Nisu trebali prijavljivati te škole.
Pa zato kažem da bi stručna služba trebala roditelje djece s teškoćama detaljno informirati.
Ja opet ne kužim u čem je problem
Pitala si to na vrijeme za predstojeće koliko se sjećam
Iako je tako ili nisi prenesla odgovor što i nije tvoja greška,jer se roditelj trebao informirati,ti si mogla samo ubaciti bubu u uho.roditelj treba voditi brigu o tome,ako već ne može dijete .
Mislim već pošto je to ipak išlo prije i drugačijim putem trebalo je na vrijeme pitati.
Koliko ta neželjena škola je različita od željene,spomenula si prijemni,sad ne znam jel u kontekstu tog djeteta
Nek roditelj se informira što i kako
Ma sve pise i sve je savršeno jasno.
I za predupise i za upise.
Al tako je to, ljudi ne čitaju i onda se kasnije zale.
Nazalost, to prolazi. Spremna sam se kladiti da je ovoj mami djeteta s TUR proslo i da je dijete upisano gdje je naumila.
Na konto toga izletjelo je jedno do tri redovna djeteta, al tko njima kriv kad se roditelji ne znaju derati i prijetiti (ironična sam).
Nisi ironicna nego bezobrazna i pises stvari o kojima nemas pojma.
Cinjenica je da su djeca sa teskocama na predupisima diskriminirana u odnosu na onu koja se upisuju redovito.
Meni je tu cinjenicu ( o navodenju samo zeljenih skola, a ne svih predlozenih . Da, mogu se navesti iskljucivo predlozene skole , koje nuzno ne moraju biti zeljene.) rekao tek cinovnik u gradskom uredu onako usputno kad sam s djetetom dosla predati prijavu. Sreca, da sam vec to nacula u nekom virtualnom bespucu pa sam tocno znala kako odraditi taj upis.
Posljednje uređivanje od sirius : 11.07.2021. at 20:00
Stvar je u tome da bi kod djece s rješenjem (IP, PP) roditelj morao realno procijeniti mogućnosti djeteta, proučiti što ga zanima, koje škole realno dolaze u obzir i koliko je za njih potrebno imati bodova u konkurenciji s drugom djecom na predupisima.
I, što je najsmješnije, sve to treba napraviti PRIJE nego se dođe stručnjacima na profesionalnu orijentaciju na HZZ jer su oni najčešće niškoristi. Niti znaju išta o donjim bodovnim granicama u pojedinim školama, niti to testiranje može PUNO pomoći. Najčešće ih zanima prosjek ocjena i približni broj bodova koje će učenik imati pa onda predlože 5 škola. Pa se dogodi da dijete, koje je motorički potpuno nespretno i ima velike probleme s koncentracijom, stave u kuhare gdje nema šanse da multitaska kuhajući 5 jela ili da fino i precizno barata noževima.
Ili dijete zbog zdravstvenih teškoća (a pravilnik je nekad apsurdan!) ne može prijaviti 80% strukovnih škola, pa ga bace u cvjećara što ga uopće ne zanima.
Ili psiholog NE zna tumaciti popis kontraindikacija ( ne krivim ju previse, popis kontraindikacija za zanimanja ima 400+ strana) ne zeli djetetu naipisati smjer -komercijalista jer alergiju na ambroziju tumaci preprekom za -terenski rad.
Nije da dijete ide u polje na teren , nego u ducan. Ali to je njoj terenski rad.
( moram li reci da je dijete upisalo taj smjer na redovitim upisima i to nakon pregleda skolskog lijecnika koji nije tumacio alergiju na ambroziju i trave preprekom za terenski rad?)
Ako se upisuje preko Gradskog ureda, ne može mijenjati prioritete. Ja se sjećam da je mom starijem sinu na popisu bila prirodoslovno matematička gimnazija na prvom mjestu, tehnička gimnazija na drugom (taj program je ukinut u međuvremenu), a opća gimnazija na trećem mjestu. Nije bilo ništa dalje. Upozorili su nas unaprijed da se prioritet ne može mijenjati i da je bitno dobro definirati prvi izbor. Mom sinu nije bio problem upasti ni bez Gradskog ureda, jer to je bila zadnja generacija prije prijemnih ispita, i imao je 5,0, ali škole imaju ograničen broj mjesta za djecu s papirima. To zna biti problem pri upisu i ponekad se može ostati bez mjesta upravo radi toga. Ne znam da li se nešto promijenilo u međuvremenu.
Neki ne iskoriste pravo povlaštenog upisa ako ocijene da im taj način ne donosi željeni rezultat. To treba dobro procijeniti prije nego se odabere način upisa, jer papiri uz IP ili PP mogu biti i ograničenje, a ne samo prednost.
