A s ovim postavkama da je vrijeme u parku nekvalitetno vrijeme jer nije jedan na jedan - ne slažem se.
Printable View
A s ovim postavkama da je vrijeme u parku nekvalitetno vrijeme jer nije jedan na jedan - ne slažem se.
Stvarno mi je koncentracija nikakva, nemam ni živaca čitati sve (opet, pa se izvlačim na manjak vremena:)) ali u svezi glede kvalitetnog vremena....ja sam se prestala zamarati s tim onog trena kad sam shvatila da se ja ne mogu ni kvalitetno popišati sama u wc-u. Nama je kvalitetno vrijeme kad se nitko ne svađa, ne tuče, kad nitko nije kreten, budala i sl, kad, nema čupanja..i tako to. Ja sad recimo pijem kavu sama samcata, dvoje starijih su u školi a dvoje mlađih spavaju i iskreno se nadam da će kvalitetno spavati još najmanje sat vremena.
:lool:Citiraj:
Trina prvotno napisa
ina, vrijeme u parku je definitivno nekvalitetno vrijeme :mrgreen: :mrzi_parkove:
meni se isto sviđa post od bodulice.
ma svi smo mi disfunkcionalni na neki način.
i to se odražava i na odgoj, naravno.
neko se ubija bespotrebno radi djece, nego se ubija još bespotrebnije radi npr čiste kuće :-o
ima onih koji suše veš s točno poredanim bojama štipaljki, recimo :D
onda bolje biti iscrpljen od djece, nego iscrpljen od čišćenja.
moja boljka je panika od zdravlja.
što isto nikako nije dobro, jer, makar se svjesno trudim, sigurno podsvjesno prenosim na njih strah.
ili strah od buba.
moja m, kad je bila mala, pauke je bez problema hvatala rukama. a sad viče fuuuuuuj.
i tako. ima toga još :mrgreen:
zbog cega?
da li je i vrijeme u parku s djetetom od 2g takodjer nekvalitetno?
ili je kvalitetno jer smo tada u interakciji s njime?
ili sa sestogodisnjakinjom kad se s njom rolas ili igras lovice ili imas bilo kakvu interakciju i sudjelujes u igri?
da li to znaci ako smo svi doma i svako se bavi svojim poslom da provodimo nekvalitetno vrijeme? ili ako uz pranje sudja imam i interakciju s drugim ukucanima, to nije nekvalitetno vrijeme?
a sta je onda vrijeme MMa koji ne moze raditi 2 stvari odjednom, pa kad je za kompom ni ne cuje da mu se obracamo. ili ako je u kuhinji. ili svira gitaru.
prema tome, on ako nema odnos 1 na 1, nema kvalitetno vrijeme?
jesam zafilozofirala, rekla bi rano ujutro, al sam budna vise od 3h :mrgreen:
nekvalitetno je jer cvijeta, ko i ja, mrzi parkove :lol:
leonisa, vrijeme u parku je "nekvalitetno" provedeno vrijeme (mene kao roditelja) s djetetom, kad dođem u park s frendicom, djeca se igraju, a mi u miru klaframo. U principu u to vrijeme se ni sekundu ne bavim s djetetom.
Ako dođemo mali i ja sami u park i zabavljamo se zajedno, onda je "kvalitetno".
Meni je i jedno i drugo pod navodnicima, jer smatram da ih ne možemo odvojiti - za odgoj je potrebno puno vremena s djetetom i "kvalitetnog" i "nekvalitetnog".
