Citiraj sasa prvotno napisa Vidi poruku
I ta uvjerenja- pocevsi od toga da je odricanje ne jesti slatko svaki dan- bi, po meni, bilo dobro propitati ukoliko se zelemmijenjati navike dugorocno.
ja se s tobom slažem, i doista ne mislim da treba dići ruke od sebe od izgovorom da se ne može (niti bih ikoga podupirala u odustajanju)
ali ću se samo osvrnuti na quotano
moj dojam je da (a ispravite me ako griješim) mijenjanje navika (bilo da se radi o odricanju od slatkoga, od prejedanja, od pušenja, čega već) nekako uvijek počinje s osjećajem odricanja
naglašavam - to je početni dojam
koji, pretpostavljam, ako se uloži mentalni napor, može nestati, odnosno subjektivni realitet da se radi o odricanju može zamijeniti uvjerenje da to nije odricanje nego oslobođenje
to je recimo bio moj slučaj s prestankom pušenja - početni dojam je bio baš odricanje i žrtva, koje je kasnije zamijenjeno s osjećajem slobode od poroka

ono što zapravo cijelo vrijeme pokušavam reći je da je (meni) kod pušenja to bilo lakše jer je pušenje 0 ili 1, ili pušiš ili ne, dok je hrana cijeli spektar sive
time ne želim reći da to nije moguće, nego da je kompliciranije (meni)

npr. većina ljudi jede kruh svaki dan - i kruh nije slatkiš (iako je sasin kruh bolji od slatkiša )
a meni je kruh takav triger da to nije normalno
to je moj comfort food
i u nekim stresnim razdobljima bih mogla pojesti cijelu kilu kruha, bez da trepnem
ja znam da mogu kondicionirati da pojedem samo jednu šnitu
i to mi uopće nije problem dok sam dobro
ali ako nisam dobro, onda ni to kondicioniranje ne ide dobro
a život je takav da problemi iskaču sa svih strana, ili je posao ili obitelj, ili ako nema ničeg takvog, mozak će sam naći nešto oko čega će stresirati