 |
|||
Jordi Punti: Izgubljena prtljaga
Uzela sam ju zbog autora, koji je Katalonac. I baš uživam, čitam ju polako. Malo se prisjećam vremena provedenog u BCN . Uglavnom, 4 sina, istog oca, različitih majki, skoro pa istog imena, nastanjenih u 4 europska grada konačno doznaju jeda za drugoga , nalaze se i pokušavaju naći nit poveznicu sa životom njihovog oca, koji je u međuvremenu nestao. Ne znam kako će ići dalje, ali do sada priča baš lijepo teče. Svaštanešto im se izdogađalo.
Knjiga po mom ukusu
Pročitala sam Tribusonove
Siva zona
Noćna smjena
inspektor Nikola Banić mi je drag lik, životan i duhovit, to je ono što i inače volim kod Tribusona
U jedno prijepodne sam slistila Meritu Arslani i njezin Pouzdan izvor
Ne znam što reći
Nisam puno očekivala, ali i to malo nije baš ispunjeno
Radnja se svodi uglavnom na dijaloge, kratke rečenice, karakterizacije likova praktički ni nema, sve ostaje samo na površini. Zum-zum i gotovo. Kao da čitam malo opširniji tekst u novinama.
I ja sam pročitala sve krimiće s Banićem.emily prvotno napisa
Najduhovitija je Gorka čokolada.
Jednom sam bila na studentskom susretu s Tribusonom i kad su ga studenti pitali za detalje iz romana, on je odgovorio da se ne može sjetiti u što neki nisu povjerovali, već su mislili da on tu malo glumata ležernost. Međutim, u ovim se romanima više puta može primijetiti da je pisac zaboravio pojedinosti iz prethodnih romana
Npr. kasnije piše da su Banić i Dogan radili skupa, a nisu nikada, Dogan je došao u policiju nakon što je Banić otišao - prvi puta su se upoznali kad je Banić već bio privatni istražitelj. I još takve neke sitnice.
Ali ne zamjeram mu uopće sitne rupe u priči, volim njegove primjedbe o aktualnom trenutku.
Sad čitam Sestricu s jezera, također Tribusonov krimić; sasvim neplanirano jer čekam da mi sin vrati kindlo.
Posljednje uređivanje od Jurana : 04.04.2019. at 16:32
I meni se Gorka čokolada najviše svidjela!I ja sam pročitala sve krimiće s Banićem.
Najduhovitija je Gorka čokolada.
Jednom sam bila na studentskom susretu s Tribusonom i kad su ga studenti pitali za detalje iz romana, on je odgovorio da se ne može sjetiti u što neki nisu povjerovali, već su mislili da on tu malo glumata ležernost. Međutim, u ovim se romanima više puta može primijetiti da je pisac zaboravio pojedinosti iz prethodnih romana
Npr. kasnije piše da su Banić i Dogan radili skupa, a nisu nikada, Dogan je došao u policiju nakon što je Banić otišao - prvi puta su se upoznali kad je Banić već bio privatni istražitelj. I još takve neke sitnice.
Preporučujem, kao svojevrstan nastavak ovog ciklusa, Tribusonov "Propali kongres" u kojem je glavni lik inspektor Dogan. Krimić sam po sebi nije nešto spektakularno (ni ne sjećam se više zapleta), ali sama knjiga mi je bila zabavna, naročito lik Doganove mlade supruge koja muža zove "Dogi"
Sigurno će doći na red.
Ja sam već čitala njegove krimiće s Banićem, al se sad ne mogu sjetiti koje
Fora mi je da inspektor stanuje negdje oko Britanca, a ja Tribusona znam viđati iz tramvaja ujutro na potezu Britanac-Frankopanska
to su mi najbolji djelovi romana, komentari stanja u društvu
ja sam pročitala samo prva dva
ali ću nastaviti
simpa je Banić, ali me ljuti negov nemaran odnos prema (bivšoj) supruzi i kćeri
sad sam malo prešla na inspektora Gamacha
nisam išla redom, ali ionako je kod nas prevedeno samo nekoliko romana
pročitala sam Kako ulazi svjetlost, a sad čitam Razornu riječ
Ja vjerujem
Naime, premda sam svojevremeno pročitala gotovo sve Tribusonove Baniće & co, i u njima uživala, moram priznati da se slabo sjećam...
Ja ne kužim zar ti naši pisci nemaju urednike knjiga koji bi trebali vidjeti takve propuste ??!!?!
