Moram malo!Lili75 prvotno napisa
Bjež ća Peterlin, ne prepadaj me stalno s tim
-> ovo sam ja (baba)
->ovo si ti (daleko si još od babe, nemaš punoljetnu djecu)
 |
|||
|
|
|||
Moram malo!Bjež ća Peterlin, ne prepadaj me stalno s tim
Posljednje uređivanje od Peterlin : 07.07.2023. at 14:56
Nego Lili danas sam išla do Jordanovca u pustom gradu trebalo mi je samo puni sat vremena
Moram malo!
To je ona tema za rad nedjeljom
Ne nego putovanja u srednju!
A ha pa šta tamo ne napisa hahaha
da, da sigurno sat vremena prijevoza al kad je u dobrom društvu brzo proleti
ajme, baš je proletilo, kao da su jučer bili prvašići
eto i sutra opetajme, baš je proletilo, kao da su jučer bili prvašići
Meni se moja tek na koncu škole povjerila da se s nikim ne druži, a jedna od svrhe produženog je bila socijalizacija s drugom djecom. Ne znam uopće što mi je raditi. Obavila sam razgovor gdje sam objasnila da tko se neće družiti s njom ne mora, da ne pati za tom djecom, i ponudila primjere istog.
Čekaj koji je razred?kad je krenula u boravak?
Možda ne bi bilo loše da joj malo pomogneš u tom dijelu, djeca se uče socijal.vještinama, neki se prirodno snadju brzo, nekima treba vremena.
Možda dogovorit neko druženje van škole s nekom curicom.
Ako se ne druži ni s kim u boravku, znači da se ne druži ni tijekom redovne nastave. Ne treba to samo tako pustit.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 12.07.2023. at 09:13
Njoj tvoje objašnjenje ne nudi rješenje jer dijete sigurno želi bit prihvaćeno i imat prijatelje u razredu.
Ne opterećuj se, jer u razredu nisu prijatelji nego kolege. Nisu jedni druge birali i ne moraju se nužno jedni drugima sviđati. Da pomogneš djetetu, pronađi alternativu. Moj mlađi je imao užasan razred od prvog dana (što da kažem, izbili su mu zub u školi, bila je hrpa bisera i svašta...) Imao je i prijatelje, ali i one druge. Razred je bio pun nasilnika i ometača nastave i to je trajalo do srednje škole.
Socijalizirao se na drugim aktivnostima. Družio se u kvartu s kolegama iz vrtića čak i ako nisu išli u istu školu ili razred. Izvan škole socijalizirao se najprije na gimnastici (Sokol - nije mu se sviđalo društvo) pa atletici (to je bilo puno bolje, išao je negdje do šestog razreda, ali zbog astme je imao problema iako je jako volio trčati), a kasnije u glazbenoj školi, gdje mu je bilo odlično. U istu svrhu može poslužiti škola stranih jezika ili slobodne aktivnosti u školi tipa izviđači (koliko se sjećam, oni su grupirani po dobi, nisu svi u istoj vreći), u školi se obično nude razne izvannastavne aktivnosti koje ne moraš posebno platiti, a djeca se zabave i upoznaju učenike iz drugih razreda. Moj stariji je išao četiri godine na keramičarsku radionicu jer je to vodila njegova učiteljica razredne nastave, a njemu je trebala vježba za razvoj fine motorike i to je bilo odlično. Naravno da nije postao kipar, ali se dobro zabavio i bio mu je gušt. Ima hrpa tih aktivnosti za niže i više razrede. Obično se još nudi folklor, u našoj školi imali su robotiku itd. Pogledaj na web stranicu škole što se nudi. Porazgovaraj s učiteljicom (to se obavlja na informacijama na koje u prvom razredu treba ići, ne zato što to netko bilježi, nego zato što tamo doznaš sve što je bitno za školski uspjeh i socijalizaciju svog djeteta).
***
Mimo škole - Jesi li ponudila kćeri da pozove nekoga na igranje / sladoled / druženje? Mi nismo rado dovodili djecu doma, ali smo se družili u kvartovskoj slastičarnici uz minimalan trošak. Znala sam im napraviti mini tombolu čak i ako nije bio ničiji rođendan. Osim toga, proslave rođendana su dobar način da se dijete socijalizira. Ne čekaš da tvoje dijete pozovu, nego ti organiziraš proslavu ili bilo kakvo druženje. Ne treba za to puno para, treba biti snalažljiv i kreativan. Naši su uživali u npr. traženju skrivenog blaga po putokazima (u kvartu). Istina, naš kvart ima dosta parkova i može se proslava napraviti vani. Čak ne treba biti ni rođendan nego obično igranje. Traži samo vrijeme i kreativnost.