ja bih samo potpisala sve Anemonine postove :) ako smijem
Uh, 7000 post kod mene - toliko o "kvalitetnom" vremenu na poslu. Jesam rekla da ne vjerujem u kvalitetno?:mrgreen:
slazem se.Citiraj:
Anemona prvotno napisa
Sinoc prije spavanja mi je palo napamet kako si napisala da su te ostavljali samu s pet godina i bilo mi je cudno kad sam to procitala... al onda sam se sjetila da su i mene ostavljali. Mozda ne sa pet, ali sa sedam definitivno... i bilo me isto tako uzasno strah. Mislim da bi lezala na kaucu sto sam mirnije mogla da me nitko ne cuje i ne vidi sve dok dida ne bi dosao i donio mi rucak (a to je mozda bilo i par sati nakon sto su svi otisli). A mislim da nikad nikome i nisam rekla koliko me strah - valjda me bilo sram toga straha sto li... Sve je moguce da cu i ja odgojem lijecit ostavljeno dijete u sebi :)Citiraj:
mayato prvotno napisa
:lol:Citiraj:
Anemona prvotno napisa
sa sedam sam isla u skolu sasvim mi je bilo normalno biti doma sama. :drugavremena:
bila sam i godinu prije.
:generacijakljucicaokovrata:
mayato, grozno mi je to i procitati, kamoli prozivjeti :(
Ne preko dana ljudi, moja mama je otišla u noćni provod, meni sa 5 god. "objasnila" da ću tu noć biti sama, da budem dobra, bla, bla...ja se probudilab usred noći, zaboravila sve dogovore, stala na prozor 3.kata i udri u viku...došla 2 policajca, nagovarali me malo da siđem i na kraju razvalili vrata od stana...eh, dan-danas me srce boli zbog toga (ne zbog razvaljenih vrata, nego slike male djevojčice od 5 godina kako ui rozom baby-doll-u stoji na prozoru zgrade suda, moja mama je radila kao sudac8-), i viče iz petnih žila kako će se baciti)
ajme mayato :love2:
bila sam i ja ta generacija, al me svejedno bilo strah... drugacije dijete :) a ne mogu ni zamisliti koliko bi me strah bilo da sam po noci ostala sama :oCitiraj:
leonisa prvotno napisa
cure, kako da dodem do ovih vasih veselih avatara?
mayato, žao mi je.:love2:
Po meni vrijeme u parku nije nekvalitetno jer nisam dijete dovela u park tako da ja mogu zujat nego je to dijete samo tražilo. Kao i kad traži da se rola po ulici (koja je srečom slijepa) a ja sjednem kod susjede u dvorište, pijemo kavu, nadgledamo ga i bodrimo kako mu super ide. Jel bi bilo kvalitetnije da trčkaram za njim?
On ima skoro 5 godina, ne zanima njega više slaganje kockica a ni igranje s autićima, pogotovo sad kad je lijepo vrijeme, dijete želi van, ima u ulici svoju ekipu, igra se s dečkima... Pa to mu je 5 puta zanimljivije nego loptat se s mamom koja ima 2 lijeve noge i ne zna zabit gol. Još uz to nis malog bracu u mei tai pa je i spora ko puž.
Pa onda navečer, kad mali braco zaspi, nas dvoje zasjednemo pred TV, zagrlimo se, mazimo, ljubakamo, pogledamo crtić... Ni to nisam ja nametnula, to je ono što njemu paše. I zato smatram da je kvalitetno.
Mayato, suosječam...nisam bila baš u takvoj situaciji ali sam jaaako puno vremena provodila sama jer smo mama i ja živjele same a ona je radila do kasno navečer pa je nerijetko prošao dan a da se uopče nismo vidjele...
I razumijem te, i ja zbog toga imam potrebu stalno biti uz djecu, iako znam da je ona radila sve to zbog mene, od nečeg smo morale živjet, ipak mi fali da imam neke uspomene na djetinjstvo vezano uz mamu. Ako več nemam uz tatu jer su rastavljeni.
Meni je baš čudno da nitko u ovih 9 stranica nije napisao "ja sam u biti manje-više roditelj kakvi su bili moji roditelji" (ili sam to preskočila, priznajem, nisam mogla baš sve upratit).
Evo, ja jesam. Ti detalji sa dudama i duljinom staža dojenja mi se više čine vezani za duh vremena, životne prilike i trenutne preferencije. Ali ono što je zbilja bitno, kao način na koji se jedni prema drugima ophodimo (ono što Juul zove čuvanje integriteta, svog i poštivanje tuđeg), nježnost, pravila, vrijednosti koje želim svoje dijete naučiti, to je, uz neke manje izmjene, uglavnom kako su i oni radili. Pošto smo, je li, moja sestra i ja tako super ispale :aparatic:
Nisam to napisala i ne mogu. Do nedavno bih napisala da to želim, ali danas sve više preispitujem njihov odgoj i odnos prema meni i pronalazim sve više mana koje nikako ne želim ponoviti.Citiraj:
tangerina prvotno napisa
Samo znam da želim odgojiti i postaviti na noge sretno, zdravo, zadovoljno dijete koje poštuje sebe i druge, a kako to napraviti, još uvijek tražim formulu.
npr upiši u google lgtb i klikni na slike. Ili možda da nađeš neki zgodan lgtb forum i mazneš nekom avatar.Citiraj:
seni prvotno napisa
mayato :love2:
tangerina, imaš pravo.
onog trena kad sam svom dvogodišnjem djetetu rekla: stavi jastuk pod guzu da se ne prehladiš sa zgražanjem sam shvatila da sam ista moja mama. :lol:
u švicarskoj djeca sa 5 godina idu sami u vrtić - tako sam išla i ja. išlo je i moje dijete dok smo tamo živjeli. vrtići su kvartovski i uvijek ipak ide više djece, ali roditelji nas nisu smjeli pratiti.
MM je išao u HR sam u vrtić prije nekih 30 godina i sam doma. :ključ oko vrata:
Mayato, koma. Ali, znaj da si zbog toga, čisto zbog razloga prirodne ravnoteže (tako su nam neki psiholozi na jednoj radionici objasnili s klatnom - ako je bilo napeto u jednu stranu, za doći u sredinu mora se jako zanjihati u suprotnu) stvarno u opasnosti da ti završiš u helikopter parentingu. Probaj si to osvijestiti. Ali ne na način da sad još "ajme... zar sam helikopter parent" i je li mi sad zbog toga dijete bespovratno upropašteno... da ti to bude još dodatni pritisak. Ako ikako možeš, of kors.
Nastavno na to, na temu kakvi smo roditelji - često smo i slični, a bogme, kao i na primjeru gore, upravo suprotni od onoga što nam je smetalo kod naših staraca. Kakve će to rezultate polučiti, i hoće li, uvjetno rečeno, netko tko želi i odgaja da mu dijete bude slobodnomislilac imat kćer koja će radit kao revizor jer će joj alternative bit too much i želi nešto baš drugačije od svojih staraca, hoće li netko kome religija nije bliska imat sina koji će baš zagrist u religiju - možda je moguće.
Opet dolazimo do Sv. Graala sredine.
nisu smjeli? Zašto?Citiraj:
mama courage prvotno napisa
Ja nastojim ispraviti u odgoju svog djeteta ono što me smetalo kod mojih roditelja. Bilo je i dobrih stvari, ali naravno, nekad osjetim da mi pobjegne ono protiv čega se borim.
Ali ja ne odgajam svoju djecu kao što je moja mama mene. Jer ona je uvijek išla linijom manjeg otpora, ona je uvijek bila onaj tip koji živi od danas do sutra i nada se da će problem sam nestati. A ja sam to uvijek debelo iskorištavala pa kad bi prešla granicu dobila bi batina. I to kakvih batina..
Tako da ja stvarno mogu reči da radim skroz suprotno.
Prehlade i propusi su doslovno kulturološka stvar (vjerojatno za područje cijele ex Juge). Svaka kultura, svoja brija. Kao što je Amerima brija - zubi. Itd. Samo si toga svjestan tek kad promijeniš kulturu.Citiraj:
mama courage prvotno napisa
A i te stvari da smo radili ko naši starci - pa nije to the greatest užas of all, ne može biti da je baš sve krivo - oprostimo si koji "slip". Zašto mora uvijek bit totalna reinvencija.
ne znam je li je običaj ili zakon (pretpostavljam zakon), ali djecu se smije prvih mjesec dana voditi u vrtić, zatim moraju ići sami. da se nauče odgovornosti, prelaska ulice i sl. no treba znati da se ipak radi o kvartovskim vrtićima, da su u pitanje uglavnom 2-3 ceste (uglavnom one u kojima se mora voziti 30km/h), da djeca oko sebe imaju svijetleću trakicu i da ih ide više u isto vrijeme iz raznih kuća i da je to ipak prilično disciplinirana švicarska.Citiraj:
pomikaki prvotno napisa
ja sam čak morala prolaziti kroz mali želj. kolodvor tj. podvožnjak dok sam bila dijete.
ali se bome nauče paziti na ulici. moja je s 5 bolje na to pazila, nego što to čini sada (u nekim trenucima). baš joj je ušlo u krv da gleda na ulicu čim ju odluči prelaziti i da se smiri dok prelazi cestu. a vidim i da je njoj puno značilo.
a bome i meni kad su bile one zime sa minus nekoliko stupnjeva :mrgreen:
Nisam mislila na te potkošulje, hodanje bos i slično, mislila sam baš na temeljne odgojne vrijednosti.
Logično mi je ako netko vidi da su mu roditelji radili poprilično krivo, kao što opisuju Mayato i koksy, da traži i promišlja način kako da uradi bolje sa svojom djecom.
Ali ja kad sam čitala Juula (a samo sam to čitala od ovoga što nabrajate), većina tih stvari vrijedila je za moje djetinjstvo.
A nekad mi se ovdje na forumu čini da su roditelji počeli "odgajati kako treba" tek u zadnjih 10 godina.
Naravno da je logično. Isto kao što i logična ova zamka u koju mogu upasti. A propos da se tek u zadnje vrijeme odgaja kako treba... Ne znam. Po meni nema neke konstante stila "ovo je dijete", "ovo je majka", "ovo je otac", "ovo je društvena zajednica", pa ajmo - ko je to radio najbolje, jesmo li mi ili naši stari ili naše bake ili stari Egipćani. Svaki odgoj je u funkciji tadašnjeg društva, tadašnjih društvenih vrijednosti. Ja ne mogu reći - tad je bilo sve loše. Uopće ne. Mislim da je ovo "odgajamo kako treba tek zadnjih xy godina" ono... iluzija. Uvijek može drugačije, svi se nadamo bolje, kako će biti - vidjet ćemo. Dok ne dođu neki sutrašnji psiholozi i ne ukažu na zamke ovoga danas i ponude nešto novo i kažu - to je the odgoj. Naravno, to će, po meni, vrijediti samo za tu generaciju, onda će sljedeća opet donekle reset.Citiraj:
tangerina prvotno napisa
Mi se možemo uhvatiti koliko hoćemo jedne od funkcionalnosti odgoja - dojenje-spavanje-fizičko kažnjavanje-pregovaranje-stilovi i reći - to je puno bolje. Ali, bojim se da niti to nije tako jednostavno, nego treba sagledati kontekst svega. Zato i ne mislim da je išta od toga the bit.
tangerine, zezala sam se. znam na što misliš i točno ovako sam i ja juulovu knjigu prihvatila, pa za mene ona nije bila ni neko otkriće.Citiraj:
Ali ja kad sam čitala Juula (a samo sam to čitala od ovoga što nabrajate), većina tih stvari vrijedila je za moje djetinjstvo.
tangerina ti si sretna zena.
na zalost, nemaju svi takve roditelje i takva djetinstva.
x. Mislim da sam čitala jednu... i nisam ništa specijalno iz nje izvukla, jer mi je to sve kao ono poznato i zdravorazumsko. Do na neke objektivne stvari i okolnosti koje nisu mogle bit drugačije, ali nemam ono neke Zamjerke roditeljima. U stvari, što sam starija, to ih više razumijem, u stilu one Oliverove.Citiraj:
mama courage prvotno napisa
ja sam bogme nasla felere. greske koje su radili. narocito o samosvjesti i "vidjenju"...
ne kazem da je moj odgoj bio los, pokupila sam pono vrednota iz njega i primjenjujem ga na svoju djecu, no isto tako uocila greske i mane i nedostatke i pokusavam ih ne raditi i ja.
Našla si felere - jel' moguće :). Zezam se. Naći će ih i tebi, ziher. Meni će još više, ziher. Bitno je samo da ih bude u nekoj normalnoj mjeri, uvjerena sam da neće biti ništa s milijun felera u tvom slučaju. Vezano za samosvijest - i to je kulturološko-povijesni uvjetovano. LJudi se (naša generacija) još uvijek, generalno, boje "speak up". Nas su uvijek odgajali "scio me nihil scire", svi, ne doma, nego i na faksu - otpustili bi te tek kad bi ti to dobro utuvili u glavu. Sad je druga krajnost, pa su mladci puni sebe i po reality showima prosipaju svoje mudrolije.... a ovi u školi... spuštaju kriterije za raznorazne testove, da većina prođe (mala aluzija na maturu iz hrv., nemam pojma je li to što traže od djece osnovano ili ne, odn. jesu li kritike osnovane ili nisu). To mi je odmah zazvonilo na Nijemca autora knjige. Nisam imala vremena za dubinska udubljivanja u tu temu.Citiraj:
leonisa prvotno napisa
Evo točno ovako.Citiraj:
leonisa prvotno napisa
I dalje smatram da su bili i ostali odlični roditelji, ali bez obzira na to radili su greške, koje ne želim ponoviti.
Isto tako smatram da je karakter djeteta jako važan. Da sam nekog drugog karaktera, vjerujem da večina grešaka koje su radili uopće ne bi bile problem.
pa postavilo se pitanje o odgoju. ne mogu reci niti da radim cisti c/p niti totalnu kontru. pokusavam, kao i u zivotu, pokupiti ono dobro a ono lose poboljsati ga boljim. takodjer i sama sam vec sad svjesna nekih svojih felera i znam da ce mi ih dijete naci jos 1000 :mrgreen:
I mi smo uvijek bili sami, danju skoro svakodnevno a ponekad noću. I ne mislim da je to nešto strašno i da imam traume od toga, tada je to bilo uobičajeno. Mayato, ti si bila malo većeg samopouzdanja sigurno jer ja bi se sramila zvati ikoga, kamoli sa trećeg kata vikati da ću se baciti. Radije bi propala kroz zemlju. A sjećam se da smo ja i brat imali zanimacije druge vrste, npr sa tri god sam prvi put probala cigarete, koju god starija sam probala alkohol:lol:. To mi je smiješno a da netko od moje djece sad, kad imaju tri puta više godina nego ja onda, proba cugniti Amaro ili Pelinkovac, preispitivala bi se do kraja života di sam pogriješila:mrgreen:.
Ja mislim da ne treba od svega praviti cirkus. Onda su bila druga vremena, sad je sve drugačije. Baš jutros sam krenula otvoriti temu, i napisala sam je pa obrisala, koja se zvala "Traume iz djetinjstva". Baš me zanima, koliko ljudi se oslanja na te tzv traume i peru odgovornost sa sebe, izmišljajući nekakve gluposti koje ih "koče" da napreduju kao ljudi u bilo kojem pogledu jer su za sve krivi mama i tata i njiohv krivi odgoj. Ja ovdje ne pričam o problematičnim obiteljima nego o najobičnijim, prosječnim, sa svim tadašnjim metodama i načinima.
I da, pročitala sam knjigu "Otrovni roditelji", nije me se dojmila (ovo je za one koje na svaku temu imaju preporuku za knjigu)
Trina što obrisa tu temu?
ja bi na nju imala štogoda napisati...