Odbijaju sudjelovati u porodima djece začete u postupcima? Wow. Baš me zanima kako to objasne same sebi. I to je kao zbog savjesti isto? Žalosna je ta savjest onda, ma fuj.
Odbijaju sudjelovati u porodima djece začete u postupcima? Wow. Baš me zanima kako to objasne same sebi. I to je kao zbog savjesti isto? Žalosna je ta savjest onda, ma fuj.
One nemaju to pravo, to i jest sama bit mog komentara. Umisljaju da ga imaju. Pacijent i njegove karakteristike nisu predmet priziva savjesti. Ono sto "obdrzava" ovakav idiotluk jest nedostatak politicke volje da se provode zakoni koje imamo, da bahacenje izaziva konkretne konzekvence i da se pojedince koji misle da tvore nekakvo parajusticijarno tijelo za nasilno provodenje svojih "moralnih" vrijednosti nad drugima jednostavno premjesti u veseraj ili vrt zdravstvene ustanove.
Najveća greška zdravstva je što se dopušta istoj osobi da radi i u državnoj i u privatnoj praksi (kod nas isto, da se razumemo). Pola tih prizivača savesti bi zaboravilo na savest da moraju da rade samo kod privatnika. Ovako je to samo sistem istresanja novaca iz pacijentkinja.
Kad smo već kod toga, posećuju li ti molitelji i privatne ordinacije?
Posljednje uređivanje od pulinka : 18.07.2022. at 16:46
Koliko se sjećam maltretiranje pacjentica pred hrvatskim bolnicama od strane molitelja je rezervirano samo za državne bolnice, pred Podobniko koliko znam nisu bili. Niti us mahali transparentima o djeci u frižiderima pred privatnim MPO klinikama kao u najboljim danima Markićkinih aktivnosti po RH.
Pitam se samo koliko ima sestara i doktora kod Podobnika u prizivu savjesti - možda nam onaj Berošev registar to otkrije![]()
O da, to je sigurno dio problema. Uzrok tome je nedostatak lijecnickog kadra koji omogucava tu vrstu trgovine s drzavom. Drugi dio problema je zakonske naravi- pobacaji se mogu odvijati jedino u odredenom tipu ustanova, dakle ne u ordinacijama. Kad bih nesto po tom pitanju mijenjala, uhvatila bih se upravo tog detalja. U mom selu je moguce otici na pobacaj u ginekolosku praksu, osobito kad je u pitanju medikamentozni pobacaj koji se odvija kod kuce i olaksava pacijentici dostupnost usluge. U takvim uvjetima bi se efikasno iskljucio monopol bolnica, a i otkrio ponesto o osjecajima savjesti kod pojedinaca u smislu njihove varijabilnosti, ovisno o vremenu i mjestu radnje.
Mislim da u RH zasad stoje samo pred bolnicama, kod mene stoje i pred ginekoloskim ordinacijama ili, iz novijeg razdoblja, 200 m dalje jer smo ih uspjesno sudskom odlukom prisilili na udaljavanje.
Upravo crnohumorno je djelovalo njihovo ponasanje- bilo koja zena (fertilne dobi po njihovoj procjeni) je mogla dozivjeti pozive, guranje letaka, tiho saptanje, plasticne modele fetusa samo zato sto je dogovorila termin kod ginekologa. Uvijek mi bude krivo sto ih nisam nikad srela- moj grad je vrlo ateistican, da se tako izrazim.
Edit- za pulinku.
Posljednje uređivanje od Emsina mala : 18.07.2022. at 17:02
Da li molitelji moraju prijaviti svoj dolazak kao neki prosvjed? Problem je i ako moraju pa im se to odobrava, a problem je i ako ne moraju. Ulazi li to pod prosvjed?
Mogu li onda recimo pripadnici neke druge religije razvući tepihe po trgovima i klanjati se na njima? Ili pripadnici treće religije (ili sekte, što god da je) doći obučeni u narančasti outfit of the day i vikati Hare Krišna po ulicama? Ili možda ispred terasa kafića, znam da su protiv alkohola i cigareta.
