Biti majka danas

[tangerina]

Meni je baš čudno da nitko u ovih 9 stranica nije napisao "ja sam u biti manje-više roditelj kakvi su bili moji roditelji" (ili sam to preskočila, priznajem, nisam mogla baš sve upratit).

Evo, ja jesam. Ti detalji sa dudama i duljinom staža dojenja mi se više čine vezani za duh vremena, životne prilike i trenutne preferencije. Ali ono što je zbilja bitno, kao način na koji se jedni prema drugima ophodimo (ono što Juul zove čuvanje integriteta, svog i poštivanje tuđeg), nježnost, pravila, vrijednosti koje želim svoje dijete naučiti, to je, uz neke manje izmjene, uglavnom kako su i oni radili. Pošto smo, je li, moja sestra i ja tako super ispale

[Anemona]

Meni je baš čudno da nitko u ovih 9 stranica nije napisao "ja sam u biti manje-više roditelj kakvi su bili moji roditelji" (ili sam to preskočila, priznajem, nisam mogla baš sve upratit).

Nisam to napisala i ne mogu. Do nedavno bih napisala da to želim, ali danas sve više preispitujem njihov odgoj i odnos prema meni i pronalazim sve više mana koje nikako ne želim ponoviti.

Samo znam da želim odgojiti i postaviti na noge sretno, zdravo, zadovoljno dijete koje poštuje sebe i druge, a kako to napraviti, još uvijek tražim formulu.

[ina33]

Mayato, koma. Ali, znaj da si zbog toga, čisto zbog razloga prirodne ravnoteže (tako su nam neki psiholozi na jednoj radionici objasnili s klatnom - ako je bilo napeto u jednu stranu, za doći u sredinu mora se jako zanjihati u suprotnu) stvarno u opasnosti da ti završiš u helikopter parentingu. Probaj si to osvijestiti. Ali ne na način da sad još "ajme... zar sam helikopter parent" i je li mi sad zbog toga dijete bespovratno upropašteno... da ti to bude još dodatni pritisak. Ako ikako možeš, of kors.

Nastavno na to, na temu kakvi smo roditelji - često smo i slični, a bogme, kao i na primjeru gore, upravo suprotni od onoga što nam je smetalo kod naših staraca. Kakve će to rezultate polučiti, i hoće li, uvjetno rečeno, netko tko želi i odgaja da mu dijete bude slobodnomislilac imat kćer koja će radit kao revizor jer će joj alternative bit too much i želi nešto baš drugačije od svojih staraca, hoće li netko kome religija nije bliska imat sina koji će baš zagrist u religiju - možda je moguće.

Opet dolazimo do Sv. Graala sredine.

[mayato]

Mayato, koma. Ali, znaj da si zbog toga, čisto zbog razloga prirodne ravnoteže (tako su nam neki psiholozi na jednoj radionici objasnili s klatnom - ako je bilo napeto u jednu stranu, za doći u sredinu mora se jako zanjihati u suprotnu) stvarno u opasnosti da ti završiš u helikopter parentingu. Probaj si to osvijestiti. Ali ne na način da sad još "ajme... zar sam helikopter parent" i je li mi sad zbog toga dijete bespovratno upropašteno... da ti to bude još dodatni pritisak. Ako ikako možeš, of kors.

Nastavno na to, na temu kakvi smo roditelji - često smo i slični, a bogme, kao i na primjeru gore, upravo suprotni od onoga što nam je smetalo kod naših staraca. Kakve će to rezultate polučiti, i hoće li, uvjetno rečeno, netko tko želi i odgaja da mu dijete bude slobodnomislilac imat kćer koja će radit kao revizor jer će joj alternative bit too much i želi nešto baš drugačije od svojih staraca, hoće li netko kome religija nije bliska imat sina koji će baš zagrist u religiju - možda je moguće.

Opet dolazimo do Sv. Graala sredine.

Može neka definicija tog helicopter parentinga?

