susjedi iz pakla

[Mima]

hahahaha mitovski, kao da živimo zajedno u stanu. Stigla me karma nakon što 50 godina nisam ljudima vjerovala koliko susjedi iznad mogu lupati. I ja sam svima govorila - to je normalno, djeca se igraju, ne možeš u zgradi očekivati potpuni mir. Odrasla sam u zgradama i zaista nikad nisam imala tihe susjede. Ali ovo što sad imamo to se ne da riječima opisati. Lupanje doslovno od 5 ujutro do ponoći i to takvo da sumnjamo da ljudi imaju ponija za kućnog ljubimca. Ja nisam tako fina kao vi pa metlom udaram odavno, a lupala sam im i košarkaškom loptom u strop userd noći. MM je išao razgovarati - stav je taj, to su djeca i oni imaju pravo u svom stanu raditi što hoće. Uglavnom, ja urlam na njih s balkona kad postane neizdrživo, kao da smo u Napulju.

[Jadranka]

hahahaha mitovski, kao da živimo zajedno u stanu. Stigla me karma nakon što 50 godina nisam ljudima vjerovala koliko susjedi iznad mogu lupati. I ja sam svima govorila - to je normalno, djeca se igraju, ne možeš u zgradi očekivati potpuni mir. Odrasla sam u zgradama i zaista nikad nisam imala tihe susjede. Ali ovo što sad imamo to se ne da riječima opisati. Lupanje doslovno od 5 ujutro do ponoći i to takvo da sumnjamo da ljudi imaju ponija za kućnog ljubimca. Ja nisam tako fina kao vi pa metlom udaram odavno, a lupala sam im i košarkaškom loptom u strop userd noći. MM je išao razgovarati - stav je taj, to su djeca i oni imaju pravo u svom stanu raditi što hoće. Uglavnom, ja urlam na njih s balkona kad postane neizdrživo, kao da smo u Napulju.

baš me nasmija.

[mitovski]

hahahaha mitovski, kao da živimo zajedno u stanu. Stigla me karma nakon što 50 godina nisam ljudima vjerovala koliko susjedi iznad mogu lupati. I ja sam svima govorila - to je normalno, djeca se igraju, ne možeš u zgradi očekivati potpuni mir. Odrasla sam u zgradama i zaista nikad nisam imala tihe susjede. Ali ovo što sad imamo to se ne da riječima opisati. Lupanje doslovno od 5 ujutro do ponoći i to takvo da sumnjamo da ljudi imaju ponija za kućnog ljubimca. Ja nisam tako fina kao vi pa metlom udaram odavno, a lupala sam im i košarkaškom loptom u strop userd noći. MM je išao razgovarati - stav je taj, to su djeca i oni imaju pravo u svom stanu raditi što hoće. Uglavnom, ja urlam na njih s balkona kad postane neizdrživo, kao da smo u Napulju.

Ajme baš si me nasmijala. Jooj bar netko da razumije. Meni iskreno nije jasno kako tako nabijaju s obzirom da su mala djeca. Malo sam čitala prijašnje postove.
Meni ne bi smetalo ni takvo nabijanje da traje neko vrijeme u danu, ali ovo je od jutra do navečer.
Jučer smo poslije ručka malo htjeli odmoriti. Taman utonem u san, bam-tras. Umrem od straha.
Ja pokušavam smiriti situaciju jer MM koji je najtolerantnija osoba koju znam puca po šavovima, a susjed je zadnji put bio dosta agresivan, doletio je spreman na tuču.
Meni nije jasno da netko ima stav da ga boli briga i da ne razmišlja o drugima. Kad je J. bila mala znala je da ne smije nabijati, bacati, loptat se u stanu itd. Najnormalnija mi je stvar ako živim u zgradi da razmišljam i o susjedima.
Sad mi je žao da se nisu doselili susjedima ispod nas.
Jedan jedini put je J. obukla role u dnevnom i prošla u njima do vrata da izađe van, odmah su nam lupali.
Meni je nedavno ispao tanju, odmah su lupali.
Ne smeta mi život, ni da pričaju glasno, ni kad plaču, ni da bace ni da trče, ali mi smeta što je to od 7-22. Ne staje. I nije mi jasno zašto ih ne vode u park.

