M. je za glavnu ideju te knjige bila napisala da za put uvijek treba uzeti dovoljno hrane...
 |
|||
|
|
|||
Posljednje uređivanje od čokolada : 20.12.2018. at 12:18
Ajme dobrih dječjih odgovora ovdje
Sjećam se svog profesora hrvatskog u gimnaziji, kada bi nam postavio to pitanje, uvijek bi sam odgovarao na njega u stilu: ni sam pjesnik vjerojatno nije znao što je htio reći!tanja_b prvotno napisa
Prosvijetlite me: da li se radi o muškom mentalnom sklopu ili je nešto drugo u pitanju.
Moj je treći razred, više nije u boravku.
Možda se radi još uvijek o prilagodbi, ali imam osjećaj da stalno govorim: hajde pokreni se,jesi ovo, jesi ono?
A on kao da je potpuno nezainteresiran.
Mislim, odradi on sve, ocjene su mu dobre.
Ali ga uspoređujem sa starijim sekama,čije školovanje nisam ni osjetila.
Ili sam ja control freak
Pa blago tebi na dva komada djece cije skolovanje nisi osjetila.
Pepi, previše si se opustila, ne može to tako dovijeka.
OK, nije baš skroz tema - ni ja svoje dvoje do sada nisam osjetila kajs e tiče škole, ali sam ih osjetila u nekim drugim stvarima. Tak da bih često radije da su prisutni problemi sa školom.
Tak da sve ovisi kako kome padne grah
Cuj, ja sam osjetila sa skolom i izvan skole.OK, nije baš skroz tema - ni ja svoje dvoje do sada nisam osjetila kajs e tiče škole, ali sam ih osjetila u nekim drugim stvarima. Tak da bih često radije da su prisutni problemi sa školom.
Tak da sve ovisi kako kome padne grah
Tako da je meni grah svakako pao.
Samo ova agonija sa skolom prilicno dugo traje ( ono, od kad su krenuli u skolu, pa stalno
To sam i ja neki dan pomislilaPepi, previše si se opustila, ne može to tako dovijeka
Stavljam ovo ovdje na temu da ne otvaram novu.
On ima 10 godina, za 4 mjeseca će 11.
Četvrti razred.
Ne znam kaj mu je u zadnjih mjesec dana.
Zadnjih mjesec dana je zaredao više negativnih opaski nego u tri godine.
Zasad to nije vidljivo na ocjenama, ali me vrlo neugodno zateklo.
Počelo je sa bilješkom gdje tjedan dana (!) nije nosio matematiku u školu.
Pa se nastavilo sa "nije predao strip".
Pa sa opaskom gdje se okreće za vrijeme matematike i dobacuje prijateljima, na opaske "rijetko reagira".
Danas me izbacilo iz takta "nema kompletan pribor iz hrvatskog".
Zovem ga, lagano već luda, pitam šta je s tim hrvatskim.
Odgovori kreću od "....mmmm, ne znam....pa imao sam...aha...ne...ne znam, sve sam imao...aha, ne, nisam uzeo čitanku, pa nikad nemamo zadaću iz nje".
Svaki dan, unatrag zadnjih mjesec dana, mi imamo maratonske razgovore o obavezama, dužnostima, razmišljanju i planiranju, i sav taj jazz. Ja ne znam, čimpanza bi ranije razumjela upute i posljedice nego moj sin.
Jedino što (još) nisam, nisam ga naprosto prebila.
Šalim se, naravno, ali ponekad mi dođe da ništa ne pričam, razmišljam si jaooo, kako bi bilo lako da mi šutke samo ruka poleti. Bi li imalo više efekta od ovih pranja mozga, koji očito nemaju efekta.
Molim pomozite mi rečenicom da će to prestati ili efektivnim trikovima kako da se čovjek sabere kad sluša tako glupe, glupe, glupe odgovore.
Pa, kao prvo, radi se o samo mjesec dana. Možda se zaljubio, možda se nije ugrijao nakon praznika, ili je bio umoran ako je to bilo prije praznika. Možda ga je uznemirio štrajk.
A inače ne znam kako vodite te razgovore, ali mislim da nema puno koristi od priče. Ja bih uvela kontrolu kad se sprema za školu, zadaće itd.