Evo, mene to baš zanima. Čak i ako je prijavljeni prosvjed, tom logikom zaista svaka religija i sekta može prosvjedovati. To bi bilo baš uznemirujuće. Mene i inače svaka religija uznemirava, ali vjerujem da nisam jedina.
(Da se razumijemo, da se ne nađe neki vjernik uvrijeđen, ne uznemirava me nikakva molitva unutar 4 zida ili mjesta predviđenog za to, to mi je svejedno. Ali na mjestima gdje ja prolazim i gdje to moram gledati i slušati, to je druga stvar.)
inače ovo i ja mislim da je jedino rješenje da se riješimo problema s operativnom dostupnošću. Ako ti svaki privatni ili državni ginekolog može propisati tablete na zahtjev ovo ucjenjivanje žena po državnim bolnicama bi se brzo privelo kraju... Recept za tablete i čisti trošak tableta pa nek se doktori po bolnicama suoče s tim da više nisu nužni i nemaju moć ucjene pacjentica (a koliko sam čula i često prilike za malo privatne zarade na tom istom poslu van radnog vremena kad ih savjest ne muči baš toliko...)
Prosvjedi se moraju prijaviti,ali im nije potrebno odobrenje,uz neke iznimke tzv. spontanih prosvjeda koji se ne moraju niti prijaviti.
Isto tako postoje iznimke mjesta odrzavanja koja su u zakonu taksativno navedena, kao taj "krug" bolnice", primjerice.
Razlog zbog kojieg prosvjedi ne trebaju odobrenje jest onemogucavanje vlasti da po svom nahodenju upravlja pravom gradana da izraze nezadovoljstvo.
Za to bi ipak bilo potrebno staviti dijelove ustava van snage, kao sto se moglo vidjeti tijekom pandemije.
Moguce je, dakako, sudskom odlukom "preseliti" neki prosvjed na neko mjesto, kao u mom primjeru, ukoliko se pojave sigurnosni problemi ili prosvjed ugrozava prava drugih da se neometano krecu ili ugrozava njihovo pravo na osobnost nasilno ih izlazuci nekim sadrzajima.
Da, upravo tako. Danas ne postoji ta vrsta problema medicinske sigurnosti obavljanja pobacaja kao u vrijeme kad je donesen taj zakon, upravo zbog pojave medikamenata, mogucnosti vakuumske aspiracije i modernijih anestezioloskih postupaka koji iskljucuju kiretazu kao znatno invazivniji postupak za koji je ipak potrebna operacijska sala.
Uvjerena sam da bi nedostupnost netragom nestala kad bi se lijecnicima omogucilo legalno obavljanje svog posla, ukljucujuci i legalnu naplatu. Nekako mi se cini i da bi cijene pale pod teretom konkurencije, ali ipsk samo nagadam.
Ma da, jasno mi je da se ne odobravaju u tom smislu, krivo sam se izrazila. Mislila sam baš na ovo što kažeš, nasilno izlaganje sadržajima. Jer bilo kakve religijske aktivnosti na javnom mjestu na neki način to i jesu. Kao i izostanak rješavanja tog problema.
Čitala sam da će u Španjolskoj molitelji koji su agresivni dobivati zatvorsku kaznu. Samo ne znam jel se to odnosi isključivo na fizičku agresiju ili i na ovu tihu. Ako je samo na fizičku onda ne znam što se tu uopće ima naglašavati, pa valjda bi bilo tko tko je fizički agresivan trebao dobiti kaznu.
Edit: i ne mislim naravno da bi molitelji trebali svakako u zatvor jer se mole, nego mislim na zabranu psihičkog nasilja.
Posljednje uređivanje od Riri92 : 18.07.2022. at 17:44
Hvala, taj detalj nisam znala, da pobačaj ne može biti u ordinaciji, sad mi je jasnije.
