Baš je lijepo što djevovčica još uvijek želi izaći van s loptom... to je danas takva rijetkost ...
Dječaci još nekako na igralište, pa nogomet i sl. Cure su uglavnom na mobitelima...

S tim lošim raspoloženjem i ja oduvijek imam problem... sve je manje stvari koje ih vesele; one koje su vezane uz obitelj, skoro pa nema niti jedne - osim kad je u pitanju novac, a i to je već postalo normalno da ćemo dati za kavu, izlazak, novi komad robe i sl.

Mene zanima koliko gluposti, velike nestašluke, do koje granice tolerirate (17+) ? Ima li kakva kazna, prijetnja da je djelovala na njih? Popustila sam što se tiče alkohola (samo radler, gemišt, žestice još uvijek ne, jer to je meni u potpunosti neprihvatljivo - em što je loše, em što ja financiram; znam da se konzumira, ali se grozim toga) i ljetnih izlazaka; cigarete znam da puše kad su vani, ali bahatost i bezobraština me izbace iz cipela ...
Znam teoriju o razgovoru i samo razgovoru, ali ne vidim pomaka ...

Dajte mi primjere loših stvari što su napravili (može i tuđa djeca, ne moraju biti vaši osobni primjeri), a da ste prešli preko toga. Ja sam očito naivna, ono što pročitam u novinama mi je kao nešto daleko i strano, i događa se nekom drugom, neće meni... a bojim se da će me lupiti kakva mladenačka glupost (s posljedicama) u jednom trenu i neću se znati snaći ...

I kad otprilike dođu k sebi?!