Puno je i do karaktera djeteta. Moj mlađi je socijalan tip i znao me ugnjaviti da njegovim prijateljima pokazujem matematiku ili da curama pokažem heklanje i šivanje, nakon što su za rođendan dobile najjeftiniju ušljivu barbiku ali sa setom ručno napravljene odjeće ili rukom napravljenu kapicu. To je bilo hit(ja sam si na taj način kompenzirala činjenicu da nemam kćeri koje bih učila šivati i štrikati, a moj E. je bio glavna faca...)
Prvi razred, isprva nije išla na produženi jer nisam htjela da bude zatvorena negdje gdje praktički gledaju crtiće umjesto da ide s braćom i sa mnom okolo. Onda sam je upisala zadnja dva mjeseca jer me razrednica uvjerila da imaju kreativne aktivnosti. Nisam ni znala za ovo dok nije završila škola jer je kad je krenuo produženi čak ostajala vani s nekim prijateljicama iz drugog razreda, ali sam to prekinula kad sam vidjela da je ta klinka uopće ne registrira na odlasku neg moja ide za njima onako, i ne javi se nego samo ode.
I eto, jel tu pukla ljubav il kaj, sad se navodno sva djeca igraju u krugu s tom klinkom, a ona ne.
Nemam koga pozvati jer ne znam tu djecu ni njihove roditelje i sama nisam osobito društvena.
Imam frendicu s čijom se klinkom povremeno podruže, i drugu koju znaju od malih nogu, i kad odemo negdje do daljih igrališta znaju se podružiti. Upisujem je na radionice, tamo se podruži s nekim. To je to.
U toj sam dobi imala još i manje interakcije nego ona. Ali shvaćam da želi imati više prijatelja, ne manje. Ovako su dosta kak bi rekla odsječeni od neke normale pa se razveže kome god da živi odvojeno kod tate pa kod mame. Ne znam ima li to kakav utjecaj, nismo jedini rastavljeni.
Ako hoces da se dijete druzi s nekim iz razreda morati ces malo poticati druzenje. To znaci upoznati neku mamu iz razreda i pozvati dijete na druzenje izvan skole.
Tako je kako kaže sirius.
A u produženom boravku se takodjer rješava zadaća, nije samo za gledanje crtića.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 13.07.2023. at 16:58
Doista ne znam kako bih to izvela, nisam nikad nikoga pozivala na druženja, niti imam ideju kome "uletjeti" od mama. Ljudi se zadrže na pet minuta ispred škole i odu svojim putem.
Zapravo, nemam nikakve mentalne energije za to. Niti mislim da sprijateljavanje s mamom može potaknuti da se druže djeca koja su si već u razredu odredila s kim se žele ili ne žele družiti.
Posljednje uređivanje od zutaminuta : 13.07.2023. at 17:21
Štoviše, kad sam bila klinka, družila sam se evo intenzivno s jednom curicom, kad bi ona došla svojoj baki, blizu mene, ali u školi se nismo družile. Nismo kliknule.
Družila sam se s drugima i onda bi se eventualno mame nekad upoznale, ali obično tad mame nisu imale interesa da se druže međusobno.
Posljednje uređivanje od zutaminuta : 13.07.2023. at 17:23
Onda nemoj. Pusti da dijete bude iskljuceno.
(Obicno se kaze gdje ima volje ima i nacina. Nitko ti ne govori da pijes kave sa mamama nego da uspostavis kontakt, čakulas, razmijenis brojeve, pitas da li bi se dijete voljelo doci igrati se kod vas. Pogotovo sa mamama djece s kojima se kcer vise druzi. To sto nemas mentalne energije sigurni nece pomoci tvom djetetu da se druzi s drugima.)
