 |
|||
Wow, svratio si samo da mene napadneš ad hominem...recimo da sam počastvovana.Davor prvotno napisa
Jedno od nas dvoje nije razumelo prethodne postove.
Ja sam razumela da ljudi promene radno mesto, sa menadžera na perača suđa, sobarice ili vozača autobusa. I niko me osim tebe još nije razuverio, možda još nisu stigli. Ako govorimo o radnom mestu, to nije ni hobi ni volontiranje, radi se za novac?
Osim toga, kao što sam već rekla, ako neko nalazi sreću, zadovoljstvo i cilj života u rađenju slabo plaćenih repetitivnih poslova, dopustićeš mi, Davore, da i dalje ne razumem zašto onda ta osoba to ne radi kao primarnu profesiju? Sve su to poslovi koji omogućavaju preživljavanje, ali čovek bira da bude menadžer a pere suđe iz hobija? I ti smatraš da sam JA ta koja sve meri kroz materijalnu korist?
Ja ću se složiti sa Pulinkom, ni meni nije jasno da bi netko dao otkaz kao menadžer da bi čistio apartmane iz hobija. Ne čini mi se to kao nešto što se realno događa oko nas. Da, možda ako je neko okruženje gdje se lako dobije posao, pa ti nije žao dati otkaz. Ali u našem okruženju gdje se karijera gradi godinama i teško.. ne znam. I meni je poprilično SF.
Je li odavde krenula ova rasprava o menadžerima koji na neko vrijeme svoj posao zamijene nekim jednostavnijim? Ako jest, onda je mogu vam reć poprilično narasla priča u malo postova
Pa uvek je lakše raspravljati o problemima koje nemašJe li odavde krenula ova rasprava o menadžerima koji na neko vrijeme svoj posao zamijene nekim jednostavnijim? Ako jest, onda je mogu vam reć poprilično narasla priča u malo postova
A to je :D
Evo da dodam i ja nešto, ja ih baš mogu razumjet. Bit menadžer u nekom normalnom sustavu znači imat puno odgovornosti (obično i prema onima ispod i prema onima iznad sebe) i donositi puno odluka. Ako je negdje moguće uzet od toga radni odmor pa se vratit svome poslu, ili takvom poslu na drugom mjestu - divota.
Meni bi unatoč stresu bilo žao napustiti tako neku karijeru koju sam dugo gradila. Dobro ajd, ako se uvijek možeš vratiti možda i ne bi, ali to uopće ne mogu zamisliti.
Meni je žao i kad igram The game of life pa moram mijenjati karijeru jer sam stala na polje sa otkazom.
Ama razumem ja ovaj deo problema, kako da ne.
Ono što mene muči je taj "radni odmor", zašto odmor mora biti "radni"?
Koliko znam, biti menadžer znači uložiti puno puno svog vremena u svoj posao, propustiti puno puno trenutaka sna, odmora, šetnji, rekreacije, druženja itd.itd.itd. Ja zamišljam sebe kako bih na "odmoru" radila sve one lepe stvari koje do tada nisam mogla da radim, otišla na neko putovanje, provela vreme sa ljudima sa kojima hoću da ga provedem, obišla mesta za koja možda nisam imala vremena, radila nešto obično kreativno, na kraju krajeva, prala svoje suđe i usisavala svoju kuću, ono, vozila sebe autobusom.
Bizarno mi je da sa jednog posla gde ljudi zavise od tebe opet uskočiš u sledeći posao, gde opet imaš određene obaveze da ispuniš - osim ako to nije neko zadovoljstvo što si ti neki kraljević prerušen u prosjaka ili prineza sakrivena u Pepeljugu, pa doživljavaš situaciju kao zabavnu na taj način... Ili moraš ipak da imaš u životu to osećanje radne obaveze da bi mogao da funkcionišeš iz dana u dan?
Ali, kao što rekoh, to su problemi koje neću imati pa valjda nema ništa loše u tome da ih ne razumem.
A onda ne igraj na kartu "F".
Davore, možeš li nam još malo pojasniti.. Grozne su ti udruge koje se bore za feminizam ili ti je grozna ideja da muškarci i žene trebaju biti ravnopravni?
Uopće nije čudno ili tako rijetko da ljudi pošize na odgovornom poslu i s vrhunske pozicije odu na svoje imanje repetitivno zalijevati i brati masline ili pak urede par apartmana i rentaju družeći se s gostima, repetitivno čisteći, peglajući odgovarajući na upite i osvrte itd.
