Ne znam, ali prisla mi je jedna od mama i u razgovoru spomenula koliko njezino dijete ima kilograma. Ravno 15 vise od mog djeteta (zajedno su u razredu!). I njoj su preslatki njegovi slaufici na trbuhu, njezin mali medo. Sto da ja toj zeni kazem?
Ok, moj je zilavi suhonjavi mrsavko i dobro bi mu doslo dodatnih 5 kilograma, ali to je genetika sa oceve strane, takvi se radjaju i umiru. Svi su zivahni, radisni, u pokretu, sportasi i izgledaju blago pothranjeno.
Ali nije stvar niti u kilogramima kao takvima. Nego u dovoljnom unosu vitamina, minerala, svih tvari koje su neophodne za zdrav rast i razvoj. Nazalost, misljenja s kojima se ja susrecem su "sto deblji to zdraviji", "samo nek nije gladno" i slicno. To je naprosto jedan mentalitet koji treba mijenjati iz korijena i ja sam tu nemocna, ne vjerujem da moze ista dobro ispasti od mene jedne koja bi solila pamet drugima. Djelujem gdje mogu i to je to.