Hvala Peterlin na literaturi.
I svima na pomoći. Nekako, kao da ste me suočile s istinom.. koju teško prihvaćam jer sam iscrpljena.
Naručila sam se na dijagnostiku kod privat psihologice po preporuci pa ćemo vidjeti što dalje.
Svakako da trebam raditi s njima i ne bježim od toga (jednostavno živimo u takvom okruženju/školstvu gdje to moraš, rijetki sretnici ne). Ljuta sam jer moram raditi s njima više nego neki koji nemaju ništa. Naravno, ima i puno groznijih i težih dijagnoza. Ja tu dramim i sramim se radi toga, ali ne mogu si pomoći.
Konkretno: jučer sam s njim do 22 rješavala matematiku, prirodu i hrvatski. Ukinula mu igrice na mobitelu (tog nema već neko vrijeme), uzela daljinski i joysticke sa sobom na posao. Popodnevni turnus nam je dodatni problem po putu. Danas ga nazvala 2 puta da mi ponovi Hrv i dala mu upute što će raditi sljedeće (ugrij si ručak, spemi si sve stvari za školu,..). Moram još te slatkiše nekako riješiti iz kuće.
Sve bi to bilo lakše da ne radim i da se s njima bavim. Ovako je teže, samo se moram nekako izorganizirati (pomagati njima se organizirati).
Odustajem od neurofeedbacka i sl.điđa. Hvala Čokolada.
Čovjek se nada da ako platiš 5.000 kn ti mogu riješiti djetetov problem. Ali to očito nejde. Nekako u primozgu sam to i znala, ali ti je trebao netko, tko je prolazio kroz sve ovo, i potvrditi.