Što čitate 3.

[tanja_b]

Robert Seethaler: Čitav jedan život

KAMI, vidim da smo otprilike u isto vrijeme čitale ovu knjigu . I ja sam ju pročitala u jednom danu (ok, na godišnjem sam , i ok, ima samo stotinjak stranica...).
Nije loša, perspektiva odrastanja negdje u Alpama i tijek života provedenog u planinama zanimljiva je, premda šturo opisana, no doista se lako čita.
Međutim, meni je jako nedostajalo emocija, kojih je knjiga u cjelini gotovo posve lišena.
Ne znam, vidjela sam poslije da su je uspoređivali sa Stonerom, ali meni je osobno, Stoner ostavio puno jači dojam.

Zanimljivo, meni je upravo ta lišenost emocija prava mjera za takvu knjigu. Kao i krajolik koji opisuje (škrt i hladan). Ne pamtim da mi je ijedna knjiga toliko uspjela dočarati svu težinu života u planinskom kraju, koji se posjetiocima (turistima) čini idiličnim, ali za one koji ondje moraju proživjeti život idile nema - uspjeh je preživjeti.
Atmosferom sličan (iako sadržajno drugačija) je roman Paola Cognettija "Osam planina" (i "Divlji dječak" istog autora).
Naišla sam i ja negdje na usporedbu Seethalera sa Stonerom, ali po meni je promašena, to su dvije prilično različite knjige, kao i glavni likovi.

[Forka]

Zanimljivo, meni je upravo ta lišenost emocija prava mjera za takvu knjigu. Kao i krajolik koji opisuje (škrt i hladan). Ne pamtim da mi je ijedna knjiga toliko uspjela dočarati svu težinu života u planinskom kraju, koji se posjetiocima (turistima) čini idiličnim, ali za one koji ondje moraju proživjeti život idile nema - uspjeh je preživjeti.
Atmosferom sličan (iako sadržajno drugačija) je roman Paola Cognettija "Osam planina" (i "Divlji dječak" istog autora).
Naišla sam i ja negdje na usporedbu Seethalera sa Stonerom, ali po meni je promašena, to su dvije prilično različite knjige, kao i glavni likovi.

A, ne znam... *pazi_spojler* ono, krene lavina, on dolazi do kuće, skuži da mu je ženu zatrpalo i da je poginula i - ništa , bio sprovod, ljudi došli kondolirati, ništa, nikakva erupcija iznutra, život teče dalje, kaj sad , malo mi je to bilo... pa, ajmo reć' čudno... no, možda te život u tim surovim uvjetima doista i samoga učini surovim i naoko neosjetljivim, ne znam...

"Osam planina" nikako uloviti u knjižnici, stalno je vrebam za rezervaciju, ali uvijek je vani :/

Je, Stoner i ova knjiga su jako različite, slažem se...

[tanja_b]

A, ne znam... *pazi_spojler* ono, krene lavina, on dolazi do kuće, skuži da mu je ženu zatrpalo i da je poginula i - ništa , bio sprovod, ljudi došli kondolirati, ništa, nikakva erupcija iznutra, život teče dalje, kaj sad , malo mi je to bilo... pa, ajmo reć' čudno... no, možda te život u tim surovim uvjetima doista i samoga učini surovim i naoko neosjetljivim, ne znam...

"Osam planina" nikako uloviti u knjižnici, stalno je vrebam za rezervaciju, ali uvijek je vani :/

Je, Stoner i ova knjiga su jako različite, slažem se...

Odgovor na spojler upravo to što nema erupcije pojačava intenzivan dojam, mene je upravo takav opis jače potresao nego da je opisivao lavu emocija koja izvire iz čovjeka koji je od djetinjstva naučen da emocije ne postoje

[Forka]

Odgovor na spojler upravo to što nema erupcije pojačava intenzivan dojam, mene je upravo takav opis jače potresao nego da je opisivao lavu emocija koja izvire iz čovjeka koji je od djetinjstva naučen da emocije ne postoje

Ma, sve okej, razumnim dijelom svojeg bića to prihvaćam, ali ja se, kao tipičan mediteranski ekstrovert i netko čijim životom uglavnom upravljaju emocije, teško mogu identificirati s takvim oblikom reakcije na stvarnost...