o to bi dijete stvarno donijelo svoju odluku, o da, kako da neFreyja prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
o to bi dijete stvarno donijelo svoju odluku, o da, kako da ne
a odluka je dječja?
nakon što ti mama kaže da su i druge (i mlađe) rađale pa im ništa nije bilo
I nakon što joj svi objasne da pobačajem postaje ubojica i da će u pakao. skroz dječja odluka
Betty, smijem li ti napisati da mi se s tobom više ne da "razgovarati". Mislim, ovo zaista nema smisla. Odlazak zubaru ili na pobačaj. Što reći... A ti meni spočitavaš ad hominem napade.
A prisila bi bila kad bih mu rekla da mora zubaru, pretpostavljam?
Zašto misliš da bi joj svi takvo što rekli? Ja prva ne bih, nikad. A i kao da ja odlučujem o tome tko će u pakao. I što ako psiholog ne vjeruje u pakao? A liječnik u postojanje duše? Što ćemo onda? Samim time dijete ne bi trebalo razgovarati s njima?
Nijedan argument, magriz, vama nije valjan. Ali jest bespogovorno odvođenje na pobačaj.
Sirius, u ovom pitanju koje je magriz postavila leži odgovor na tvoj komentar. Trančirat će ovu temu da bi izbjegli onu drugu - koja uzrokuje milijunski pomor djece. Ili fetusa, ako vam je tako lakše.
Embriona, ne fetusa. I nije NAMA tako lakše, nego je to životna činjenica. Mislila sam da smo jaja i semenke ostavili iza sebe, u realnosti a ne uverenjima.
Posljednje uređivanje od pulinka : 11.07.2022. at 17:10
Neka tebi, Pulinka, tvojih činjenica. I tvoje realnosti.
Naravno da bi odluka bila moja.
Sigurno ne bi uvalila odgovornost za zdravlje mog deteta na "savetovanje" deteta sa pola sela i grada. Još i anketu da sprovede...
I abortus i popravka zuba su medicinske intervencije i obe su u ovom slučaju bitne- i hitne- za očuvanje zdravlja deteta.
Šta je tu neprikladno porediti ih?
Ne odlučuje dete o tome hoće li sebi ugrožavati zdravlje ili ne.
Ok, jesmo li sad gotovi s temom silovanja i incesta? Ili idemo dalje? Zapravo, javi kad odlučiš otići na next level.
Freya, kao sto je dijete nekompetentno donijeti samostalnu odluku oko odlaska zubaru (i tu uskacemo mi roditelji koji kazemo da mora) tako je isto nekompetentno donijeti odluku o prekidu trudnoce.
To je sve, ne vidim sto je tu ad hominem
Iako se slazem da je potrebno kod donosenja zakona o pobacaju raspraviti sve moguce situacije - one koje su vecinnom dogadjaju, kao i one koje su jako rijetko dogadjaju, mislim da su ovakva hipotetska pitanja koja ukljucuju pretpostavke grozota koje se mogu dogoditi nekom od nase (forumaske) djece potpuno neprimjerene. Nemam 10-godisnju kcer nego sina, i da me netko sad pocne ispitivat, sto bi bilo da"neka grozota"?, to bi me, vjerujem, jako pogodilo.
Opet cu ponovit i da Freyja ne zagovara zabranu pobacaja vec djeluje na drugi nacin (molitvom, razgovorom - prerpostavljam ne nepozvanom, i konkretnom pomoci - tako sam ja shvatila). Razumijem i da trudna zena koja zeli/ide pobaciti, ne zeli zapravo vidjeti molitelje ispred bolnice - al tu mislim da nikakvim okupljanjima u bolnici nije mjesto niti bi trebala biti dozvoljena. A, ako ce netko moliti na nekom javnom mjesti, ne vidim nikakvu stetu od toga - ako kome mogu pomoci, taj netko ce im prici.
Evo, ja imam dragu prijateljicu koja je, vjerujem,za zabranu pobacaja - i ona sudjeluje u tim molitvenim skupovima. Al opet ne vidim da time cini ikome zlo. S druge strane, od svih osoba koje poznajem, ona je najvise u pomaganju drugima, radi s osobama s invaliditetom, pomaze van toga, cesto organizira akcije pomoci koje cak ukljucuju ulaske (dopustene) u stan onih ljudi skupljaca (koje svi izbjegavaju i zavrse u novinama zbog smrada iz stana, il pozara) i pomaze im ocistit stan. A zasto je spominjem? Zato sto sam sigurna da njen stav "protiv" nije zbog mrznje prema zeni nego zbog empatije i prema zeni i prema djetetu (pa u kojem god stadiju razvoja to dijete bilo). Sto ne znaci da se slazem s njom, al svejedno mislim da je krasna osoba.
