Pa, evo, nisam ni ja nikad ništa radila sa svojim, osim ga na njegovo traženje ispitivala naučeno gradivo.
Za lektiru nije nikad bilo nikakvih problema, ne sumnjam da je povremeno bio zbunjen arhaičnim jezikom, ali nije tražio pomoć. Osim toga sam mu vrlo rano jasno dala do znanja da je to njegova stvar, da se bar lektiru mora pročitati, kad neće drugo (negdje oko sedmog razreda prestao je čitati), a on je očito suradljivo dijete bez teškoća.

Ali je zato tata s njim vježbao matematiku ponekad.

No, to sam BB već bila napisala na nekoj drugoj temi, kakva korist od ovog mog posta, osim da se, eto, razbije uvjerenje da su takvi roditelji ili djeca "urbana legenda". Sumnjiva korist, više mi zvuči kao hvalisanje ili trljanje soli na ranu.