Kako preživljavate PROBLEMATIČAN pubertet?

[tanja_b]

Ni mene (zasad) ne brinu ni alkohol ni cigarete. Ne osjećam miris (a nanjušila bih sigurno), a osim toga, njemu sve smrdi pa nekako ne očekujem da će biti lake odluke u probavanju navedenog
Više me strah prometa. Puštala sam ga i prošlih godina da se sam vozi biciklom po gradu, ali ove godine je to uzelo veći zamah pa se vozio u puno širem radijusu, često u neka sela u okolici grada, napravio bi dnevno 50 km bez problema. A kako on to vozi kad vozi, i koliko je pažljiv u prometu, mogu samo nagađati. Znam samo da odahnem svaki put kad čujem ključeve u vratima
Držim jezik za zubima jer ne želim svoje strahove prenositi na njega. Ok, kacigu nosi (nadam se da je ne skine kad se dovoljno udalji od kuće ).

I da, sa svojih 16 godina je i dalje mrgud (slično kao što je bio i s 13), ali kad dođe s bicikla, puno je opušteniji i boljeg raspoloženja.

[orange80]

Orange, meni vuče na nedostatak samopouzdanja. Razgovari što više, nemam drugog savjeta. Sretnoo!!!

Da, ima kod nje što se toga tiče ups and downs. hvala

Dajte mi primjere loših stvari što su napravili (može i tuđa djeca, ne moraju biti vaši osobni primjeri), a da ste prešli preko toga. Ja sam očito naivna, ono što pročitam u novinama mi je kao nešto daleko i strano, i događa se nekom drugom, neće meni... a bojim se da će me lupiti kakva mladenačka glupost (s posljedicama) u jednom trenu i neću se znati snaći ...

A evo jednog primjera. znači ovo ljeto na moru, mm nećakinja (17) na jednoj većoj obiteljskoj fešti, dakle tako reći pred roditeljima popila 8 štokkola
roditelji joj nisu brojili nego mlađi rođaci, naravno, i oni su je odali... cura inače super, odlična komunikacija s roditeljima, škola, sve i eto...i začuđujuće je dobro podnijela....

ovo je malo za utjehu kad strahujemo što rade kad su negdje vani, teoretski, mogu se napit i u svojoj sobi doma, ako su naumili...

moja 16-godišnjakinja za sada popila 3 pića i popušila jednu cigaretu, i to ovo ljeto, samoinicijativno je podnijela izvještaje, kaže da mi sve govori...

Više me strah prometa. Puštala sam ga i prošlih godina da se sam vozi biciklom po gradu, ali ove godine je to uzelo veći zamah pa se vozio u puno širem radijusu, često u neka sela u okolici grada, napravio bi dnevno 50 km bez problema. A kako on to vozi kad vozi, i koliko je pažljiv u prometu, mogu samo nagađati. Znam samo da odahnem svaki put kad čujem ključeve u vratima
Držim jezik za zubima jer ne želim svoje strahove prenositi na njega. Ok, kacigu nosi (nadam se da je ne skine kad se dovoljno udalji od kuće ).

I da, sa svojih 16 godina je i dalje mrgud (slično kao što je bio i s 13), ali kad dođe s bicikla, puno je opušteniji i boljeg raspoloženja.

Ajde neka korist od korone. Moja 16-godišnjakinja je prije korone stalno govorila da njoj bicikl "nejde", dok mlađa djeca i ja puno bicikliramo.
No kako smo bili u izolaciji, jedini su izlasci u ono vrijeme bile obiteljske vožnje koje su kasnije kod nje prerasle u vožnje s prijateljima. I proširilo se to,
kao i kod tvog na širi radijus, otkrili su prirodu, no ja se sada kao i ti bojim jer prvo je odbijala kacigu ("to nitko ne nosi")
pa kad sam joj rekla da bez nje ne može, sada /kaže da/ je stavlja.
drugo, niti ja nisam sigurna koliko je pažljiva u prometu. Ok, vozimo se i zajedno pa vidim da pazi,
ali uvijek mi je u glavi scenarij kako one ("mlade babe") pričaju dok se voze i manje paze nego da su same ili sa mnom.
Ali valjda je to tako u roditeljstvu, uvijek brinemo ako nisu s nama, valjda i kad imaju 50.
kroz koju godinu će doći auti pa će tek onda biti briga...