Nastavi čitati, i taj odnos se starenjem mijenja
Frederic Beigbeder 'Praznici u komi'. Koma. Citala jer je tanka i da kao sebi opravdam investiciju od 10kn na proslom Interliberu. Opisuje party u nekom nocnom klubu Zahod u Parizu. Dekadencija. Sve prepuno intelektualizama, weltschmertza i referenci na pariske celebrityje osamdesetih valjda. Ajde jedna dobra fora s playliste u tom klubu 'Born To Be a Larve'. Dam ko zeli..inace ide u stari papir.
Posljednje uređivanje od ina33 : 08.04.2019. at 18:21
Olga Tokarczuk - Tjeraj svoj plug preko mrtvackih kostiju
Prvo, pojasnjenje zacudnog naslova. Stih je to iz Blakeove poezije koju glavna junakinja romana rekreativno prevodi.
U malom poljskom mjestu blizu ceske granice odjednom pocinju na bizarne nacine umirati muskarci. Zajednicka im je ljubav prema lovu i krivolovu.
Janina, postarija honorarna uciteljica engleskog i 'kucepaziteljica' imovine vikendasa, koju cijelo mjesto dozivljava osebujnom zbog ljubavi prema horoskopu i borbe za prava zivotinja, uvjerava sumjestane da su ubojstva osveta zivotinja.
Ne znam sto da mislim o romanu. Ne mogu reci da je los ili da mi se nije dalo citati. Olga je zbilja specifican pisac. I ne mogu uprijeti prstom u razloge zasto jer je sve naizgled vrlo konvencionalno, od naracije, karakterizacije itd. Kroz pricu sam dobila dojam da je spisateljica i sama radikalna veganka (ovo jos moram provjeriti!).
Ne odustajem od nje, uzet cu jos neki roman, iako ovo definitivno nije ljubav na prvi pogled, ma ni simpatija. Jednostavno mi je zacudna i drugacija.
Posljednje uređivanje od chesil : 09.04.2019. at 19:04
Ajme. A meni je bila odlicna.Ne mogu bit dalje od veganstva i horoskopa al me i raznijezila i nasmijala (kad se opisuje u ocima policajaca kako im izgleda) i zaintrigirala na razini who did it. Meni dosad najbolja knjiga ove godine.
Posljednje uređivanje od ina33 : 09.04.2019. at 21:51
Veganka nije, ali je vegetarijanka.
Ina33, tebe se bas dojmila, vidim.
Kazem, zanimljiva mi je jako, nakon procitanih intervjua jos i vise. Svakako cu joj se vratiti.
i meni je bila na listi najboljih u 2018.Ajme
i meni je bila na listi najboljih u 2018.
Baš sam je jučer uzela u knjižnici, evo čeka red... Jedva čekam!
Dosadna sam već s Nadom Gašić, ali našla sam početak njenog 3. romana pa da ga zalijepim:
http://www.matica.hr/hr/399/cetiri-plamena-led-22744/
Doduše, ovo je objavljeno prije 6 godina, a ništa dalje... :/
Uglavnom, dio grada je centar, glavni trg; dio godine zima, advent
Nada k'o George Martin.
nakon deset godina opet čitam Banićeve zgode, Susjed u nevolji.
Bianca Bellova: Jezero
Roman o odrastanju dječaka u postapokaliptičnom svijetu iako nije jasno koja se apokalipsa dogodila i gdje. Ipak, neke su odrednice dane: tu su Rusi, pustinja, deve, Jezero koje je jako bitno u njihovim životima, a nestaje. Dječak se zove Nami i ne zna tko su mu roditelji, misli da nema roditelje. Odrastao je s bakom i djedom i kad ostaje sam, sam kreće u svijet. Oko njega propada gospodarstvo, vlada suša, ljudi imaju ekceme, a životinje ugibaju. Zaposlenici naftnih kompanija voze sjajne limuzine, a siromašni radnici obolijevaju. Jednog dana više ne žele raditi, nego graditi džamiju, ali votke se ne odriču. Žene su žrtve nasilja, nisu sigurne ni od koga.
Bila sam znatiželjna pa sam guglala i povezala radnju ovog romana s nestajanjem Aralskog jezera koje je danas veliko desetinu od svoje nekadašnje površine, a na trenutke ga uopće nema, sama je pustinja. Nevjerojatno je da takva ekološka katastrofa nije poznatija i da su je ljudi uspjeli skriviti u tako malo vremena. Jezero je s pravom naslov ovog romana i skoro je lik, a odnos ljudi koji žive oko njega je religiozan, Jezero je njihova religija.
