Kako preživljavate PROBLEMATIČAN pubertet?

[Peterlin]

Baš je lijepo što djevovčica još uvijek želi izaći van s loptom... to je danas takva rijetkost ...
Dječaci još nekako na igralište, pa nogomet i sl. Cure su uglavnom na mobitelima...

S tim lošim raspoloženjem i ja oduvijek imam problem... sve je manje stvari koje ih vesele; one koje su vezane uz obitelj, skoro pa nema niti jedne - osim kad je u pitanju novac, a i to je već postalo normalno da ćemo dati za kavu, izlazak, novi komad robe i sl.

Mene zanima koliko gluposti, velike nestašluke, do koje granice tolerirate (17+) ? Ima li kakva kazna, prijetnja da je djelovala na njih? Popustila sam što se tiče alkohola (samo radler, gemišt, žestice još uvijek ne, jer to je meni u potpunosti neprihvatljivo - em što je loše, em što ja financiram; znam da se konzumira, ali se grozim toga) i ljetnih izlazaka; cigarete znam da puše kad su vani, ali bahatost i bezobraština me izbace iz cipela ...
Znam teoriju o razgovoru i samo razgovoru, ali ne vidim pomaka ...

Dajte mi primjere loših stvari što su napravili (može i tuđa djeca, ne moraju biti vaši osobni primjeri), a da ste prešli preko toga. Ja sam očito naivna, ono što pročitam u novinama mi je kao nešto daleko i strano, i događa se nekom drugom, neće meni... a bojim se da će me lupiti kakva mladenačka glupost (s posljedicama) u jednom trenu i neću se znati snaći ...

I kad otprilike dođu k sebi?!

Pa sad, kad čitam ovo nekako mi se čini da smo mi dobro prošli s našim sinovima. Stariji nije ljubitelj izlazaka, mlađi malo više, ali ne voli klubove. Voli se prošetati i to je spas u doba korone. Ono sto se nama pokazalo kao ok odabir bile su slobodne aktivnosti. Obojica su hodočastili na radionice Hrvatskog filmskog saveza, s tim da to više veseli starijeg sina iako i mlađi sudjeluje. Obojica su položili radioamaterske razrede, ali to je omiljena aktivnost mog mlađeg sina. S tim društvima provode ne samo ljeta nego i slobodno vrijeme tijekom cijele godine. Mi poznajemo ta društva, ponekad smo im logistika i sve je ok. Tijekom srednje škole to je bila dobra motivacija, jer ako ocjene nisu bile kako treba, rezalo bi se na tim aktivnostima. Jaaaako rijetko je to trebalo spomenuti, oni su sami vodili računa o tome.

Alkohol: moj stariji to prezire, a mlađi je pivo popio na maturalcu i tu i tamo s društvom, ali rijetko. Vino i žestica nisu im zanimljive, iako imamo pristojnu zbirku na dohvat ruke. Cigarete ih ne zanimaju. Mlađi je ovisnik o kavi od osnovne škole. Stariji ni to. Obojica su ovisni o ekranima, ali to koriste kreativno. Stariji je trenutno u Varaždinu, tamo je Škola medijske kulture. Nisam ni osjetila prijelaz u punoljetnost. Teže nam je pao prijelaz u srednju školu nakon osnovne.
Da ne tupim, jako je bitno da nemaju praznih hodova i da se bave nečim kreativnim i korisnim. Nekom ce to biti sport, nekom glazba, nekom druge stvari. Generator nevolje je dosada. To treba izbjegavati. Kad se jednom usmjere, dalje to ide samo...