Kako god bilo, ovdje se često raspravljalo je li uspjeh baš toliko važan, ali dok su upisne procedure ovakve, nema dileme. Važan je. Papiri o primjerenom obliku školovanja također. O svemu tome treba voditi računa na vrijeme i osvijestiti djetetu da je to bitno.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 11.07.2021. at 21:17
Da odgovorim na ono kaj muči jelenu.O, a vjerojatno nije jedina
U čem je problem
Imamo situaciju u kojoj dijete koje ide na predrok jer ima rješenje GU ili što sve tu ide mora paziti da na svoj popis nipošto ne stavi neku od škola koju ne želi jer ako se slučajno dogodi da završi u njoj, mora ju i upisati jer nema pravo ići na redoviti rok. Za njega je taj upis obveza a ne tek pravo iz razloga što nema pravo pristupiti redovitom roku, dok istodobno ako je slučajno izvisilo u svim školama ima pravo pristupiti redovitom roku. Istodobno za redovite ne vrijedi to pravilo jer ako se nađu u situaciji da škola u koju upadaju nije ona koju žele, jednostavno se ne upišu i odu na sljedeći, jesenski, rok. Alternativno klinci u obje sitaucije mogu upisati to u što su upali a onda se prebaciti tijekom školske godine ako ih ta njihova škola uopće želi.
Iz primjera opisanog u tom članku posmilila sam da je i kod redovitog roka ista stvar, da ako napišeš na listu neku školu oko koje se pravzaprav dvoumiš ali eto slučajno završiš s pravom upisa, moraš taj upis i napraviti inače idu neke sankcije, npr nemogućnost pristupanja sljedećem roku. Ja ne znam kako sve skupa biva iznutra ali dalo mi je misliti i mslila sam da vi cure tu sve to znate jer ste puno pisale i imate iskustva.
slučajno psolala dvaput
Htjela sam reći posljedice umjesto riječi sankcije
Posljednje uređivanje od Francesca85 : 11.07.2021. at 21:30
Zbog gore navedenih razloga neka djeca s rješenjima odabiru ići na redovne upise i škola tek naknadno sazna da umjesto 3 upisana djeteta ima u razredu 8. I šta sad? Imaju rješenje, imaju pravo na asistente, a škola ih može po razredu imati 3. Sigurna sam da ne povećavaju broj razreda niti smanjuju broj upisanih. A s druge strane "prisiljavaju" roditelje na tako nešto jer nema dovoljno upisnih mjesta za djecu s rješenjima.
Bas to sto Čokolada kaze. Realno procijeniti mogućnosti.
Sirius, ljuta sam jer je nekoliko djece meni vrlo dragih ljudi izvisilo iz zeljenih skola zbog TUR koji imaju po deset bodova manje od zadnjeupisanog u taj program.
Ne bod ili dva. DESET. Cak i dvanaest. Je li dijete s dvojkom iz matematike u stanju savladati program strukovne skole s gimnazijskom matematikom? Rekla bih ne. I da je tu samo roditeljska neralnost na djelu. I sustav koji to dopušta.
A sto ja znam i ne znam... Pa eto ja sam ono sto bi danas bio TUR.
Kojem onih tri ili pet ili koliko bodova se vec preko "zelenog ziga" dobijalo (ne sjećam se) ne bi nista znacilo da nisam savladala redovni program s ocjenama s kojim jesam i odlično napisalaa prijemni. I to već u srednjoj. O faksu necu ni pricati.
U redovnom programu sto ja ili netko od mojih šulkolega s poteškoćama nije mogao - jedinica. Ukupna ocjena rezultat je tvog realnog mjesta u sustavu.
Ne mozes savladati redovni program - nema problema, evo ti skola za tu teskocu. Osnovna ili srednja.
Necu reci da je onda sve bilo bolje jer nije, ali ovakav sustav je truo. Za sve.
Ovo je dobro pitanje. Sto se onda dogodi? Po pravilniku ih ne smije biti vise od troje. A ako je kvota predupisa jedno i u razredu se pokaže da ih ima troje, razred ne smije vise imati 26 ucenika nego 20.
Upisani su upisani i to je gotovo, ne mozes ih "otpisati".
U teoriji, trebalo bi formirati jos jedan razred.
Dijete sa potpunom prilagodbom iz matematike moze upisati izmedu ostalog i gimnaziju ili strukovnu , i onda u toj skoli dobiti potpuni prilagodenu matematiku.
U teoriji i po zakonu.
To sto bi ti htjela djecu sa poteskocama staviti u geto ipak je tvoj problem.
Jer odavno postoji nesto sto se zove inkluzija djece s poteskocama. Pa bilo tebi pravo ili ne i osobe s invaliditetom mogu pohadati skole za normalnu djecu.
Sto god to znacilo.
