Ne, nikome u priziv savjesti ne moze to spadati. Zato zakon i sad regulira sto je ciniti onome koji se priziva. Razlog zasto ljudi te i takve smatraju imbecilima jest upravo ideja da je priziv savjesti nacin da se mimo svih regula i prava ureduje drustvo po svom ceifu.
Drzavne bolnice nisu poligon za provodenje vlastitih ideja o moralnosti bilo cega, osobito ne u sustavu koji i dalje financira obrazovanje strucnjaka iz dzepova korisnika istog.
Nikakvi intimni osjecaji zdravstvenih radnika nisu ispred funkcioniranja drzavnog sustava i dostupnosti zdravstvene usluge. Okretanje pile naopako je razlog da uopce o tome moramo raspravljati.
Svaka struka sadrzi neki dio posla koji bi se mogao uciniti moralno problematicnim, u radu s ljudima osobito. Zato se ti konflikti moraju i trebaju rjesavati prije odabira specijalizacije ili studijskog smjera. Moja struka sadrzi mali milijun situacija u kojima bi bilo moguce prizvati se na savjest. Odgovor bi bio: "kolegice, mozda bi rad u nekoj firmi za Vas bio bolje rjesenje". Ne bih se mogla ne sloziti.
Ako se ne mozes suociti s onime sto ti struka nosi, radi nesto drugo, to je najmanje sto mozes uciniti za novac koji je uzaludno ulupan u tvoje obrazovanje.