1. razred: program i ocjenjivanje

[mitovski]

Nama je savjet psihologa nakon žestokog 1. polugodišta 2.r po pitanju perfekcionizma da školu i torbu zaboravimo na 3 tjedna i ne spominjemo. Pokazalo se pun pogodak.
Peterlin kad spominješ stvaranje radnih navika na što točno misliš kod djece koja idu u boravak? J. sve riješi i napravi u boravku, ako je kakav ispit donese kući knjigu i ponovi dan prije. Vikendom ako ima zadaću riješi ju i eventualno joj zadam pola sata matematike i to je to. Ne znam što napraviti po pitanju stvaranja radnih navika kid djece koja su u boravku?

[Peterlin]

Nama je savjet psihologa nakon žestokog 1. polugodišta 2.r po pitanju perfekcionizma da školu i torbu zaboravimo na 3 tjedna i ne spominjemo. Pokazalo se pun pogodak.
Peterlin kad spominješ stvaranje radnih navika na što točno misliš kod djece koja idu u boravak? J. sve riješi i napravi u boravku, ako je kakav ispit donese kući knjigu i ponovi dan prije. Vikendom ako ima zadaću riješi ju i eventualno joj zadam pola sata matematike i to je to. Ne znam što napraviti po pitanju stvaranja radnih navika kid djece koja su u boravku?

Radne navike ne znače samo dresuru. Radne navike su RAVNOTEŽA između rada i rezultata. Na tvom mjestu, ja bih radila na tome da dijete s vremenom dokuči koliko joj treba za odličnu ocjenu. To je druga strana plota. Kod većine djece treba poticati rad, a kod tvog djeteta očito treba poraditi na tome da osvijesti koliko je dovoljno, a da joj ne bude previše. Ona treba naučiti prepoznati koliko je gradiva dovoljno za odličnu ocjenu. Moraš joj reći da nitko ne može znati sve, da ni učiteljica ne zna sve, da i drugi ljudi griješe, da je to ljudski i normalno. Nema tu jednostavnog načina - taj osjećaj se stječe samo iskustvom i praksom. Moj stariji je sličniji tvojoj kćeri - puno uči iako ga nismo tjerali, a kad taj kaže da je loše napisao matematiku, to znači da je eventualno dobio 4. Trebala mu je praktično cijela osnovna škola da shvati koliko mu je dovoljno, a ne i previše.

Već sam napisala - tvojem djetetu ispiti rade stres, a budući da ih ne može izbjeći, treba vježbati pristup - kako da je to što manje opterećuje. Ona voli plivati, a natjecanja joj rade stres, ali to je neodvojiv dio te priče. Isto tako - većina djece uživa učiti nove stvari, ali ispiti pismeni i usmeni su neodvojiv dio školovanja. Reci joj da ispit služi da se vidi koliko je dobra i da ne treba biti bolja od 5. Trebat će vremena da to shvati, ali količina gradiva će donijeti ravnotežu. Treba naučiti zaustaviti se i zaustaviti misli o neuspjehu. Kako? Paaa, možda da pitam svog starijeg sina - taj je s tim dugo imao problema, cijelu osnovnu školu. U srednjoj mu je opseg gradiva donio prisilnu ravnotežu, a kad je vidio kako se ljudi oko njega snalaze i "snalaze", zaključio je da je dovoljno dobar. Jučer je, umjesto da uči geografiju, otišao s klapom na roštiljanje. MašalaH! Mislila sam da to nećemo dočekati, ali krenulo je u srednjoj školi. Sretno i vama!