kad ste zadnji put uzele slobodan dan samo tak

[lonni]

Da nešto ne štima s poimanjem ženske slobode, slobodnog dana govori i ona fraza "... jer ja to zaslužujem"

Ta rečenica je bila u nekoj reklami za kremu. Znam da je to samo reklama, ali ušlo je u svakodnevni govor, kao i ŽMK. Zašto ne bih zaslužila i zašto bih uopće morala konstatirati da nešto zaslužujem, zar ne bi to trebalo doći prirodno, da si čovjek - žena - ugađa? Govori li muškarac kad kupuje, nemam pojma, nove felge ili karte za tekmu ... jer ja to zaslužujem?

Zanimljivo mi je kako se fokusiramo na slobodan dan, a možda bi se trebali na slobodnu noć. Dosta žena ima problema sa spavanjem jer si tada uzimaju vrijeme za sebe, ali idući dan su umorne, nezadovoljne, bezvoljne, živčane. I sama sam tu negdje, inače ne bih sad tipkala nego već bila u krevetu.

Problem je što vjerojatno teško zaspimo zbog toga što nas šibaju razne misli, brige. Ja sam oduvijek bila sklona tome, čak i kad sam kao klinka prije spavanja maštala o super dejtu sa zgodnim dečkom znalo je sve otići u smjeru Carrie (one iz horora, ne Sex i grada, da bar ).

Često je tu i prežvakavanje prethodnog grada - trebao sam napraviti ono, reći ovo, nisam smio ovako, zašto je on/ona tako postupio. Nema od toga baš koristi, možda bi trebalo tijekom dana raditi maksimalno što se može da navečer nemaš razlog za prevrtanje, napraviti koliko možeš i pomiriti se s time, zapravo sa samim sobom.

[Peterlin]

Da nešto ne štima s poimanjem ženske slobode, slobodnog dana govori i ona fraza "... jer ja to zaslužujem"

Ta rečenica je bila u nekoj reklami za kremu. Znam da je to samo reklama, ali ušlo je u svakodnevni govor, kao i ŽMK. Zašto ne bih zaslužila i zašto bih uopće morala konstatirati da nešto zaslužujem, zar ne bi to trebalo doći prirodno, da si čovjek - žena - ugađa? Govori li muškarac kad kupuje, nemam pojma, nove felge ili karte za tekmu ... jer ja to zaslužujem?

Zanimljivo mi je kako se fokusiramo na slobodan dan, a možda bi se trebali na slobodnu noć. Dosta žena ima problema sa spavanjem jer si tada uzimaju vrijeme za sebe, ali idući dan su umorne, nezadovoljne, bezvoljne, živčane. I sama sam tu negdje, inače ne bih sad tipkala nego već bila u krevetu.

Problem je što vjerojatno teško zaspimo zbog toga što nas šibaju razne misli, brige. Ja sam oduvijek bila sklona tome, čak i kad sam kao klinka prije spavanja maštala o super dejtu sa zgodnim dečkom znalo je sve otići u smjeru Carrie (one iz horora, ne Sex i grada, da bar ).

Često je tu i prežvakavanje prethodnog grada - trebao sam napraviti ono, reći ovo, nisam smio ovako, zašto je on/ona tako postupio. Nema od toga baš koristi, možda bi trebalo tijekom dana raditi maksimalno što se može da navečer nemaš razlog za prevrtanje, napraviti koliko možeš i pomiriti se s time, zapravo sa samim sobom.

Slažem se... U pravu si - ženske slobode ne bi trebalo odvajati od ljudskih sloboda općenito. Sad bi moj mlađi sin rekao "Robovlasništvo nikada nije prestalo postojati, zaboravi na Abrahama Lincolna, robovlasništvo samo mijenja oblik tijekom povijesti". Točno tako.

Kod mene doma mm ima većih problema sa spavanjem nego ja (trenutno mu je takva situacija). Vrijeme za sebe je nešto što uzimaš kad si u krizi. U normalnom životu, treba težiti tome da SVE VRIJEME bude za tebe, odnosno da uživaš u svom vremenu najviše što možeš. Treba težiti tome da si trajno poboljšavamo kvalitetu života. Sad bi se moj kolega (QA) smijao ovoj formulaciji, ali baš je tako. Treba se zapitati želimo li probleme rješavati ili riješiti. Ja sam za ovo drugo.

Recept za uspavljivanje: pri odlasku u krevet napraviti u glavi listu dobrih stvari zbog kojih se možemo potapšati po ramenu i onoga na čemu treba biti zahvalan, a listu to-do ostaviti za idući dan.