad nisam imala onaj stalak za držanje papirnatih kuhinjskih ubrusa. Meni to smeta. Stavim ubruse bilo gdje. Ionako je uvijek pitanje sekundi kad mi trebaju tisuću puta u danu da obrišem nešto što su prolili. I onda jednog dana došli moji roditelji i kupili mi to. „Vidjeli smo da nemaš, a koštao je samo 10 kn“. Nisam bila nimalo sretna, da ne kažem nešto ružnije… i sad mi to samo smeta. Samo ga mičem vamo tamo, ne želim ga baciti i stvoriti još jedan komad smeća… i cijelo vrijeme me živcira sva energija koja je potrošena i sve što je onečišćeno da netko proizvede, dostavi i proda taj stalak za 10 kn. Isto mislim i o odjeći… daleko od toga da živim u ekološkom vakumu, kupim i ja bocu vode, i zaboravim platnenu vrećicu… trudim se, ali daleko je to od nekog idealnog ekološkog ponašanja… ali imam taj „ekološki pritisak“ nad glavom… pa im sada dok su mali pričam na tu foru… iako, realno… ne znam koliko će zapravo uroditi plodom… srednja (6 g) je modno osviještena šopingoličarka i „sve, baš sve joj treba“, stariji (9) je nezainteresiran za išta od odjeće i obuće… pa... bumo vidli.