Posljednje uređivanje od Jadranka : 11.07.2022. at 20:44
Kako bi se tvoja prijateljica ponasala ako zena kaze da ne treba njene molitve i empatiju, i da bi od nje empaticno bilo da se makne? To cak i nije tako hipotetsko pitanje, bilo je fizickih okrsaja mislim cak ispred kb st. Mislis da bi se diskretno udaljila? Ako je ona od molitelja ispred bolnica, onda je religijski nasrtljiva, a pitanje njene empatije od strane zene koja je ne zeli i ne treba je subjektivno gledanje.
Posljednje uređivanje od ina33 : 11.07.2022. at 21:02
Baš bacih pogled na slike tog "dogadjanja" pred bolnicom u Splitu. Natpisi na plakatkma:
To čedo stvorilo je nebo
Za jedno dijete više
...
Bas empatija i podska prema ženama, nema tu nikakvog pokušaja nametanja krivnje i isticanja važnosti djeteta uz ocitu drugorazrednost želja tih žena (npr da im se maknu s očiju i puste ih na miru za pocetak)
Ja sam se uvijek pitala zasto se molitelji ne mole za rodenu djecu koja se bore za zivot i zdravlje u toj istoj bolnici.
Sad ćeš dobiti standardni odgovor - kako znaš da se ne mole? Samo eto ne tako javno i protestno, to je rezervirno samo za nerođene
Mislim - zvat to očigledno maltretiranje i pritisak na te žene "empatijom" prema njima je meni osobno samo još jedan od znakova "paralelnog svemira" o kojem se tu piše iz posta u post (onog u kojem ateistkinje se masovno bore protiv prava na pobačaj, djeca ne stradavaju jer se čuva itd.. neda mi se čak ni prisjećati svih tih logičkih vratolomija)
Posljednje uređivanje od sillyme : 11.07.2022. at 22:27
Ti molitelji ispred bolnica su otprilike isto tako korisni i prigodni kao kad bi pro-choice tabor otišao ispred porodilišta i držao molitvu za prenaseljenu planetu sa natpisima: Ne još jednom trošaču resursa; Već nas je previše; Svetu ne trebaju još jedna gladna usta; itd.
Baš me zanima koliko sekundi bi potrajali do fizičkog sukoba.
Svekrva odavno nije živa ali ja se još sećam kako mi ništa nije bilo tako odvratno i nametljivo kao humanitarne radnice Karitasa ili tako nečega koje su kao hijene obilazile onkološke terminalne pacijente ne bi li ih svojim zdravljem i snishodljivošću ponizili još više. I nema toga pristojnog NE koje su one prihvatale.
U životu nisam verovala da postoje osobe koje dolaze da leče svoje životne komplekse naslađujući se pogledima na umiruće i pričajući im ružne bajke o tome kako je sad pravo vreme da se pokaju i prihvate Boga.
Pri tome umirući ne mogu ništa da urade da tu sluz od ljudi odmaknu od sebe.
To nisu humanitarne radnice, to su obični sadisti koji su našli legalan način da zadovolje svoje životne potrebe za mučenjem nemoćnih i uživanju u njihovoj patnji.
Isti rang su i ti molitelji.
Sillyme, iako smo kao obitelj angažirani u udruzi 40 dana za život, moram priznati da osobno još nikad nisam molila pred bolnicom. Ne kažem da neću, ali dosad sam se angažirala na druge načine. Zanima me konkretno - a da ne izvlačimo opet neke ekstremne primjere poput fizičkih okršaja koje Ina spominje - što tebi konkretno smeta kod molitelja, onih koji samo stoje, mole, naglas ili u sebi? Na stranu činjenica što ne vjeruješ u snagu molitve... smeta li ti sama njihova prisutnost, transparenti...? Znaš li da se svaka trudna žena u nevolji može obratiti tim moliteljima za pomoć i da još nijednoj ženi nije uskraćena pomoć (materijalna, fizička)? Znaš li i da mnoge žene uopće i ne znaju za postojanje ove udruge i da im netko može vrlo konkretno pomoći te da je ovo katkad jedini način da se dopre do tih žena? Nemaju svi dostupan internet ili nešto slično na raspolaganju. Kolike su samo žene bile iznenađene kad su doznale za udrugu. I kolike uistinu i jesu zatražile pomoć i dobile je.