[ina33]

Može neka definicija tog helicopter parentinga?

Ne znam stručno, a sigurno se može i izguglat, ali, primijenjeno na tvoju situaciju, onda bi ti otišla u drugu krajnost (uvjetno rečeno i na brzinu, meni krajnost, ne znam je li to svima krajnost, nemam kad sad smišljat turbopametne primjere) -tipa da se do škole nijednom ne rastaviš od svog djeteta, da nijednom ne prespava do škole kod nekog drugog, da nijednom ne odeš vani jer "opasnosti vrebaju + što ako se po noći probudi pa se rastuži", da visiš nad njim u parku, u svakom sukobu (da ne doživi traumu kao ti) - to znači helikopter - lebdiš stalno tu negdje u blizini... kao neka topovnjača, just in case, spremna odmah na intervenciju i, juulovski rečeno (valjda), oduzimaš mu kompetencije da se malo-po-malo počne samo nosit sa onim malim životnim izazovićima s kojima se, po dobi, može nositi.

[mayato]

Ne znam stručno, a sigurno se može i izguglat, ali, primijenjeno na tvoju situaciju, onda bi ti otišla u drugu krajnost (uvjetno rečeno i na brzinu, meni krajnost, ne znam je li to svima krajnost, nemam kad sad smišljat turbopametne primjere) -tipa da se do škole nijednom ne rastaviš od svog djeteta, da nijednom ne prespava do škole kod nekog drugog, da nijednom ne odeš vani jer "opasnosti vrebaju + što ako se po noći probudi pa se rastuži", da visiš nad njim u parku, u svakom sukobu (da ne doživi traumu kao ti) - to znači helikopter - lebdiš stalno tu negdje u blizini... kao neka topovnjača, just in case, spremna odmah na intervenciju i, juulovski rečeno (valjda), oduzimaš mu kompetencije da se malo-po-malo počne samo nosit sa onim malim životnim izazovićima s kojima se, po dobi, može nositi.

a ne, brijem da nisam u toj definiciji..MM možda, a on je pak, za razliku od mene, stabilna emocionalna ličnost...
Puštam ja svoje dijete da se razvija, da padne, da kad je u interakciji s drugom djecom gurne i biva odgurnuta bez gungule, suza i neznamčega...
Dovoljno sam radila na sebi, na oprostu, na pročišćenju i osvještenju.
Danas priznajem, puno sam toga popravila u sebi, ljudima oprostila i zamolila ih da i oni oproste meni.
Volim svoju majku, svjesna sam da sve što je učinjeno nije bilo namjerno, ne zamjeram, više ne, jesam prije i to je žderalo mene i naš odnos.
Ali kad se zagledam u sebe vidim da sam uspjela oprostiti. Svašta.
Ne bojim se da ću "gušiti" svoje dijete iz neke svoje bolesne posesivnosti i nadasve, dokazivanja da sam bolja majka nego što je bila moja.
Ja se bojim nekih drugih stvari...da će danas -sutra moje dijete otići krivim putem iz nekog razloga na koji danas možda ja mogu utjecati, a ne znam kako. Ono,da će postati narkoman, alkoholičar, bla, bla, a da će to biti moja greška.

[ina33]

Dovoljno sam radila na sebi, na oprostu, na pročišćenju i osvještenju.
Danas priznajem, puno sam toga popravila u sebi, ljudima oprostila i zamolila ih da i oni oproste meni.

Ovo je, po meni, jako, jako važno. Ogorčen roditelj, bojim se, čini više štete sebi i drugima samo zato jer je takav, od sveg nedojenja, hodalica, smokija, korabice prije blitve, nespavanja u sobi, nenošenja itd. - po meni. Po cijenu da budem laički psiholog, bojim se da je tu još puno ljutnje, probaj to otpustiti (lakše reći, nego napravit, znam to) - tipa "lokanje", tipa "komocija". Čim se izmakneš iz toga, iz razmišljanja u tim terminima, sebe radi, bit će bolje.