antirecesijske mjere u vasem kucanstvu

[Evelina]

gledam ti potpis i vidim da su nam djeca tri dana razlike
ah, 2010, jedna od najgorih godina u mom životu

2010. meni još traje samo je ponekad više, a ponekad manje intenzivna.
Ponekad znam biti tako umorna.
I onda, na sve to, još kreću i troškovi povezani s djetetom (motorika vježbe, logoped vježbe), vrtić se počeo plaćati sukladno prihodovnom cenzusu, radi čeg mi nikad vrtić nije bio 200 kuna, već 850 :visi:, bilo je puno dana gdje sam samoj sebi davala izazove raznih vrsta kako da preživim dan/tjedan/mjesec, šta da režem, gdje da nađem, što da koristim, što da odbacim.

[Peterlin]

2010. meni još traje samo je ponekad više, a ponekad manje intenzivna.
Ponekad znam biti tako umorna.
I onda, na sve to, još kreću i troškovi povezani s djetetom (motorika vježbe, logoped vježbe), vrtić se počeo plaćati sukladno prihodovnom cenzusu, radi čeg mi nikad vrtić nije bio 200 kuna, već 850 :visi:, bilo je puno dana gdje sam samoj sebi davala izazove raznih vrsta kako da preživim dan/tjedan/mjesec, šta da režem, gdje da nađem, što da koristim, što da odbacim.

Uvijek je tako... Kad imaš djecu, često imaš logopeda (jednu ili više godina), fizijatra, nove naočale, pa onda kupovinu štajaznam glazbenog instrumenta... Kad djeca narastu, treba im platiti školu stranih jezika, ljetne kampove, sportske aktivnosti, spomenuti aparatić za zube, pa onda povremeno novi mobiteli/računala/razno...

Bitno je da se pokrijemo i još malo odložimo sa strane. Ne previše i ne sve na istom mjestu. Sjećam se ja i Ljubljanske banke i drugih situacija koje su pogodile moje roditelje...

Inače, uvijek se propitujem što još znam raditi, a da se može unovčiti... Znam štrikati veste (ne da mi se, ali znam), znam peći kolače (to sam radila, ali kad je kriza - pada potražnja), znam efikasno čistiti kuće (iako mi se ni to više ne da), kuhati zimnicu, prepravljati odjeću i sve ono što su nekad sve babe znale Od intelektualnih usluga - mogla bih pomagati djeci s teškoćama u učenju i poučavati osnovnoškolce (i srednjoškolce) kako efikasno učiti, mogla bih kao zutaminuta krečiti kuću, farbati unutarnju stolariju (ne da mi se, stara sam, ali znam). Mogla bih pomagati ljudima pisati prijave za zaposlenje... Inače, sad kad je krenula korona - izvježbala sam se za pedikuru, jednostavno šišanje i njegu u kući, jer sam morala. Ne bi mi se dalo, ali bih mogla u slučaju hude sile naći neki posao. Nešto bi već upalilo.

[Evelina]

Bitno je da se pokrijemo i još malo odložimo sa strane. Ne previše i ne sve na istom mjestu. Sjećam se ja i Ljubljanske banke i drugih situacija koje su pogodile moje roditelje...

Za Ljubljansku sam još bila premala da razumijem, ali Glumine se sjećam dobro, to sam već bila veća.
Moje nije ništa od tih stvari pogodilo, bar koliko se sjećam, ali znam da sam izvukla pouku iz te Glumine da nikad ne daješ pare banci koja ti nudi najviše kamate.
To mi se nedavno potvrdilo i kod Centar banke (nedavno znači kad je krahirala).

Masu puta sam se pitala šta znam, šta mogu unovčiti, i mogu reći komotno - ništa. Baš ništa. Ništa manualno, osim ovog za što sam utrenirana. Poražavajuće, al kaj da radim.

Inače, naučila sam (od svog šefa) da je manje bitno koliko si u dugu, koliko je bitno da si likvidan u tom trenutku.