Kako se nositi s gubitkom djeteta i što dalje 5

[glavu_gore]

Drage mame anđela, definitivno mi trebate...kako naprijed? kako ne izgubiti nadu? valjda sam u onoj fazi ogorčenosti na cijeli svijet kad mi je muka od svih novorođenih bebica i trudnica...sve se zbilo prije 3 mj. u 12. tt... vidim da to trenutno jako utječe na moj odnos s obitelji. ništa me ne veseli, apsolutno ništa. imamo malenu slatkicu od 2,5 god koja mi je tračak svijetla. a osjećam se skroz sebično jer se ne mogu iskreno veselit. kao da nju zanemarujem a živim u svojoj boli, tuzi, osjećaju krivnje...ukratko...upomoć...

[Zenii]

Glavu_gore, jako mi je žao zbog gubitka bebice. Sve to što sada proživljavaš je normalno i nakon nekog vremena će postati lakše. Meni je pomoglo pisati ovdje o svojim osjećajima, cure ovdje razumiju i nekako bude lakše. Drži se...

[glavu_gore]

Glavu_gore, jako mi je žao zbog gubitka bebice. Sve to što sada proživljavaš je normalno i nakon nekog vremena će postati lakše. Meni je pomoglo pisati ovdje o svojim osjećajima, cure ovdje razumiju i nekako bude lakše. Drži se...

Hvala... u početku je sve kao bilo ok, čak i sama sebi sam se čudila kako to tako dobro podnosim, ali očito je to bio onaj šok...Korona mi je super dobro došla da još malo produžim ostanak doma, ali sad kad sam se vratila na posao je počeo pravi užas...em što mnogi kolege čisto iz znatiželje pitaju svakakva pitanja, a ja se trudim izgledat dobro i reći da sam dobro samo da ne pitaju dalje a to u sebi skupljam i skupljam...pa dođe tren kad prijateljice obavještavaju da su rodile i šalju mi hrpu slika svojih novorođenih beba, a druge da su saznale da su u drugom stanju...i onda provedem pola dana u wc-u plačući jer u uredu suze nekontrolirano klize...tesko mi je to da se ne mogu drugima radovati...i prihvatiti našu situaciju...i onda sam ljuta na cijeli svijet jer se uvijek trudim imati osjećaja prema drugima i njihovim potrebama dok drugima se sve vrti samo oko sebe... razmišljati o idućoj trudnoći mi stvara apsolutni grč u želucu...čitam da su neke mame ostale trudne i 3 mj nakon spontanog...voljela bih biti tako jaka i pribrana...što je vama pomoglo? jeste li tražile kakav profesionalni razgovor?

[Ives000]

Drage mame anđela, definitivno mi trebate...kako naprijed? kako ne izgubiti nadu? valjda sam u onoj fazi ogorčenosti na cijeli svijet kad mi je muka od svih novorođenih bebica i trudnica...sve se zbilo prije 3 mj. u 12. tt... vidim da to trenutno jako utječe na moj odnos s obitelji. ništa me ne veseli, apsolutno ništa. imamo malenu slatkicu od 2,5 god koja mi je tračak svijetla. a osjećam se skroz sebično jer se ne mogu iskreno veselit. kao da nju zanemarujem a živim u svojoj boli, tuzi, osjećaju krivnje...ukratko...upomoć...

Ovo sve sto prolazis je normalan slijed nakon gubitka kojeg si prozivjela! I tuga i bijes i plakalnje i nerazumijevanje okoline. Na zaslost uz svu bol jos se moramo nositi i s time. Jako je tesko i kad samo pomislimo da je najgore proslo, zapravo shvacamo da najgore tek dolazi. Moramo nauciti zivjeti bez njih. Nositi se s prazninom i prihvatiti bol. Znam da je sada uzasno tesko biti u vlastitoj kozi, i da nije fer sto si to morala dozivjeti, mogu ti samo reci da ce s vremenom ipak biti malo lakse. A do tada si moras dozvoliti prozivjti sve emocije. I one dobro i one lose. Samo ces tako moci nastaviti dalje.

Meni je puno pomoglo pisanje, dopisivanje s mamama koje su prosle isto sto i ja! Ja recimo nisam dugo cekala na novu trudnocu. 6mj. Jer sto sam duze cekala moj strah je bivao veci.
I dobro da sam rodila tada, jer sada vise ne znam da li bih se usudila. Tebi zelim puno snage, ljubavi i dobrih ljudi oko tebe. Oni su ti koji vracaju osmjeh na lice.