Moj je tako zaredao negdje u 3. razredu. Učiteljica prigovorila, mi njemu, ona nama da mu mi moramo pomoći, mi njoj da je to njegov posao.
Napravili smo kompromis: Napravili smo mu tablicu za svaki dan na kojoj je bilo prikazano sve što za taj dan mora spakirati za školu. On bi trebao pratiti po tablici i sam se provjeravati ima li sve i stavljati viđena ili što već.
Uglavnom su te tablice ostale prazne, a on je problem riješio tako da je sve knjige i pribor držao u torbi i nosio svaki dan u školu da mu nešto ne pofali, a da on ne mora misliti. (Tjelesni i likovni su stali u školi.)
Znala je biti još pokoja opaska, ali uglavnom je izlazio na kraj s obavezama.
Također smo zamislili da uvijek torbu sprema navečer, a ne ujutro prije škole, ali nije nikad zaživjelo.
Inače je od 1. razreda sam spremao torbu i nismo saznali što je bilo u tom razdoblju kad je počeo zaboravljati.
@ Mima.
Pa ja sam ju i ponovno uvela.
Ali ne vidim da to ima koristi.
Mislim, scena je gdje ja jučer pitam jel složio torbu. Je. Vidim jedan od udžbenika iz matematike na stolu. Jesi siguran da si sve spremio? Jesam, jesam. Nisi. Jesam. A šta ti onda knjiga iz matematike radi na stolu? Joj, aha, zaboravio sam. Jel sve imaš, siguran si? Provjerio si? Je, sve imam. Ok.
Danas - nema kompletan pribor iz hrvatskog. Knjiga, naravno, ostala u ormaru, jer je on uzeo samo radnu i bilježnicu.
Mislim, jel ta kontrola znači da ja moram svojim rukama prekopavati i svojim očima gledati?
Jer ovo ne vidim da funkcionira.
Posljednje uređivanje od Evelina : 16.01.2020. at 16:47
@ Jurana.
Kad je prestalo? Zaboravljanje. Ispalit ću na živce, troši mi vrijeme, doslovno osjećam kako mi životno vrijeme curi na pizdarije.
Kod nas jos nije.
Sad ce 18.godina napuniti u ozujku.
Odlično.
Nije ni kod nas skroz prestalo, ali ostalo je u granicama u kojima ne utječe na opći uspjeh.
Uglavnom ne držim govorancije, dok se ne skupi dvije-tri opaske, a onda malo zaprijetim gubljenjem privilegija.
I skupio bi u nekoliko predmeta po 2 minusa iz domaćeg i onda bismo mi čekali taj treći, da dobije jedinicu, da osjeti posljedice, ali svaki put bi se uspio zaustaviti na ta 2.
Neki dan sam dobila opasku u e dnevikk da mu pregledam pribor prije polaska u skolu. Inace ide u 3 razred. Srednje .Odlično.
Ajme, meni bi prva asocijacija bila da cu naci nekaj...Neki dan sam dobila opasku u e dnevikk da mu pregledam pribor prije polaska u skolu. Inace ide u 3 razred. Srednje .
Evelina, ne mislim da trebaš ti fizički kontrolirati torbu, ali ne mislim da ima koristi niti od razgovora tipa jesi li spremio, jesam. Mislim da je korisno 'naučiti' ga da se sam sprema i kontrolira, smisliti neku metodu (kao što su tablice koje je Jurana spomenula).
Na primjer: koje predmete sutra imaš? što od pribora treba za matematiku? provjeri jesi li to spremio u torbu? U cilju da on sam sebe nauči tako preispitati i kontrolirati.
Ali opet, obzirom da se radi o mjesec dana, ako je prije sve bilo ok, možda je u pitanju neka privremena rastresenost ili umor.
HahahahaAjme, meni bi prva asocijacija bila da cu naci nekaj...
Mi smo umirali
Ma cekaj..jedno je napisati u biljeske da ne nosi pribor, ali napisati roditelju da provjeri pribor kod skoro punoljetnog ucenika mi je onak...
Puno priča ide na jedno uho nutra na drugo van.