Cak se prica okolo da je ukljucivanje djece sa invaliditetom i nekim drugim poteskocama skroz korisno i za normalnu djecu. Uce se razlicitosti.
Ja bih na tvom mjestu djeci tvojih prijatelja porucila da malo vise zagriju stolac, jer to ne bi ttebalo biti tesko obzirom da nemaju poteskoca. I da im djeca sa TURom nisu konkurecija, niti im ikad mogu biti obzirom da su im zivotne startne pozicije jako udaljene. Jasno , u korist onih koji nemaju TUR. Bez obzira na postojanje predupisnih mjesta.
Posljednje uređivanje od sirius : 11.07.2021. at 22:40
A koja je škola za teškoću disleksije, imaš neku ideju?
Bilo bi komicno da nije tuzno da se bilo tko zdrav i bez poteskoca nalazi ugrozen zbog 3 % mjesta u razredu za djecu s poteskocama.
3% mjesta za koja se natjecu sa svojim ocjena ( i znanjem ako postoji prijemni) medu ostalom djecom sa poteskocama koja imaju preporuku za tu skolu. Pa onda na predupisima upadnu najbolji od najboljih sa poteskocama .
I onda se nade neka odrasla osoba koja prica da suzdrava i prava djeca ugrozena ovima sa poteskicama. Da zdravi i pravi nisu upali zbog ta 3% . Da bi ovi u ova 3% trebali se natjecati sa ostalima ili otici tamo gdje im je mjesto.
Moja kcer sa poteskicom koja ima sitnih 12 godina ocito je mudrija od odrasih od kojih se ocekuje mudrost i empatija. Ili barem razumjevanje pojma -jednaka šansa.
( iako ne postoji -jednaka sansa, samo pokusaj da se ona stvori)
Jednom su su moju kcer ispitivali kolege iz razreda zasto ona ima pravo na kalkulator na matematici i test sa laksim zadacima. Jer da to nije fer, da bi oni isto mogli bolje napisati da su im pitanja laksa.
Na sto je ona njima rekla : " zar ne razumijete da su meni moji zadaci jednako teski kao i vama vasi?"
Uvijek mi bude zao da se na upisima u srednju ne boduje empatija.
Ako mu prilagodba iz matematike u redovnoj osnovnoj nije pomogla da ima vise od dva, kako ce u srednjoj?
I to bas onoj gdje je matematika bitna za struku.
Čokolada, nemam.
Disleksicari koje poznajem prolaze u osnovnoj solidno do izvrsno. Velikim vlastitim i roditeljskim trudom, uglavnom. I to im je dalo široki izbor.
To je ocito nesto sto ce njegovi profesori odluciti jer prilicni je jasno da mu je netko napisao preporuku za tu skolu unatoc malom broju bodova. Jer kad se pisu preporuku imas uvid u papire ,ocjene i jos se dodatno opsezno testira.
Moj sin sa dvojkom iz matematike prilicno je glatko dobio preporuku za ekonomsku. Nije da tamo nema matematike.
Npr. imas visoko slabovidno dijete prosjecne inteligencije sa cerebralnim paralizom u kolicima i asistentom.
Koje je zavrsilo normalnu osnovnu skolu.
Realno, ne mozes ga poslati u ni jednu drugu skolu osim gimnazije. I to iskljucivo gimnazije koja ima pristup za invalide.
Ili to ili neka ide u skolu sa sebi slicnima.
( u Zagrebu jos i postoji skola koja bi bila adekvatna, sve dalje od centra republike je prilicno izazivno)
Posljednje uređivanje od sirius : 11.07.2021. at 23:20
I da, smatram da bi se jednake sanse trebale drugačije postici, ne predupisima.
Kao odrasla osoba s teskocom mogu samo reci da je guranje klinaca u skolu koja je vise od onog sto mogu medvjeđa usluga. Jer je cilj skolovanja da te osposobi da to zvanje i radis.
I da se u realnom i cesto surovom poslovnom okruzenju snadjes.
Kad sam ja rekla da treba ukinuti dodatne bodove, a pogotovo bodove na zdravlje djece? Molim te, nemoj mi imputirati takve stvari. Napravila sam analizu djece jedne škole i pokazala koliko je djece s dodatnim bodovima koja upisuju tu školu. Ni jednom nisam spomenula djecu s IP/PP, spomenula sam da ih je 5 od njih 208. Ono što me začudilo je da mahom kad bih pikunla na nekog s 1 bodom, to je najčešće bio bod zdravstvene teškoće. U druge škole su se prijavila zdravija djeca.
Prigovarala sam i dalje prigovaram na bodove za sport jer se ostvaruju u okviru sportskih školskih saveza, a to je djeci još manje dostupno nego klupski sport i muzičke škole zbog čega je Ustavni sud neustavnim ocijenio stari pravilnik. Pa smo dobili novi pravilnik s još manje dostupnim sportom. Koji su to sportovi ponuđeni u vašim školama?
