Pozdrav mame,
Podižem ovu temu u nadi da mi netko može pomoći. Naime, prije 2mj sam postala mama malog andela Bartola rođenog u 24tt.
Trudnoća je bila dosta uredna do 16tt kada su krenula krvarenja. Na kraj pameti da može fatalno završiti, citas forume i studije u kojima žene uz krvarenja iznesu trudnoce do kraja. Dijagnoza marginalna placenta previa za koju se naknadno doznalo da je totalna. S prvom curicom sam imala carski i kažu da se posteljica ugnijezdila kod ožiljka od reza. Do 20 TT sam ležala doma, na pregledu doznajem da se posteljica odljepila i da su nastali ogromni hematom 9x3 cm i da pritiscu plod i upućena na pstalogogiju trudnoce. Smještena sam u ob Zadar, vec se je dogodila reptura vodenjaka. Imao je nešto malo vode , Afi3-4. Nakon smještaja sam ostala 3tj na cuvanju trudnoce gdje su se konstantno izmjenjivali loši i dobri dani, dok zadnjih 5 dana nisu ostali samo loši. Gubila sam jako puno krvi, slabila no još uvijek sam se nadala iako sam bila svjesna svih cinjenica. Došao je i taj dan, dr. mi je rekla da je najpametnija solucija da me prebace u ZG jer su se bojali operirati u Zd ali da beba nema šanse. Sanitetski su me premjestili u sv. Duh, još uvijek sam se potajno nadala da Ce mi tamo reci da se magično stvorila voda, da je infekcija oslabila i da Ce sve biti ok. Nažalost, nije. Istu večer su me odlučili operirati pošto je moje stanje bilo sve lošije i nisu znali što nosi jutro. U tom trenutku mi još jednom govore da se pripremimo da beba nema šanse, da postoji mogućnost da ostanem bez maternice ali da Ce se potruditi da naprave najbolji mogući posao. Operacija je bila teška ali su uspjeli sve ostaviti na mjestu. Rodila sam malog živog djecaka, 450grama i 30cm dužine. Živio je 9h i 23min prije nego što nas je napustio.

Kako dalje? Posjetila sam psihologa, ona mi je preporučila da nastavim dolaziti ali da bi bilo dobro da krenem piti antidepresive jer ne spavam i imam konstantan pritisak na prsima. Obaveze oko male hendlam dobro ali imam osjećaj da sve moram glumiti da bi preživjela dan. Urušavam se iz dana u dan. U suprugu pronalazim svu podršku ovog svijeta no kako je na terenu nije fizički prisutan. Strahujem od tableta, bojim se da ce mi pomutiti ovo malo razuma što je ostalo. Ne mogu prebolit činjenicu da je moje tijelo odigralo taj užasni rulet i da je moja zdrava beba izgubila. Pokušavam se sastaviti ali ne mogu...