Reci mu da ako cijeli tjedan slozi navečer torbu za školu kako treba dobit će nešto što želi. Ako pak ne složi onda uskrati nesto. Mrkva i batina. I slobodno provjeri sama, zašto ne. Ne svaki dan al kad te uhvati inspiracija...
Moj je u toku 3.razreda izasao iz boravka, na pocetku drugog polugodista, svojevoljno- nije vise zelio ici. Nekad nakon 2-3 mjeseca, ne pamtim vise precizno, muz je otisao na informacije i vratio se doma kompletno sokiran. Naime ispalo je da mali ne pise NIKAKVE zadace vec preko mjesec dana. Do tada je u skoli bio bez zamjerki (osim rukopisa). Uslijed cega mi uopce nismo ni pratili njegove zadace. Mislim pitali bi svaki dan jel sta bilo u skoli i tako to, al to nam se podrazumijevalo. Ono kao da mene muz pita po povratku s posla jesam li bila na poslu. Pa normalno da da
Kako se rijesilo?
Ja sam posizila, ono fakat posizila. Osim sto me kao pravu strebericu nemoguce raspalilo da NE PISE zadace
Dakle ja sam usla u neki kompletno nemilosrdni model, on je u tjedan dana napisao sve te zadace zaostale, i pritom trpio moje natmureno, sutece raspolozenje koje se izmjenjivalo sa sponatanim prodikama. Ne ponosim se- spominjala sam sve moguce projekcije propasti i tipicne price o smetlarima- dosta dramaticno.
Nakon kraja te skolske godine, koju je naravno zavrsio sa jednom cetvrokom (iz fiskulture) zasada se nista slicno nije dogodilo. Uzasno je odgovaran i uspjesan u skoli.
Ja sam sebe i njega puno puta pitala zasto. Na kraju sam zakljucila da je testirao granice, ucio se nositi sa odgovornoscu po izlasku iz boravka, i reagirao na relativno hekticnu situaciju doma- sve se odvijalo netom pred moj specijalisticki ispit.
Moj je savjet nakon ove preduge price da mu postavite jasnu strukturu i granice i sankcije ako granice ne ispostuje. I da se toga drzite.
Moj je u "otkrio sam fortnite" fazi prestao pisati zadaću, i to iz prirode (to mu je valjda bilo predugacko i dosadno)..
A isprika uciteljici: oprostite, nisam stigao.. imam puno treninga i moram mami pomoci pospremati ves!!!???
Tjedan dana je za kaznu pospremao ves svim ukucanima.
I sad u petom moram provjeravati i kontrolirati... Zaboravi, napravi ofrlje, ne provjeri... Mogu ga pustiti. I hocu. Jednom valjda
...moram pospremati veš [emoji23][emoji23][emoji23]
Sent from my iPhone using Tapatalk
Ajme genijalno
Jako je to sve individualno što će kome pomoći.
Kod J. se izmjenjuju faze. Od faze radim sve kao po špagi, faza 3 mjeseca nosim doma sve prazno- ne samo zadaću nego i ono pod nastavom, do faze radim skoro sve ponekad zaboravim nešto.
Trenutno je u ovoj trećoj fazi.
Kad je bila u fazi radim sve kao po špagi, nismo s njom sjedili niti radili. Povremeno bih provjerila da vidim što i kako ali zaista nisam imala potrebu s njom sjediti ili učiti. Pred ispite bih ju par puta ispitala, sve je znala...ocjene su sve bile odlične i nije bilo potrebe (još je i pomagala drugima).
Onda je stigla faza žestokog perfekcionizma i ona je 3 mjeseca nosila kući sve prazno ...tu i tamo koja rečenica (međutim ocjene na ispitima su i dalje bile odlične). Razgovarali smo i s razrednicom i s učiteljicom u boravku i svaki dan poslije škole sjedili s njom i radili i pričali naravno. Govorili smo joj da sad doma sjedi umorna i radi a mogla bi se igrati i odmarati.
Upalilo je kad smo joj rekli: J. škola je tvoja odgovornost i na tebi je da odlučiš, hoćeš li nositi sve prazno i dobivati loše ocjene ili ćeš se primiti posla i otpustiti neke svoje ideje o savršenosti i dobivati dobre ocjene. Doslovce slijedeći dan stvar se promijenila.
Sad je u fazi da većinu odradi kako treba, međutim moram pitati kad je vikend ima li zadaće. Onda ona ne zna, pa misli da ima, pa nije sigurna, ali joj nadođe. Obavezno sad pred ispite moram s njom proći gradivo, ukazati joj što je bitno, odnosno pokazati joj kako da uči. Međutim, na sam spomen učenja ili zadaće prvo je drama, otplače a onda se primi posla i riješi u 5 minuta, ali prije toga 45 min plakanja.
Rečenice: Mrzim školu, škola je dosadna, da se bar mogu vratiti u vrtić, ja bih išla u Waldorfsku da su tamo i moji prijatelj, su gotovo svakodnevne.
Ne znam je li tvoje dijete darovito, to bi trebali stručnjaci procijeniti. J. je testirana kao visoko iznadprosječna, spominjali su i darovitost, ali izrazito teški perfekcionizam. Njoj je škola dosadna, način na koji se radi u školi joj nije poticajan. Onda ovo što je dosadno prvo izbjegava a onda tjera do perfekcionizma, ako je dosadno onda mora biti savršeno a kad naiđe na nešto što joj ne ide odmah iz prve e tu tek nastaje teška drama.
Nama je znači pomoglo da smo joj dali do znanja da je škola njena odgovornost. Pomoglo je plivanje koje trenira i radionice robokacije na koje ide i to je sama željela na kojima uživa i nađe nešto što je njoj poticajno i izazovno.
Prvo i osnovno, hvala svima.
@ sasa, neke stvari su slične. On je do kraja trećeg išao u boravak, osim posljednja dva mjeseca, to je bilo više ne, nego da.
Od ove godine nema boravka, povezujem to i sa manjkom svakodnevne kontrole (imali su odličnu učiteljicu iz boravka).
Ovo sa zaostacima sam imala nedavno kad sam saznala da ne nosi matematiku tjedan dana, imao je zaostataka brdo i tri dana ih je svaku večer rješavao. Zamjerilo mu se to i, iako je nakon toga izjavio da više nikad neće tako nešto napraviti, jer mu se obilo o glavu i nije vrijedilo, nije imalo, očito, dugotrajnog efekta.
Jučer je bio laaagani šouić sa laganjem oko toga da je predao učiteljici strip. Na svu sreću, prilično je proziran kad laže, pa sam odmah skužila da nije, ali sam ga pustila do navečer da živi u tom uvjerenju da sam popljugala. Odradio je likovnu radionicu u miru, a nakon toga....
Njegov razlog za nepredavanje je to što je strip koma, ružan, oduran, amaterski, a jedini je iz razreda koji ide na likovnu i radi toga ga sigurno čeka loša ocjena, jer je rad loš.
Nikako utuvit u glavu da već "ima" lošu ocjenu samim tim nepredavanjem (nema ju upisanu, ali će ju imati) i da ima vrlo kratak rok da to spriječi.
Navodno ju je predao jutros.
Ne vjerujem dok ne vidim.
....e sad, ovo sam već napisala, a upravo me zvao, pa neću brisati. Ali da, javio je da je predao i da se onda vratio učiteljici i priznao zašto nije predao. Ona je navodno rekla da zašto bi mu dala lošu ocjenu, pa ovo je super.
Ja sam mu čestitala što je napravio ispravnu stvar.
U glasu mu čujem veliko olakšanje.
@mitovski. On je u jednom dijelu (verbalno komuniciranje, socijalni odnosi) darovit, baš darovit, off the charts darovit (to je ustanovljeno prije tri godine, zajedno s teškim perfekcionizmom), a u drugim dijelovima (apstraktno razmišljanje, radna memorija) ispodprosječan ili graničan. Neusklađen i jako, baš jako samokritičan. Emotivno nezreliji od vršnjaka, stalno noktima lovimo tu zrelost, infantilnost još u nekim situacijama postoji. To je teško hendlati, jer sam navikla na tu verbalnu komunikaciju da je kao sa odraslom osobom, dok ga ne prehiti neki triger koji ga onda lansira u infantilno ponašanje u sekundi i to je teško vratiti. Imam šest eksplozija, njegovih pet i moju jednu, prije nego što se situacija smiri.
Ovo sa njegovim uspjehom ponekad upali, a više me ugrize za dupe, kad nešto sprtlja, jer mi se onda postavi u obrambeni položaj sa "to je ionako moja škola i moji rezultati, mene to ne smeta". Tu moram isto paziti šta kažem i na koji način, jer mi vrati lopticu.
Evelina, to su normalne faze... Prošla sam to, a još se jaaaako dobro sjećam da nije ugodno ni zabavno. Dobra vijest je da s vremenom ipak ta djeca uspijevaju naći pravu mjeru.
Moje iskustvo je takvo da se bolje nose s više obveza nego s viškom slobodnog vremena (jer tada redovito izgube osjećaj za vrijeme i prioritete, zalijepe se za ekrane i slično). Moj stariji nikad nije imao muka oko toga, aliiii mlađi je tek negdje od drugog razreda srednje škole pokazao zrelo i odgovorno ponašanje, vještine planiranja i postavljanje prioriteta. Isto me izluđivao i morala sam biti jaaako oprezna pri izboru riječi i općenito aktivnosti, jer je i moj sin bio u stanju sve izgovoreno/učinjeno okrenuti u svoju korist i zagurati meni u rupu straga
I ja sam se naslušala ovoga "to je moja škola i moja briga", a onda sam znala reći da s takvim pristupom neće uspjeti ostvariti zacrtane ciljeve (... , ...). Tek nakon puuuuuno vremena to je došlo na mjesto. Dobre rezultate davali su razgovori s njim kao s odraslim, čak i kad je pokazivao najgore napade infantilnosti.
Sretno!
E, ja lipšem već sad. Ponekad imam dojam da ću, a onda se sjetim da ne pregovaram s teroristima, pa neću ni kapitulirati.
Isto me izluđivao i morala sam biti jaaako oprezna pri izboru riječi i općenito aktivnosti, jer je i moj sin bio u stanju sve izgovoreno/učinjeno okrenuti u svoju korist i zagurati meni u rupu straga
Neopisivo razumijem što mi želiš reći. Ja nikad nisam srela nikog toliko vještog s riječima i okretanjem situacije i jako mi je bilo teško prihvatiti da me vesla kao amatera klinac kojem sam još guzu brisala tada.
Hvala, trebat će mi.
Evelina, to su normalne faze... Prošla sam to, a još se jaaaako dobro sjećam da nije ugodno ni zabavno. Dobra vijest je da s vremenom ipak ta djeca uspijevaju naći pravu mjeru.
Moje iskustvo je takvo da se bolje nose s više obveza nego s viškom slobodnog vremena (jer tada redovito izgube osjećaj za vrijeme i prioritete, zalijepe se za ekrane i slično). Moj stariji nikad nije imao muka oko toga, aliiii mlađi je tek negdje od drugog razreda srednje škole pokazao zrelo i odgovorno ponašanje, vještine planiranja i postavljanje prioriteta. Isto me izluđivao i morala sam biti jaaako oprezna pri izboru riječi i općenito aktivnosti, jer je i moj sin bio u stanju sve izgovoreno/učinjeno okrenuti u svoju korist i zagurati meni u rupu straga
I ja sam se naslušala ovoga "to je moja škola i moja briga", a onda sam znala reći da s takvim pristupom neće uspjeti ostvariti zacrtane ciljeve (... , ...). Tek nakon puuuuuno vremena to je došlo na mjesto. Dobre rezultate davali su razgovori s njim kao s odraslim, čak i kad je pokazivao najgore napade infantilnosti.
Sretno!
Oooo da i pamti unazad 5 godina ne samo što sam rekla nego i kako sam ju pogledala.
Također isto iskustvo s obvezama...bolje se nosi s viškom obaveza nego s viškom slobodnog vremena.
Nemam osobno iskustvo jer je kćerka savjesna čak i preodgovorna, s sin će tek dogodine u 3.razred.
Meni je sasin pristup najbliskiji hipotetski gledano.