Točno to radi moja sestra. Lječi ljude i kopa da izlječi sebe. Cijelo susjedstvo takvih vikendaša je VSS
Kad se na svom, dobrom i dobro plaćenom poslu, srušiš u nesvjest od visokog tlaka, završiš na dugotrajnom bolovanju, i odlučiš da više vrijediš ti, nego svo tvoje znanje i ljudi kojima isto treba (znam sebično i neodgovorno) i da će ti ostatak života biti puno bolji ako se baviš djecom ( i rodiš još jedno dugo željeno), kućom i vrtom, sve repetitivno i odbaciš plaću i živiš od muževe, i baš te i nije briga za tvrdi feminizam, nego ti je baš lijepo kao domaćici (drugotnoj?)... Toliko mi je duga rečenica da nemam pojma što sam napisala, ali idem zalijevati, no stress.
Eh, lako je kad se može živjeti od muževe plaće.
Kaj kad se ne može?
Kad njegova plaća nije dovoljna?
Ili se muž zaljubi pa ode drugoj skupa sa svojom plaćom?
Ili se muž razboli, ostari...pa nemre više delat?
Kaj onda?
Sent from my iPhone using Tapatalk
Eh, ti sad kaj pa kaj...ako se to dogodi, znači da nisi dobrog muža izabrala.
Ako sam ja i skrenula pomalo sa poente početne opaske, da je super živeti u društvu gde možeš skakati sa jednog zanimanja na drugo iz godine u godinu sa lakoćom i bez velike štete po povratak karijeri onog osnovnog zanimanja, vi ste sad to skretanje dovršile
Promeniti zanimanje potpuno i trajno u toku života, dati otkaz pa ne raditi uopšte, baviti se hobijem ili raditi dva posla u isto vreme nije ono na šta sam se ja nadovezala, ali to nije mnogo ni važno, bar meni.
Neću ni da se pravim da sam razumela Davora jer nisam, niti sam raspoložena da posebno tražim pojašnjenje ako on smatra da je bio dovoljno jasan. Valjda je rekao šta je hteo, otkud znam. Ako smatra da nije potrebno da žena zarađuje jednako kao i muškarac, a šta sad... Ako smatra nešto drugo, jbg, mene je promašilo šta je to.
Pulinka ne trebas se truditi razumijeti, jer se tu zaista nema sto razumijeti.
U toj emisiji sto sam gledala su zapravo spominjali kako place nisu bitno razlicite u Danskoj za razlicite stupnjeve obrazovanja pa se dogodi da ljudi pocnu "voziti autobus". Ne brine ih pretjerano da ostanu bez posla kad je nezaposlenost niska, a socijalna pomoc solidna.
Vjerojatno u tom slucaju mogu optimirati to neko novo radno mjesto ili barem unijeti malo svjezeg zraka. A istovremeno mogu bolje razumjeti drugog.
Razgovarala sam s jedim danskim sveucilisnim profom malo. Njega nervira taj njihov skupi sustav. Neka lokalna fora je da na svijetu postoje jos samo 2 komunisticke zemlje: Kina i Danska.
u svom krugu imam covjeka koji je na godini dana "odomra". bavi se kucom, poljoprivredom i uziva. kaze da bi svako trebao imati takvu godinu u svom zivotu. da je neporcijenjiva i da se skroz oporavis.
mogu mu vjerovati samo na rijec, jer ja tu mogucnost nemam, ali i ne radim stresan posao.
pauzu koju sam imala od posla bila je ona na porodiljnom, al to mi je bio veci stres nego odlazak na posao, pa ne znam da li bi to svrstalau "odmor"
Eh, ti sad kaj pa kaj...ako se to dogodi, znači da nisi dobrog muža izabrala
Nisam ni ja. A da i jesam - nema šanse da bih ostala doma - to je ipak mentalni sklop u glavi za takvu odluku- ma kakav hobi imala.
No, koliko kužim kod beti se ipak radi o specifičnom muževom poslu - pa s te strane, nikad ne reci nikad
Velika je šteta što je naš sustav takav da radnika prihvača 100% ili nikako. Premalo mi imamo opcija napola ili čak i manje radnog vremena. A baš bi nam svima dobro došlo, od prodavača u dućanu do radnih mjesta gdje se zahtjeva veći stupanj stručnosti, obrazovanja...
X
I ja ću se složiti. Ak ne 4 sata, i 6 bi bilo dobro. U suprotnom se žene koje nemaju pomoć iskilave dok su im djeca mala
I ja se slažem.
A jos veca sto korporativno kapitalisticki za bilo sto ambicioznije prihvaca il 150% il nikako.Il 3 posla s 40%.
Zamjena teza. Nećeš nigdje naći objavu da se Roda bori za feminizam.
Barem u Hrvatskoj muškarci i žene jesu ravnopravni, čak i u udjelu VSS u populaciji. Ako misliš da negdje šteka, skokni na https://ravnopravnost.gov.hr/ i izloži im što te konkretno muči.
Grozne su mi totalitarne elitističke ideologije pa tako i feminizam. Kao pravoj feministici sigurno ti se u biblioteci doma nalazi SCUM manifest od Valerie Solanas pa nam lijepo s par citata pokaži kako se feminizam zalaže za obitelj i ravnopravnost.
Ako nemaš, ili ti je Valerie Solanas malo fuj-fuj, nađi barem jedan afirmativan citat za obitelj i ravnopravnost od Sheile Jeffreys, Catherine Mackinnon, Mary Daly, a ako ti ono baš fali literatura doma, Andrea Dworkin se može skinuti online: http://radfem.org/dworkin/
Samo jedan citat...
Prije petnaestak godina, na počecima mog radnog odnosa kako je lijepo izgledalo kada ti firma da mobitel, laptop pa još neke "beneficije" s kojima si im 24 sata dostupan...
Eh, feminizam nije jednoumlje ni jednoznačan ni jednostavan pokret. Ima tu puno raznih stvari....da ne širim priču. Feminizam ti je grozan, a a ovo ti nije grozno? Prenosim čokoladin post s 12. stranice:
Aliiii svaka rit dojde na sjedalicu s rupom, hehehe... Pazi ovo: https://www.index.hr/magazin/clanak/...a/2097229.aspx
I onda će se odjedamput pojaviti poanta iz prethodnog posta, u koju ne mogu proniknuti niti pomoću telepatije...
Ali ajd idem lupit kako čitam ovo gore pa me ispravi: hoćeš reći da je feminizam zapravo neka vrsta sekte usporediva s mačizmom. Kako mačizam nema nikakve veze s politički ekstremno lijevim elitizmom (feminizam) i zapravo nema nikakvu orijentaciju osim ja pa ja pa ja, vjerojatno si mislila na nešto drugo. Nekako ne vidim da si u lovu na ženika...
Davorov silogizam:
Neke feministkinje drugog vala nisu afirmativno pisale o obitelji.
Sve feministice u godini gospodnjoj 2019. mrze muškarce i obitelj kao koncept.
Evo mala književna preporuka za tebe:
http://www.jesenski-turk.hr/?active=knjiga&book=13838
Btw, daj mi jedan razlog zašto bi 70-ih godina feministice pisale afirmativno o instituciji u kojoj je bilo legalno silovati ženu?
I hvala im što nisu
jennifer_gentle, OK, ajmo promijeniti izazov: molim samo jedan afirmativan navod za obitelj ili muškarce od apsolutno bilo koje feministice. To bi ti teoretski trebalo biti strahovito jednostavno ako se pokret stvarno zalaže za ravnopravnost. Samo probaj izbjeći Camille Paglia ili Christine Hoff Sommers jer njih sestrinstvo ne smatra svojima.
Neslaganje s mrzilačkom skupinom ostvaruje se odricanjem pripadnosti toj grupi. Ne piše ti na čelu mrziš li samo jednog muškarca ili drito 50% čovječanstva. Ili se to nosi pa misliš da ti dobro stoji.
Znatiželjan sam - gdje je to silovanje bilo legalno, ne samo 70-ih, nego u bilo kojem pisanom dokumentu ikada. Bit će da si nešto pobrkala.
A sad u malo ležernijem tonu. Mislim da je feminizam koristan samo i isključivo eliti, a ovo s muškim suzama, pranjem suđa i daskama u WC-u su samo dimne zavjese. Neka me netko uvjeri u suprotno. Bit ću dobar, časna masna.