Sama sam s njima non stop, dakle troje djece i radit zabave za još djece. Huh. Znaju doć ta djeca frendice i bude zabavno, ali kakav to nered ostane. I ne, ne mogu ih dobiti da sami počiste jer je sve zbrda zdola. I shvaćam da ima načina, i da dijete ne treba biti isključeno, ... kćer se ne druži s djecom u školi, s ovom djecom koju je upoznala prije škole se druži i vani i kod mene. Ali doista ono kaj nju zanima je da se s njima u školi za vrijeme boravka i odmora bude u tom većem krugu, jer kaže da se druži s pojedinom djecom, ali koja su isto izvan tog većeg kruga.
Ako si ti zadovoljna i mi smo.
Nisam zadovoljna s tim što se nije snašla, ali to sam mogla očekivati. Nisam sigurna što mi je činiti osim ovog što ste spomenule da upoznajem mame i zovem djecu.
- važno je da se s nekim druži. ne mogu svi biti dio popularnog društva
- ako se zbližila s nekom djevojčicom pokušajte ju pozvati na igranje, ne mora to biti nužno kući, možeš se probati dogovoriti za druženje u parku
- ubuduće nemoj prekidati dječja prijateljstva jer ti se ne svidi kako se netko ponaša prema tvojoj kćeri.
Ne pomaže to kaj dolaze od oca s čudnim idejama, pričaju o policiji (još im se to vrti otkad im je on rekao), o zombijima i duhovima. Agresivni su i imaju sve čudnija ponašanja. Ili su djeca jednostavno takva u toj dobi jer vidim svašta i od druge djece po igralištima. Ali opet.
Nisam u tom trenutku prekinula druženje toliko jer mi se mala nije svidjela već jer se ona nije javljala doma, već bi otišla mimo dogovora da mi se mora javiti, i taj dan kad sam došla pred školu bila sam voljna da je pustim da se druži, ali ta curica je prošla kao da je i ne poznaje.
Posljednje uređivanje od zutaminuta : 13.07.2023. at 19:27
Ako je krenula u boravak zadnja dva mjeseca školske godine trebat će joj više vremena da se uklopi nego da je krenula od početka. U boravku provode dosta vremena u igri i slijedeće školske godine će se vjerojatno situacija znatno popraviti. Sada preko ljeta ionako ne možeš učiniti ništa. Što se forsiranja druženja tiče, teško da tu baš možeš puno napraviti. Kod nas svi imaju neke popodnevne obaveze (ona razvoženja s druge teme) i nemoguća je misija dogovoriti druženje bez obzira koliko se ja trudila. Ali vjerujem da nije svugdje ista situacija.
Ja bi na tvom mjestu sada preko ljeta pokušala naći neke radionice u knjižnicama ili neko društvo u parku, a na jesen bi pratila situaciju i pokušala ako uspijem uloviti priliku za neko dodatno druženje ili razmjenu brojeva s drugim mamama.
Upravo to otiđi u knjižnicu ukoliko slučajno nema tam klinaca, bar se budu s knjigama družili, a lijepo to možete i svi skupa lijepo je to dok su tak mali
Ili u park pa na kog naiđete s tima se družite onak usput
Ma to mi ne ponestaje ideja, i na igralištima znaju nekad i nać nekog, posebno ovima tipa Maksimir. Ali to u školi eto nije uspjelo jer, evo bubam, možda zato što smo skromna familijica. Možda se to zamijeti. Ne znam.
Ko kaže da se mora družiti s klincima iz razreda sad istog trena? Doći će i do tog spontano
Ili nece.
Meni iskreno nije jasno zasto netko ne bi ulozio neki dodatni napor u podrucju u kojem se dijete nije snaslo.
Postoje prilicno objektivni razlozi zbog kojih se dijete nije snaslo, a nisu samo karakter djeteta.
Da je djetetu situacija ok i da ne pati , super. Obzirom da nije tako odmahivati rukom i govoriti neka cita knjige u knjiznjci mi je prilicno promaseno.
Vrlo malo ljudi u vrlo malo stvari u zivotu ne moraju ulagati u nesto vrijeme i energiju.
a gdi stanuju ta deca, ako joj nisu u bližnjem kvartu sva energija promašena
sad se snađi s parkićima i knjižnicama, a na jesen vidi kaj se može poboljšati, vjerojatno hrpe klinaca nema ni u zg
Posljednje uređivanje od jelena.O : 14.07.2023. at 07:20
Nemam pojma koga bih pozvala, a čak i to ne jamči da će se to druženje nastaviti u školi. Ta grupa djece ima svoju dinamiku i svatko se snađe tam na licu mjesta. Tko može od vas reći da su mu školski prijatelji bili oni čije su ih mame pozivale na druženja? Frendica mi ima sličan problem, njenu klinku su izbacili jer je malo punija. Ona je još prilično društveno vješta. Ne shvaćam što bi ona trebala. Mala joj se igra s djecom u susjedstvu. I da, pati kad dođe u školu. Svojoj sam objasnila da je to dio odrastanja, naučiš prihvatiti da te nekad ljudi neće u društvo. Osim kaj ja tu imam brdo svojih trauma i ne znam koliko sam objektivna. Otac joj nažalost neće isto s tim moći pomoći, on je i veći društveni izopčenik nego ja.
Iz mog iskustva, malac u prvom razredu nije baš sklopio neka prijateljstva za druženje preko praznika
Sad u drugom već je. I koliko vidim, i ostali su sad se nekako grupirali, prema tome gdje tko živi
Moj mali (s kojim sam mislila da se to ne bude dogodilo jer Asperger, dugo je bio bas odvojen od svih) svaki dan traži ići k frendovima. Nalaze se na igralištu jednom blizu gdje ih nekoliko živi. Moj ima ni 500 m do tamo, ide solo biciklom.
Nitko od roditelja nije prisutan, niti dogovaramo druzenje. Ponekad samo provjerimo jel neko dijete doma i smije li na igru baš tad. Ali i to smo prestali jer klinci sad sami dodu i pokucaju i pitaju. Tako su jednom i k nama došli i to mi baš bilo lijepo.
Dakle, daj još vremena, mislim da će sve doći na svoje
vjerujem da će u 2. razredu razredu biti nekih projekta gdje će se ili sami podijeliti ili će ih učiteljica grupirati, da se to izradi, je imaš pravo to je dio odrastanja, ali možda će se cura iskazati u crtaćem, čitalačkom, spotskom smidlu ..... , pa će se tu grupirati u nešto opipljivo??
Budi spremna i na moguću situaciju da se neće poboljšati.
Danas su djeca drugačija. Sve manje vremena provode u inetrakciji s drugom djecom, a više s mobitelima.
Pitala sam neki dan starije dijete što su radili na moru kad su imali 13 godina - kaže igrali se skrivača i ledene babe ( djeca različitih godišta,i veliki i mali), a ovi danas sjede i vrte tik tok...ne znaju se zabaviti
..
I to se događa i s mlađom djecom. Ne uspostavljaju kntakte, iključuju jedni druge iz društva, vrlo brzo si dosade ...
Odi s djecom na selo ( govorila si da imaš neki dom na selu). Nek promijene okolinz,možda tamo ima djece pa će im biti lakše...
A sljedeće godine, idi češće na informacije i informiraj se o djetetu, pokaži interes i zamoli učiteljicu za podršku. Može ju npr.smjestiti u klupu s nekim drugim djetetom koje se isto nije povezalo s nikim...
Ne mogu tamo, sve sam pogasila da ne plaćam duple režije. Nema vode, odnosno ne znam je li sigurna za piće i nema trgovina, a ja nemam auto.
E, da, moja nema telefon. A vidim svi imaju.
Klupe su im pojedinačne, svatko sjedi sam. Išla sam ovo polugodište, ali ju je raska samo hvalila koliko je talentirana.
Ja.
I sad su mi neki od tih ljudi jako dobri prijatelji.
Moraš naći neki način za djelovati na taj problem ako ga želiš riješiti. Djeca izbacuju drugu djecu iz društva zbog milijun gluposti. Naša T je mijenjala razred i koliko god da je to bila pozitivna promjena, opet je imala taj neki period kad se s djecom iz bivšeg razreda više nije družila, a novi razred ju nije još prihvatio.
I morali smo nešto napraviti, koja je uopće opcija ako mi je dijete nesretno jer se ne druži u školi. Razumijem ja potpuno da ti se ne da uletit nekoj mami s pozivom za druženje, ajme meni je muka bila samo dok sam mislila o tome. Ja sam takva da imam svoj uski krug prijatelja s kojima se družim stalno, a nove ljude niti volim upoznavati niti imam potrebu za tim
Ona je pokušala pozvati neku djecu na druženje ali nije baš bilo nekog odaziva. Pa smo muž i ja zaključili da je definitivno i do nas. Dođemo po nju, ne družimo se baš s drugim roditeljima, odemo, popričamo samo što baš moramo. Ono, zašto bi i pustili djecu kod nas, ona je nova u razredu, mi kao roditelji vjerojatno ispadamo neki teški asocijalni čudaci, koji smo im razlog i dali da dolaze kod nas, nikakav.
Pregrizla sam, prišla nekim mamama u tih 5 min razgovora pred školom (to ti je točno taj vremenski okvir u kojem djeluješ kako god znaš), dopustila da nas upoznaju da vide da stvarno nismo čudni i pozvala ih na druženje. Mislim, bio je to proces, nije se to sve u tri dana dogodilo. Napravila sam prvi korak, prvo smo pozvali jednu curicu i njene roditelje na kavu nakon škole. Pa su rekli da imaju obaveza. Okej, nebitno uopće jel to istina ili nije, ja sam sebi rekla u tom razredu ima još 21 dijete, e pa imam 21 radni dan da nakon škole pridobijem nekog.
Trebalo je malo vremena da i drugi počnu inicirati druženja, da ne zovemo uvijek samo mi, ali i to smo pregrizli i fokusirali se samo na to kako se ona osjeća u društvu te djece. Došlo je na svoje, počeli su i nju zvati kod sebe, evo sad se druže i preko ljeta. U biti, hoću reći kužim ja muku i proces je to sve, ali djeci je bitno i nekad stvarno ne dođe samo od sebe na svoje nego se moramo i mi potruditi.
Koja razlika
U razredu mog sina 3-4 ih ima mobitel. I to uglavnom oni koji busom idu kući, i curica koja je solo doma (njegov razred nema boravak)
Mene pere hrpa toga, ne samo što sam nedruštvena, u depri, stan je katastrofa gotovo non stop, nekih dana se jedva natjeram odzdraviti nekome kog znam, kamoli da zovem na kave sebi, ljude po igralištima puštam da razgovaraju s mojom djecom ako žele, a ja se povučem čim dalje. Znam da imam debeli problem. Tako funkcioniram još otkad imam valjda osam godina. To što još nemam posao nikako ne pomaže. Sjesti i reći nekome čujte koristim mjeru roditelj odgajatelj mi je nešto nezamislivo. Horor.
Ma znaš kaj, ako je tvoja curica već u prvom razredu nakon škole okolo zujala s curama ja čisto sumnjam da je ona neko povučeno asocijalno dijete. Snaći će se ona u društvu.
Znaš li kako ćeš najbolje pomoći svom djetetu, odnosno djeci? Tako da pomogneš sebi. Vrlo jednostavno... Kreneš od malih stvari - odzdraviš ljudima, završiš projekte u stanu koje si započela (a sigurno ih ima, sudeći po topicu "žene koje rukuju bušilicom", da sad ne tražim...
Djecu odgajamo više time kako živimo nego što im govorimo. Budi dobra prema sebi (to ne znači popuštanje, nego naprotiv - prisiliš se napraviti ono što znaš da je za tebe dobro) pa će i djeci biti dobro. Ako te gledaju jadnu, mislit će da su oni uzrok tome (što ne valja) ili će i oni biti jadni.
Nije povučena i asocijalna, ne zna baš probiti led jer to nije vidjela od mene, ili oca, ali ima totalno interes za drugom djecom. Vidim da je ovako malo naivna i nema tu neku kak bih rekla društvenu inteligenciju kao neki njene dobi. Ne provali baš uvijek kad se šalim s njom, a ni kad se ova jedna prijateljica šali s njom. Ne znam je li to zbog tog što nema puno veze sa tv sadržajima i sličnim pa da bude upoznata ili što. Uglavnom vidjet ću kako će to biti početkom slj g pa ću pokušati nešto smisliti.
Peterlin, ne bih rekla da sam jadna, ali nisam neka baš blješteća pozitiva, rekla bih da sam realna. S tim da mi sud stoji, mama me gnjavi, i nemam posao, msm da je realno da očekujem od sebe da ne skačem euforično oko ljudi kao štenac. Okej, karikiram. Ugl, pristojna sam prema svima. Nisam zlopamtilo. Mogu pričati, mogu sve. Ali baš da me ispunjava upoznati se s nekim i održavati interakciju. Nekad mi i ova moja cjeloživotna frendica bude previše.
Ja se potpuno slažem sa sirius i Riri.
Dijete treba biti na prvom mjestu, pa i ako to znači da ti radiš stvari koje ne voliš raditi (prisili se bit malo društvenija radi djeteta).
I ne prekidaj djetetu prijateljstva iz tebi znanih razloga. To je bio kiks po mom mišljenju.No šta je, tu je. Ubuduće pametnije.
I neka obavezno ostane u boravku na jesen.
Nemoj joj tako maloj govorit tako teške ozbiljne stvari.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 14.07.2023. at 16:58
Nemoj joj tako maloj govorit tako teške ozbiljne stvari.
"Svojoj sam objasnila da je to dio odrastanja, naučiš prihvatiti da te nekad ljudi neće u društvo".
Radije ponudi rješenja. Zašto bi se tako malo dijete mirilo da nema prijatelje u razredu cijelu osnovnu školu? To kako je bilo tebi je tvoja priča.
Njena bi trebala bit ljepša zašto ne bi bila?
Treba prekinut taj niz i tvoj i mužev.
Pomoći djetetu.
A ne prepustit se inertnosti.
Sretnooo!
Posljednje uređivanje od Lili75 : 14.07.2023. at 17:04
Zuta, a zašto bi netko morao znati da si roditelj odgajatelj?
To uopće ne moraš u površnom razgovoru govoriti.
Tražim posao, izmedu poslova sam, bilo sto
To ljudi uvijek pitaju kad se upoznaju. U principu, cijelo vrijeme govore ili o poslu ili o djeci, ili mogu šutjeti pa pričati o Netflixu. Osim tog, mogu i šutjet, ali će povezati dva i dva, troje male djece, ne radi, dakle. Ako izmislim nešto bit će samo gore. Osjećam se ko da imam d*rek na tenisici koji ne mogu skinuti, a smrdi.
Voljela bih da mogu Lili, ali kad se meni s nekim ne druži to mi je iscrtano na licu da nemre bit jače. Nemam nikakvu kontrolu nad izrazima i mikro izrazima. Kaj se tiče tog da je grubo reć kako je, voljela bih da je meni to majka tako rekla, umjesto kaj se čudila kao pura dreku i ostala bez riječi i onda ponavljala što sam joj rekla do beskraja. Nisam joj prekinula prijateljstvo, došla sam jer sam joj htjela staviti sat na ruku da znam kam će do kad će, ali klinka nije ni pogledala prema njoj, a kamoli da ju je pričekala da dobije odgovor od mene.
Pa neces biti roditelj odgajatelj do penzije. Prije ili kasnije ces na trziste rada pa ces onda mozda o sebi misliti bolje.
Pa nije loše reći djeci kako je u nekim situacijama, ali ovo je promjenjivo, zašto bi dijete prihvatilo da se drugi jednostavno neće družiti s njom jer je to dio odrastanja. U nekim situacijama da, stvarno se djeca nekad jednostavno ne žele družiti i to je okej, ali ovdje bi se vjerojatno nešto promijenilo uz malo truda. Mislim da se isplati barem pokušati.
I ja mislim da vrijedi pokušati radi svog djeteta i da se osjeća bolje.
Žuta, ti koji bi te ružno gledali zbog statusa roditelja odgajatelja govori više o njima nego o tebi. Rastavljena si mlada majka troje male dječice sasvim dovoljno da normalan čovjek bude empatičan, a ne pun osude.
Uostalom možeš iskoristit takve razgovore da ljudima natukneš da ako čuju za neke mogućnosti zapošljavanja da ti jave. Čak možda bude i nešto korisno od toga.
Prvenstveno ti trebaš poradit na sevi i slici same sebe jer prava je šteta što samu sebe vidiš i tako lošem svjetlu. Shvaćam da ti nedostaje samopouzdanja, ali ovi je prilika za rast i razvoj i tebi kao i djeci. Nikad ali nikad nije kasno.
Samo treba krenut s prvim korakom.
Bit će i odbijanaca kako reče Riri,al opet šibaš dalje nešto će upaliti.
Sorry na tipfelerima
Probaj zamisliti kako te doživljavaju tvoja djeca. Kako te oni vide? Kako si ti doživljavala svoju mamu dok si bila njihove dobi?
Kakvu sliku o sebi želiš da djeca imaju i pamte? Mamu koja je borac za sebe i njih ili mamu koja se miri sa sudbinom?
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom