Odreci se karijere?

[Dianula]

Ocekujem nove bebe, po svemu sudeci blizance (doktorica mi je najavila moguc nestanak drugog blizanca, a posto za abortus nisam odlucila sam bez prenat testa cekati i moliti se).
Vec imam jedno dijete, od 18mj.
Sveucilisni sam profesor postala nakon mukotrpnog truda i rada u posljednjih 12g, da ne racunam razdoblje temeljnog studija.

Relativno kasno sam se udala, kad sam vec krenula dobro svojim putem znanstvenika i predavaca i voljela sam svoj posao iako je institucija puna sujete, mobinga i zloce. Ja sam nalazila balans u svojim prijateljskim i obiteljskim odnosima, a i nije me se ticalo sta drugi po kabinetima rade.

Kad sam se udala, suprug je izrazio jaku zelju da radi vani (mislim van ex-Yu prostora). Nisam se slagala da idem odmah, iako jesam razmisljala o tome ali preko postdoktorata, to mi je bio sljedeci cilj.

Kako sam ubrzo zatrudnjela, udovoljila sam mu racunajuci da mi je svejedno gdje provodim porodiljno, a za to vrijeme mozemo mozda nastedjeti novaca. Ja sam imala sve samo ne vrijeme za pisanje projekta za postdoc, jer je on radio po 8h na dan plus 2h potrebna za prijevoz.

Ja sam neprestano bila sama s bebom. Koliko god bila divna, koliko god uzivala u njoj, narusavalo mi je psihicko zdravlje ta cinjenica da sam sad u ulozi u kojoj nemam vremena ni da se pocesljam, a kamo li da nesto procitam. Otkako znam za sebe, nije dan prosao da nisam nesto citala ili pisala. Pocela sam nocu raditi, a onda bih bila iscrpljena preko dana.

Kad je zavrsilo porodiljno, vracam se na posao na Fakultet, bez icije pomoci. No niti sam radila na istrazivanju, pripremi za postdoc, niti sam mogla nastavu raditi, stalno sam uzimala neka bolovanja.

Sad, pocetkom novogog semestra, moram traziti dopust ili neko neplaceno, jer ne mogu trudna i sama s bebom biti "dolje", dok suprug i dalje radi u De.

Ne znam ni koje mi je pitanje ni imam li ga. Jednostavno sam morala s nekim podijeliti zabrinutost koju za sebe imam, jer imam osjecaj da cu na kraju jednostavno dati otkaz. U De nemam sanse bez ozbiljnog projekta, a pisati ga ne mogu. Neprestano se svadjam sa suprugom jer sam od jutra do sutra vezana za kucu. Ne znam kako si pomoci, a najvise bih zeljela prihvatiti ovu situaciju jer sad sve i da se odlucim vratiti na staro, ne mogu sama s (vjerojatno) 3 djece. On definitivno nece.

Zeljela sam puno djece, imala snage, zelje i volje i za radom i brigom za njih i kucu, nista mi nije tesko, ali u situaciji u kojoj nemam nista za sebe, nista od onoga sto me prije 3 godine cinilo osobom, tesko se nosim s ovime doma.

Nedostaje mi pisanje, prepuknut cu zbog toga. Pomagajte!

Ima li slicnih situacija, iskustava?

[Angie75]

Joj, šaljem zagrljaj
nemam slično iskustvo, ali mogu si zamisliti kako je to postići takav status u karijeri a onda se morati toga odreći... Ali meni se čini da ti trudnoća u ovoj situaciji kupuje još vremena, po meni je to pozitivno u situaciji kad se muž ionako ne želi vratiti iz inozemstva. A kakvim se pisanjem baviš?

[tinkilinkixyz]

Budući da živite vani i da predpostavljam imate OK primanja, moj savjet ti je da si uzmeš neku pomoć u vezi ćiščenja i kuhanja, a možda i čuvanja, sada u trudnoći, a i nakon poroda.

Žao mi je što ti fali kariera, nije da te ne razumijem, ali sada bi trebala staviti obitelj u prvi plan, a za karieru ćeš imeti još dosta vremena.
Odlučila si se udati i dobiti djecu, a svaka odluka donosi svoje, možda i žrtvovanje vlastitih interesa na neko vrijeme.
Kariera ti je privremena, dodje i prodje, a to što sada investiraš u svoju djecu, to ti ostaje za cijeli život. Naravno da svatko ima drugačije priorirete i da je lakše dobiti djecu ranije.

Nekad jednostavno treba prihvatiti stvari kakve jesu, čak i ako nam se ne svidjaju. I naći neki smisao u majčinstvu.

[spajalica]

Nije mi baš jasno kako nisi bila u istraživanju ili nisi bila na Postdocu.
Prvo ne znam koje je tvoje područje rada, jer mi se čini da nije isto biti društvenjak ili prirodnjak, niti humanisti ili tehničar. To je jako široko lepeza.
Napustiti svoju karijeru u fazi u kojoj jesi mi je suludo. Djeca odrastu. Znam dosta zena s više djece od jednog ili dvoje, koje nisu imale pomoć i izgurale su.
Sad im je lakše, djeca su već veća i mogu disati.
Uloga majke, a još k tome si trudna je teška bez obzira jesi li nezaposlena, radiš li kao blagajnica ili pak kako znanstvenica.
Moraš biti svjesna da sljedećih par godina moraš malo zakočiti. Nisi ni prva ni zadnja ni na fakultetu ni u znanstvenoj zajednici, koja je malo usporila. Svjesni su toga i kolege.


Ono što nisi napisala je da li još moraš napredovati, po broju godina bih rekla da da, da nisi stigla u trajno zvanje. Sudjeluješ li na nekom projektu od kolega kao suradnik? Kolike su ti obaveze na tim projektima?
I iskreno mislim da dolazak na Postdoc nije sad nešto čemu trebaš težiti. Ako i misliš tad bi bilo najpametnije tražiti neku stipendiju i mjesto na koje je dovoljno blizu mjesta rada tvog muža, pa da se koordinirate i žonglirate s djecom.
Ali kako si napisala da si u statusu profesora, još uvijek me buni Postdoc, možeš možda tražiti slobodnu studijsku godinu tj sabbatical, pa uz djecu nešto još od doma raditi iako mi to djeluje kao preveliki zalogaj za majku s blizancima.


Sve u svemu moj savjet ti je da ne prekidaš karijeru. Uskoro ćeš na porodiljni, a s troje djece na njega imaš pravo tri godine. u tom periodu ti se može svašta posložiti. Ne moraš biti sve tri, ali možeš.
Sad ti sve izgleda bezizlazno, ali nije.
Sreto i uživaj u klincima.

[sirius]

Ocekujem nove bebe, po svemu sudeci blizance (doktorica mi je najavila moguc nestanak drugog blizanca, a posto za abortus nisam odlucila sam bez prenat testa cekati i moliti se).
Vec imam jedno dijete, od 18mj.
Sveucilisni sam profesor postala nakon mukotrpnog truda i rada u posljednjih 12g, da ne racunam razdoblje temeljnog studija.

Relativno kasno sam se udala, kad sam vec krenula dobro svojim putem znanstvenika i predavaca i voljela sam svoj posao iako je institucija puna sujete, mobinga i zloce. Ja sam nalazila balans u svojim prijateljskim i obiteljskim odnosima, a i nije me se ticalo sta drugi po kabinetima rade.

Kad sam se udala, suprug je izrazio jaku zelju da radi vani (mislim van ex-Yu prostora). Nisam se slagala da idem odmah, iako jesam razmisljala o tome ali preko postdoktorata, to mi je bio sljedeci cilj.

Kako sam ubrzo zatrudnjela, udovoljila sam mu racunajuci da mi je svejedno gdje provodim porodiljno, a za to vrijeme mozemo mozda nastedjeti novaca. Ja sam imala sve samo ne vrijeme za pisanje projekta za postdoc, jer je on radio po 8h na dan plus 2h potrebna za prijevoz.

Ja sam neprestano bila sama s bebom. Koliko god bila divna, koliko god uzivala u njoj, narusavalo mi je psihicko zdravlje ta cinjenica da sam sad u ulozi u kojoj nemam vremena ni da se pocesljam, a kamo li da nesto procitam. Otkako znam za sebe, nije dan prosao da nisam nesto citala ili pisala. Pocela sam nocu raditi, a onda bih bila iscrpljena preko dana.

Kad je zavrsilo porodiljno, vracam se na posao na Fakultet, bez icije pomoci. No niti sam radila na istrazivanju, pripremi za postdoc, niti sam mogla nastavu raditi, stalno sam uzimala neka bolovanja.

Sad, pocetkom novogog semestra, moram traziti dopust ili neko neplaceno, jer ne mogu trudna i sama s bebom biti "dolje", dok suprug i dalje radi u De.

Ne znam ni koje mi je pitanje ni imam li ga. Jednostavno sam morala s nekim podijeliti zabrinutost koju za sebe imam, jer imam osjecaj da cu na kraju jednostavno dati otkaz. U De nemam sanse bez ozbiljnog projekta, a pisati ga ne mogu. Neprestano se svadjam sa suprugom jer sam od jutra do sutra vezana za kucu. Ne znam kako si pomoci, a najvise bih zeljela prihvatiti ovu situaciju jer sad sve i da se odlucim vratiti na staro, ne mogu sama s (vjerojatno) 3 djece. On definitivno nece.

Zeljela sam puno djece, imala snage, zelje i volje i za radom i brigom za njih i kucu, nista mi nije tesko, ali u situaciji u kojoj nemam nista za sebe, nista od onoga sto me prije 3 godine cinilo osobom, tesko se nosim s ovime doma.

Nedostaje mi pisanje, prepuknut cu zbog toga. Pomagajte!

Ima li slicnih situacija, iskustava?

Zasto je partner otisao izvan Hrvatske? Primanja su bolja? Ili zbog karijere?
Meni je prilicno nejasan taj vas odnos. Sve je tu samo On i Ja, on radi vani ( zasto?) , moja karijera...nema tu nista nase . Ni nasi planovi. Ni nasa djeca. Kao da su brak i djeca slucajnost koja te je zatekla dok si gradila karijeru.
Da, imati djecu je velika promjena u obiteljskkj dinamici. Da, trazi energiju i vrijeme , a intelektualno nije stimulativno.
Isto tako pravi rezultati truda i ulaganja vide se kroz dva desetljeca. Tada je projekt vise manje pri kraju.

[Francesca85]

Nisam shvatila iz napisanog, kakav ugovor imaš, tj. na kojem si radnom mjestu? Je li mjesto radnje Hrvatska?

[Lili75]

Dianula, ja bi ovako kako kaze spajalica.
Ne bih se odrekla karijere, samo treba iznaci nacin da je se privremeno stavi na stand by.

Sretno u svakom slučaju!

[Vrijeska]

Na bolovanje možeš, napredovanje se pauzira i imašnpravo pokrenuti postupak nakon povratka s porodiljnog.

Kad dođu djeca,promjene su velike.
Ja ni slučajno ne bih u ovoj žibotnoj fazi davala otkaz, posebno ne u javnoj službi koja ti ipak daje nekanprava i financijsku sigurnost dok si na čuvanju trudnoće i na porodiljnom.

I ja bih ti predložila da ako imate financ.mogućnosti da uzmeš pomoć u kući. Za to vrijeme dok čistilicansprema ti se možeš posvetiti svome radu. Naravnp, moraš prihvatiti činjenicu da možda nekoliko godina nećeš moći raditi toliko koliko si mogla prije.

Sretno!

[Dianula]

Postdoc u De je bila prilika da si kupim jos vremena dok ne odlucimo gdje cemo se skrasiti. Da, u pravu je ona koja je napisa da tu nema "mi" niti "nase", jer sam poslusala supruga i makla se u De na prvom porodiljnom, zeleci probati naci posao u struci vani. On je iskljucivo htio van jer nije mogao naci dovoljno dobar posao, s obzirom da je njegovo obrazovanje znatno slabije. U statusu sam docenta, ugovor koji se automatski obnavlja jos jednom ako nemam uvjete za vise zvanje. Tu mi nije neka zurba s napredovanjem jer ce se te godine produziti za porodiljno. Nego sam zeljela prijavom na neki postdoktorski "pojacati" CV i mozda naci neki posao u struci vani, tako da ne zongliram izmedju dvije zemlje.

Istina je da bih najradije natrag, ali sada vez supruga koji definitivno ostaje tu, nemam kud. Primanja nam jesu znatno bolja, ali i dalje sma u pozitivnoj nuli jer sam se naplacala avionskih karata putujuci tamo-amo.

[sirius]

Mislim da si malo pobrkala prioritete.
Skolovanje i posao imaju svrhu da nam osiguraju financije za brigu o sebi i obitelji , obitelji ( partner i djeca) koju smo izabrali imati.
Ako netko pri tome ima i karijeru, voli svoj posao, posao ga ispunjava -super.
Nije karijera /posao svrha samoj sebi ili zadovoljenju naseg ega, to je kod zrelih ljudi alat za sigurnost obitelji i unutarnje
zadovoljstvo.
U nekom trenutku, dok su djeca mala, fokus bude na njima. Brzo to prode, i kad se stvari sloze ( ako bude srece da nema dodatnih zahtjeva) ima se opet vremena i energije za nastavak karijere.
Pretpostavljam da je suprug zeli ici u inozemstvo da obitelj ima bolje financije i bolje mogucnosti. Da mu je to bilo svejedno ostao bi tamo gdje ste i bili , i ocekivao da ti sa svojom karijerom zaradis vecinu novca za obitelj. Jer valjda se ocekuje da netko sa boljim obrazovanjem puno bolje zaraduje.

[Jelena]

Dianula, ne znam u kojoj si branši, ali s troje male djece je jako teško raditi posao koji radiš. Pretpostavljam da imaš vrlo malo rutinskih "zadataka". Za kreativni rad treba svjež mozak, a i praznog hoda, koje ti ne možeš imati s malom djecom. U Njemačkoj isto imaju problem s mjestima u vrtićima, imaju Tagesmutterice, eventualno da s tim pokušaš i radnim mjestom na pola radnog vremena. Boravak u inozemstvu je jedan od bitnih uvjeta za napredovanje. Ako si već bila, onda ti ne treba za ispunjavanje uvjeta. U svakom slučaju, rad na sveučilištu nikako nije prilagođen majkama s malom djecom. Kad malo odrastu, onda ima prednosti jer si fleksibilan s radnim vremenom, možeš i noću raditi, ako te dijete treba srijedom u 10.30.

U svakom slučaju, mislim da se trebaš bolje iskoordinirati s mužem. I prihvatiti da je malo vjerojatno da će ti i djeca i muž reći hvala za tvoja odricanja, zato moraš napraviti nešto s čim ćeš biti koliko-toliko zadovoljna.

Osobno bih ostala na sveučilištu gdje jesi, malo se pritajila i prikupila minimum za napredovanje (nadam se da nisi u matematici i prirodnim znanostima). Pomirila bih se s tim da se nitko neće pretjerano diviti tvojim poslovnim uspjesima, ne bih se zamarala s prezirom i omalovažavanjima od strane muških kolega i kolegica bez djece. Nastavu možeš relativno rutinski odraditi, ako si na nekom malom fakultetu ili studiju, onda je to beznačajna kategoriija u radnom vremenu. S obzirom da si je muž izborio da poslije posla džabalebari u inozemstvu, inzistirala bih na zapošljavanju nekoga na 4 sata dnevno da kod kuće preuzme kućanske poslove. Mislim da si to možete priuštiti sa sveučilišnom, a pogotovo njemačkom plaćom.

[sirius]

Kako smo zakljucili da muz nist koristi i da ne ne sudjeluje u nicemu, osim sto radi od 8-16?
Mislim , pitam? Jer vecina zena na porodiljnom imaju osjecaj da su iskljucivo vezane za kucu, jer fizicki jesu u kuci cijeli dan? I da, mozak malo atrofira na praljave pelene , hranjenje i parkice cijeli dan, nakon katedre i znanstvenih radova. To je realnost. Isto tako je realnist da nam drustvo servira ideju da se sve moze imati . E, pa , ne moze. Barem ne u isto vrijeme. I pogotovo ne ako ne postoji "selo" koje ce preuzeti dio brige o djeci. U glavi imanje puno djece izgleda puni jednostavnije i romanticnije od realnosti. Nakon sto postanu majke gotovo sve zene se traze u toj ulozi. I da, izgube stari zivot. Pa ga ponovo vrate u novoj dimenziji, ali ne odmah. Ne znam nikoga tko nije stisnuo pauzu na profesionalno napredovanje i usporio dok su djeca bila mala. Cak i oni koji su imali "selo" odnosno majke i svekrve koje su im uskakale za djecu i kucanstvo, usporile su jer su trebale skupiti mentalnu
energiju.
O kolicini energije u trudnoci ,nepredvidim situacijama koje nam tijelo moze prirediti , uz malo dijete doma...o tome da i ne govorim.

[Dianula]

Kako smo zakljucili da muz nist koristi i da ne ne sudjeluje u nicemu, osim sto radi od 8-16?
Mislim , pitam? Jer vecina zena na porodiljnom imaju osjecaj da su iskljucivo vezane za kucu, jer fizicki jesu u kuci cijeli dan? I da, mozak malo atrofira na praljave pelene , hranjenje i parkice cijeli dan, nakon katedre i znanstvenih radova. To je realnost. Isto tako je realnist da nam drustvo servira ideju da se sve moze imati . E, pa , ne moze. Barem ne u isto vrijeme. I pogotovo ne ako ne postoji "selo" koje ce preuzeti dio brige o djeci. U glavi imanje puno djece izgleda puni jednostavnije i romanticnije od realnosti. Nakon sto postanu majke gotovo sve zene se traze u toj ulozi. I da, izgube stari zivot. Pa ga ponovo vrate u novoj dimenziji, ali ne odmah. Ne znam nikoga tko nije stisnuo pauzu na profesionalno napredovanje i usporio dok su djeca bila mala. Cak i oni koji su imali "selo" odnosno majke i svekrve koje su im uskakale za djecu i kucanstvo, usporile su jer su trebale skupiti mentalnu
energiju.
O kolicini energije u trudnoci ,nepredvidim situacijama koje nam tijelo moze prirediti , uz malo dijete doma...o tome da i ne govorim.

Radi danima od 12-20.30, uz sat puta tamo i natrag. Jest, posve sam se zakopala u kucu i nije da ne uzivam u djetetu, zaista sam zeljela djecu. Sada, kako se dogodilo da sam ponovo trudna, i to s 2, postavlja se pitanje mogu li uopce ikada natrag na svoj posao, jer za supruga povratak nije opcija. Dogovor prvotni je bio da cu raditi na clancima, prijedlogu projekta za postdoktorski (humanisticke zn.) koji su u De zaista super, racunajuci time mozda pojacati CV i naci si posao tu, ali na nisam uspjela niti trecinu projekta izvesti.
Suocena sam sa surovom istinom da s novim bebama tek necu moci nista. Kada istekne porodiljno, sto onda? On nece natrag, a ja s troje djece...

[sirius]

Radi danima od 12-20.30, uz sat puta tamo i natrag. Jest, posve sam se zakopala u kucu i nije da ne uzivam u djetetu, zaista sam zeljela djecu. Sada, kako se dogodilo da sam ponovo trudna, i to s 2, postavlja se pitanje mogu li uopce ikada natrag na svoj posao, jer za supruga povratak nije opcija. Dogovor prvotni je bio da cu raditi na clancima, prijedlogu projekta za postdoktorski (humanisticke zn.) koji su u De zaista super, racunajuci time mozda pojacati CV i naci si posao tu, ali na nisam uspjela niti trecinu projekta izvesti.
Suocena sam sa surovom istinom da s novim bebama tek necu moci nista. Kada istekne porodiljno, sto onda? On nece natrag, a ja s troje djece...

Surova istina je da sa troje male djece ne bi jedno vrijeme mogla nista ni na Balkanu. Samo sto bi tada vjerojatno brinula kako ces uopce prehraniti troje djece uz muzev posao i svoju profesorsku placu.

[sirius]

Plus, pitanje je kako ce trudnoca uopce proci i sve nakon poroda. Previse je tu nepoznanica da bi se uopce mogli raditi tako veliki planovi.

[sirius]

Zapravo ti zalis za svojim drustvenim zivotom koji si imala uz posao. Sad ste u novoj sredini, a ti vezana za kucu. Moj prijedlog je da pokusas naci novi krug ljudi s kojima ces imati zajednicke interese. Iako to nece biti isto kao na Balkanu jer je mentalitet drugaciji.
Bilo bi super da pocnes nesto raditi u struci barem nekoliko sati u tjednu, cisto da budes medu ljudima.

[Angie75]

Zapravo ti zalis za svojim drustvenim zivotom koji si imala uz posao. Sad ste u novoj sredini, a ti vezana za kucu. Moj prijedlog je da pokusas naci novi krug ljudi s kojima ces imati zajednicke interese. Iako to nece biti isto kao na Balkanu jer je mentalitet drugaciji.
Bilo bi super da pocnes nesto raditi u struci barem nekoliko sati u tjednu, cisto da budes medu ljudima.

Slažem se s ovim, ako ne postoji jezična barijera.

[Jelena]

Zapravo ti zalis za svojim drustvenim zivotom koji si imala uz posao. Sad ste u novoj sredini, a ti vezana za kucu. Moj prijedlog je da pokusas naci novi krug ljudi s kojima ces imati zajednicke interese. Iako to nece biti isto kao na Balkanu jer je mentalitet drugaciji.
Bilo bi super da pocnes nesto raditi u struci barem nekoliko sati u tjednu, cisto da budes medu ljudima.

Ja sam shvatila da je ona na Balkanu i da opet radi na fakultetu.

[sirius]

Ja sam shvatila da je ona na Balkanu i da opet radi na fakultetu.

Da, ali pretpostavila sam da je za vrijeme porodiljnog bila u De s bebom i muzem. I shvatila da je izolirana i sama vecinu dana.

[Dianula]

Ja sam shvatila da je ona na Balkanu i da opet radi na fakultetu.

Vratila sam se nakon porodiljnog na posao sama s prvim djetetom i trosila lovu na avionske karte za De kad god sam mogla, a sada opet idem na posao nakon godisnjeg ali trudna. Dakle slijedi malo rada i opet porodiljno, opet u De. Posvetit cu se djeci, to mi nije tesko, ali sto nakon svega toga ne znam. Seliti se nisam htjela, jedina opcija je bila probati naci postdoc za svoje projekte, da si kupim vrijeme i, kako sam rekla, poboljsam CV ne bih li ovdje nasla posao. Nisam uspjela, a nisam spremna odreci se svoga posla. Prva mi je briga naravno, da se trudnoca iznese zdravo, ali ja ne mogu zaboraviti sebe i svoj zivot prije ovoga, kao da me netko raspolovio. Vratiti se dolje ni nakon drugog porodiljnog necu moci sama.

Ovo mozda i niie bio post za ovaj forum, nego za neki gdje se dijeli psiholoska pomoc. Ispricavam se svima, nadala sam se nekim slicnim iskustvima. Zahvalna sam na podrsci.

[sirius]

Vratila sam se nakon porodiljnog na posao sama s prvim djetetom i trosila lovu na avionske karte za De kad god sam mogla, a sada opet idem na posao nakon godisnjeg ali trudna. Dakle slijedi malo rada i opet porodiljno, opet u De. Posvetit cu se djeci, to mi nije tesko, ali sto nakon svega toga ne znam. Seliti se nisam htjela, jedina opcija je bila probati naci postdoc za svoje projekte, da si kupim vrijeme i, kako sam rekla, poboljsam CV ne bih li ovdje nasla posao. Nisam uspjela, a nisam spremna odreci se svoga posla. Prva mi je briga naravno, da se trudnoca iznese zdravo, ali ja ne mogu zaboraviti sebe i svoj zivot prije ovoga, kao da me netko raspolovio. Vratiti se dolje ni nakon drugog porodiljnog necu moci sama.

Ovo mozda i niie bio post za ovaj forum, nego za neki gdje se dijeli psiholoska pomoc. Ispricavam se svima, nadala sam se nekim slicnim iskustvima. Zahvalna sam na podrsci.

Ma tvoja prica je za roditeljski forum. Mnogi se nadu u takvoj situaciji. Probaj malo prekopati po starim postovima. Budes vidjela da je puni majki u slicnim dilemama u nekom trenutku svog majcinstva.

[Jadranka]

Vratila sam se nakon porodiljnog na posao sama s prvim djetetom i trosila lovu na avionske karte za De kad god sam mogla, a sada opet idem na posao nakon godisnjeg ali trudna. Dakle slijedi malo rada i opet porodiljno, opet u De. Posvetit cu se djeci, to mi nije tesko, ali sto nakon svega toga ne znam. Seliti se nisam htjela, jedina opcija je bila probati naci postdoc za svoje projekte, da si kupim vrijeme i, kako sam rekla, poboljsam CV ne bih li ovdje nasla posao. Nisam uspjela, a nisam spremna odreci se svoga posla. Prva mi je briga naravno, da se trudnoca iznese zdravo, ali ja ne mogu zaboraviti sebe i svoj zivot prije ovoga, kao da me netko raspolovio. Vratiti se dolje ni nakon drugog porodiljnog necu moci sama.

Ovo mozda i niie bio post za ovaj forum, nego za neki gdje se dijeli psiholoska pomoc. Ispricavam se svima, nadala sam se nekim slicnim iskustvima. Zahvalna sam na podrsci.

Nemoj odustajat. Bar opcija za post-docove ima puno. Ako ti je problem sad pisat neki svoj projekt, mozes sredinom porodiljnog pocet trazit post-doc u De. (Ako se ne vratis dotad).

Nije sad bas to toliki problem imat djecu i znanstveno-nastavnu karijeru. Niti te djeca (osim na porodiljnom) toliko usporavaju. I ja radim na faksu s troje djece, a i vecina kolegica ima djecu, i vise-manje svi napreduju unutar rokova. Sad ti je tesko - al sjest ce to sve na svoje mjesto. Drzi se!

[Jelena]

Nemoj odustajat. Bar opcija za post-docove ima puno. Ako ti je problem sad pisat neki svoj projekt, mozes sredinom porodiljnog pocet trazit post-doc u De. (Ako se ne vratis dotad).

Nije sad bas to toliki problem imat djecu i znanstveno-nastavnu karijeru. Niti te djeca (osim na porodiljnom) toliko usporavaju. I ja radim na faksu s troje djece, a i vecina kolegica ima djecu, i vise-manje svi napreduju unutar rokova. Sad ti je tesko - al sjest ce to sve na svoje mjesto. Drzi se!

Jadro, nisam sigurna da u humanistickim ima puno opcija za postdoc u Njemackoj. Mozda se nesto promijenilo zadnjih godina. Prije dvadesetak godina su recimo za doktorande u tehnickim znanostima radna mjesta bila na puno radno vrijeme, za prirodne na pola radnog vremena (bolje reći za pola plaće i staža), a humanisti nisu nikakvu plaću dobivali. Prirodni su se prije 10tak godina izborili za puna radna mjesta. Ne znam kako je sada za humaniste, možda je zbilja bolje zahvaljujući AI eri. Mozda bi kakva stipendija pomogla, al stipendije su po meni legalni rad na crno. Imas plaću, nitko ti nista ne uplacuje u mirovinsko ili za staž. Nešto više novca se dobije na bračno stanje i djecu, ali i dalje nema doprinosa, ni zdravsrvenog, ako si sam ne plaćaš. Zato mislim da se u njezinim godinama bolje drzati nasih fakulteta.

[spajalica]

Ako ide na postdoc a zaposlena je na nekoj znanstvenoj instituciji u RH tad ima pravo uz stipendiju i na svoju punu placu.
Sto se tice postdoca u humanistickim znanostima i to ovisi koje je polje. No da je teže naci postdoc je.

[Beti3]

Mislis da tebi prvenstveno treba psiholoska pomoć? Prvenstveno ti treba logistika. Kako imas rijeseno zdravstveno osiguranje? Imas li pomoć za cuvanje starijeg djeteta ako budes morala mirovati u ovoj trudnoci?
U ovom casu tvoga zivota, morat ces karijeru i sebe staviti na drugo mjesto i pomiriti se s time. Čak uživati u tome da bi svi vi bili zadovoljni. Kao da je neki problem par godina ne raditi nista drugo nego se posvetiti svojoj djeci. Ja jesam.

[littlemom]

Kakva si s prodajom znanja izvan sveučilišnih krugova? Doba je interneta, online ekonomije, ljudi su željni znanja. Imaš puno prednosti tog tipa rada u ovoj mamećoj kombinaciji. Ako ništa, barem te može ispunjavati kao hobi.
Sve ostalo, dijete traži puni fokus i nije realno to mu pružiti istodobno ako fokus dijeliš još negdje. Još kada uz to nemaš podržavajuću okolinu, a ti ju kako si i napisala, nemaš, onda zapravo odluka koju trebaš donijeti najteži dio ima u prihvaćanju činjenica. Ostalo ti je lagano. Biraš između nečega što svako ljudsko biće mora jer ne ide jedno s drugim, a zapravo si već i odabrala - svoje dijete (djecu).
Ja bih tako isto odabrala jer mi je to prirodno i normalno da je dijete na prvom mjestu.
Druga je tema da si možda trebala ostati na prvom djetetu...ovako je tako kako jeste.
Gledaj na sve kao izazov: kako da i dalje barem djelomično radim ono što volim, a da mi radi toga ne trpi moje majčinstvo...mislim da je to pravo pitanje.
Smišljaj (već si krenula), slaži si zadatke, počisti si rutinu i daj pokušaj ipak nekoga aktivirati za pomoć kakogod si na kraju odlučila.
U suštini je tvoja priča lijepa priča. Mnogi bi puno dali za istu. Imaš sve: obrazovanje, obitelj, posao koji voliš. To je predivno! I unatoč kaosu i umoru koje roditeljstvo (pogotovo najranije) SVIMA! nosi sa sobom, nikada to nemoj zaboraviti! Jer, znaš li što? Proći će

[littlemom]

Mislim da si malo pobrkala prioritete.
Skolovanje i posao imaju svrhu da nam osiguraju financije za brigu o sebi i obitelji , obitelji ( partner i djeca) koju smo izabrali imati.
Ako netko pri tome ima i karijeru, voli svoj posao, posao ga ispunjava -super.
Nije karijera /posao svrha samoj sebi ili zadovoljenju naseg ega, to je kod zrelih ljudi alat za sigurnost obitelji i unutarnje
zadovoljstvo.
U nekom trenutku, dok su djeca mala, fokus bude na njima. Brzo to prode, i kad se stvari sloze ( ako bude srece da nema dodatnih zahtjeva) ima se opet vremena i energije za nastavak karijere.
Pretpostavljam da je suprug zeli ici u inozemstvo da obitelj ima bolje financije i bolje mogucnosti. Da mu je to bilo svejedno ostao bi tamo gdje ste i bili , i ocekivao da ti sa svojom karijerom zaradis vecinu novca za obitelj. Jer valjda se ocekuje da netko sa boljim obrazovanjem puno bolje zaraduje.

"Nije karijera /posao svrha samoj sebi ili zadovoljenju naseg ega, to je kod zrelih ljudi alat za sigurnost obitelji i unutarnje
zadovoljstvo."

Pa baš i ne...Karijera je razvoj posla. Sve ono što nadilazi "alat za sigurnost obitelji" i proteže se na doprinos društvu, struci ili znanosti. Posebno u ovom njenom slučaju. Ima poziv i potrebu dati doprinos znanosti. To i jeste ujedno njeno unutarnje zadovoljstvo i isto to i jeste njen ego kao uloga na ovom svijetu. Sasvim prirodno i normalno. I također nije pravilo dobre zarade. Više je pravilo velikog troška ulaganja u sebe i projekte. Zarada ide tek kada se to prepozna, ako se prepozna. Tu i jeste njoj sve jako škakljivo, jer je rizik veliki.

[littlemom]

Mislis da tebi prvenstveno treba psiholoska pomoć? Prvenstveno ti treba logistika. Kako imas rijeseno zdravstveno osiguranje? Imas li pomoć za cuvanje starijeg djeteta ako budes morala mirovati u ovoj trudnoci?
U ovom casu tvoga zivota, morat ces karijeru i sebe staviti na drugo mjesto i pomiriti se s time. Čak uživati u tome da bi svi vi bili zadovoljni. Kao da je neki problem par godina ne raditi nista drugo nego se posvetiti svojoj djeci. Ja jesam.

Pa problem jeste ako imaš karijeru, noo....

[ivana s]

Draga Dianula, jasno mi je potpuno kako se osjećas, sama s malim djetetom i trudna a posao takav kakav je, zahtjevan u smislu da nema radnog vremena jer se radi i doma i svakako.
Mogu ti samo reći, iz osobnog iskustva, da je jako teško ali izvedivo. Ništa se neće dogoditi ako si koji mjesec manje aktivna i produktivna, kad se vratiš raditi sve se stigne nadoknaditi. Teže je naravno nego muškim kolegama ali ako voliš to što radiš sve opet dođe na svoje nakon nekog vremena. Jedino što se moraš pomiriti da nema "odmora" od posla čak i na porodiljnom, bar ja sam stalno bila u toku, pisala radove, mentorirala diplomske i sl. s obzirom da je muž odsutan, sama s malom djecom teško da ćeš moći, obavezno nađi pomoć oko čuvanja i kuće. Sjećam se perioda kad sam se vratila s porodiljnog grafit "No sleep won´t kill you" bio moto svako jutro kad sam išla na posao ko zombi.

[sirius]

"Nije karijera /posao svrha samoj sebi ili zadovoljenju naseg ega, to je kod zrelih ljudi alat za sigurnost obitelji i unutarnje
zadovoljstvo."

Pa baš i ne...Karijera je razvoj posla. Sve ono što nadilazi "alat za sigurnost obitelji" i proteže se na doprinos društvu, struci ili znanosti. Posebno u ovom njenom slučaju. Ima poziv i potrebu dati doprinos znanosti. To i jeste ujedno njeno unutarnje zadovoljstvo i isto to i jeste njen ego kao uloga na ovom svijetu. Sasvim prirodno i normalno. I također nije pravilo dobre zarade. Više je pravilo velikog troška ulaganja u sebe i projekte. Zarada ide tek kada se to prepozna, ako se prepozna. Tu i jeste njoj sve jako škakljivo, jer je rizik veliki.

Jasno, samo je onda pitanje sto je prioritet i kad.
Nekako bi obitelj koju smo izabrali trebala biti prva, pogotovo ako nam karijera ( koja traje, a nije na pocetku) ne donosi sigurnost u financijama.
Nas ego, nas intelekt, nas doprinost svijetu i narodu ...ne zanima to sitnu djecu koju smo odabrali imati u njihovoj najranjivijoj dobi.
To sto mi na Balkanu volimo fakultete i nauku , bez da vecinom ikad imamo dovoljno za normalan zivot od toga...to je jedna posebna prica.

[ivana s]

Na ovu temu oko karijere i poimanja iste, ja samo dugo vremena razmišljala da kao i Sirius da služi primarno za osiguravanje egzistenicije. Ali ipak, da mi netko osigura bezbrižnu egzistenciju i da ne trebam uopće raditi sigurno mi to ne bi bila opcija. Rekla bih da su to dva područja života, obitelj i karijera, obitelj je nešto definitivno veće i važnije ali karijera je isto dio koji je potreban da bi se osjećala potpunom i ispunjenom.

[sirius]

Na ovu temu oko karijere i poimanja iste, ja samo dugo vremena razmišljala da kao i Sirius da služi primarno za osiguravanje egzistenicije. Ali ipak, da mi netko osigura bezbrižnu egzistenciju i da ne trebam uopće raditi sigurno mi to ne bi bila opcija. Rekla bih da su to dva područja života, obitelj i karijera, obitelj je nešto definitivno veće i važnije ali karijera je isto dio koji je potreban da bi se osjećala potpunom i ispunjenom.

Meni je jasno sto zelis reci, i ja sam navikla na tu Balkansku definiciju karijere bez kompenzacije u egzistenciji.
Ali po meni je to promaseno ili samo za "umjetnike " ili zene bez obitelji, ili zene koje imaju nekretninu za zivot od roditelja i majke/svekrve koje brinu o djeci .

Zapravo nemam pojma sto bi bila definicija karijere na Balkanu. Znam puno zena u zdravstvu ( obzirom da mi je to struka) koje vode odjele i odraduju radove, predaju na fakultetim uz obitelj ( vecinom sad vec odraslu djecu) i sve to sto cine nazivaju-poslom. Jer uz nauku odraduju hrpu rutine svaki dan.Mozda su mislile da postoji karijera kad su bile jako mlade, ali sad vide da je to posao.

[Vrijeska]

Mislim da rad na fakultetu ima pozitivne strane za organizaciju obiteljskog života.

Sad ćeš odraditi dio nastave i onda na porodiljni. Rodiljni dopust možeš iskoristiti u cijelosti odmah, nadam se da će sve biti u redu s trudnoćom i da ćeš roditi dvije zdrave bebe.

Ja bih sada na tvom mjestu razradila opcije A, B, C ...

Npr. jedna od opcija može biti da i nakon rodiljnog dopusta nastavite živjetu u inozemstvu, nastavu organiziraš u jednom ili dva dana tjedno, ostalo radiš od kuće (mislim da na većini fakulteta nisi obvezan biti tamo od 8 do 16 svaki dan i u dane kada se nema nastava, konzultacije se uglavnom rješavaju mailom ili online jer je tako brže; ako treba u kabinetu, onda ih dogovoriš u dane kad si u ZG). U ta dva dana dok si ti u HR, suprug neka preuzme brigu o djeci, npr. jednu noć će moći sam. Probate jednu godinu tako pa ćeš vidjeti kako vam ide. Trošak putovanja postoji, ali uz low cost avio letove, mislim da s unaprijed kupljenim kartama ne mora biti toliko zahtjevan.

Druga opcija je da suprug možda prijeđe na rad u Austriju, isto je njemačko govorno područje, a tebi bi bilo bliže autom doći u HR (pa čak i povesti pokatkada djecu, barem starije dijete i u HR možda ako imate bake/djedove zamoliti da ga pričuvaju jedna/dva dana dok odrađuješ poslove.


Malo pozitivnog razmišljanja unesi u svoju svakodnevnicu. Stara poslovica kaže - kad se jedna vrata zatvore, otvori se prozor. Tko zna što vas čeka za godinu-dvije. Pojavit će se nove prilike koje sada uopće ne možeš zamisliti (npr. možeš možda pristupiti natječaju za učitelje u hrvatskim školama u inozemstvu (u Njemačkoj ih ima najviše); dok si na toj dvogodišnjoj poziciji, imaš pravo na mirovanje radnog mjesta u HR - barem je tako bilo prije...)


Suludo bi bilo dati otkaz prije rođenja djeteta/djece ili tijekom prodiljnog, a kasnije - pusti da se život malo posloži pa ćete vidjeti kako ćete.


(op. pozitivne strane rada na fakultetu: djeca nisu cijeli dan u vrtiću, može se lakše organizirati čuvanje djece tijekom bolesti, lakše se odrađuju kućni poslovi, kasnije vožnje djece na razne aktivnosti; vođenje brihe oko starijih bolesnih roditelja; negativne: svi se naviknu da si uglavnom "doma" i da možeš obavljati svašta u svako dobra dana ili noći jer eto, "doma si" ... rad od kuće je beskrajni zahtjevan uz troje djece (kod mene i psa), smeta me nered, smeta me sve i to me izluđuje ... noćna bdijenja i rad do ranih jutranjih sati mi sve teže pada ... ja bih sada najradije neki posao, npr. u dućanu, odradi smjenu i zatvori vrata za sobom i ne nosi posao sa sobom ... kod mene je veliki zamor u svemu vezano uz posao, knjige, pisanje, projekte ...)

[mašnica]

Znanstvenik i predavač i odrekla bi se karijere? Nemoj ženo molim te....Ja kad sam rodila prvo nisam imala nikakvu karijeru sve neki kratkotrajni poslovi i danas mi žao zbog toga, ali nije mi žao...bila sam s djetetom 2godine doma i onda se rodilo drugo i počela raditi.... svakako ako si u mogućnosti angažiraj nekoga za pomoć u kući, puno znači. Netko od susjeda/prijatelja jel bi mogli uskočiti nekad s čuvanjem?

[jelena.O]

A znate li bi kakvo je to putovanje svaki tjedan na 2-3 dana u drugu državu, i tko kaže da Dianula sama vozi?, nećak je odustao od vikend putovanja u Hrvatsku i na kraju i skroz se vratio u Zagreb

[Vrijeska]

A znate li bi kakvo je to putovanje svaki tjedan na 2-3 dana u drugu državu, i tko kaže da Dianula sama vozi?, nećak je odustao od vikend putovanja u Hrvatsku i na kraju i skroz se vratio u Zagreb

znam
u EU i nije toliko komplicirano
fizički može biti zamorno, ali ako to vodi do određenog rješenja (npr. odustanka kao tvoj nećak) onda vrijedi probati

[Lili75]

Meni se cini da je upitna uopce odrzivost ovog braka na duge staze (Dianula oprosti na direktnosti, možda sam skroz u krivu) jer mi se cini da suprug nije spreman na nikakve ustupke, da sve ustupke, odricanja i zrtvovanja padaju na tebe vezano uz vaš odnos.

On je odlučio da ce zivjet i radit u DE i bok. Ne zeli se vratit ni pod koju cijenu, imao jedno, dvoje ili troje djece koji zive sami sa suprugom u RH.
Dobro je sirius primjetila nema tu ništa "našeg".

Pa krasno....i jos da zena ostane bez svojih financija u toj nedajBoze situaciji....a nikad ne znaš šta život nosi...Cuvaj ti svoj posao Dianula!

Ivana s je takodjer napisala oba posta koja lajkam.

[Lili75]

Kao da je neki problem par godina ne raditi nista drugo nego se posvetiti svojoj djeci. Ja jesam.

Beti,
Nisi pomislila ako tebi nije bio problem nekoliko godina ne raditi i biti doma, da to ipak moze biti problem nekoj drugoj zeni?

Evo meni bi bio, ne mogu zamislit da budem kucanica duze od onih 12mj koliko u RH zene obicno koriste.

Ja sam vec na porodiljnom "oglupila", ne mogu ni zamislit da sam cijelo vrijeme u baby temama i dugogodisnja kućanica.

Svaka cast onome ko zeli i moze, ali nismo svi isti i to treba uvažiti.

[sirius]

Meni se cini da je upitna uopce odrzivost ovog braka na duge staze (Dianula oprosti na direktnosti, možda sam skroz u krivu) jer mi se cini da suprug nije spreman na nikakve ustupke, da sve ustupke, odricanja i zrtvovanja padaju na tebe vezano uz vaš odnos.

On je odlučio da ce zivjet i radit u DE i bok. Ne zeli se vratit ni pod koju cijenu, imao jedno, dvoje ili troje djece koji zive sami sa suprugom u RH.
Dobro je sirius primjetila nema tu ništa "našeg".

Pa krasno....i jos da zena ostane bez svojih financija u toj nedajBoze situaciji....a nikad ne znaš šta život nosi...Cuvaj ti svoj posao Dianula!

Ivana s je takodjer napisala oba posta koja lajkam.

U prvom postu pise da je dogovor o odlasku u inozemstvo bio zajednicki jer suprug ima bolju priliku za posao, a pretpostavljam u inozemstvu zaraduje puno vise od supruge s karijerom na Balkanu.
Isto tako u prom postu pise da je Dianula takoder odlucila otici van i nastaviti karijeru vani, ali je shvatila da je to uz dijete trenutno tesko jer nema vremena i energije.

Meni osobno je sve to nerealno, sva ta ocekivanja. Ali dok nemas dijete ni ne znas sto ocekivati i kakve ces izazove imati. I dalje stojim da drustvo plasira nerealne ideje da se sve moze. Sto se tice posla vani, a i nastavka karijere...to je isto nerealno. Jer ako ides u novu drzavu vecinom napravis koralk natrag, pa dok stvari sjednu na svoje mjesto, dok jezik krene glatko, dok se snades u novoj okolini ...onda pomalo krene -naprijed.

Koliko citam nije suprug otisao van ganjati karijeru. Otisao je van raditi posao s kojim moze puno bolje uzdrzavati obitelj. Jer ocito su njegova primanja na balkanu i supruzina primanja od karijere bila nedovoljna za zivot.
Rijetko tko zeli otici iz svoje zemlje raditi u nepoznatu drzavu. Vecina to cini da si osigura egzistenciju obitelji. Pa sad mi mozemo raspravljati dalje sto je po listi prioriteta vaznije kad imas obitelj. Egzistencija ili karijera bez egzistencije.

S odlaskom van ili ne , tesko je uci u odnos i dobiti dijete sa 35 godina nakon sto je osoba godinama stavljala sebe i svoje teznje i ideje na prvo mjesto . Ali ne moze se imati sve bez kompromisa i ustupaka. I otvorenisti prema promjenama.

[sirius]

Beti,
Nisi pomislila ako tebi nije bio problem nekoliko godina ne raditi i biti doma, da to ipak moze biti problem nekoj drugoj zeni?

Evo meni bi bio, ne mogu zamislit da budem kucanica duze od onih 12mj koliko u RH zene obicno koriste.

Ja sam vec na porodiljnom "oglupila", ne mogu ni zamislit da sam cijelo vrijeme u baby temama i dugogodisnja kućanica.

Svaka cast onome ko zeli i moze, ali nismo svi isti i to treba uvažiti.

Pa ne moras biti ni 12 mj. Ako imas novaca nades nekog da se brine o djetetu kad napuni 3 mj i odes raditi kao Amerikanke ( koje imaju srece da imaju 3 mj, neke nemaju ni to) . Nije godina dana carobna brojka, to je kurtuloski nametnuto.
Ali cim se moze govoriti da porodiljni otupljuje i da si samo u baby temama, i da je to najveci problem porodiljnog...vrlo je ocito da su oni koji to mogu izuzetni privilegirani u odnosu na ostatak svijeta koji nema tu mogucnost ili one koji imaju neke druge problem pa im djeca trebaju posebnu njegu.

[jelena.O]

znam
u EU i nije toliko komplicirano
fizički može biti zamorno, ali ako to vodi do određenog rješenja (npr. odustanka kao tvoj nećak) onda vrijedi probati

Nije on odustao od posla , nego od bivanja u De i tam raditi, i ovdje radi ponovo u staroj firmi ( istina ne na istom mjestu , i ne na istim odgovornostima), ali posao sličnije konfiguracije kak je radio u De, ali lakše može kombinirati bivanje na poslu, ali za sad nije voditelj, što je bio prije u hr, i nastavio u De

[Beti3]

Beti,
Nisi pomislila ako tebi nije bio problem nekoliko godina ne raditi i biti doma, da to ipak moze biti problem nekoj drugoj zeni?

Evo meni bi bio, ne mogu zamislit da budem kucanica duze od onih 12mj koliko u RH zene obicno koriste.

Ja sam vec na porodiljnom "oglupila", ne mogu ni zamislit da sam cijelo vrijeme u baby temama i dugogodisnja kućanica.

Svaka cast onome ko zeli i moze, ali nismo svi isti i to treba uvažiti.

Ne možes uvijek imati ovce i novce. Netko se nekad mora žrtvovati, na uštrb djece i/ili karijere i/ili braka.
Sve to prođe. Evo ja sada, pod stare dane, uzivam na poslu, pomladila se opet I bas me briga za godine provedene kao nezaposlena. Naputovah se i nauživah slobode.
Ne kažem da je moj način univerzalan, ali mozda otvaracica teme vidi da postoje razni načini za nastavak živora.

[Angie75]

Ne možes uvijek imati ovce i novce. Netko se nekad mora žrtvovati, na uštrb djece i/ili karijere i/ili braka.

Je, ali nije svaka karijera vrijedna toga da ju se nastoji očuvati, a znanstvena i akademska karijera to, barem po mom mišljenju, sigurno jesu, tako da potpuno razumijem pokretačicu teme.

[Beti3]

Razumijem ju i ja, ali troje djece u dvije godine i akademska karijera je poprilicno velik zalogaj, čak i nemoguć.

[sirius]

Je, ali nije svaka karijera vrijedna toga da ju se nastoji očuvati, a znanstvena i akademska karijera to, barem po mom mišljenju, sigurno jesu, tako da potpuno razumijem pokretačicu teme.

Ja razumijem pokretacicu teme, ali cinjenica jest da se pokretacica teme i njezin partner moraju odluciti sto ce zrtvovati dok su djeca mala. To odlucuju ljudi i bez karijere kad ulaze u brak i odlucuju se na djecu.
Cinjenica je da vecina zena stavi pauzu na napredovanje i odraduju rutinske zadatke dok su djeca mala jer nemaju energije, vremena ni mentalnih kapaciteta. Cak i u idealnim okolnostima. Jedine koje znam da su zavrsavali fakultete, radili i stvarali karijeru jesu zene koje su neplanirano ostale trudne u ranim dvadesetima kad su imale hrpu energije i vrlo podrzavajuce partnere s kojim su zivjele na istoj lokaciji. Pa cak su i one napredovanje u struci ostavile za kasene trideste kad su im djeca vec bila gotovo u srednjoj.
Ali kao sto sam vec napisala drustvo nam servira da se moze sve i da se za sve ima vremena . Sto bas nije realno jer ogranicenja uvijek postoje. Dan je samo jedan, svi imamo ogranicene resurse i ogranicenu energiju.

[Lili75]

. Nisam se slagala da idem odmah, iako jesam razmisljala o tome ali preko postdoktorata, to mi je bio sljedeci cilj.
Kako sam ubrzo zatrudnjela, udovoljila sam mu racunajuci da mi je svejedno gdje provodim porodiljno, a za to vrijeme mozemo mozda nastedjeti novaca. Ja sam imala sve samo ne vrijeme za pisanje projekta za postdoc, jer je on radio po 8h na dan plus 2h potrebna za prijevoz.
Kad je zavrsilo porodiljno, vracam se na posao na Fakultet, bez icije pomoci. No niti sam radila na istrazivanju, pripremi za postdoc, niti sam mogla nastavu raditi, stalno sam uzimala neka bolovanja.

Neprestano se svadjam sa suprugom jer sam od jutra do sutra vezana za kucu. Ne znam kako si pomoci, a najvise bih zeljela prihvatiti ovu situaciju jer sad sve i da se odlucim vratiti na staro, ne mogu sama s (vjerojatno) 3 djece. On definitivno nece.

sirius, imamo kompletno drugačije vidjenje njihove privatne obit.situacije, ja kad pročitam sve ovo boldano vidim itekako sebičnost s muževe strane. On nije podrška, on je forsao DE, ona mu udovoljavala, jasno rekao da se on ne vraća (znači nisu mu bitna ni djeca, a još manje njen akademski status), ne može se računat na njegovu pomoć ni emocionalnu, ni fizičku (jer djeca traže svoje) ni psihičku, samo nažalost na financijsku, njemu kao da je novac najbitniji u ovoj priči, svađaju se stalno, žena je samo u kući. Meni ne zvuči situacija nimalo optimistično.

Meni se čak čini da suprug nije visokobrazovan i da mu čak malo "smeta" njena akademska karijera i ovime je namjerno još više potkopava. Moguće i da potpuno griješim, ali ako je istina, onda je time cijela situacija još gora.
Naravno samo njih dvoje znaju pravu situaciju.

Želim im svu sreću i da iznađu rješenje koje će ih oboje zadovoljiti.

[Lili75]

S odlaskom van ili ne , tesko je uci u odnos i dobiti dijete sa 35 godina nakon sto je osoba godinama stavljala sebe i svoje teznje i ideje na prvo mjesto . Ali ne moze se imati sve bez kompromisa i ustupaka. I otvorenisti prema promjenama.

Slažem se potpuno s ovim.

[Lili75]

Ne možes uvijek imati ovce i novce. Netko se nekad mora žrtvovati, na uštrb djece i/ili karijere i/ili braka.
Sve to prođe. Evo ja sada, pod stare dane, uzivam na poslu, pomladila se opet I bas me briga za godine provedene kao nezaposlena. Naputovah se i nauživah slobode.
Ne kažem da je moj način univerzalan, ali mozda otvaracica teme vidi da postoje razni načini za nastavak živora.

Pa ja mislim sama činjenica da je žena majka (pričam o normalnim osobama) već to podrazumijeva odricanje i žrtvu.
Ne razumijem zašto bi se trebalo odreći braka ili posla radi djece???

Djeca su blagoslov, kruna ljubavi, ona upotpunjuju naš život i daju mu smisao, nisu teret (iako je zahtjevno i teško dok su još mali), al također traže angažman oba roditelja (ako pričamo o skladnom braku i dobrim odnosima supružnika), naravno uz iznimku nekih posebnih zanimanja kada muževi ne žive s obitelji, no to je možda 5-10% obitelji. Kod velike većine djeca žive u obitelji zajedno s roditeljima na istoj lokaciji.

ja evo ne bih mogla godinama ne radit, jednostavno ne bih, nedostajalo bi mi radno okruženje, kolege, intelektualni stimulans. Iako bih rado da mogu radila na 4-6h dnevno

Nisu svi poslovi isti, ja kao i Angie smatram da je njena akad.karijera prevažna da je se samo tako zapostavi. Stavit na mirovanje, OK, al cijeli taj dio sebe koji te upotpunjuje kao osobu uklonit iz svog života, e to ne. A da ne govorim koliko je bitna financijska neovisnost žene majke, to valjda ne treba ni spominjat.

[Lili75]

Pa ne moras biti ni 12 mj. Ako imas novaca nades nekog da se brine o djetetu kad napuni 3 mj i odes raditi kao Amerikanke ( koje imaju srece da imaju 3 mj, neke nemaju ni to) . Nije godina dana carobna brojka, to je kurtuloski nametnuto.
Ali cim se moze govoriti da porodiljni otupljuje i da si samo u baby temama, i da je to najveci problem porodiljnog...vrlo je ocito da su oni koji to mogu izuzetni privilegirani u odnosu na ostatak svijeta koji nema tu mogucnost ili one koji imaju neke druge problem pa im djeca trebaju posebnu njegu.

Pa to je ogroman privilegij koji mi imamo ovdje na Blakanu da imamo 12 mj porodiljnog, ovo po nekim EU zemljama (Nizozemska) i USA je nehumano.
Al zašto je ne bih mogla reći da sam tada postala sporokužeća i da mi je mozak malo zakržljao na porodiljnom, kad to zaista jest u mom slučaju. Čak mislim da je to priroda tako uredila i da rade hormoni na svoj način u tom razdoblju.

Iako sam ja imala super porodiljne jer sam imala svoje mame frendice s kojima sam svakodnevno išla u višesatne šetnje s bebama i družila se.

Evo kad smo imali rad od doma u koroni, tad sam definitivno shvatila da ja nisam tip osobe koja može provodit više od pola dana doma kući i stalno nešto po stanu radit, sve vidim perem, čistim, kuham, spremam, nema krajaaa... ovako izađem nema me, vratim se pa se onda primim i dapače tad budem puno produktivnija i brža.

[sirius]

sirius, imamo kompletno drugačije vidjenje njihove privatne obit.situacije, ja kad pročitam sve ovo boldano vidim itekako sebičnost s muževe strane. On nije podrška, on je forsao DE, ona mu udovoljavala, jasno rekao da se on ne vraća (znači nisu mu bitna ni djeca, a još manje njen akademski status), ne može se računat na njegovu pomoć ni emocionalnu, ni fizičku (jer djeca traže svoje) ni psihičku, samo nažalost na financijsku, njemu kao da je novac najbitniji u ovoj priči, svađaju se stalno, žena je samo u kući. Meni ne zvuči situacija nimalo optimistično.

Meni se čak čini da suprug nije visokobrazovan i da mu čak malo "smeta" njena akademska karijera i ovime je namjerno još više potkopava. Moguće i da potpuno griješim, ali ako je istina, onda je time cijela situacija još gora.
Naravno samo njih dvoje znaju pravu situaciju.

Želim im svu sreću i da iznađu rješenje koje će ih oboje zadovoljiti.

Uopce ne vidim njihivu obiteljsku situaciju jer nema podataka. Vidim samo cinjenicu da je zena planirala raditi radove na porodiljnom , ali nije imala vremena jer je muz radio nirmalno radno vrijeme. Radio pretpostavljam za egzistenciju . Jer da je njezino primanje bilo dovoljno na Balkanu mogli su ostati na Balkanu pa da otac brine o djetetu dok majka napreduje u karijeri? Mislim,to je njihova stvar. Valjda su o tome pricali prije braka i djece? Ali mozda je ideja u glavi izgledala prilicno drugacije od stvarnosti.