Kod nas je kod privatnika sve moguće, bar ja znam puno više žena koje idu privatno nego državno. Znam da su pre dvadesetak godina samo privatnici nudili uslugu totalne anestezije, a državni ne. Doduše ima puno privatnih "poliklinika", pod tim imenom su registrovane, pa moguće da samo one ispunjavaju te uslove. Nije mi trebalo, a druge nikad nisam pitala baš detaljno kuda su išle, tako da ne znam kako je kod nas- ali mi smo svakako zemlja bezakonja gde sve može i ništa ne mora.
Meni je sama ta scena koju opisuješ jeza, nije mi nimalo crnohumorna, koji srednji vek... Šta se koga tiče zašto žena ide kod ginekologa i odakle im pravo na bilo kakve pretpostavke, brrr.
zamislimo na tren da 59% liječnika/ica pri hitnim službama u hrvatskoj pripada jehovinim svjedocima i ne obavljaju transfuziju krvi jer je to njima grijeh.
naravno da jest uznemirujuće kako nas pokušavaju praviti budalama. kao "mi se samo molimo, kome to može smetati?" -Evo, mene to baš zanima. Čak i ako je prijavljeni prosvjed, tom logikom zaista svaka religija i sekta može prosvjedovati. To bi bilo baš uznemirujuće. Mene i inače svaka religija uznemirava, ali vjerujem da nisam jedina.
(Da se razumijemo, da se ne nađe neki vjernik uvrijeđen, ne uznemirava me nikakva molitva unutar 4 zida ili mjesta predviđenog za to, to mi je svejedno. Ali na mjestima gdje ja prolazim i gdje to moram gledati i slušati, to je druga stvar.)nitko od nas nije blesav da ne zna da je molitva samo izgovor, kao uostalom i priziv savjesti.
Posljednje uređivanje od mama courage : 18.07.2022. at 17:56
Zaprešić?
U Zaprešiću stoje pred Domom zdravlja- ulaz u ginekološku ambulantu.
A inače, s oltara vrlo često mašu sa smokijem u ruci uz pokliče:
“…ovo je Josip. Njega je majka ubila….
I nakon mise svećenik izađe van i zapali cigaretu.
Kutija košta blizu 40 kn.
Te novce su mu župljani stavili u škrabicu za crkvu.
Neke bake i zadnju kunu, a on lijepo na kiosk po pljuge.
Ako oboli na pluća ja bih se pozvala na priziv savjesti da ne liječim pušače jer su sami krivi za bolest.
A ovo s prizivima će se riješiti jer već sada pitaju kandidate za specijalizaciju iz ginekologije imaju li priziv savjesti.
U bolnicama je puno više normalnih doktora, samo kaj su oni tihi i rade svoj posao, a galamđije se čuju.
Ali i tome će doći kraj.
Kako se Plenki ne usudi staviti porez na vikendice i apartmane, tako se ne usudi dirati u abortus jer zna da će si pucati u koljeno ako to takne.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Upravo to, znači ovisimo o religijskim stavovima većine. Samo što to trenutno očigledno ne gleda dovoljan broj ljudi na takav način da bi se nešto promijenilo. Ali da, evo stvarno zamislimo da ih većina pripada jehovinim svjedocima i da se prizivaju na savjest. Pa ti umri dok se on prizove. Ili oni što brane tablete, ne znam jesu to isto jehovini ili neki drugi. Nema liječenja, neću ti dat tablete. Gotovo. Strašan scenarij.
Mislim da je, u nesluzbenom smislu, i u RH svasta moguce, uvjerena sam i da se cak i odvija paralelno sa pokusajima da se sasvim legalni pobacaji po bolnicama osujete, odgode ili odbiju.
Kuzim zasto ti je to jezivo, ja sam tip kojem humor sluzi kao obrambeni mehanizam, k tome i poneke gradane ne uzimam za ozbiljno i nalaze se u registru redikula.
Ono od cega me zaista prolazi jeza jest ponasanje medicinskog osoblja, zloupotreba moci koju imaju nad osobom koja o njima ovisi, nepruzanje lijecnicke pomoci zenama u Poljskoj i Americi koje su dozivjele spontani pobacaj ili je on u tijeku.
Uzasava me ideja da bi me netko ostavio na bolnickom krevetu cekajuci sepsu i ozbiljnu ugrozu mog zivota zbog jos uvijek prisutne srcane akcije. Pitanje pobacaja ce u nadolazecem vremenu, nazalost sa mnogim zrtvama, prikazati svu bijedu i cinizam anticojsera i mislim da ce dugorocno zaista zavrsiti kao prezreni redikuli.
Izvini, meni kad netko postavi pitanje tog tipa, ja pomislim da ta osoba zeli da ovako "ispredajem" gradivo.
To je upravo stvar procjene i suprotstavljenih prava. On se moze okupljati, a ja mogu ginekologu na pobacaj. Onda ti izdaju rjesenje da on tamo moze stajati i nutkati me, ali mora prihvatiti odbijanac i ne smije me slijediti u stopu.
Bavarci to vide tako, a ovi u Badenu kazu da nema boga, pacijenti imaju pravo na to da ih nitko ne zapitkuje i nutka plasticnim fetusima i da njihovo pravo na mir u svakom smislu nadilazi necije pravo na "savjetovanje na trotoaru".
Tako sam i mislila
I ja gledam da nisam u centru sela kad znam da će šetati oko crkve, bojim se da neću moći da se suzdržim smeha otkako sam videla onaj snimak kad vladika dođe na drugu kapiju
Neću dalje u off, samo sam se setila da i mi imamo svoje molitelje ali za druge teme za sada...
Nažalost u svojoj državi navikla sam na nekažnjeno ofrlje ili nikakvo pružanje medicinske pomoći, samo do sada takvi nisu imali i tapšače po ramenima da im viču Bravo!
Zato mene valjda više jedi sama mogućnost postojanja molitelja, nego doktori, od kojih jako malo i očekujem. Doduše korona je na lokalu kod nas napravila čuda u pozitivnom smislu, došli su neki novi ljudi spremni da rade, da ne bude sve crno.
Molitelji ne dežuraju samo ispred bolnica. U Splitu dežuraju i ispred klinike CITO koja nema dozvolu za obavljanje prekida trudnoća već joj je glavna djelatnost medicinski pomognuta oplodnja.
Ovo je iz 2021.
Ovo iz 2020.
"Jutros u 6 sati počela je molitva za nerođene pred splitskim rodilištem! Molimo narednih 40 dana svaki dan od 6 do 18 sati (vikendom neprekidno), dok pred poliklinikom Cito molimo svaki dan od 8 do 14 sati.
Predajmo naša srca i nakane bdjenja i cijelu Inicijativu Gospodinu! On sve vodi i neka vam za svu žrtvu, ljubav i vrijeme koje uložite u ovaj apostolat uzvrati obiljem blagoslova!"
Molitelji su ulične marionete opasnih politika nasrtaja na reproduktivna prava žena i muškaraca i davno su preko MPO-u krenuli jurišati na zakonsku zabranu pobačaja u Hrvatskoj. MPO je praktički bio na korak od zabrane u Hrvatskoj.
Skupine koje teže zakonom zabraniti prekid trudnoće imala su MP kao poligon za vježbanje i stjecanje iskustva.
Zakon o medicinski pomognutoj oplodnji iz 2009., tzv. "Milinovićev zakon", u prvoj verziji dozvoljavao je MPO samo za bračne partnere, zabranjivao je zamrzavanja zametaka kao zlatni standard u IVF postupcima, dozvoljavao oplodnju samo 3 jajne stanice umjesto svih jajnih stanica dobivenih u postupku stimulacije jajnika, bio je tada jedan od najrestriktivnijih zakona u svijetu i praktički samo na korak od zabrane MPO-a.
