A što da komentiramo?
Žuta je iznjela svoj problem i mi komentiramo.
Svatko iz svojih cipela.
Znala sam da će biti ovako.
Uvijek je tako.
Mene osobno nije briga do onog trena dok se mene ne dira.
Ima ovdje žena sa više od troje djece pa se ne sjećam da su pisale kako im susjede prijete policijom i sl.
Isto tako se sjećam opsesije sa permisivnim odgojem prije petnaestak godina.
Danas su to odrasli ljudi mahom neodgojeni i sa raznim problemima.
Permisivni odgoj više nije in.
Što je sad in?
Urlanje, batine, kupovanje kinder jaja…?
Karikiram i postavljam retorička pitanja.
Nekad davno sam se i ja bavila djecom i odustala. Ne zbog djece, već zbog pojedinih roditelja i glupog sustava koji je tražio doškolovanje koje ja nisam imala, a ni mogla tada položiti.
I evo baš danas me zove jedna mama i pita bi li čuvala njene unuke, njih dvoje malih. Kaže da me nikad nije zaboravila i da se takva osoba ne susreće nego jednom u životu.
Nismo se čule 17godina i našla me preko IG.
Bolje da ne pišem koju plaću i sve ostalo mi je nudila.
Nažalost uzalud.
Ja ovo malo snage i volje čuvam za svoje unuče.
I da, mislim i tvrdim da itekako znam odgojiti dijete/djecu i procijeniti kad nešto valja ili ne valja u odnosu dijete odrasli.


Sent from my iPhone using Tapatalk