Mislim, jasno mi je da je ona mnogima baš zbog toga trn u oku (jer je pružena pomoć i jer su žene odlučile roditi), ali s obzirom na činjenicu da i inicijativa Hrabre sestre na sve načine želi doprijeti do javnosti (pa ih i jedna Rada Borić "reklamira" na svojem Facebook profilu), ne vidim problem u moliteljima, dokle god je sve civilizirano i u skladu sa zakonom.
A vidim i da si istaknula dva transparenta (protiv kojih nemam baš ništa), ali nisi istaknula onaj na kojem piše "Trudna si, ne boj se, možeš dobiti pomoć..." uz navedeni broj telefona... Jamčim da nijednoj ženi dosad, otkad postoji udruga, nitko nije odbio pružiti pomoć. Naravno, ako je odlučila zadržati dijete.
I naravno da osuđujem bilo kakvo nasilje i da njemu nema opravdanja.
Zašto inicijativa Hrabre sestre može djelovati? Zašto ona ne pusti sve žene na miru? Mnoge žene im se priključuju, citiram Nadu Peratović, predsjednicu Centra za građansku hrabrost:
"Dirnula su nas njihova motivacijska pisma, većinom se radi o ženama koje se žele aktivirati po prvi put u životu, jer smatraju da više ne mogu stajati po strani. Javile su nam se i žene koje su već bile pratiteljice ženama prilikom zahvata prekida trudnoće. Pozivamo, također, da se ovom projektu priključe i liječnici i medicinsko osoblje."
Žene koje žele pobaciti imaju pratiteljice na pobačaju, članice inicijative bi željele da im se priključe i liječnici i medicinsko osoblje, ali da, molitelji su problem. Ove su žene u prostoru bolnice, a smetaju im molitelji koji su u krugu bolnice...
Licemjerja kao u priči.
I Pulinka, razočarat ću te, ali mi nećemo prestati djelovati, koliko god to tebi smetalo.
Izmedju ostalog, zdravlje trudne osobe i/ili ploda se rasteze kao zvakaca guma kako se kome 'oce pa je, zapravo, bespredmetno o tome raspravljati. Svatko tko je kognitivno sposoban i ima zakonsko pravo brinuti o sebi i donositi odluke mora imati pravo i odluciti sto ce sa svakom trudnocom koja mu se dogodi, neovisno o potencijalnom zdravlju ili nolesti ploda. Ako se mene pita, jel.
Hvala, Kaae, na odgovoru, koji je takav kakav je, ali je barem odgovoreno.
Samo bih se još kratko željela nadovezati na gornji post - udruga pomaže i ženama koje su napravile pobačaj, a potrebna im je psihološka pomoć (koju su, naravno, same zatražile). Jedino im ne pomaže da ga naprave, za to su zadužene Hrabre sestre.
no nažalost ne pomaže majci s djetetom koja se našla u situaciji da ne zna kako iz nje izaći. ne pomaže ni crkva, a tražilo se i molilo. ne ja, osoba koja je iskreni vjernik. dobivena je šup karta i pomoć s fiskalnim računomHvala, Kaae, na odgovoru, koji je takav kakav je, ali je barem odgovoreno.
Samo bih se još kratko željela nadovezati na gornji post - udruga pomaže i ženama koje su napravile pobačaj, a potrebna im je psihološka pomoć (koju su, naravno, same zatražile). Jedino im ne pomaže da ga naprave, za to su zadužene Hrabre sestre.
Lijepo je da postoji udruga u kojoj žene koje nisu sigurne što napraviti, boje se, nemaju podršku.. mogu dobiti pomoć. Nisam ni ja znala za postojanje te udruge do ove teme.
Freyja, pitala si sillyme, ali evo ja ću u svoje ime malo.
Meni konkretno kod molitelja smeta sam stav. Ja bih se osjećala užasno da donesem određenu odluku i da se putem moram susretati s osobama koje mole za mene nekome u koga ja nužno uopće ne vjerujem. Ma ne znam, jednostavno se ne bih osjećala ugodno znajući da bilo tko moli za mene, koliko god osobi s druge strane to djelovalo kao da radi dobro djelo.