Uz propadanje prirode, i ribarstva i gospodarstva, u ovom svijetu je propalo i društvo.
Iako je mračna tema, knjiga se lako čita, ima nešto od pikarskog romana jer glavni lik stalno ide dalje i, kad mu i bude bolje, znamo da to neće potrajati.
Prevladavajuć osjećaj meni nije tjeskoba, nego neko beznađe nižeg stupnja intenziteta, sve nešto prazno i prašnjavo kao pustinja koja ih guta.
Ali tragedija Aralskog jezera JEST poznata, to se dogodilo zato jer su u Uzbekistanu navodnjavali pamuk (onaj isti koji mi odabiremo radije nego sintetiku) pa je ispalo kako je ispalo... Dvije ključne rijeke koje su natapale Aralsko jezero uključili su u melioracijski sustav i napravili ekološku katastrofu.
Da ne zachatavam ovaj topic, ako te zanima takva tema (ali ne postapokalipsa nego publicistika) uzmi knjigu Inženjeri duše https://www.mvinfo.hr/knjiga/3833/inzenjeri-duse i druge Westermanove knjige.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 11.04.2019. at 22:32
odlična knjiga, i ja je preporučujem, ali me jako zainteresirala i ova Juranina jer je tako dobro opisala atmosferu knjige (Prevladavajuć osjećaj meni nije tjeskoba, nego neko beznađe nižeg stupnja intenziteta, sve nešto prazno i prašnjavo kao pustinja koja ih guta.)
Frank Westerman - još knjiga: http://www.frankwesterman.nl/en/croatian/
A ovdje je članak o Aralskom jezeru: https://www.jutarnji.hr/arhiva/arals...ljecu/3219740/
Uuuu. hvala, i hvala na linkovima o Aralskom, ovo ima veliki potencijal da mi se svidi, to je baš my cup of tea.
Ja sam poleča čitati knjigu "Pacijent iz sobe 19" od Zorana Žmirića, početak ultra obećava, već me zgrabilo. Koja razlika od Beigbedera i njegovih Praznika u komi.
Nisam bas nista znala o Aralskom jezeru, hvala na linkovima!
I, naravno, na osvrtu na knjigu!
Ljudmila Ulicka: Jakovljeve ljestve
Još jedan roman Ljudmile Ulicke koji me samo iznova uvjerio koliko sam oduševljena tom ženom. Ponekad imam osjećaj da je ona neka vrsta Tolstojeve sestre izgubljene u vremenu. I u ovom romanu radnja obuhvaća likove kroz različite periode 20. (i 21.) stoljeća, ovaj put članove iste obitelji, koji se međusobno nisu imali prilike upoznati. Jedna fabularna nit prati Noru, kazališnu umjetnicu i po svemu vrlo osebujnu osobu (osvojila me od prve stranice!), druga pak kroz pisma njezina djeda Jakova prati priču mladih ljudi s početka 20. stoljeća, preživljavanje kroz rat i revoluciju, i sve tegobe sovjetskog života između dva rata. I ne, Ulicka nije upala u klišej o staljinizmu, logorima i masovnim pogubljenjima - Staljin jedva da se i spominje, nema strijeljanja ni mučenja; pa ipak su posljedice tog režima na ovu obitelj bile i više nego teške.
Malo su mi slabiji (ili samo manje uvjerljivi) "američki" dijelovi romana, ali to nije umanjilo snažan opći dojam o djelu. A lik gruzijskog režisera Tengiza jedan je od najzanimljivijih. Ovdje i svaka čast prevoditelju (Igor Buljan) koji je sa samo par promijenjenih gramatičkih oblika uspio vjerno dočarati razliku govora između njega i ostalih likova.
Hvala na ovom postu, svakako ću to potražiti.
Ja se nemam čime pohvaliti, ponovno sam se vratila SFu. James Corey:Buđenje Levijatana
Jednostavno ne stignem i nemam mentalnog kapaciteta za puno vrijednih knjiga. Čekam godišnji,, tada mi bolje ide čitanje.