Nisi informiran.
https://en.wikipedia.org/wiki/Marital_rape
The marital rape exemption or defence became more widely viewed as inconsistent with the developing concepts of human rights and equality. Feminists worked systematically since the 1960s to overturn the marital rape exemption and criminalize marital rape.[20] Increasing criminalization of spousal rape is part of a worldwide reclassification of sexual crimes "from offenses against morality, the family, good customs, honor, or chastity ... to offenses against liberty, self-determination, or physical integrity."[21] In December 1993, the United Nations High Commissioner for Human Rights published the Declaration on the Elimination of Violence Against Women. This establishes marital rape as a human rights violation.
Sestrinstvo? Koje sestrinstvo? Ima li feminizam neki dekret, hijerarhiju, papu, možda papisu? Gdje piše tko jest, a tko nije feministica? Tko to određuje? Ti?
Hajde uputi me, a može i afirmativni citat.
Iz linka nisam nigdje vidio da je silovanje legalno, u braku ili bilo gdje drugdje. Imaš li kakav bolji link?
O drugom valu feminizma, a i zašto Camille sestre više ne šmekaju: https://youtu.be/m5D56npU-80
Btw, Camille i Christine zovu i jednorozima među feministicama, jer jedino one žive za ravnopravnost. Obje su jako susretljivie u korespondenciji
Prema definiciji, silovanje u braku nije legalno, ali postoji marital rape exemption, prema kojem osoba koja prisiljava bracnog druga na seks ne mora odgovarati za svoje postupke jer su, eto, u braku.
https://www.npr.org/2019/05/04/71963...eption-and-won
Evo, ovo je u jednoj poprilicno suvisloj saveznoj drzavi. Guverner Waltz nam je lokalni pajdo. Predavao je muzu u skoli, izmedju ostalog.
Znači, hipotetički rezon ide ovako (opet):
Ja volim svoju zemlju i ljude u njoj. Ako pogledam u rečnik, za osobu ovakvih osećaja stoji naziv: patriota.
Ali, NEEE, znate li vi (pa onda ide poimence cepidlačenje i nabrajanje svakog postojećeg i nepostojećeg primera na planeti) kakve se sve gadarije i šljam izrode pod krilaticom patriotizma. Kakvi sve desničari, ubice, šta je ko rekao i uradio... (manje više tačni podaci, zašto da ne).
I zato što određen broj ljudi radi i govori takve stvari ja ne želim da me nazovu patriota. Odbijam da se nazovem patriota. Nisam patriota. Ja sam nesvrstana osoba koja voli svoju zemlju i ljude u njoj.
I kad pogledam u rečnik, jednako će u njemu stojati naziv za osobu mojih osećanja: patriota.
Pa ću ja onda ponovo u krug na svaki način da razvlačim, tumačim, analiziram semantički, semiotički, epistemološki, istorijski, i koznakako sve ne, manjkavosti definicije patriote u odnosu na moje prečišćeno analizirane postupke i osećaje ne bi li na svaki način dokazala da mene niko ne sme nazvati patriotom.
Što opet dovodi do onog primera od pre par stranica gde se neko glasa, hoda, pliva i izgleda kao patka ali odbija da ga nazovu patkom.
Protiv logike bez logike stvarno nema šta novo da se kaže.
Jao pulinka, da sam barem ja ovo napisala
stvarno mi nije jasno, zašto je to nekoga uopće briga, zove li neka osoba xy sebe i smatra li se domoljubom, feministom, antifašistom...? zbog čega je to toliko bitno?
hoćemo li i non-binary osobe koje smo već nekoliko puta spomenuli na temi nagovarati da se izjasne jesu li jedno ili drugo? jer i u tom slučaju patka sebe ne naziva patkom?
Posljednje uređivanje od n.grace : 06.07.2019. at 12:22
pulinka, ja volim svoju zemlju i ljude u njoj, ali sebe neću nazivati domoljubom, niti imam potrebu izjašnjavati se da sam domoljub.
ne kužim, zašto je to toliko čudno i neprihvatljivo i zašto se uporno želi nametati neko izjašnjavanje koje služi ne znam čemu?
Pilinka, onako iz znatiželje i nevezano uz temu, na skali od 1 do 10 - koliko ti se sviđa patriota Thompson?
Mislim, bez ikakve namjere za provokacijom. Kužim što želiš reći. Evo ni ja od jutros nisam još promijenio spol i nemam dvojbe u koji zahod trebam ići (Ž, za žentlmene), dakle, so far so good. Jasno mi je da nemaš potrebu mijenjati se. Ali probaj shvatiti da reklamiranjem svjetonazora dolaziš u situaciju da svoj svjetonazor, bez obzira koliko problematičan, trebaš i braniti.