Teško je to objasniti bilo kojem vjerniku, jer pretpostavljam da je vjernicima to dio njihove religioznosti i da vjeruju da time rade dobro djelo, ali često je nametljivo i odražava stav da je molitelj bolja osoba i da se čeka da onaj za kojeg se moli dođe na njegovu "razinu".
Srećom nisam imala situacije s tim moliteljima u životu, ali recimo primjer koji mi je najbliži je muževa i moja odluka da ne krstimo djecu. I komentari moje strane obitelji da će moliti za njih. Jako loš osjećaj. Niti smo to tražili, niti to želimo, niti je potrebno. I koliko god ni jedno ni drugo ne vjerovali u te stvari, oboje smo se u takvim razgovorima osjećali jako nelagodno. Kao da nam se poručuje da našu djecu treba "spasiti" od nečega. Jednostavno me uznemiravalo, nemam bolju riječ.
I mislim da ako se netko zaista iskreno želi za nekoga pomoliti jer vjeruje da će tako pomoći, to može napraviti i unutar svoja četiri zida, bez da ta osoba zna da se za nju netko moli. Onome tko vjeruje u molitvu nije važno gdje se moli, jel tako? Ne mora ga ta osoba vidjeti, ne moraju ga snimati novinari, ne mora uopće biti viđen, sve drugo mi jednostavno ne stoji ukoliko su vjerski razlozi u pitanju, a ne neki drugi.
Hvala ti, Riri, na tvojem promišljanju, a prokomentirat ću ovo posljednje - donekle se slažem s tobom - naime, i ja tako razmišljam - nije važno gdje se moli, dapače, molitva je molitva. Ali bez pojavljivanja u javnosti mnoge žene ne bi ni znale za udrugu, već sam to gore objasnila pa da se ne ponavljam. A i vjerujem da ljudi uopće ne mole, već da samo drže transparente ispred bolnice s podatcima o udruzi - i dalje bi bili smetnja drugima (koji drukčije razmišljaju).
I ponavljam, meni način djelovanja udruge Hrabre sestre nije drag pa ih ne diram i ne ometam u njihovu djelovanju.
Ne bih rekla da se molila ispred bolnice. A s time se, kao ni s bilo kakvim nepozvanim ulazenjem u bolnici, kao sto rekoh, ne slazem. No, moli se ona za svih, to svakako znam.
Riri, meni je na tako nesto najbolje gledati kao na izraz ljubavi baka i dida i koga god prema tvojoj djeci. Shvacam da je i naporno i sve, al ne proizlazi iz zle namjere. I nas je jedan dio obitelji znao ispitivati o vjencanju, krstenju, ovom onom. Al, to je kratko potrajalo. Od toga me puno vise smeta kad su previse zabrinuti za zdravlje nekog od djece. Iako je i to samo jer ih vole.
Da me se ne shvati krivo, ne mislim da treba presutit, ako ti smeta. Naprotiv. Pa nisam ni ja presutila (zato su i prestali :D). Al mislim da treba i zadrzat perspektivu o tome da takve rijeci dolaze iz brige za dijete i roditelje.
Kako misliš da ne pomaže majci s djetetom? Obratila se udruzi? Ženi koja je bila trudna i željela je pobaciti? Sigurna si u to
Svjesna si da se rad ove udruge temelji na zaustavljanju pobačaja, tj. na zaštiti nerođenih, a samim time i na pomoći njihovim obiteljima, a pomoći im se može samo zbog novčane i materijalne pomoći donatora. Novac odlazi na stanarinu, režije, hranu, lijekove, obrazovanje, higijenske i kućne potrepštine... u sve to se ulaže velik trud i vrijeme, a uz petero stalno zaposlenh potrebno je zaista mnogo volontera koji omogućavaju rad i opstanak udruge. I bez njih ne bi bilo ničega.
A ova se inicijativa, ponavljam, prije svega temelji na zaštiti nerođenih, a poslije i na pomoći tim obiteljima kad se dijete, koje je trebalo biti pobačeno, rodi. Ne očekuješ valjda da jedna neprofitna udruga čiji se rad isključivo temelji na donacijama preuzme ulogu za sve majke i djecu u potrebi diljem Hrvatske (koja nikad i nisu trebala biti pobačena)? Ili si potpuno nerealna ili ne znaš koja je njezina primarna uloga? Da preuzme zadaću države? Stvarno te ne razumijem? Pa od kojih sredstava?
To je otprilike kao da se trudna majka koja dvoji hoće li roditi za pomoć obrati volonterskoj udruzi Kap dobrote čija je primarna uloga pomaganje starijim osobama u potrebi.