Prvo i osnovno, hvala svima.
@ sasa, neke stvari su slične. On je do kraja trećeg išao u boravak, osim posljednja dva mjeseca, to je bilo više ne, nego da.
Od ove godine nema boravka, povezujem to i sa manjkom svakodnevne kontrole (imali su odličnu učiteljicu iz boravka).
Ovo sa zaostacima sam imala nedavno kad sam saznala da ne nosi matematiku tjedan dana, imao je zaostataka brdo i tri dana ih je svaku večer rješavao. Zamjerilo mu se to i, iako je nakon toga izjavio da više nikad neće tako nešto napraviti, jer mu se obilo o glavu i nije vrijedilo, nije imalo, očito, dugotrajnog efekta.
Jučer je bio laaagani šouić sa laganjem oko toga da je predao učiteljici strip. Na svu sreću, prilično je proziran kad laže, pa sam odmah skužila da nije, ali sam ga pustila do navečer da živi u tom uvjerenju da sam popljugala. Odradio je likovnu radionicu u miru, a nakon toga....
Njegov razlog za nepredavanje je to što je strip koma, ružan, oduran, amaterski, a jedini je iz razreda koji ide na likovnu i radi toga ga sigurno čeka loša ocjena, jer je rad loš.
Nikako utuvit u glavu da već "ima" lošu ocjenu samim tim nepredavanjem (nema ju upisanu, ali će ju imati) i da ima vrlo kratak rok da to spriječi.
Navodno ju je predao jutros.
Ne vjerujem dok ne vidim.
....e sad, ovo sam već napisala, a upravo me zvao, pa neću brisati. Ali da, javio je da je predao i da se onda vratio učiteljici i priznao zašto nije predao. Ona je navodno rekla da zašto bi mu dala lošu ocjenu, pa ovo je super.
Ja sam mu čestitala što je napravio ispravnu stvar.
U glasu mu čujem veliko olakšanje.
@mitovski. On je u jednom dijelu (verbalno komuniciranje, socijalni odnosi) darovit, baš darovit, off the charts darovit (to je ustanovljeno prije tri godine, zajedno s teškim perfekcionizmom), a u drugim dijelovima (apstraktno razmišljanje, radna memorija) ispodprosječan ili graničan. Neusklađen i jako, baš jako samokritičan. Emotivno nezreliji od vršnjaka, stalno noktima lovimo tu zrelost, infantilnost još u nekim situacijama postoji. To je teško hendlati, jer sam navikla na tu verbalnu komunikaciju da je kao sa odraslom osobom, dok ga ne prehiti neki triger koji ga onda lansira u infantilno ponašanje u sekundi i to je teško vratiti. Imam šest eksplozija, njegovih pet i moju jednu, prije nego što se situacija smiri.
Ovo sa njegovim uspjehom ponekad upali, a više me ugrize za dupe, kad nešto sprtlja, jer mi se onda postavi u obrambeni položaj sa "to je ionako moja škola i moji rezultati, mene to ne smeta". Tu moram isto paziti šta kažem i na koji način, jer mi vrati lopticu.
Ovako je i s J., rađe će predati prazno nego nedovoljno dobro. Problem je što za većinu toga misli da nije dovoljno dobro. Stalno moramo raditi na tome. Kad je veliki pritisak i puno ispita onda krene i u žestoki OKP ali sada puno manje nego prije. I voli odgađati obaveze do zadnjeg časa i onda krene strka i panika.
Ovo boldano ima i on.
Nedavno mi je rekao da sad manju potrebu ima za raditi sve dvaput (tipa, ako se takne po jednoj strani glave, mora i po drugoj, i slične radnje).
Ne mogu još skužiti s čime je to povezano, odnosno jel to na vanjske okolnosti ili ima tu potrebu sam od sebe.
Potreba za kontrolom, perfekcionizam. Ponavljajuće radnje smanjuju im anksioznost. Kad J. ima jaku anksioznost onda krene u OKP. OKP je zapravo samo simptom, uzrok je bitan. OKP sam po sebi je čest kod djece samo kod J. je bio jedno vrijeme žestok tako da joj je ometao normalan život. Tada smo ponovno potražili pomoć psihoterapeuta i još uvijek povremeno ide. Čak kad neko vrijeme ne ide sama pita može li ići kod R., osjeti sama kad joj je potrebno.
