Suosjećam s Petrinjom, Siskom, Glinom...
ALI!
Zaprešić je isto jako pogođen potresom, a to nitko ne spominje.
Nešto malo je bilo na tv i to je sve.
Stanujem na samom trgu na kojem je pet zgrada iseljeno i neupotrebljivo.
Kompleks zgrade od Suda i Katastra je ostao praktički bez krova, popadali su SVI dimnjaci, popucala stakla...
I?
NIŠTA!
Već peti dan s prozora gledam te dimnjake kako leže, pada kiša i pitanje je kad će početi kliziti prema dolje s visine od otprilike petog kata.
Nekome na glavu?
Kad su iseljavali susjede pitala sam muža kamo bismo mi otišli da moramo iseliti?
Šutio je jer nemamo kamo.
Ovo sve je grozna nebriga.
Najuži centar Zaprešića je omotan trakama, onih ko od selotejpa za pakete i to je sve.
Na ovaj krov nasuprot mene su sami stanari stavili nekakve cerade. Tek toliko da im ne kisne unutra.
Što dalje?
Što sa srušenim dimnjacima?
Kada će pregledati moju zgradu?
Popucala je na proljeće i reklli su da je to površinski i ok.
Sada su se te pukotine otvorile još jače.
Hodnici izgledaju očajno.
Meni je zid iznad ulaznih vrata skroz popucao.
Hoćemo li mi dobiti koju kunu da to saniramo ili ćemo opet morati podignuti neisplativ kredit i ratu pričuve za dvjesto kuna povisiti da to otplatimo i pokrpamo zgradu?
Što sa zgradama koje su se raspale i neupotrebljive su?
I da, veli jedan moj poznanik, čovjek od struke, kako zgrada može izdržati jedan udar od 7, ali ne može dovijeka jer svaki sljedeći udar ju sve više i više oštećuje.
I to se u našoj zgradi itekako vidi.




Odgovori s citatom
