Milan Majerović-Stilinović: Srce mog medvjeda

Nisam imala velikih očekivanja od ove knjige, ali oduševila me. Izborom teme, načinom pripovijedanja, stilom pisanja, ma svime. Autoru je uspjelo prizvati duh života u zabačenim goranskim selima krajem 19. i početkom 20. stoljeća, dati opise prirode, ući u unutarnji svijet osamljenog čovjeka, ali i životinje. Na svoj način, roman podsjeća na Seethalerov "Čitav jedan život", s tom razlikom da su ovdje prikazan čitava dva života - čovjekov i medvjeđi. U priči o goranskom samotnjaku Marku Turku i njegovom "pripitomljenom" medvjedu nema idealizirane romantike, ali njihov odnos ipak u čitatelju izaziva određene emocije. Osim osobne pripovijesti o Marku, njegovom "brlogu" i životu medvjeđeg siročeta, roman daje i uvjerljiv prikaz života u Gorskom kotaru (narodni običaji, odnos lokalnog stanovništva s mađarskim plemstvom, političke promjene nakon 1. svjetskog rata). Sve to u 200-njak stranica, ispričanih smirenim, ritmičnim stilom koji podsjeća na ritam hodanja kroz šumu. Jako dobra knjiga!