I moj mlađi također - u osnovnoj školi je grizao zglobove, a sad si zna čerupati kosu. Vječito su mu ruke u kosi, ko da ima uši ili svrab...
Ne biste vjerovale što je primirilo problem - povećana fizička aktivnost, ranije atletika, pa bicikl, a sad konkretno - redoviti odlasci u teretanu
Posljednje uređivanje od Peterlin : 17.01.2020. at 13:17
Ja ću te, sasa, samo quoteati ovdje.
Ja sam zvana na informacije danas.
Na svu sreću da sam poruku vidjela u petak popodne i odmah nazvala učiteljicu.
Inače bih se danas izblamirala k'o kreten.
Posljedice su bile nadoknada matematike (opet): zbirka zadataka i radna bilježnica blizu 40 (!) stranica.
Ukidanje kompjutera do daljnjega, account mu je lockan.
Mobitel isključivo za javljanje na pozive, cijeli vikend ga nije taknuo, i on odlazi sljedeći, ako se stvari ne poprave.
Ima tu još stvari, naravno, sve u svemu uvodim kontrolu za svaku aktivnost, svaku zadaću, svaki izlazak, dok ne vidim da se nije vratilo na staro i dok mi učiteljica to ne potvrdi.
Javljat ću se.
Eh...
Moj je sedmi razred, 13 i po godina. Pubertet ga šora na najjače.
Škola je glupa i beskorisna i on jedan tjedan ne bi u srednju, a drugi sanja da će bit profesor.
Trenutno smo u situaciji da sutra zavrsava skola, on bi tresnuo ko kruška.
Dobio je tri jedinice iz povijesti za redom. Dvije iz kemije. Jednu iz biologije.
Zapisi su trajna pojava, priča ne sluša nema pribor okreće se ....
Prošli vikend sam odustala od svih ufino razgovora koji ga ne dotiču i počela s terorom. Mob sam mu uzela , komp zabranila i rekla da ću ga za dva tjedna trajno uklonit ako sve ne popravi. Nas dvoje smo bili doma čitav vikend i učili po mom ritmu. Dobio je 4 4 iz testa, s tim je i usmeno ispravio iz tog dijela. Sad mora prvi dio ispraviti.
Kemiju smo drvili idućih tri četiri dana. Dobio je 4. Opet, ispravio usmeno.
Ono što je dobro, napokon smo našli način učenja koji za njega šljaka .
Iz bilogije je dobio 2, ali ga tjeram da se još javi jer zna i moze bolje.
Samo je sad poletio na krilima tih dobrih ocjena. Moram ga prizemljiti.
Srećom je najmanji melem na ranu .
ja imam 2 totalno različita bića.
starija 11g je odgovorna, savjesna i fokusirana na učenje i onog što treba i onog što ne treba. Manja ocijena od 5 je smak svijeta. Suze, protestiranje, svašta nešto..
a opet imam i mlađu 9g kojoj je baš tak svejedno dal bude dobila 1 ili 5. Njoj je sve ravno, totalno je u svom svijetu. Bitno da se ona super zabavi i da svima pomogne i da ju svi vole ...
Uglavnom.. Kazne su jaaako rijetke, i nisu neke kazne.. Mi sve riješavamo razgovorom. Znači objasnim koje su moguće poslijedice pojedinih njihovih postupaka i još uvijek pali ...
Da, super je dok ide s razgovorom i to je nama uvijek prvi pa i drugi i treći odabir i ovisi naravno o tome koja je 'težina' nedjela ili djela.
J. je fino zagazila u predpubertet pa je počelo kupanje vratima i odgovaranje. Posljedice takvog ponašanja mira osjetiti. Ja to zovem ukidanjem povlastica a ne kaznom. Opet je krenulo s neprepisivanjem gradiva s ploče iako ne u mjeri kao prije. Ono što ja vidim kao problem koji bi ju mogao dočekati u višim razredima je što sada uz minimalan trud ima odlične ocjene.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom