Moj je u toku 3.razreda izasao iz boravka, na pocetku drugog polugodista, svojevoljno- nije vise zelio ici. Nekad nakon 2-3 mjeseca, ne pamtim vise precizno, muz je otisao na informacije i vratio se doma kompletno sokiran. Naime ispalo je da mali ne pise NIKAKVE zadace vec preko mjesec dana. Do tada je u skoli bio bez zamjerki (osim rukopisa). Uslijed cega mi uopce nismo ni pratili njegove zadace. Mislim pitali bi svaki dan jel sta bilo u skoli i tako to, al to nam se podrazumijevalo. Ono kao da mene muz pita po povratku s posla jesam li bila na poslu. Pa normalno da da.
Kako se rijesilo?
Ja sam posizila, ono fakat posizila. Osim sto me kao pravu strebericu nemoguce raspalilo da NE PISE zadace, jos me vise raspalilo ( i zabrinulo da se ne lazemo) to da nas je lagao mrtav hladan, u toj njeznoj dobi.
Dakle ja sam usla u neki kompletno nemilosrdni model, on je u tjedan dana napisao sve te zadace zaostale, i pritom trpio moje natmureno, sutece raspolozenje koje se izmjenjivalo sa sponatanim prodikama. Ne ponosim se- spominjala sam sve moguce projekcije propasti i tipicne price o smetlarima- dosta dramaticno.
Nakon kraja te skolske godine, koju je naravno zavrsio sa jednom cetvrokom (iz fiskulture) zasada se nista slicno nije dogodilo. Uzasno je odgovaran i uspjesan u skoli.
Ja sam sebe i njega puno puta pitala zasto. Na kraju sam zakljucila da je testirao granice, ucio se nositi sa odgovornoscu po izlasku iz boravka, i reagirao na relativno hekticnu situaciju doma- sve se odvijalo netom pred moj specijalisticki ispit.

Moj je savjet nakon ove preduge price da mu postavite jasnu strukturu i granice i sankcije ako granice ne ispostuje. I da se toga drzite.