Mislim, nazovimo stvari pravim imenom.
Hrabre sestre imaju mnogo manje poteškoća s kojima se susreću u svojem radu jer su potrebne do trenutka dok se pobačaj ne napravi. Nemaju "obvezu" i nakon njega pomagati toj obitelji/ženi koja je pobacila (i tražiti joj smještaj, često i posao i sve ostalo gore nabrojeno). Ne znam baš zašto su hrabre, ali neka im.
Zaista cudna fiksacija na Hrabre sestre, a osobito je bizarno ovo mjerenje tko duze pomaze zeni i tko si onda smije pridodati epitet "hrabar"
Napraviti pobacaj u Hrvatskoj nije nimalo lako. Ne znam kako to u fantazijama pro-birthera izgleda, ali svakako se ne radi o tome da se useta u bolnicu i naruci pobacaj kao da se radi o manikuri. Pobacaj je izuzetno nedostupna medicinska usluga, cak i kad je indiciran a kamoli kada je elektivan.
Mnogim zenama je nedostupan iz logistickih razloga i meni je bas lijepo vidjeti da postoji udruga koja se bavi takvom podrskom.
Lijepo je i vidjeti da postoje udruge koje pomazu zenema koje zele zadrzati trudnocu, ali je smijesno nezadovoljstvo zbog duljine obveze pracenja korisnika. Pa to je sustina tog izbora, zar ne? To je sustinska razlika između pobacaja i zadrzavanja trudnoce - koliko dugo ce se zena morati oslanjati na tuđu pomoc - par tjedana ili godinama.
Freya promijenila avatar. Vrlo znakovito.
Počinju me čuditi Freyini postovi. Postaju poput reklama.
Nisam ih tako prije doživljavala.
X. Uopce mi ne smeta nitko ko moli unutar svoja 4 zida. Nadam se da Jadrankina prijateljica stvarno moli unutar crkve ili stanova, ne ispred bolnica - to 'spasavanje' jest uznemirujuce i definicija je religijske nasrtljivosti. I moju su malu ucili krstit se, neka susjeda od bake ateistkinje, pa me baka pitala, ajde, sta smeta. Rekla sam nema frke, hajde neka njene kceri dodju malo do mene pa cu im pricat o humanizmu i ateizmu. Pa je skuzila zasto smeta.Lijepo je da postoji udruga u kojoj žene koje nisu sigurne što napraviti, boje se, nemaju podršku.. mogu dobiti pomoć. Nisam ni ja znala za postojanje te udruge do ove teme.
Freyja, pitala si sillyme, ali evo ja ću u svoje ime malo.
Meni konkretno kod molitelja smeta sam stav. Ja bih se osjećala užasno da donesem određenu odluku i da se putem moram susretati s osobama koje mole za mene nekome u koga ja nužno uopće ne vjerujem. Ma ne znam, jednostavno se ne bih osjećala ugodno znajući da bilo tko moli za mene, koliko god osobi s druge strane to djelovalo kao da radi dobro djelo.
Teško je to objasniti bilo kojem vjerniku, jer pretpostavljam da je vjernicima to dio njihove religioznosti i da vjeruju da time rade dobro djelo, ali često je nametljivo i odražava stav da je molitelj bolja osoba i da se čeka da onaj za kojeg se moli dođe na njegovu "razinu".
Srećom nisam imala situacije s tim moliteljima u životu, ali recimo primjer koji mi je najbliži je muževa i moja odluka da ne krstimo djecu. I komentari moje strane obitelji da će moliti za njih. Jako loš osjećaj. Niti smo to tražili, niti to želimo, niti je potrebno. I koliko god ni jedno ni drugo ne vjerovali u te stvari, oboje smo se u takvim razgovorima osjećali jako nelagodno. Kao da nam se poručuje da našu djecu treba "spasiti" od nečega. Jednostavno me uznemiravalo, nemam bolju riječ.
I mislim da ako se netko zaista iskreno želi za nekoga pomoliti jer vjeruje da će tako pomoći, to može napraviti i unutar svoja četiri zida, bez da ta osoba zna da se za nju netko moli. Onome tko vjeruje u molitvu nije važno gdje se moli, jel tako? Ne mora ga ta osoba vidjeti, ne moraju ga snimati novinari, ne mora uopće biti viđen, sve drugo mi jednostavno ne stoji ukoliko su vjerski razlozi u pitanju, a ne neki drugi.
Joj, Beti, baš si me nasmijala. Ovo mi je treći na Rodi. Nije to ništa. Na WhatsAppu profilnu mijenjam svaka 2-3 dana. MM nije nikad. Znakovite su te promjene.
Znaš kad ste se ono zgražale. Tako i meni ova udruga izaziva jezu. Pa ne mogu ja na to utjecati, možete li vi? Znaš ono, osnovane smo da bismo nekome pomogle u pobačaju... Što da ja napravim ako me prati taj osjećaj (jeze)? I ako ne mislim da su hrabre, već nešto posve drugo?
I jedna tvoja rečenica mi je smiješna - danas mi je valjda takav dan. Tebi je "smijesno nezadovoljstvo zbog duljine obveze pracenja korisnika." Je, da, baš im to zamjeram. To sam samo konstatirala, kao činjenično stanje. Da imaju daleko manje obveza. Ali neka nama samo što više takvih obveza
.
I da, mislila sam da se na pobačaj ide kao na manikuru. Ili kao k zubaru.
pa zanimljivo je da si baš to konstatirala, samo to
Primjećujem da opet spominješ zubara, pa da razotkrijem da se radilo o usporedbi u cilju procjene kompetencije djeteta u donošenju odluka o medicinskim zahvatima, ako nije bilo jasno kad sam prvi put napisala. Ako treba, mogu još detaljnije objasniti o kakvoj usporedbi se radi.
Inače, oko toga što kome izaziva jezu je bespredmetno raspravljati, svak ima svoj sustav vrijednosti koji takvo nešto diktira. Ti vjeruješ da je pobačaj ubojstvo jer vjeruješ da je embrij jednakovrijedan čovjeku. Netko tko je pro-choice ne vjeruje da je embrij jednakovrijedan čovjeku.
Ma da? Bespredmetno je o tome raspravljati? A što ste se onda onako zgražale nad mojim "uvjerenjima" i to se protegnulo na više stranica, ako svatko ima svoj sustav vrijednosti i to je ok i o tome ne treba raspravljati?
I molim te, ne spominji zubara više na ovoj temi ako ikako možeš. I ono je bilo dovoljno.
I znate što, ljudi, samo jedan krezubi osmijeh gotovo pobačene bebe briše sve ovo, sve nevolje i sve nepravde i svemu daje smisao.
Evo, nije baš da se ogoljujem svaki dan pred ljudima koji me ne vole, ali da, nad tim osmijehom stalno plačem, od radosti, naravno.
zato što si napisala da bi desetogodišnjakinji rekla da rodi
ako postoje dileme oko toga je li embrij jednakovrijedan čovjeku, ne postoji dilema oko toga je li desetogodišnjakinja čovjek
nagovaranjem desetogodišnje djevojčice na trudnoću i porod se dovodi u rizik njeno fizičko i mentalno zdravlje i to višestruko više nego bi je u rizik doveo medicinski zahvat pobačaja, to je neosporna činjenica
djeca se oslanjanju na odrasle da ih zaštite
teško je razumjeti zašto bi netko odabrao zaštititi embrij prije nego dijete
Posljednje uređivanje od betty blue : 12.07.2022. at 09:42
Betty, samo ću vrlo "kratko", još me na putu ukliještio vrat i baš me boli ovih dana, jedva okrećem glavu... Tako da bih ga trebala "trošiti" samo za posao (dok sam na kompu)...i dok ne prođe.
Nisam te dosad htjela ispravljati oko ovoga, ali s obzirom na to da pazim što ću i kako napisati (jer se svaka moja riječ ovdje napisana secira), dodat ću da ja nisam napisala da dijete mora roditi, tvoje je pitanje bilo bih li mu ja rekla da rodi, točno je tako bilo postavljeno. Da sad i ja ne budem ona koja cijepa dlaku napola, nisam te ispravljala - ali pod svojim potvrdnim odgovorom sam mislila da bih ja rekla djetetu što bih ja napravila (a znate što bih), ali i sve ono ostalo o čemu sam već pisala. Od mene nikad ne bi čulo rečenicu da mora roditi, da će biti kažnjeno ako..., da će ići u pakao...i sl. Općenito ne prijetim, ne ucjenjujem i sl. (osim kad su cajke u pitanju
I ne mora roditi. I ne mora ništa. I dobit će oprost, uvijek. I gluposti su sve ono što ste napisali o "prisili". Ali da će se s njim razgovarati o svemu, hoće, uvijek. I moram napisati kako se pomalo čudim tome što ste sve napisale o desetogodišnjem djetetu, kao da nije u stanju baš ništa pojmiti i shvatiti. A toliko su mudri i toliko razumiju...
I dobro vam je Jadranka napisala kako je zapravo glupo (ona je upotrijebila neku drugu, blažu riječ
Iako sam se oko svega izjasnila i već sam i sama sebi dosadna i ne možete mi reći da izbjegavam odgovore, odgovorno tvrdim da STALNO drvite po istome jer je tako lakše - ja ne znam zašto to radite ako ste sve ovdje i više nego dobro informirane i vrlo dobro znate koji su pobačaji najčešći. I da ovakva hipotetska pitanja uglavnom i nasreću ostaju samo hipotetska.
Kad sam napisala da je to zato što perete savjest ili tražite "alibi" i za sve ostale "vrste" pobačaja, negirale ste, ali što je onda? Zašto po stoti put (poput pulinke, primjerice) objašnjavate isto? Kome? Valjda ne meni? Pa zašto onda? Iznova i iznova? O embriju, fetusu...
Mislim, Betty, da sam o ovom "dijelu" stvarno sve napisala, nemam baš više snage. I znaš što, ja mislim da ljudi zaista peru savjest, iako toga možda i nisu svjesni...
Nakon svega što sam čula i doživjela sve sam sigurnija u to...
Oprosti do sada se nisam miješala, ali što je sa njezinim mentalnim zdravljem i saznanjem da je ubila živo biće?
Treba omogućiti pobačaj ali isto tako i odluku o njemu.
Jer živjeti ostatak života sa tom spoznajom može biti gore nego roditi dijete i dati ga na usvojenje.
Ja nisam betty, ali ona ti je već odgovorila na pitanjenagovaranjem desetogodišnje djevojčice na trudnoću i porod se dovodi u rizik njeno fizičko i mentalno zdravlje i to višestruko više nego bi je u rizik doveo medicinski zahvat pobačaja, to je neosporna činjenica
Svimbalo, imaš li možda koje pitanje za mene? Ne znam što bih više napisala, a da još nisam... Da ne bi ispalo da sam se samo pokupila...
Neću opet "jovo nanovo".
A oprosti, to je išlo Cathy, tek sad vidim.
ja nikad nigdje nisam napisala da bi ti prisilila dijete da rodi, posve mi je jasno da bi to sugerirala djetetu (a ne prisilila), a ako se ne varam i ako sam dobro shvatila, ti bi nakon razgovora dala djetetu da samostalno odluči želi zadržati trudnoću ili pobacitiNisam te dosad htjela ispravljati oko ovoga, ali s obzirom na to da pazim što ću i kako napisati (jer se svaka moja riječ ovdje napisana secira), dodat ću da ja nisam napisala da dijete mora roditi, tvoje je pitanje bilo bih li mu ja rekla da rodi, točno je tako bilo postavljeno. Da sad i ja ne budem ona koja cijepa dlaku napola, nisam te ispravljala - ali pod svojim potvrdnim odgovorom sam mislila da bih ja rekla djetetu što bih ja napravila (a znate što bih), ali i sve ono ostalo o čemu sam već pisala. Od mene nikad ne bi čulo rečenicu da mora roditi, da će biti kažnjeno ako..., da će ići u pakao...i sl. Općenito ne prijetim, ne ucjenjujem i sl. (osim kad su cajke u pitanju
I ne mora roditi. I ne mora ništa. I dobit će oprost, uvijek. I gluposti su sve ono što ste napisali o "prisili". Ali da će se s njim razgovarati o svemu, hoće, uvijek. I moram napisati kako se pomalo čudim tome što ste sve napisale o desetogodišnjem djetetu, kao da nije u stanju baš ništa pojmiti i shvatiti. A toliko su mudri i toliko razumiju...
i da prokomnetiram Jadrankino i tvoje nezadovoljstvo oko diskusije o hipotetskom scenariju - ne mislim da je nepošteno pitati nekog za odgovor o hipotetskoj situaciji; nitko nije prisiljen odgovoriti, a druga strana je također ponudila svoje viđenje situacije. Razumijem da je teško trpiti ukazivanje na nelogičnosti ili neslaganje s izloženim vlastitim stajalištem, ali sve smo ovdje velike cure i trebale bi to moći podnijeti bez drame. Ili odbiti odgovoriti.
meni pobačaj nije ubojstvo, ne bih ga nikad predstavila svom djetetu kao ubojstvo, pa ju samim time ne bih opteretila s takvim "spoznajama"
ponavaljam da djeca nisu kompetentna donositi odluku o nečem takvom, jednako kao što nisu kompetetna odlučiti žele li izvaditi krv, otići zubaru, itd
Da, točno tako. A nisi napisala da bih prisilila dijete da rodi, već da bih mu to rekla. Evo, citiram te: "...zato što si napisala da bi desetogodišnjakinji rekla da rodi..."
I to mi je zasmetalo. Ali ok. Nećemo opet o tome.
pa prije dvije stranice sam te pitala bi li REKLA djetetu da rodi, i ti si odgovorila: da, naravno
Na donatorskoj je večeri, kada javno svjedoče "žene" koje to žele, bila jedna djevojčica od 14 ili 15 godina, ne sjećam se točno. Bila je s dečkom samo jednu noć i ostala trudna... i on ju je, naravno, ostavio čim je čuo za trudnoću. Živi sa samohranom majkom koja ju je doslovno prisiljavala na pobačaj, kao i dio rodbine.
Majci je bio argument kako ne želi da joj kći ima život poput njezina, a ni financijska situacija nije bila bajna. Međutim, unatoč svim prisilama djevojčica je odlučila roditi, rekla je kako jednostavno nije mogla ući na bolnicu i odlučiti se na "taj korak" (a kad je to odlučila, javila se udruzi
Malenoga nismo vidjeli uživo nego na videosnimci, čudo malo, veselo i prekrasno.
Naravno da smo svi bili pod dojmom, još dugo... pa se pitam koja je zapravo granica kada dijete zaista može donekle racionalno odlučivati o nečemu... Pa ni mnogi odrasli ne promišljaju ni zrelo ni odgovorno, niti se tako ponašaju...
Nije primjer silovanja, ali jest jedne vrlo specifične situacije...
I nije izolirani slučaj...
Ne možete mi napisati da su takve situacije vrlo rijetke jer takav argument ne prolazi ni meni s onom djevojčicom.
Činjenica je da ih ima i da se ne možemo praviti slijepima.
Ali shvatila si ono što sam gore napisala ili hoćeš da ponovim?pa prije dvije stranice sam te pitala bi li REKLA djetetu da rodi, i ti si odgovorila: da, naravno
...u bolnicu...ne na...
...odoh, preumorna sam
Evo jedan zanimljiv clanak na temu fetus/osoba: https://www.index.hr/mobile/clanak.a...ca_najnovije_m
Ako odrasta u obitelji koja nije katolicka i u drustvu koje ne stigmatizira i ne radi jednakost fetus = osoba, vjer. ce joj mentalno zdravlje vezano za to bit ok, doduse, kao i vecini odraslih katolkinja koje se odluce na pobacaj.
Ako nekom to još nešto znači, istraživanja su pokazala da većina žena osjeća olakšanje, a ne grižnju savjesti:
https://www1.racgp.org.au/newsgp/cli...-the-right-dec
Ovo ti je, Cathy, odgovor stručnjakinje:
1.Ako ne odrastaš u katoličkoj obitelji, vjerojatno nećeš imati problema s mentalnim zdravljem ako počiniš pobačaj. Ostale obitelji imune su na činjenicu da u ženi raste novi život ili kako on nastaje.
2. Problema nećeš imati ni ako odrastaš u društvu koje ne stigmatizira ili ne izjednačava fetus s osobom. A ako ćeš kojim slučajem odrastati u društvu koje stigmatizira, zbog toga bi mogla imati probleme, ali ni slučajno zbog spoznaje ili činjenice da je ubijeno živo biće.
3. Zapravo, i većina odraslih katolkinja (čime pobija 1. odgovor) ne osjeća grižnju savjesti, već vrlo vjerojatno olakšanje (na što sasvim logično upućuje članak koji je linkala Tangerina). A s obzirom na to da ni katolkinje zapravo ne osjećaju grižnju savjesti, kao problem ostaje samo stigmatizirajuće društvo.
Jer naša savjest zapravo nije naša. I ne treba je slušati. Ni slučajno.
Još bolje - ne biraj osamu. Traži vrevu. Izbjegavaj svaku mogućnost da se suočiš i možda sukobiš s vlastitom savješću. A vanjski će ti svijet dati odgovore na sva pitanja.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom