 |
|||
Ja se divim zaposlenim ženama koje rade puno radno vrijeme (barem od 08:00 - 16:00, dakle ne dolaze doma prije 16:30 - 17:00), koje imaju osnovnoškolsku djecu doma s kojom eventalno moraju još nešto raditi za školu, moraju kuhati svaki dan (jer djeca nemaju prehranu u školi ili baka servis ne radi) i još nađu vremena za redovito vježbanje...
Kad budem velika, i ja ću biti takva...
I uvijek se pitam koliko vremena dnevno provedu sa svojom djecom...
Malariba,
Ne stignem i nije me briga.
Radim 10-12 sati dnevno, putujem 4, a spavam 5.
Ostatak potrošim: u teretani 2 sata, tuširanje pola sata.
Ostalo na dijete.
Kuham samo vikendom.
Preko tjedna jedem na poslu, kći na faksu, a muž se snalazi. Pod stare dane je počeo kuhati pa skuha povremeno sebi.
On i brine o psu. I ništa drugo.
Čistim i peglam vikendom.
Frizeru idem danas nakon 6 mjeseci.
U shoppinge ne idem jer ne stignem.
Čitam isključivo na godišnjem.
Prestala sam se detaljno šminkati jer radije ujutro pola sata dulje spavam.
Nokte nisam lakirala ne pamtim od kad.
Ustajem u 5,15.
Doma dođem najranije u 19,00.
Češće oko 20-20,30
Užasno sam umorna.
Ali,
Super mi je posao i plaća.
Dijete je veliko.
Za nju mi je bitno da joj operem i popeglam odjeću i kute za faks.
To napravim u nedjelju navečer kad speglam toranj robe.
Kupila sam si svemirsku parnu postaju i peglam duplo brže.
Toranj speglam za dva sata i usput gledam neki film na tv.
Muž je u penziji.
Njemu isto operem i speglam robu i to je to.
Vrt nemam.
Biljke u kući nisu zahtjevne i moj minimum pažnje im je dovoljan.
Bobby dođe k meni u krevet kad legnem, pomazim ga i za par minuta on ode u svoj krevetić.
Prošlu subotu sam bila na koncertu.
Jednom- dvaput tjedno odem poslije posla na kavu od pola sata/ sat.
I tako.
Zapravo sve što mi je važno i stignem.
Prioriteti su mi se jako promijenili.
Viška vremena nemam nimalo i nije mi važno.
Samo da mi se naspavat pošteno, a i bez toga ja sam sretna i zadovoljna.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Moram priznati da od kada nam je dijete školarac, a imam samo 1 dijete i od kada ima izvanškolske aktivnosti osjećam da ne radim ništa nego samo trčim s jedne obaveze na drugu.
Ona je 4 dana u tjednu zauzeta što sportom što robotikom, a onaj 5-ti dan koristimo evo već 2 mjeseca za slanu sobu zbog astme i alergija.
Subotom su obično neki rođendani ili natjecanje, a nedjeljom idemo kod mame u dom. U 2-3 tjedna možda se nađe 1 dan da ne moramo ništa.
Obično ja ili MM vozimo tj. izmjenjujemo se a onda onaj drugi iskoristi to vrijeme ili za nabavku što već treba ili za čišćenje ili nešto treće ili ju vozimo zajedno pa popijemo negdje kavu, ali onda drugo sve stoji i ne obavi se. Kad u sve to ulete neki zubari, doktori i ostalo ja se stvarno osjećam kao da sam u centrifugi.
S obzirom da volim jako čitati ili pogledati kakvu seriju ili film, to onda obično bude svaki dan navečer tako da mi kronično fali sna.
Do ove godine je J. imala 3 dana tjedno plivanje i to mi je bilo idealno, taman, ali evo ove godine je silno željela na tu robotiku i još nam treba cca 45 min u špici da dođemo do tamo i baš osjećam da mi je to previše.
Uglavnom, ne stignem sve ili stignem uz trčanje pa sam slomljena. Voljela bih da je ležernije.
Stvar je prioriteta. Uvijek ću si izdvojiti vrijeme da ujutro pročitam komadić knjige na račun kave s prijateljicama ili kolegicama. Zbog kvalitetno provedenog vremena s djetetom preskočit ću taj dan peglanje. Ustat ću ranije da mu ispečem peciva koja jako voli, da vikendom odemo plivati na bazenu, stignem se spremiti na miru, kad je kod mojih pola vremena ću iskoristiti na kućanske poslove, pola na izlazak na izložbu, kino, koncert, nešto za sebe .... nemam vremena za ono što mi nije važno. Važnije mi je od svega zaista živjeti.
Pola sata, ali važnija je kvaliteta nego kvantiteta!lola_34 prvotno napisa
Ja se divim zaposlenim ženama koje rade puno radno vrijeme (barem od 08:00 - 16:00, dakle ne dolaze doma prije 16:30 - 17:00), koje imaju osnovnoškolsku djecu doma s kojom eventalno moraju još nešto raditi za školu, moraju kuhati svaki dan (jer djeca nemaju prehranu u školi ili baka servis ne radi) i još nađu vremena za redovito vježbanje...
Kad budem velika, i ja ću biti takva
I uvijek se pitam koliko vremena dnevno provedu sa svojom djecom...
Ja sam zadnjih mjesec i pol ukombinirala trčanje dok J. pliva, ne uvijek jer nekada moram obaviti nešto drugo.
Ukradem vrijeme na kućanskim poslovima. Ne peglam, kupujem robu koju ne treba peglati. Ne mora mi kuća biti blistavo čista, ne moramo svaki dan imati savršeno izbalansirane obroke, mogu i jaja sa salatom. Veća čišćenja sam si prebacila za petak popodne tako da ne provedem vikend čisteći već s djetetom.
No, ja sam osoba koja voli spontanost i reagira u trenutku i to je ono što mi fali jako i teško mi je što mi je sve toliko isplanirano unaprijed.
Literatura (zabavna i korisna):
Elaine St James: Živjeti jednostavno
Paula Jhung: Kako se riješiti kućnih poslova
Ja jako puno toga stignem i uzasno sam efikasna osoba- takva mi je narav- oduvijek sam takva, brzo i lako planiram, stroga sam prema sebi, planova se drzim i nikada ne prokrastriniram. Ali- za razliku od mnogih koji ovdje pisu- ne razvozim djecu po aktivnostima jer idu na aktivnosti koje su nam blizu (ili stariji ide tramvajem), i imam tetu spremacicu jednom tjedno. Sto je stvarno velika pomoc. Osim toga sam jako prakticna osoba- pa npr vjezbam svakodnevno kod kuce, u toku vjezbanja premijesim kruh ako treba, ukljucim manju da radi yogu i tomu slicno. Uglavnom specificnost je da nemam uopce praznog hoda- nimalo. S djecom se druzim sponatano- ne odvajam posebno vrijeme za to- kad kuham za iduci dan onda razgovaramo npr, uvecer nekad gledamo nasu seriju, ujutro se mazimo. Vikend normalno nosi vise vremena i isplanirane setnje, izlete i tomu slicno. Ukljucujem clanove obitelji u kucanske poslove. Vecer iza 9, pola 10, oslobadjam samo za ugodne aktivnosti, druzenje s muzem, prijateljima, pivo i slicno. Malo spavam, 5-6h, to mi je dovoljno. Opcenito mislim da je vazno naci individualnu mjeru- postoje po prirodi energicniji i manje energicni, postoje po prirodi strukturiraniji i manje strukturirani ljudi. Mozemo se korigirati do jedne mjere- ali ne u svoju sustu suprotnost. Ja ponekad pozelim biti lezerna osoba, koja nema pojma sto ce kuhati naredni tjedan i dozvoli si bez grca 3 epizode serije. Jbga, ne ide.
Sent from my iPhone using Tapatalk
ja ću samo plakati na naslov
i doći kao sasina totalna suprotnost
a onda idem čitati temu
sasa, respect.
Ja sam u nekim stvarima organizirana, u puno njih nisam.
I imam puno praznog hoda
mislim da je ovo ključno
Ja sam u dosta stvari slična saši - efikasna do maximuma, organizirana i disciplinirana, obožavam planirati, no kad osjetim onu točku da je dosta i da treba zastat i odmorit, priuštim si gušte, stanem i odvojim to vrijeme za obitelj, sebe, whatever. Paše mi prazni hod ponekad, doduše to je rijetko, više volim imat pun raspored, a energije imam napretek.
Treninge ubacujem u svakojako doba (jutrom prije posla ili trčim s posla doma direkt iz ureda, pa tako odradim trening i usput dođem doma ili ovako kao mitovski dok dijete trenira onda i ja). S djecom obavezno provedem par sati svaki dan (obično između 17h i 22h) bilo onako usputno po kući pa razgovaramo ili pred spavanje pa pričamo, nezamislivo mi je da se ne vidimo i ne popričamo u popodnevnom dijelu dana. Vikend je bajka, vremena koliko hoćeš, stignu naučiti i za školu, a stigne se i otići na neki izlet, druženja, iako sad kad je starija 5. razred mora se više planirati zbog škol. obveza.
Čišćenje i spremanje, nemam tetu čistilicu iako bi mi super došla, spremamo svi onako usputno pomalo, nemamo velika čišćenja kao nekad, održavamo red i da je (koliko toliko) čisto, jedino što ne podnosim je nered, volim da je svaka stvar na svome mjestu
Preko tjedna uglavnom jedemo MM i ja na poslu, djeca u školi, uvijek nešto imamo doma za pojest, al ne baš pravi ručak kao vikendom.
Čitam pred spavanje, al ne radi se o nekom velikom čitanju jer brzo zaspem.
San mi je jako bitna stavka i nastojim leći na vrijeme i odspavat tih 8h, radije maknem neku aktivnost nego da je odradim nauštrb sna.
Navečer uvijek pripremim šta ću jujutro obući i ja i djeca, tako da mi jutarnje spremanje s komplet šminkom bude gotovo za 15 min.
S prijateljicama se volim naći i imam zadovoljavajući društv.život, to je obično u večernjim satima kad djeca idu polako u krpe. u pravom noćnom izlasku nisam bila dugo, al evo prilike idem baš večeras i idući vikend na jedan koncert.
Ne sjećam se što je još bilo na popisu.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 22.11.2019. at 13:13
Mala Riba, da trebaš istaknuti 5-6 najbitnijih stvari s ovog popisa gore, koje bi izdvojila?Ako sam falila kutak Foruma, molim da se tema premjesti na odgovarajuće mjesto
Dakle...nešto s čim se, pa, zapravo borim, već jako dugo. Od početaka roditeljstva, već 10 godina dakle. A to je: kako sve stići? Sve što želimo, ali i sve što trebamo, krupne pothvate, sitnice. Ne samo u odnosu na kuću (da se tema ne svede na pod-mi-je-prljav, tips&tricks) a niti na djecu, nego na generalno...sve.
Znam, znam, treba smanjiti vlastita očekivanja. Čini mi se da je peterlin jednom lijepo napisala, da ne postoji forumašica koja je sve u jednom, i da sadi vrt, i trenira, i putuje i čita 3 knjige tjedno, i pomaže roditeljima, i gradi karijeru...nastavi niz. I to mi je jasno. Ja ne sadim vrt, roditelji su mi mladi, nekad radim yogu, čitam kad stignem (kindle uvijek uza me), karijera je izgrađena...
Kako...izžonglirati kroz dan?
Kako stignete skoknuti do Lidla škicnuti akciju? Pomaziti psa? Odmeditirati 5 min? Ili popiti kavu na miru 5 min? Skoknuti na pivu s frendicama jednom u 2 tjedna? Skuhati ono što planirate? Nazvati sestru? Srediti taj veš napokon? Pregledati zadaću na miru? Pogledati film s klincima? Spavati 6 (7!) sati u komadu? Sjetiti se kupiti kuglice koje fale PRIJE kićenja bora? Nabaciti trening? Ujutro se našminkati? Navečer detaljno skinuti šminku? Imati sređene nokte? Biti u toku sa zahtjevima štrajkaša i vrpoljenjem Vlade? Prosurfati?
Eto, zanimaju me, valjda, vaša mišljenja, iskustva. Kako vi hendlate, pa, život valjda, i kako ste se 'gradili', što prioritizirali, a što pustili za kad stignete.
S tim da pod normalnim smatram da se svaka žena može (ukoliko želi) ujutro našminkati, odmeditirati 5 min, popiti kavu s frendicom jednom u fu... 2 tjedna, nazvat sestru, nalakirat nokte
Oprosti nisam ulovila, koliko imaš djece i koliko su stara? Možda je vrijeme za delegiranje poslova na muža i djecu, čisto nagađam.
Sad vidim popis
- psa nemam, samo ribice i one su mi obveza zbog pranja akvarija al eto odlučile su dugo živjeti
- ne gledam akcije (za to jednostavno ne želim odvojiti svoje dragocjeno vrijeme nego na licu mjesta odaberem ono što je na akciji)
- sestra mi živi u inozemstvu i najčešće je zovem kad negdje hodam ili se vozim u autu u koloni
- vrta nemam, osim na balkonu svoje povrće
Zapravo je stvar u tome što je tebi bitno, odredi prioritete jer sve nitko ne može.
Ja kad sam prekrcana pa moram puno toga obaviti u 2-3 dana, zapišem si u rokovnik pa ga svako malo otvorim i usputno rješavam. Idem na neki sastanak a NN su na putu, odmah kupim djeci to što im nedostaje za školu. Planiram u hodu i puno muha rješim jednim udarcem. MM je čista suprotnost, što se tiče planiranja. On ništa ne planira, al zato i manje toga uspije obaviti
Evo za surfanje u zadnje vrijeme baš i nemam vremena iako me čitanje Roda baš opušta, al pišem u nekim pauzama ili na dugim dosadnim sastancima na kojima sam završila sa svojim dijelom, a moram ostat do kraja
Evo za surfanje u zadnje vrijeme baš i nemam vremena iako me čitanje Roda baš opušta, al pišem u vlaku, nekim pauzama ili na dugim dosadnim sastancima na kojima sam završila sa svojim dijelom, a moram ostat do kraja
Eto me, ta sam.
Meni je inspiracija -motivacija.
Mogu biti super efikasna , a onda ima dana kad samo cekam da mi inspracija dode.
Ok, zivot me naucio da se neke stvari moraju obaviti i bez inspiracije, jer tako rade odrasli ljudi.
Ali da se mene pita cekala bih da mi dode .
Meni ove godine fali pomoć djece - jedan je maturant, a drugi brucoš, pa imaju puno više svojih obaveza nego prije.... Osim toga, dosta izbivaju iz kuće zbog toga, a ja se s nostalgijom prisjećam dana kad sam jedva čekala da narastu.
E, pa, narasli su. Bolje da ne napišem kaj se meni i mm-u dogodilo.... Ovako nešto:
Daj Peterlin napiši, ja obožavam upijat tvoje savjete i općenito slušat priče mudrih žena koje su prošle neke faze koje mene tek čekaju. Daj udijeli koju mudrost
Ja skoro pa identično. I bas me nasmijao ovaj dio sa serijom jer sam se čak i tu prepoznala (plus sve ostalo).
Sve stignem, ali nemam minutu praznog hoda.
Lijenost me živcira i mislim da sam vrlo vrijedna.
Kad mi nešto pošemeri moj protokol, nisam sretna :zubo:
Slično nam planiram i vikende.
Nije da ja ne bi voljela ponekad malo praznog hoda..bi.. ali onda ne bi stigla sve što želim, a ja želim SVE
Sent from my iPhone using Tapatalk
Imam muža, toddlera i predškolca, roditelje kojima ne treba pomagati, nemam kućnih ljubimaca ni “ženu”.
Po ljeti, kad manje spavam (tipa 5-6 h), više stignem. Imam ravnopravnog muža. Da ukinem surfanje, imala bih vremena za sve osim vrta, kojeg nemam, i peglanja, koje principijelno ne prakticiram.
Ako ne želim manje spavati i surfati (a uglavnom ne želim), moram smanjiti kriterije. Evo, upravo ravnodušno gledam hrpu robe i raskopan krevet. Ali to ne mogu u PMS-u (cca 25 dana u mjesecu) pa živčanim.
Uglavnom, kod mene sve pati osim henganja s djecom i njihovih obaveza (treninzi, rođendani, parkić...)
Nikad ne idem u Lidl niti bilo koji drugi dućan škicnuti akciju, ići u dućane mrzim iz dna duše. Kupujem samo kad moram. Npr. jestiKako stignete skoknuti do Lidla škicnuti akciju? Pomaziti psa? Odmeditirati 5 min? Ili popiti kavu na miru 5 min? Skoknuti na pivu s frendicama jednom u 2 tjedna? Skuhati ono što planirate? Nazvati sestru? Srediti taj veš napokon? Pregledati zadaću na miru? Pogledati film s klincima? Spavati 6 (7!) sati u komadu? Sjetiti se kupiti kuglice koje fale PRIJE kićenja bora? Nabaciti trening? Ujutro se našminkati? Navečer detaljno skinuti šminku? Imati sređene nokte? Biti u toku sa zahtjevima štrajkaša i vrpoljenjem Vlade? Prosurfati?
Eto, zanimaju me, valjda, vaša mišljenja, iskustva. Kako vi hendlate, pa, život valjda. Pa je šoping isključivo 1x tjedno uvijek isti dućan u isto vrijeme dok je dijete na aktivnosti ili u isto to vrijeme plac. Ako nešto drugo usfali, uđem u prvi dućan koji mi je usput i brojim sekunde do izlaska.
Psa nemam. Meditiram dok dojim/uspavljujem dijete. Kavu ne pijem i stalno sam nabrijana i hiperaktivna i ne znam ni “piti kavu, čaj i slično”. To mi nije opuštanje nego hodanje po prirodi za koje uvijek moram naći vremena. Kad ne mogu više, na poslu izađem i šetam. Doma upalim djeci crtić i dam im slatkiše i mirna sam.
Kuhanje, veš i sude strašno planirano i racionalno, kao i cure prije, obavim jureći bez praznog hoda. Vrlo često usput pregledavajući zadaću. Spavam dosta jer idem spavati oko 22. Ne vježbam. Ne još. Ne šminkam se uopće. Lak misim nisam stavila nikad u životu. Ne peglam osim 3 košulje. Čistim najnužnije i minimalno, za kategoriju “samo da nije odvratno”. U toku sam sa svime jer se budim noću pa surfam kad imam nesanicu. Ili imam prazni hod na poslu, radim za kompom pa sam u toku. Ako mi je gužva na poslu, ne vozim se tramvajem i nemam nesanicu nisam ni sa čim u toku. Kuglice za bor imamo iste već 10 godina. Sto te još zanima?
A od svega jedino važno od svega toga mi je otići s obitelji u prirodu, šetati i pričati. Ili se valjati s njima po krevetu i smijati. Samo za tim žalim ako nisam uspjela stići. Lidl, kuglice, nokti... ništa me od toga nije briga, zapravo od svega toga želim pobjeći...
Ajme sto zvučim ono...
Uglavnom... diši. Smanji kriterije. Diši. Napravi prioritete. Diši. Uživaj.
Pozdravlja vas vaš life coach
Life coachericelegenda si...
Ne da se hvalim, ali ja ove stvari sve stignem i to bez neke drame
Okej, nemam psa, ali zato mazim (neke) ljude.
I ne meditiram, mea culpa...
I ne pregledavam zadaće, gotovo nikad i nisam...
Za ovo sve drugo ti ne treba previše vremena, kuglice za bor kupim kad prođe BiNG i kad je veliko sniženje. Ove godine sam kraj kante za smeće na GG našla veliki komplet prekrasnih starinskih kuglica kakve obožavam... U Lidl na akciju pošaljem muža, kavu na miru popijem ujutro prije posla, s frendicama se nađem puno češće nego jednom u 2 tjedna, ponekad skuham, ponekad ne, a i muž zna kuhati... Rodbinu nazovem s vremena na vrijeme, dosta često, veš speglam odmah da mi se nakupi, jer mrzim peglati košulje kad ih se nakupi više... Film pogledam s mužem (dite je već veliko), a odem i u kino, i u kazalište, i na koncerte, i na otvorenja izložbi, i na promocije knjiga, i to dosta često. Nabacim trening, ne baš redovito, ali trudim se. Ujutro se našminkam za par minuta, a jednako toliko mi treba i za skidanje iste. Nokte sam počela sređivati tek sad pod stare dane... Apsolutno podržavam štrajkaše i redovito sudjelujem u prosvjedima. Volim čitati, načitala sam se puno knjiga dok sam sačekivala dijete kad je išla u glazbenu školu i na sportske aktivnosti. A i u tramvaju sam puno pročitala, i po putu... Prosurfam također u tramvaju, a i tijekom dana, kad stignem...
Usput, radim zanimljiv posao, često radim i doma navečer(beat this
Mislim da je ključna razlika godište djeteta u ovoj priči
Da, dob djeteta.
I mjesto stanovanja.
Ja ponekad popijem kavu s Forkom. I ne lakiram nokte. Al imam još neke druge hobije. I kućnog ljubimca. A i staru mamu, pa je to " nova briga"
Upravo sam to htjela reci i ne samo dob djeteta nego i broj komada djece
Ni ne ocekujem da netko tko ima djecu srednjoskolce a kamoli studente trazi savjete po forumu kako izaci na kraj s obit.obvezama
Sorry Forka, al iskreno tako mislim.
Ne znam koliko djece i koje dobi ima MalaRiba.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 23.11.2019. at 02:13
Dakle ipak nije krenula na vjeronauk u crkvi, ili je?
Moj je na aktivnosti koje smo odabrali i u raspored nagurali početkom rujna, u listopadu dobio još tri puta tjedno ići u crkvu, za što prije nisam imala pojma da će se dogoditi (kad mama nevjernica šalje dijete na pričest, a tata vjernik neinformiran). A naravno da su udaljenosti kuća - škola - crkva takve da ga treba voziti. No, sva sreća da sam ja ko vjeverica na steroidima pa se sve stigne
Zapravo sam htjela reći da mi je prekrasan post od Forke. Vidim svijetlo na kraju tunela. Još samo 15 godina i na konju sam. Ihaaaa!
Je, dob djeteta je bitna. Moji bar napokon idu sami i školu, odu do prijatelja se igrati i sl što ne traži naše prisustvo ili se igraju sami ili uče ili štoveć. Drugo firma mi je uvela fleksibilnije radno vrijeme i sad (ako nije gužva) bar mogu doći i otići ranije, mogu jedan dan ostati dulje a drugi otići u 15 i sl. I mogu raditi od doma ponekad. Odonda puno više toga stignem. S druge strane firma je u prip***ni nema ničeg u blizini za kupiti, tako da to uvijek moram ciljano ići.
Prošnjofati Lidl smo neko vrijeme stalno prakticirali dok su djeca na treningu, sve u svemu zaključili smo da je jeftinije pit kavu u kafiću
Jedino... da ti treninzi, moja trenira ko profi sportaš, i na to nam odlazi puno vremena, ali uspjeli smo se ove godine poklopiti s još jednom mamom tako da smo podijelili teret odvoženja i dovoženja plus ne moram tamo čekati 2-3h da završi trening.
baš sam ovo htjela napisatiZapravo sam htjela reći da mi je prekrasan post od Forke. Vidim svijetlo na kraju tunela. Još samo 15 godina i na konju sam. Ihaaaa!
barem što se tiče "me-time" za nas mame
svjetlo na kraju tunela se zove malo odraslija djeca
kad najmlađe krene u školu može se prodisati
kad krene u više razrede osnovne, to je već super, a srednja je high life
odjednom si vrlo blizu onog statusa prije djece, imaš vremena za svoje stare hobije, za neke nove hobije i interese, više vremena za druženja s ostalim odraslima, nema trčanja doma jer netko mora nekud ići, pa si ti taksi služba, kasni izlasci su opet aktualni, jer oni mogu sami ostati doma i po noći
izdržite, žene, doći će i taj dan, prije nego što mislite
ovaj dio s čišćenjem, vešom, peglanjem, kuglicama i Lidlom mi nije nikad bio previše napet niti važan, pa nisam patila ni prije kad je raspored bio gust
1. Broj / dob / zdravlje / karakter djece
2. Imanje / suradljivost muža
3. Zdravstveno stanje roditelja
3. Karakter
Mislilm da su ovo, redom, najbitnije točke. Osobno sam prije djece stizala sve, s prvim djetetom performanse su mi pale za 40%, s drugim 70%. Da imam treće ne bih se stigla oprati.
Još bih ja tu dodala faktore težine slučaja od 1 do 5 (tipa: na ljestvici gdje je 1 totalni nabrijanac a 5 totalna lijenčina, ja sam 3/4 itd.)
Ja ne znam kakav sam karakter, rekla bih oportunistički ljenjivac. Dakle ako ima šanse da na nekog nešto prebacim onda mi se neda ni ono što bi mogla. Ako je sve na meni i preopterećenje onda stižem apsolutno sve. Uglavnom - funkcioniram samo pod pritiskom, što je više “lufta” to slabije funkcioniram. Na poslu me to spašava kad je gužva a ubija kad nije, jer ne odradim ni onaj minimum za koji imam vremena, pa na kraju opet imam gužvu... to me je i na faksu koštalo brdo problema, loših ocjena i sl.
E trebalo bi gore pod 5) dodati i zahtjevnost radnog mjesta.
I pod 6, lokacija posao- kuća.
Ak provedes u autu, tramvaju, busu 2-3 sata dnevno, dan ti je kraći
Zdravi roditelji spremni pružiti logistiku bi bome mogli biti i na prvom mjestu.
Kao putnik mogu reci da je to vrijeme za mene.
Mozes citati ako si putnik u javnom prijevozu. A slusati knjige ako vozis.
Mozes misliti na svoje stvari. Mozes svasta.
Mozes pjevati. Mozes plasati ako nicim drugo onda s glavom.
Zdravi roditelji sam napisala u smislu da nemaš posla još i oko njih, haha, al imaš point Mima.
Spajka, ti si jako skromna žena
Uopće ne znam zašto se ispričavaš.Upravo sam to htjela reci i ne samo dob djeteta nego i broj komada djece
Ni ne ocekujem da netko tko ima djecu srednjoskolce a kamoli studente trazi savjete po forumu kako izaci na kraj s obit.obvezama
Sorry Forka, al iskreno tako mislim.
Ne znam koliko djece i koje dobi ima MalaRiba.
Ja sam samo odgovarala na pitanje...
Ova tvoja rečenica čini mi se totalno bespotrebna, da ne velim da mi zvuči kao ruganje bez razloga.
Nije to svjetlo na kraju tunela. Ja sam takva oduvijek, više sam svjetlo U tuneluZapravo sam htjela reći da mi je prekrasan post od Forke. Vidim svijetlo na kraju tunela. Još samo 15 godina i na konju sam. Ihaaaa!
To vam mogu potvrditi svi koji me znaju...
Btw, i moje je dijete nekad bilo mala beba, i toddlerica, i pubertetlija i tinejdžerka (okej, to je još uvijek), nije se rodila odrasla.
I ono što sam gore napisala i prije sam radila, jednako tako.
Zaboravila sam vam napisati da nismo imali apsolutno nikakvu pomoć sa strane, baka-servis - nope.
I imam i vrt (okej, to tek zadnjih par godina
Ma Forka nisam se rugala, krivo si shvatila. Zaista.
Point je bio da necu sad ja na temi beba nespavaca pisat kako ja dobro spavam, a djeca mi idu u osnovnu skolu, samo to.Naravno da sad spavaju.
A apsolutno ti vjerujem da si takva bila oduvijek i da jesi svjetlo u tunelu, to je bas predivno
Nama je ove godine puno jednostavniji raspored s djecjim aktivnostima, sin ide u kvart. skolu na kosarku, a kcerka je pocela ici sama do Mladosti tramvajem i pjesice, jedino je mi vracamo kad se po mraku vraca ili ako bas pljusti.
To bas olaksava. A i dalje se drzim svog svetog pravila od pocetka da im je 3xtj treninga sasvim dovoljno.a vole imat i vrijeme za sebe.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 23.11.2019. at 11:56
Mene su neki dan pitali imaš li vremena za sebe s troje djece. Ja sam rekla: imam! Vozim se sama u autu na posao!Zdravi roditelji sam napisala u smislu da nemaš posla još i oko njih, haha, al imaš point Mima.
Spajka, ti si jako skromna žena
I da, i plešem i pjevam.
A druge strane kad sam s njima, to je nekad vrijeme za lijepu priču s njima. A nekad bi bome dođe i da izađem iz auta na prvom semaforu i odem...
Meni je od svega ovoga bilo teško putovanje, u javnom prijevozu mi je znalo biti loše i kad pazim i gledam ravno, i često bi morala izaći van. Morala sam paziti da ne stojim u smjeru suprotnom od vožnje, čitanje mi je bilo SF.
A što se tiče ostalog dok je bila mala, veća i sad srednjoškolka sam u Forkinom timu
Posljednje uređivanje od larmama : 23.11.2019. at 15:37
Nisam skromna. Nisam optimisticna. Casa mi nije uvijek polupuna.
Ali voznja mi je svakodnevnica. Nervirala sam se. Al sad sam odlucila je uzeti kao nesto sto meni moze pomoci.
Cesto imam suputnika. Lijepo se napricam. O temama koje nemaju veze s djecom.
A na temu male djece. Jutros smo imali neku frku s teenom. A naletila je moja sestra. Otisla je na hladjenje od svoje djece. Jedno ni godinu drugo ni tri.
Nakon nase frke nije znala da.se vrati doma sretna sa svojim problemima ili da se rasplace sto je sve ceka.
Odlucili smo sami ili je svemir za nas odlucio da zelimo biti roditelji. S tom odlukom nismo se odrekli sebe. Ali perfekcionizma jesmo.
I to je jedino kako stizemo. Na neke stvari zazmirimo da bi dobili drugu.
Joj, seka ti ima jos jedno od kad sam zadnji put bila u toku.
Ovaj pak nije isti ja
Odlucili smo sami ili je svemir za nas odlucio da zelimo biti roditelji. S tom odlukom nismo se odrekli sebe. Ali perfekcionizma jesmo.
I to je jedino kako stizemo. Na neke stvari zazmirimo da bi dobili drugu.[/QUOTE]
Predivno receno spajka
Ajme dje me nadje
Stignem ono sta mi je prioritet. Dakle, kuham svaki dan, malo mi je problematican svako drugi tjedan kad su mi djeca suprotna smjena pa moram imati gotovi ili napola gotovi rucak za cimavicu. Ujutro se ustajem pola sata prije maze jer volim popit kavu u miru i malo prosurfat dok se razbudim. Treniram otprilike 5xtjedno, ako za nesto fali vremena onda preskocim trening. Peglam kako stignem, 1-2x tjedno, nikad mi se ne nakupi previse, cistim uglavnom sub ili ned, djeca preko tjedna usisaju svaki dan, raspreme masinu za sudje, objese/pokupe robu, sta vec treba, vikendom ocistim detaljnije.
Svako jutro pijem kavu sa sestrom, 20 do 30 min, u ducan idem najcesce prije fitnesa al to znaci da moram ranije otic od kuce ili ostat iza, sta mi zna bit naporno jer onda iza 22 h dodjem kuci :visi:
Nastojim odrzavat i drustveni zivot (najcesce otpadne trening kad imam dogovor za izlazak), s djecom se druzim usput, najcesce navecer kad smo svi gotovi sa svime i nadjemo se zajedno na kaucu.
Mozda je bitno za temu da sam obrtnik sta znaci da nemam klasicni godisnji odmor (najcesce je godisnji od bozica do 3 kralja, preko god koji petak ili pon spojim s vikendom) ni radno vrime - kad imam rokove radim po cili dan, a nekad umjesto u 15h odem u 13h ako nemam guzvu taj dan... nema pravila
Meni je putovanje javnim prijevozom jedna od stvari koje mi najviše nedostaju iz ZG. Ono voziš se i misliš svoje, čitaš, slušaš muziku .. milina. Nije mi usporedivo s vožnjom auta, jer mi vožnja auta još uvijek jest stres.
Ne stižem sve, i mirna sam s tim. S tim da tek kad mi završi neki posao, osvijestim koliko toga pati dok radim. I onda krećem u velike akcije... A opet čini mi se da u kući i meni vlada veći red kad ja imam što dulji ugovor. Nakon hranjenja djece, prvi prioritet mi je da ja čitam bar 15 minuta dnevno.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