Moj miljenik Julian Barnes ima novu knjigu, Jedina priča. Roman koji je zapravo studija o sjećanju i ljubavi, retrospektiva nesvakidašnjeg ljubavnog života. Krasna knjiga, preporučujem. Što god više da napišem, bio bi spoiler, pa neću
Posljednje uređivanje od Angie75 : 15.04.2019. at 07:20
Julijana Adamović: Divlje guske
Tjeskobna, čudna i majstorski napisana knjiga. Isprva mi se činila kao još jedna knjiga u crticama iz odrastanja u neimenovanom slavonskom (vojvođanskom?) selu. Onda stvari malo-pomalo postaju jasnije, konture se upotpunjavaju, a knjiga se jedva ispušta iz ruku. Priča o odrastanju u disfunkcionalnoj obitelji, u selu na kraju svijeta, uz nervoznu i nesretnu majku i posesivnu i opsesivnu Babu (jedan od najodvratnijih likova u novijoj hrvatskoj književnosti, kako sam odmicala dalje, sve više mi se gadila). Roman je ispričan kroz niz kraćih poglavlja, koja se doimaju kao zasebne crtice, ali u stvari tvore jasnu cjelinu. Ima nešto što mi vuče na Črnu mati zemlu - iako se radi o geografski i etnografski sasvim različitom podneblju. Ali traume u ranom djetinjstvu ostaju traume.
Uglavnom, knjiga me ugodno iznenadila i stvarno je dobra. Nije baš ugodna za čitanje, ali svejedno je preporučujem.
Virginie Despentes: Vernon Suboteks 1
Brutalna knjiga.
Imala sam osjećaj da je preda mnom prodefilirala kompletna pariška underground scena, svi mogući pomaknuti likovi i freakovi sastali su se u ovoj knjizi.
Odlična ideja, moram pročitati i nastavke trilogije.
Btw, nisam dokučila zašto je naslov preveden ovako kad u originalu glasi Vernon Subutex?
U nas se više upotrebljava kolokvijalno suboteks, a to je supstitucijska terapija za ovisnike o heroinu, kao metadon
Ivana Simic Bodrozic, Rupa, svidja mi se.
Hej čitačice, da li je netko od vas pročitao knjigu: 12 rules fir life?
kupila sam ju (na njemačkom) pročitala zasada 5-o i 12-o pravilo.
i nekako baš be kužim zašto je ta knjiga bestseller.
Eh, ta knjiga je vjerojatno jedna od onih koje komplicirane i zahtjevne stvari pokušavaju pretjerano pojednostaviti. Kad budem blizu računala napisat ću više, teško mi je s mobitela.
To sam i mislila, ima smisla, al' ipak... hm...
Mene već sam naslov podsjeća na onu američku self-help hiperprodukciju, ali nisam čitala pa ne mogu ni suditi...
nisam čitala knjigu, muž je čitao dijelove, ali Peterson je baš zvijezda trenutno, ili antizvijezda, zavisi koga pitaš
ali koliko sam skužila s tom knjigom, kao i mnogim predavanjima, obraća se ljudima koji imaju problem s odrastanjem, prvenstveno muškarcima, Petrima Panovima, prokrastinatorima, što je rekla bih ogromno tržište
EDIT: ovo se odnosi na "Divlje guske", post od tanje_b, ali iz nekog razloga, nisam uspjela citirati.
I ja sam je nedavno pročitala i oduševljena sam. Kad sam završila, krenula sam ispočetka. Ne znam da li mi se to ikad prije dogodilo.
Slažem se u svemu s tobom, osim što meni Baba na kraju nije toliko antipatična. Mislim da je to zbog toga što sam se uživila u priču od curica, a one su ipak voljele Babu, davala im je ipak nešto što im je bilo potrebno, a nisu dobili od majke (da ne spoilam sad). Ali ni majci stvarno nije bilo lako. Ah, tužna priča. Dobro je M. Jergović napisaou svojoj kritici, nisu to crtice zbog kojih će čitatelj pustiti suzu, ali neki kamen osjećaš u trbuhu.
Sve vas pozdravljam, redovno vas čitam i skupljam preporuke
Posljednje uređivanje od Maca22 : 23.04.2019. at 11:24
I ja sam samo pročitala dijelove, pa odustala od cjeline jer mi se učinilo da ne nudi ništa novo.nisam čitala knjigu, muž je čitao dijelove, ali Peterson je baš zvijezda trenutno, ili antizvijezda, zavisi koga pitaš
ali koliko sam skužila s tom knjigom, kao i mnogim predavanjima, obraća se ljudima koji imaju problem s odrastanjem, prvenstveno muškarcima, Petrima Panovima, prokrastinatorima, što je rekla bih ogromno tržište
Ali ovo sam htjela reći - da bi čovjek razumio knjigu, (pogotovo Rule #5: Do Not Let Your Children Do Anything That Makes You Dislike Them) vjerojatno treba imati širu sliku o kulturi, društvu itd.
Tu treba otići korak dalje u prošlost. Na primjer, baš kad se dotičemo odgoja djece, ne mogu ne spomenuti dr. Benjamina Spocka, koji je bio najpopularniji autor knjiga o odgoju, odnosno brizi o djeci u 20. stoljeću. Baš kao što je njegova literatura imala za svrhu prizivanje zdravog razuma tadašnjih generacija (odraslih uz batine, nebrigu, dječji rad i koješta), ovo pravilo vjerojatno ima svrhu prizivanja roditeljskog zdravog razuma koji je kao klatno njihala otklonjen u drugu stranu (djeci ne činimo dobro ako im sve puštamo).
Inače, sama ta knjiga s pravilima odbija me jer podsjeća na onih 12 pravila za liječene alkoholičare, ali vjerojatno je plod autorovog razumijevanja načina razmišljanja kulture u kojoj je nastala. Ne kažem da je loše, ne kažem da je dobro, ali treba malo dublje istražiti razloge zašto je autor svojim čitateljima pristupio baš na taj način. Eto, to je moje mišljenje. Kad pročitam cijelu, moći ću bolje odrediti je li moj prvi dojam bio ok ili sam promašila cijelu metu.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 23.04.2019. at 11:35
Eh, da, to za Babu se i meni u početku učinilo ovako kako ti pišeš, ali kako sam odmicala dalje, sve više sam i u njezinim postupcima tobože iz ljubavi vidjela proračunatost i želju samo da bude kontra majke (vrhunac mi je ono sa školskom torbom!). Ali to je već subjektivno viđenje cijele priče, dalo bi se raspravljati zašto netko to vidi na ovaj ili onaj način.
Samo kratko, kad stignem na duže:
forka znam ja što je self-help (nešto sam toga inpročitala...
Tang znam kojeg je on sjaja zvijezda
Međutim ja u ovom pravilu 5 što ga je peterlin opisala, ne vidim baš ni stava, a ni novoga ništa. A to što on piše, su puno suvislije i razložnije napisali mnogi prije njega.
prvo mi je upao u oko stil pisanja: ja zaista cijenim kad ljudi znaju jednostavno i razumljivo napisati i obrazložiti sto misle. Ali očekujem (ako se ne radi o nekoj bas bezveznom self help) jedan određeni intelektualni diskurs, te i određenu znanstvenu potku, ako se radi o nekom tko se bavi znanstvenim radom, odnosno neki iskustveni uvid obzirom na njegovu kliničku praksu.
a ova dva poglavlja mi izgledaju kao neka nabacana masa...protkana “anegdotalnim” izvacima iz Biblije i bajki... čiji smisao nisam baš prokljuvila.
S druge strane mm (koji prati Žižeka
ona veli: dobar govornik i retoričar, zna dobro postaviti tezu, drzi pažnju publike, jezik jednostavan u smislu da he prilagođen publici, ali na nivou.
E sad mozda ću promijeniti mišljenja daljnim čitanjem, ali za sada sam nekako razočarana: ne stavovima, nego nivoom i nestrukturiranošcu...
Peterlin baš ne zanima tvoje mišljenje, kad procitaš.
O sadržaju drugi put, kao sto rekoh apsolutno ništa novo, a na one demagogije tipa: udaranje djece je samo jedan oblik fizičkog nasilja, uporedljiv sa onim kad zgrabiš ili povučeš dijete da ne istrči na cestu, (ma kako da ne) ne znam što bih rekla...
od nekoga tko predaje piše, ta ga prati glas briljantnog intelektualca očekujem ipak više, te argumentaciju koja nije na nivou forum.hr.
Divno, potrazit cu, jako ga volim... Hvala ti.Moj miljenik Julian Barnes ima novu knjigu, Jedina priča. Roman koji je zapravo studija o sjećanju i ljubavi, retrospektiva nesvakidašnjeg ljubavnog života. Krasna knjiga, preporučujem. Što god više da napišem, bio bi spoiler, pa neću
Dva naslova o psihickim bolestima: domaca Mirta Maslac Junak ili cudoviste a drugi je juznokorejska Han Kang Vegetarijanka.
O Maslac je vec sve receno na ovom topicu, meni se takodjer svidjela. Mislim da je odlicno prenijela svoj unutarnji svijet kao i svakodnevicu psihicke institucije. Jedino bih malo zamjerila nedostatak cvrsce strukture romana, ponekad mi se cinio kao kolaz zapisa, ali to je vise stvar osobnog ukusa.
Vegetarijanka je prica o zeni koja jednog dana odluci prestati jesti meso, a taj poriv evoluira u zelju da se pretvori u biljku. Roman me strasno podsjetio na film Annihilation, (da ne spojlam film) zbog snazne poveznice s prirodom, zbog trulezi, metamorfoze, zbog lisavanja ljudskosti. Odlican roman, ali osobno me ostavlja u blagoj nelagodi (puno blazoj od Annihilationa, koji me potresao do kosti).
Marko Gregur: Mogla bi se zvati Leda
Vidjela sam knjigu u knjižnici i sjetila se da mi je naslov poznat (pitam se odakle
Na trenutke vrlo emotivna knjiga (jako udara na emocije, pogotovo ako ste bili ili jeste u istoj životnoj situaciji).
Međutim, mjestimice mi se učinilo da klizi u, nježnu doduše, ali ipak - patetiku, čak i određenu površnost, a na trenutke mi je čak bila i dosadna (pojedini dijelovi činili su mi se posve nepotrebni).
U cjelini okej, tema izvrsna.
i ja bih nekako ovako napisalaMarko Gregur: Mogla bi se zvati Leda
Vidjela sam knjigu u knjižnici i sjetila se da mi je naslov poznat (pitam se odakle
Na trenutke vrlo emotivna knjiga (jako udara na emocije, pogotovo ako ste bili ili jeste u istoj životnoj situaciji).
Međutim, mjestimice mi se učinilo da klizi u, nježnu doduše, ali ipak - patetiku, čak i određenu površnost, a na trenutke mi je čak bila i dosadna (pojedini dijelovi činili su mi se posve nepotrebni).
U cjelini okej, tema izvrsna.
da znam lijepo pisati i misli pretvoriti u riječi
ono tema je super
ali nešto mi je nedorečeno
a i nekako mi glavni lik nije skroz "legao"
u pojedinim trenucima sam neka njegova razmišljanja i postupke prema supruzi diživjela kao određenu grubost i nedostatak empatije
baš tako...
Friederike Goesweiner: Otužna sloboda
Odlično pogođena tema, naime, mladi ljudi željni posla i napredovanja kojima to ne uspijeva, ma koliko se trudili. Sve što ostaje je osjećaj izgubljenosti i onog "nisam dovoljno dobra". K tome je još i izvrsno napisan, bez imalo patetike i pretjerivanja.
Sandor Marai, Buntovnici
Zanimljiva tematika, svojevrsna tiha pobuna grupice maturanata potkraj 1. svjetskog rata u mađarskoj provinciji zbog besmisla svega što su odrasli učinili od svijeta. Povremeno malo zamoran, labave strukture, ali opet, baš mi je drago što sam pročitala ovaj romančić.
Naletjela sam u knjižnici na naslov koji mi je zazvučao poznato iz nekih drugih vremena. P. G. Wodehouse: Moj čovjek Jeeves. Sjeća li se još netko serije o Jeevesu i Woosteru?
Izdavač je meni nepoznat (Partenon d.o.o. iz Zlatara), a na poleđini knjige o Wodehouseu piše: "Danas za njega mirne duše možemo reći da je bio jedan od najvećih engleskih pisaca." Dakle, stvarno ne znam kome je moglo pasti na pamet da napiše ovako nešto
Knjiga sadrži osam priča koje su sve podjednako - priglupe. Kad bolje razmislim, ni serija nije bila ništa inteligentnija, ali su je "stvorila" dva vrhunska glumca, Stephen Fry i Hugh Laurie, i samo zahvaljujući njima to je bilo simpatično djelo zgodno za opuštanje i razbibrigu. U knjizi, njihovi su likovi bljedunjavi i prazni, kao i svi ostali likovi, a ni stil pisanja mi nije baš nešto. Ukratko - kao što postoje knjige uz koje se osjećam ispunjeno, zabrinuto, napeto, potreseno - tako se čitajući ovu knjigu osjećam glupoi mislim da je neću ni dovršiti.
Knjiga sadrži osam priča koje su sve podjednako - priglupe.
...
Ukratko - kao što postoje knjige uz koje se osjećam ispunjeno, zabrinuto, napeto, potreseno - tako se čitajući ovu knjigu osjećam glupo
Hahaha, tanja, umirem... aj' nek' se i tebi ovako nešto desi
Pravila pisanja postova