Od tih 10 sportaša, 8 ne bi bilo primljeno da nisu dobili bodove koji vrijede pola prijemnog.
Opet ponavljam, na svakog tako upisanog, postoji dijete koje je napisalo prijemni bolje, a nije upalo. Neće svijet propasti jer netko ne ide u mioc, ali ostane gorki okus u ustima. I nek takvo dijete živi na istoku grada, eto mu svako jutro pola sata duže do isto tako odlične V gimnazije jer je netko bolji u karateu.
Od kud ti znaš da ljudi ne djeluju i ne traže ministarstvo određene podatke i ne ukazuju na određene pojave?
Bod djeteta s 6-7-8 operacija srca koje ti navodiš, obezvrijedio je bod djeteta malo spretnijih i upornijih roditelja i umanjilo šanse ovom djetetu koje taj bod treba dobiti.
Znate li da se ne može dobiti bod za zdravlje i uvjete života istovremeno? Znam dijete koje je nažalost imalo malignu bolest i čiji roditelj ima malignu bolest. To dijete nije moglo dobiti 2 boda, ali na listi one "elitne" škole se nalazi dijete koje ima 2 dodatna boda, bod na sport (3 mjesto državno-školski sport) i bod na uvjete života. Ovo 3 mjesto u ekipnom školskom sportu vrijedi više od maligne bolesti ili maligne bolesti roditelja?
Hvala na ovom linku. Prema e-rudniku, osmaša ima 38.500, prema tome nema ih tako puno bod na zdravlje, ali voljela bih vidjeti distribuciju toga po gradovima i školama, a napose u školama u kojima se pisao prijemni.
U MIOC-u djece s rješenjem i izravnim upisom ima 5. Prijemni ih je pisalo 8. Zašto se troje nije upisalo, ne znam jer primljeni su oni s najmanjim brojem bodova iz prijemnog. Valjda ovima troje MIOC nije bio prva škola.
Ova nemogućnost micanja prioriteta za djecu s TUR mi je nevjerojatna, a i nevjerojatno mi je da stručne službe detaljno ne pojasne postupak roditeljima i djetetu (nisu svi roditelji u stanju sami proći i shvatiti tu šumu birokracije.
Dobro , yuria, kako bi ti izjednačila onda šanse "normalnoj" i TUR djeci?
Koje su to ideje za jednake sanse, bas me zanima?
Sto se tice upisivanja u skole iznad mogucnisti od kud ideja da je to rezervirani za djecu s poteskocama? Pa mnogo djece koja redovito upisu skolu, po ocjenama( cesto visokim) mjenjaju skole jer su im preteske ili nisu ono sto zele? Koliki zavrse gimnaziju i nikad ne zavrse fakultet? Koliko zavrse skolu i nikad ne rade u struci?
Koliki zavrse fakultet pa odluce da to nije za njih? Ili posla u struci nema? Ili zele radati djecu i biti domacice?
Onih mrsavih 3% na predupisima jako dobro trebaju misliti i cjeniti ustupke koje im drustvo daje. Svi ostali su valjda slobodni napraviti gresku ili losu procjenu u zivotu?
Posljednje uređivanje od sirius : 11.07.2021. at 23:30
Ili misliš da djeca sa bilo kakvim teškoćama nisu u stanju raditi poslove koji zahtjevaju opseznije školovanje ?
Ajmo njih sve strpati u škole kao što je centar u Zagorskoj pa da lijena normalna djeca kojoj se nije dalo grijati stolicu mogu di žele. Ne vidiš ništa duboko pogrešno?
To je ta romantična vizija da je disleksija ono kad malo sporije ili lošije čitaš. A nikako teškoća i u matematici, i u hrvatskom, i u stranim jezicima, povijesti itd. Ne postoje dva djeteta s disleksijom koja će imati iste teškoće!
Zašto ti ne smeta što disleksičari s IPom pri upisu zauzimaju mjesto "normalnoj" djeci? Zato što imaju dobre ocjene? E, vidiš, njihove ocjene jako zavise o razumijevanju učitelja. Negdje se IP jako poštuje, testovi se prilagode pa djeca imaju dobre ocjene. Drugdje ih kažnjavaju lošim ocjenama jer nije fer da se nekima u razredu "pomaže", kažu neki učitelji i roditelji "normalnih".
Nije li tebi to čudno? Dobiti preporuku za ekonomsku, a imati prije toga 2 iz matematike? I to preporuče oni koji bi trebali gledati interes tog djeteta i pomoći mu ostvariti upis u školu koju to dijete može završiti i jednog dana raditi posao u struci?
Ne znam tko od vas ovdje tolerira bankare koji ne znaju s brojevima? Dođete u banku po kredit, a osobni bankar ima problema s brojevima? Knjigovodstveni servisi isto zapošljavaju ljude koji su oši s brojevima!
Ovo je ravno onome što je Čokolada napisala, dijete s dvije lijeve, dobije preporuku da bude kuhar, tako da jednog dana može biti duboko nesretno s poslom kojeg radi i još nek ozlijedi sebe i drugog.
Vidim da super funkcionira taj sustav.
Opet ponavljam, djeci s teškoćama u razvoju mora biti olakšan upis, djeca s težim zdravstvenim problemima moraju dobiti dodatni bod.
Kad sam prvi puta napisala da treba djelovati i prijaviti ismijavalo me tu da di bi to u Hrvatskoj itd. Super ako si poduzela nešto da se tim suspektnim kradljivcima bodova makne taj bod.
Kojih "malo spretnijih"? Dijete iz mog primjera postoji i već studira. Ako poznaješ djecu koja su po tebi nezasluženo dobila dodatni bod vjerujem da si poduzela sve da se to pravedno riješi.
1. Znam(o).
2. Nigdje i nikad nisam spomenula sportove i te bodove i ne mogu ulaziti u to jer nemam blagog pojma, cipelica je dosta pisala. Ti si stalno spominjala jedan dodatni bod za koji si pretpostavila da je dobiven na zdravlje djeteta i da je očito kad je MIOC u pitanju da je to fake jer da ih je previše. Ajde analiziraj od tih s jednim bodom u MIOCu koliko je na zdravlje djeteta, koliko na socijalu a koliko na sport pa onda izvlači zaključke. Pri čemu se meni to sa sportom također čini pretjeranim ali tako je kako je, to je defaultni bod (ili više njih) koji je upisan bez da roditelji interveniraju, ne?
Pa nije.
Moj sin je slucajno darovit iz matematike. Tako je napisao njihove testove. Jedino sto ima problema s koncentracijom i kobasicama od zadataka.
I nije zelio ekonomsku pa ju nije niti naveo na predupisima.
Kasnije je redovnim putem upisao skolu vrlo slicnig programa i tezine kao ekonomska, i na srecu svoje majke uspjesn je dovrsio skolovanje ove godine. Ocito je kristalna kugla na zavodu za zaposljavanje ipak bila u pravu. ( ok, i majka je malo pomogla blagim poticajima tokom skolovanja)
Stvari nisu crni bijele. Ima puni sivih nijansi jer govorimo.o djeci i buducim ljudima. Ocjene na papiru nisu jedino sto ih cini buducim ljudima i zaposlenicima.
Posljednje uređivanje od sirius : 11.07.2021. at 23:47
E, vidiš u ovoj riječi "izglasao" stoji ključ mnogih problema u ovoj zemlji. Ovo bi trebala biti parlamentarna zemlja, zakoni se izglasavaju u saboru, a zakoni su često puta okvir (možda je ovo ipak preslaba riječ). Pravilnici detaljno određuju pravila igre, a njih donosi ministar. Pišu se u raznim službama i odjelima ministarstva, često ih pišu ljudi koji nemaju uvid u pravo stanje stvari i onda dobiješ to da 24 nogometaša mogu dobiti sportske bodove, a te iste bodove mogu dobiti djeca koja se bave sportom za koji najprije treba guglati da vidiš što bi to uopće bilo. Ok, ta treća kategorija sporta kreće od manjeg broja bodova i manji broj djece može dobiti bodove, ali što vrijedi kad ispadne da bodove dobiju svi oni koji taj sport i treniraju.
Sumnjam da je to bila namjera- prije nerazmišljanje autora pravilnika. Možda je cilj da se što više djece bavi raznim sportovima, ali ovdje pričamo o upisu djece u sportsku gimnaziju i sportske razrede.
Kći ti je prvakinja Hrvatske, sportske bodove nije mogla dobiti, a pitanje je je li u njenoj školi postojao šk klub koji se bavio tim sportom?
Kad sam čitala pravilnik, moram priznati da mi to uopće nije palo na pamet, a proučavala sam te uvjete jer mi je sin tražio sportske bodove, ali on je u sportu koji je na popisu 1 kategorije sporta, ali nije takva gužva kao u velikoj četvorci.
Prelog ima sportski razred, ja sam se potajno nadala da će moje dijete odabrati to (upao je), ali je ipak zaključio da mu tamo fali matematike i da mu putovanje oduzima previše vremena, skoro ista stvar kao i mioc.
Posljednji primljeni u tom sportskom razredu ima 146,86 bodova.
Ono što je meni zanimljivo je da od njih 24, njih 3 ima bod na zdravlje. (grozna sam, kopam po djeci koja se kriju iza tih bodova)
Točnije: Kandidat koji je prethodno obrazovanje završio po redovitome nastavnom planu i programu, a kojemu su teška zdravstvena oštećenja ili kronične bolesti i/ili dulje liječenje utjecale na postizanje rezultata tijekom prethodnog obrazovanja te značajno smanjuju mogućnost izbora srednjoškolskoga obrazovnog programa.
Teška zdravstvena oštećenja ili kronične bolesti i istovremeno vrhunski rezultat u sportu. How yes no![]()
gita, imaju djeca sa šećernom bolesti koja mogu biti vrhunski sportaši. Čudno je i meni bilo kad sam čula ali fakat jesu. Imaju navodno i neki olimpijski natjecatelji internacionalni. Ima možda još takvih stanja di je sport možda i dio terapije, ne znma detalje
Gita, moj nećak ima teško zdravstveno oštećenje zbog kojeg se i počeo baviti sportom u kojem je sad drzavni prvak u svojoj kategoriji.
Ne kuzim zasto osoba sa teskim zdravstvenim ostecenjem ne moze imati bod na sport. Pa postoji i paraolimpijada, prema tome sigurno postoje mladi sportasi sa invaliditetom.
Nije čudno. Ima nas ovdje dosta koji smo to iskusili... jer preporuka na temelju vještačenja u HZZ, a ne na temelju ocjena iz osnovne škole gdje često nema razumijevanja za specifične teškoće učenja, jer mnogi učitelji i profesori nisu dovoljno educirani ni da razumiju problem, a kamo li da znaju nešto o tome kako da prilagode metode poučavanja takvoj djeci... Dvojka iz matematike je često znak da UČITELJ ne zna što bi s takvim djetetom. Vjeruj mi, govorim iz iskustva.
Dijagnoza specifičnih teškoća učenja (tu se ubraja ne samo disleksija, nego i dizgrafija, diskalkulija i drugo...) nisu dovoljno prepoznate, jer djeca "izgledaju normalno", komuniciraju normalno i nije rijetkost da mnogi djelatnici škola to ne smatraju stvarnim teškoćama, nego vjeruju da mi roditelji umišljamo bijele miševe i tražimo za svoju djecu ekstra olakšice. Ima nas ovdje dosta koji smo to iskusili - kako izgleda biti roditelj djetetu za koje moraš sam istraživati koji mu načini učenja najbolje odgovaraju, a onda se još u školi boriti s vjetrenjačama, iako predočiš gomilu dokumentacije od logopeda i psihologa iz drugih izvora (kod nas je to bio Suvag, ali ima i drugih institucija).
***
Da se još osvrnem na zdravstvene teškoće, jer iskusili smo i to. Dok je moj mlađi sin bio u osnovnoj školi, nitko njegove alergije i astmu nije uzimao kao ozbiljnu teškoću, sve dok im se dijete naočigled nije skoro ugušilo. Ni tada nisu poduzeli što treba i odveli ga istog trena na hitnu, nego su zvali mene, a ja sam odjurila u najbližu ambulantu da mu daju injekciju solumedrola. Pa si ti sad misli... Kako je moglo završiti, ne želim se prisjećati. To je bila po život opasna situacija. Samo da kažem - nije me zvala učiteljica, nego profesorica glazbenog koja se slučajno zatekla u blizini i prepoznala ozbiljnost situacije. Eh... daleko im lijepa kuća.
Što se tiče preporuke za određene škole/smjerove djeci s rješenjima moje je ovogodišnje iskustvo da se uvelike uvažava mišljenje roditelja. Kod moje je bio "problem" što je na svim testiranjima (HZZ i privatno) ispala podjednako dobra na svim područjima. Odlično je npr. riješila matematički dio, ali uopće ne voli matematiku i nema ni najmanju želju nastaviti u tom smjeru. I da, kad smo kod takmičenja. U 6. razredu se razrednica raspitivala u Ministarstvu može li dijete s IP ići na takmičenje iz matematike jer ju je htjela poslati. Ne može, jer ne smije imati nikakvu "pomoć".
Mišljenje da djeca s rješenjima oduzimaju "zdravoj" djeci mjesta u vrtićima/školama i sve tome slično je nešto s čime živimo već 13 godina. Ne mogu čak ni početi komentirati...
Nakon ove prepiske meni je jasno da su mjesta na predupisima, koja su rezervirana za djecu sa teškoćama, sasvim opravdano rezervirana i da tako treba i ostati.
Za ova druga mjesta čni se da pomutnju stvara nelogično mali broj bodova koji se može dobiti na prijemnom.
Stvarno znanje se premalo nagrađuje. Pa dodatni bod na sport ili na zdravlje( ako je opravdan) i socijalne uvjete čini preveliku razliku. Bodove na sport ja ne bi ukinula a vratila bi i bodove za muzičku školu. Zašto? Zato što poticanje djece da se bave tim aktivnostima donose dobrobit cijelom društvu. Baveći se njima djeca stječu određene kompetencije koje su važne za cijeli život. Često i za buduću struku Stoga nije čudno da se na zapadu npr na sport može dobiti stipendija za besplatan studij
Kad bi se na prijemnom mogao dobiti veći broj bodova na znanje roditelji ne bi toliko pritiskali nastavnike u osnovnim školama da snize kriterije a ni dodatni bodovi ne bi toliko stršili.
A MIOC je specifičan najviše po strukturi učenika. Uglavnom su to talentirana i visoko motivirana djeca( i roditelji). Raditi s takvom djecom u svakom podučju je gušt. Stoga su i profesori uglavnom opušteni i tolerantni jer vrlo brzo dobivaju povratne informacije. Rijetka su kolektivna predavanja o ponašanju. Djeca to mogu osjećati kao poštovanje.Tako je bilo prije tridesetak godina. Vjerujem da je tako i danas. Ipak, visoka razina natjecateljskog duha nekoj djeci godi ali može i našteti djeci koja su emotivno malo nezrelija. Pa rano pregore. Znam takve ljude. I o tome bi roditelji također trebali voditi računa
Ne znam za sportsku gimnaziju, ali u Prelog u sportski razred nitko od ove djece nije mogao upasti. Kandidat s najmanjim brojem sportskih bodova, a koji je primljen, ima 67 bodova.
Iz pravilnika: Maksimalan broj bodova za kandidate s rang-liste nacionalnoga saveza sporta iz skupine X – za prvu skupinu sportova (X = 1) iznosi 80 bodova, za drugu (X = 2) 72 boda, za treću (X = 3) 64 bodova.
Žao mi je, nisam razmišljala u tom smjeru. Nekako mi je na pameti bila jedna skijašica s astmom i dvije vrhunske sportašice s problemima sa štitnjačom. Ono je bolest, ali i uz nju postiže vrhunske rezultate.
U glavi mi je definicija tog boda: Kandidat sa zdravstvenim teškoćama je kandidat koji je osnovno obrazovanje završio po redovitome nastavnom planu i programu, a kojem su teže zdravstvene teškoće i/ili dugotrajno liječenje utjecali na postizanje rezultata tijekom prethodnoga obrazovanja i/ili mu značajno sužavaju mogući izbor srednjoškolskoga programa obrazovanja
Znam, prošla sam dio toga, hvala Bogu sve je na kraju dobro završilo.
Ovo mi je teško vjerovati da itko razmišlja na taj način, da bilo koje dijete koje ima konkretan problem oduzima nekom mjesto.
Ako dijete ima rješenje Gradskoj ureda o obrazovanju uz IP ili PP, škola i nastavnici to moraju provesti.
Kako može nečija osobna volja biti odlučiti da taj učenik "nema posebnu teškoću" ako tim stručnjaka utvdi da ima?!
Ako je prilagodba samo "na papiru", a škole se toga ne drže, e pa to je onda problem kojeg treba rješavati.
Svako dijete mora dobiti svoju prilagodbu ako je ona zakonom propisana. Nema tu "ali".
Uz prilagodbu, ocjena djeteta s teškoćom je jednakovrijedna ocjeni djeteta bez teškoće.
Sa zbrojem svih varijabli koje čine nečiji školski uspjeh ili neuspjeh.
Ok, shvaćam da mu je to preporučeno, da njegove ocjene možda nisu rezultat njegovih realnih sposobnosti, da su mu nastavnici odbijali dati prilagodbu... ali jednako je i s redovnim učenicima.
Koliko ih dobije ocjenu niže jer je profa A turnusa zahtjevniji nego profa B turnusa, jer su nekom profi "na piku".
Ali ne. Njih se eto bez problema onako vehementno i paušalno proglasi lijenima.
Dijete koje ima 73 boda za program za koji zadnje upisani ima 74 nije lijeno dijete.
Istovremeno se u isti program upisuje TUR sa 58 bodova.
Je li to fer?
O tome, i jedino o tome govorim.
Mislim da se različiti kriteriji pri ocjenjivanju ne mogu rješiti upiranjem prsta u nešto što s tim nema veze. (TUR)
Po trenutnom sustavu upisa neki izvrsni nastavnici su proglašeni aždajama. Jer bar djelomično drže kriterij.
Oprosti, ali uspoređuješ kruške i jabuke. Već smo nekoliko puta rekli da je za djecu s IP i PP posebna lista. Evo, ako ne vjeruješ meni, vjeruj miocu - kod njih je ta lista zasebna, ali opet prolaze provjeru znanja kao i svi ostali: https://www.mioc.hr/wp/?p=14761 (stavljam link baš na mioc, jer ga se ovdje često spominje, a i imam pozitivno iskustvo s njima što se tiče načina provođenja individualizacije).
Mjesta rezervirana za djecu s rješenjima nisu na raspolaganju djeci bez teškoća, osim ako takvih nema.
Druga je stvar što škola ima mjesta koliko ima. Dakle, crta negdje mora biti. Uvijek je netko prvi ispod crte i što sad - trebao bi lajati na mjesec "to je nepravdaaaaa"... Eh....
Posebna je, ali izgleda da kad škola objavi da prima recimo 200 učenika to znači 194 + 6 sa rješenjem, pa onda ispada da škole i mijenjaju upisne kvote ovisno o tome koliko im se učenika prijavilo i primljeno je na predupisima. To je netko i napisao ovdje na temi za Tituš, da je objašnjeno da je upisna kvota smanjena radi učenika s predupisa. Ja moram reći da nigdje nisam našla jasno objavljeno po školi koliko se učenika prima na predupisima. Definitivno bi bilo pametnije da škole objave kvote bez tog broja, pa ih onda ev. povećavaju. Ovako vlada ta atmosfera da djeca s teškoćama nekome oduzimaju mjesto (što je meni recimo rečeno direkt u facu).
sirius je napisala - upisna kvota za učenike s rješenjem je 3%.
Ako je ukupan broj upisnih mjesta 200, to je 6 ljudi. Da prostite, nije neki ogroman broj. S druge strane, škole ne znaju koliko će im se ljudi s papirima javiti, pa zato i ne objavljuju te podatke. Može biti jedan više, a može biti i pet manje...
Posljednje uređivanje od Peterlin : 12.07.2021. at 13:08
Nemoj nas, molim te, potezati za jezik. Da ne moramo nas nekoliko po 10. put opisivati kako izgleda borba sa sustavom i kako pojedini nastavnici i njihove stručne službe tumače propise i upute koje djeca s rješenjem imaju u pisanim preporukama. I zašto se ne poštuje. I kako možeš slobodno dati otkaz na poslu da bi se svakodnevno dopisivao s AZOO i Ministarstvom ako želiš da se sve ispoštuje. I kako na kraju u pravilu bude "vuk izio magare".
I ta se, oprostite na izrazu, sranja većini djece događaju u predmetnoj nastavi OŠ.
Čim se zakorači u srednju, većinom (govorim o brojnim ljudima koje poznajem, ne kažem da je baš svima tako) padnemo u nesvijest od brige stručne službe, odjednom su svi papiri na broju, stalno nas se propituje jesu li upute u redu, imamo li što za dodati, nastavnici komuniciraju s učenikom, pitaju ih je li im prilagodba metoda u redu, trebaju li još nešto, neka samo kažu itd.
Je. Jer je djetetu sa TUR njegovih 58 bodova zahtijevalo isto, ako ne i veći trud kao ovome sa 73.
Ono što ti odbijaš shvatiti da su teškoće-teškoće, da djeca koja ih imaju za njih nisu kriva niti zbog njih trebaju ispaštati ceć zaslužuju jednaku šansu ako već nemaju jednaku startnu poziciju.
I mozda fjeca nisu lijena, ali su komotna. Uključujući moje dijete koje je isto išlo po sistemu kako ćemo lako ćemo i nije htio slušati što mu pričam dok mu nije bilo malo kasno. A ispalo je da je imao više sreće nego pameti pa ipak ide gdje želi.
Ponekad se uplete i prst sudbine i na kraju sve ispadne kako treba. Sretno mu bilo!
MM je znao reći da se na kraju svi upišu baš u onu školu u koju se i trebaju upisati, bez obzira na želje, a pogotovo bez obzira na RODITELJSKE želje. Ovo je išlo mene, jer sam se teško mirila s idejom da dijete želi u strukovnu školu, a ne u opću gimnaziju u koju se mogao upisati, ali nije mu padalo na pamet. Znao je što želi.
Na kraju je mm bio u pravu. Dijete je doslovce procvjetalo u strukovnoj, riješio se predmeta s puno teksta (povijest, geografija, biologija i puno hrvatskog), dobio je zanimljive stručne predmete i sve pet... Meni je samo trebalo da progledam i uvidim da mu je ondje dobro. Tijekom prvog razreda sam još i pratila što uči i kako mu ide, ali uskoro nije trebao više nikakvu pomoć ni nadzor. Sve je išlo ok, uključivši i državnu maturu i studij. Eto, očistio je prošli tjedan sve ispite s prve godine na TVZ-u, ocjene uglavnom 5 (za predmete koji mu se sviđaju) ili 2 (za one koji mu se baš ne dopadaju), ali sve je položio.
pitanje za upise u škole koji su isključivo online. mi smo poslali jučer papire na mail,a li nismo dobili nikakav feedback. da pretpostavim da je sve ok? ne bih da se neugodno iznenadimo. na telefon se, naravno, nitko ne javlja