Taj svjetnonazorski zakon o liječenju neplodnosti tri godine je bitno smanjivao izglede za uspjeh IVF-a, ugrožavao zdravlje žena jer je zbog zakonskih restrikcija bilo potrebno provesti višestruko više ciklusa IVF-a za rođenje djeteta, radi zabrane zamrzavanja zametaka i prakse istovremenog prijenosa u uterus 2 ili 3 zametka opasno je ugrožavano zdravlje žene u trudnoći i ishode trudnoća kroz povećan broj spontanih pobačaja i mrtvorođenja radi velikog udjela višeplodnih trudnoća, prisiljavao parove da medicinsku pomoć traže po cijeloj Europi od Slovenije, do Austrije, Češke...
Puno je suza i vriskova ljutnje, nemoći i boli kidalo parove koji su bili u borbi za ostvariti trudnoću tih godina, puno parova je ostao bez djeteta jer je zakon zabranjivao medicinske postupke koji su zlatni standard liječenja.
Puno je truda, angažmana i aktivnosti bilo potrebno da Hrvatska dobije manje restriktivan zakon o MPO-u. I dalje taj zakon treba promjene kako bi se iz njega uklonila nepotrebna ograničenja u samim IVF postupcima kao i diskriminacijske odredbe koje se odnose na dob žene, bračni i partnerski status te spolnu orijentaciju.
Jučer je bilo točno 13 godina od donošenja toga Zakona i vrijedi podsjetiti - lako je moguće da se u Hrvatskoj zakonom uskrate reproduktivna prava i pravo na medicinske postupke u skladu sa suvremenim medicinskim spoznajama i to ne samo za MPO.
Posljednje uređivanje od Inesz : 18.07.2022. at 20:24
Ne bih dozvoljavala priziv savjesti vezan za bilo koju karakteristiku pacijenta.
Ne bih dozvoljavala blokade citavih bolnica na osnovu priziva savjesti. Osobe koje bi odjednom, nakon sklopljenog ugovora, se prizvale na savjest, premjestila bih na neko administrativno mjesto do isteka,a onda kosarica. Propisala bih kvote potrebne za neometano funkcioniranje zdravstvene ustanove, i to bi bio uvjet zaposljavanja za radno mjesto koje ukljucuje obavljanje svih zahvata prema pravilima struke.
Nije tesko, nego se nitko ne usudi.
Njima je zapravo super. Malo savjesti tu, malo tamo, lijepo primiš plaću, a nisi odradio svoj posao. Odlično.
Nisi me razumjela. Shvacam da si strogo protiv njega, ali nadam se da si svjesna da se u praksi to nikad nece dogoditi (da se potpuno ukine).
Ja sam na pocetku teme bila linkala neke zgodne prijedloge iz jednog clanka, koji bi bili provedivi i u praksi. Ne da mi se ponovno to pretrazivati…ali poanta je da ne treba ocekivati nesto nerealno, nego nesto sto je provedivo u praksi.
Nije to samo jedna instanca, priziv moze imati, primjerice, i ravnatelj bolnice koji uopce nema specijalizaciju iz ginekologije. Njemu u priziv savjesti moze spadati i cinjenica da ne zeli pacijenticu poslati u drugu bolnicu ili drugom lijecniku, on i na taj nacin sudjeluje u cinu pobacaja.
Nemoj se sad zgrazati nad time, to je jednostavno tako, ali samo zelim naglasiti kako sve to uopce nije jednostsvno.
I nisu bitni ni komentari poput onih da su to sve licemjeri, sigurna sam da ima ekipe koji zaista duboko promisljaju o svemu tome.
Pusem ns mob i malo mi je nepregledno.
Nije baš da je "priziv savjesti" neko univerzalno pravo doktora. Kod nas kao takvo ne postoji ili ja bar ne znam da ga iko koristi.
Koliko znam zakon ne predviđa situaciju u kojoj doktor može da odbije pacijenta po osnovu svoje savesti.
Generalno ako ne vidiš sebe u aspektima neke profesije, a znaš da će ti aspekti biti neizbežni, radi nešto drugo. Bilo to vezano za savest ili ne.
To je zdrav razum, a "priziv savjesti" bi trebalo preimenovati u "priziv neke druge profesije".
Nijedna druga profesija nema takve momente "prizivanja" izgovora za neobavljanje onog što ti je u opisu profesije i radnog mesta.
Niti bismo to trpeli od drugih profesija.
"Savest mi brani da uspavam vašeg ljubimca, znate, svetost života ne dopušta"; "Savest mi brani da vas ošišam tako, nećete više biti nimalo ženstveni sa tom frizurom"; "Savest mi brani da vaše dete naučim da čita, ja smatram da čitanje nije za žensku decu", "Savest mi brani da pucam na teroristu koji kosi mitraljezom, znate svetost života" itd. itd.
Daleko bismo stigli kada bi svaka profesija mogla da se pozove na svoj "priziv savesti".
Ne, nikome u priziv savjesti ne moze to spadati. Zato zakon i sad regulira sto je ciniti onome koji se priziva. Razlog zasto ljudi te i takve smatraju imbecilima jest upravo ideja da je priziv savjesti nacin da se mimo svih regula i prava ureduje drustvo po svom ceifu.
Drzavne bolnice nisu poligon za provodenje vlastitih ideja o moralnosti bilo cega, osobito ne u sustavu koji i dalje financira obrazovanje strucnjaka iz dzepova korisnika istog.
Nikakvi intimni osjecaji zdravstvenih radnika nisu ispred funkcioniranja drzavnog sustava i dostupnosti zdravstvene usluge. Okretanje pile naopako je razlog da uopce o tome moramo raspravljati.
Svaka struka sadrzi neki dio posla koji bi se mogao uciniti moralno problematicnim, u radu s ljudima osobito. Zato se ti konflikti moraju i trebaju rjesavati prije odabira specijalizacije ili studijskog smjera. Moja struka sadrzi mali milijun situacija u kojima bi bilo moguce prizvati se na savjest. Odgovor bi bio: "kolegice, mozda bi rad u nekoj firmi za Vas bio bolje rjesenje". Ne bih se mogla ne sloziti.
Ako se ne mozes suociti s onime sto ti struka nosi, radi nesto drugo, to je najmanje sto mozes uciniti za novac koji je uzaludno ulupan u tvoje obrazovanje.
Zapravo si mi dala ideju.
Koliko svog posla odbiješ zbog savesti, toliko tvoje plate ide onome ko je umesto tebe uskočio (tako bi trebalo za svaku profesiju doduše, ali u medicini i nije tako teško imati preciznu evidenciju).
Odbiješ šest abortusa dnevno? Dobro, tvoj nerad će platiti tuđi rad i svi zadovoljni- savest čista, rad plaćen, klijenti ne trpe.
Često se zaboravlja da državno zdravstvo nije privilegija nego pravo koje građani sebi plaćaju.
Moram priznati da uopće, ali uopće, ne vjerujem u to. Papir (i internet) stvarno trpi sve.
Primalja koja je odbila sudjelovati u abortusu dobila je otkaz, tužila se i vraćena na posao, jer su zaključili da i primalje, kao i liječnici, imaju pravo na prigovor savjesti oko pobačaja.
I sad najednom svaka osma primalja, mrtva-hladna, bez ikakvih sankcija, ne želi sudjelovati u porodu djece iz MPO? Ma dajte najte.
Po kojem to zakonu ravnatelj moze krsiti zakon zbog svojih ideja? Mislim moze , ocito to i cine po tiho u mnogim bolnicama jer ne osiguravaju skrb koja je propisana zakonom, ali postoji zaoknska osniva da to mogu cini bez posljedica...ono, vau. Totalno zanimljivo tumacenje zakona. Šteta sto se ustavni sud ne slaze sa tim idejama. Sto ocito nije bitno jer ekipa koja ih podrzava vjeruje da imaju zakonsku osnovu.
Vezano uz nedostupnost i nemogućnost, u Hrvatskoj je 2020. napravljeno >2500 pobačaja (gotovo 50 tjedno). >80% pobačaja napravljeno je kod žena u dobi 20-40 godina.