[pulinka]

hahahaha mitovski, kao da živimo zajedno u stanu. Stigla me karma nakon što 50 godina nisam ljudima vjerovala koliko susjedi iznad mogu lupati. I ja sam svima govorila - to je normalno, djeca se igraju, ne možeš u zgradi očekivati potpuni mir. Odrasla sam u zgradama i zaista nikad nisam imala tihe susjede. Ali ovo što sad imamo to se ne da riječima opisati. Lupanje doslovno od 5 ujutro do ponoći i to takvo da sumnjamo da ljudi imaju ponija za kućnog ljubimca. Ja nisam tako fina kao vi pa metlom udaram odavno, a lupala sam im i košarkaškom loptom u strop userd noći. MM je išao razgovarati - stav je taj, to su djeca i oni imaju pravo u svom stanu raditi što hoće. Uglavnom, ja urlam na njih s balkona kad postane neizdrživo, kao da smo u Napulju.

Ja nemam ništa pametno da dodam osim što sam umrla od smeha na košarkašku loptu i sve ostalo .
Ako je za utehu ( a nije ), meni je prvi komšija kamenorezac i posao mu je neslućeno procvetao u pandemiji. Svesno sam kupila tu kuću jer je sama kuća OK a cena bila niža, jel... Čovek ima zatvorene radionice na drugom kraju dvorišta koje nikad ne koristi. Struže kamen do našeg zida jer mu tu drvo pravi hlad. Oguglala sam na buku i svakodnevnu slojčinu prašine na vešu i svuda po kući.
Sa druge strane, čovek je do nedavno bio u svakom drugom pogledu savršen komšija, savršeno ljubazan, razgovorljiv, spreman da pozajmi alat, pomogne, da dobar savet... Relativno je i pazio kad pravi buku dok su mi klinci bili mali. Sad ga malo drma kriza sedamdesete životne godine, pod stare dane je postao "sugar daddy" sa nekoliko preduzimljivih i bučnih ženskica mlađih od mene pa je meni malo WTF da gledam Sodomu i Gomoru od njega . U međuvremenu su u mom dvorištu porasla strateški posađena drva, pa se nekako tolerišemo.
A tvorcima trimera za travu i benzinskih kosilica žeim da se nikad ne naspavaju... Moja je ulica puna Forrest Gumpova koji kose jer vole, jednom nedeljno, i svako ima svoj dan u nedelji kad kosi, bar dva sata dnevno. Juče su doslovno prevrtali prašinu jer je suša, ali OCD mora biti zadovoljen.
Noć neću ni spominjati, otkako sam više puta zatekla entuzijaste sa kapuljačama kako meni i komšijama u gluvo doba vire po prozorima i vise po ogradama, sve sam srećnija što sad imam tri psa srednje veličine.
Kupila sam jeftin ali moćan kineski bluetooth zvučnik, i kad mi se baš jako smrkne od višesatne buke pustim od Bore Čorbe na maksimum "Komšije će da me biju..." pa par puta na repeat. Obično poruka stigne gde treba, a ako ne bar se ja osećam bolje.
Zapravo su mi jedini arhineprijatelji komšija koji mi truje mačke jer truje pacove, lomi grane na drveću i gazi ukrasno žbunje ispred kuće jer okreće svoje traktore i prikolice kod mene, i onaj drugi koji mi je već autom umalo srušio betonsku banderu na kuću i koji isprobava maksimalno ubrzanje svoje ogromne motorčine dok su moja deca napolju.
Ako neko misli da selo donosi tišinu, neka razmisli još jednom.