@kaae, formulacija je bila da je 70-ih bilo legalno silovati žene. Znamo da nije i slobodno se opusti. Ne treba činjenicama dopustiti da ausdrajsaju tako dobar narativ.
Moj stav je i dalje da ako žena u 20 godina karijere kao feministica nije postala CEO ili barem glavna urednica, treba mijenjati ideologiju jer je iskorištena.
I dalje mislim da je feminizam elitistička ideologija, jer su mu puno važnije žene na vlasti nego u potrebi.
Reality check: najfeminističkija vlast u ovoj zemlji je donijela sramotno niske rodiljne naknade.
Iksam n.grace.
Pulinka, ja potpuno razumijem da postoje ljudi koji žele biti dio većih ili manjih skupina i koji imaju potrebu osjećati se 'jednim od njih'. Ja ti tu potrebu nemam. Kao i još neki na ovoj temi. Sve radim po osjećaju, ne volim biti u bilo kakvom kalupu. Ideologije i pokreti ti donose itekakav kalup. Ako se smatraš dijelom nekog pokreta/ideologije, onda je za očekivati da se slažeš sa svim tim što ti pokret nalaže. Meni preveliki okovi i kalup. Za moj karakter, jel.
Patriotizam bi osim ljubavi prema domovini značio i stavljanje domovine ispred sebe. E vidiš, padam i na tom testu jer sam iz svoje domovine otišla zbog ljubavi. To nikako ne znači da ja svoju domovinu ne volim. Nikako. Ja svoju domovinu obožavam i uvijek će mi srce brže lupati kad dolazim, ali nisam je stavila ispred sebe.
Evo, Davor je spomenuo Thompsona. Činjenica je da je on veeeliki patriot. Ali je*iga, ja ne mogu u isti kalup s njim jer meni ljubav prema nečemu ne uključuje mržnju prema nečemu drugom. Tako da neka njemu slobodno patriotizam, ja nemam problem s tim da kažem da nisam patriot ali da volim svoju domovinu.
Puno primjera smo ovdje dali u kojima smo objasnili kako je moguće generalno se slagati s nečim, a opet se ne svrstavati tu. To što se objašnjenja ne uvažavaju ili se možda slučajno ili namjerno preskaču u čitanju, ne znači da ta objašnjenja nisu dobra. Znači samo da je rasprava na niskom nivou. Pogotovo kad ubacimo i patke u taj kaos.
Evo ja ću pokušati ponovo. Recimo, vjerujem u Boga. Unatoč tome što vjerujem u Boga, ne idem u crkvu i nisam religiozna. Kako je to moguće? Jednostavno. Vjerujem da postoji neka viša i jača sila od nas, nazivam je Bog. Ne vjerujem u to da bi se Bog složio s onim što crkva radi i na koji način prakticira tu vjeru i ljubav prema njemu, pa isto tako nisam dio crkve.
Drugi primjer neka mi bude nogomet. Ja ti obožavam nogomet i idem na sve utakmice hrvatske reprezentacije na koje stignem i koje mi nisu predaleko. Gle čuda, iako obožavam nogomet i našu reprezentaciju, nisam dio kluba Uvijek vjerni. Zašto nisam? Opet jednostavan razlog. Jer ne želim biti na takav način povezana s nogometom. Jer ne želim da neka osoba s čijim se mišljenjem i načelima ne slažem, javno istupa u ime cijele skupine, pa i u moje.
Kao što sam napisala prije nekoliko stranica, ja uvijek radije biram biti 'Samo Ja' nego 'Ja, dio ovoga i onoga i onoga tamo'. Srećom pa moje Samo Ja nikad ne gubi volju za objašnjavanjem što to Samo Ja zapravo znači.
Evo jos jednom za one koji ne znaju citati ili se samo prave glupi:
Legal changes
Edit
Countries which were early to criminalize marital rape include the Soviet Union (1922),[44] Poland (1932), Czechoslovakia (1950), some other members of the Communist Bloc, Sweden (1965),[45] and Norway (1971).[45] Slovenia, then a republic within federal Yugoslavia, criminalized marital rape in 1977.[46] The Israeli Supreme Court affirmed that marital rape is a crime in a 1980 decision, citing law based on the Talmud (at least 6th century).[47][48] Criminalization in Australia began with the state of New South Wales in 1981, followed by all other states from 1985 to 1992.[49] Several formerly British-ruled countries followed suit: Canada (1983),[50][51] New Zealand (1985), and Ireland (1990).[49]
Marital rape was criminalized in Austria in 1989[52] (and in 2004 it became a state offense meaning it can be prosecuted by the state even in the absence of a complaint from the spouse, with procedures being similar to stranger rape[53]). In Switzerland marital rape became a crime in 1992[54] (and became a state offense in 2004[55]). In Spain, the Supreme Court ruled in 1992 that sex within marriage must be consensual and that sexuality in marriage must be understood in light of the principle of the freedom to make one's own decisions with respect to sexual activity; in doing so it upheld the conviction of a man who had been found guilty of raping his wife by a lower court.[56]
In Europe, Finland outlawed marital rape in 1994.[57]
A evo feminizam nije potreban ni u ovim zemljama:
https://www.google.com/amp/s/m.24sat...zemalja-409006
Davore, mislim, ako ne razumijes engleski, slobodno reci, prevest cu ti.
Onako iz znatiželje, da li će moj odgovor promeniti nešto posebno u svemiru?
Ne pratim čovekov lik i delo, ne sviđa mi se apsolutno ništa od ono malo što jesam čula i videla od njega i o njemu. I?
Razumije on engleski, ali ne razumije žene. Ne sve, nego neke. Jer teško je tu poopćiti priču, kao i kad je feminizam u pitanju. Njemu se ne sviđa ono što ON smatra feminizmom, a ne zanima ga čuti što sve mi smatramo feminizmom.
Pa nije meni bitno koga on razumije ili ne, ali mi je krivo da hoda svijetom i siri dezinformacije oko opcepoznatih i lako provjerljivih stvari.
Ako je neka reč sinonim drugoj, ili naziv za neku pojavu, stav, način razmišljanja, itd., itd., kakvog govora ima o izjašnjavanju, ili još gore nametanju izjašnjavanja?
Mislim, meni je stvarno svejedno kako se ko oseća i šta ko zastupa, (tačnije, da ne lažem, draži su mi ljudi koji ne misle da sam inferiorna samo zato što sam žensko), ali mi je čudno kako je ok koristiti opisnu definiciju ali ne i jedinstven termin skovan da skrati silne opise
Ti si električar: ne, ja sam osoba koja ljudima popravlja električne aparate.
A ti si kasirka: ne, ja sam osoba koja ume da rukuje kasom, ali me to ne definiše.
Frizer si: ne, ja sam umetnik koji kao materijal koristi ljudsku kosu dok je pričvršćena za njihove glave, i ne želim da se identifikujem sa zanimanjem frizer jer ja to ne vidim sebe tako.
OK, neka bude da ja ne poznajem dovoljno precizno ili široko definiciju feminizma, i neka bude da grešim u onome što mislim da feminizam jeste, ali ovo mi je već stvarno previše.
Zastupamo ljudska prava, ali nismo po shvatanju humanisti. Volimo svoju zemlju, ali nismo patriote.
Ne znam. Čemu onda sav taj šum nepotrebnih termina, za koga je skovan kad toliko mnogo ljudi ne definiše ništa od sve te mase pojmova?
I, za one koji su preskočili: umesto "patriota" mogla sam da stavim bilo koji drugi pojam, hipotetički...
Ma Pulinka ja mislim da se ti praviš da nas ne kontaš.
Ne razumijem što je tu tako neshvatljivo zapravo? Da, slažem se sa dosta stvari koje je feminizam napravio i ne oduzimam mu zasluge, ali ne slažem se sa apsolutno svime. Dakle, nisam feministkinja. Da, volim svoju domovinu, ali ne stavljam ljubav prema domovini ispred ljubavi prema sebi. Dakle, nisam patriot.
Svaka ideologija ipak ima neku svoju definiciju i načela. Ne možemo svi shvaćati ideologiju na način kako je mi sebi prezentiramo i govoriti da jesmo feministi ali eto znaš, ne shvaćam ti ja feminizam tako nego ovako. Pa brate mili ako si feminist onda se slažeš sa svime što feminizam jeste. Ako se ne slažeš sa svime što feminizam jeste, e onda nisi ni feminist, nego ti je samo više fora govoriti da jesi nego da nisi, jer je društveno prihvatljivije da jesi nego da nisi, kao što i vidimo ovdje.
Pa malo dijete bi shvatilo da mu ovako kažeš, a ne odrasla osoba.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom