Ne govorim za druge, ali meni nije ni na kraj pameti padalo da se kumovi biraju iz "viših" interesa, pa bili ti interesi novac ili položaj. Ili ipak misliš da su "viši interesi" dobrota i ljubav kod kumova? Nadam se da da.
Printable View
Ili na srecu...
Ma pravila su samo slova na papiru. Niko ne zivi po njima. Kao sto niko ne zivi ni po zakonima sto posto. Al opet mislim da bi bilo bolje djecu uciti da sto vise osjete sto je ispravno, a da sto manje nesto rade jer je to pravilo, da preispituju sve i svasta, da sumnjaju u sve. Ja vjerujem da vecina ljudi nosi u sebi onaj Kantov moralni zakon, i da osjecaju sto je dobro, a sto lose. Ne govorim sad tu o mitu (to je jedna upitna kategorija), ali vecina ljudi osjeca da je lose nekoga ubiti, pretuci, silovati, opljackati i bez nekih zapovijedi koje im to kazu.
A sto se tice manjih prijestupa (?) mita, prepisivanja u skoli, izbjegavanja inkasatora, laganja za svoju il tudju korist, tu bih bas rekla da ljudi trebaju donijeti svoje odluke sami, osjetit u sebi (ili razmislit) sto je za njih ono pravo. Sta ja znam, ja sam uvijek mislila da ne treba lagat i da treba bit uvijek iskren, i to mi je bilo kao neko pravilo, cak i kad bi me uvalilo u nevolje, i dalo drugome orudje da me povrijedi. A poslije sam zakljucila da je to glupo pravilo, i da ako cu laganjem zastititi sebe, da je onda ok lagati. Sto je opet neko pravilo... hm... ali nije u potpunosti (sad je kasno da to objasnjavam), a i dosla sam sama do toga, nisam to negdje procitala, vise sam to osjetila. Uf, vidim da je meni vrijeme za spavanje.
Zašto misliš da nitko ne živi po pravilima? Ni po zakonima? Ja baš mislim obratno. Ne svatko, ali dobar dio ljudi da.
Ma to je jedna strana aktivizma, koja mi je sasvim ok. Ne slazem se ni ja ni s blagoslovom, ni vjeronaukom, itd.
Ali ovo drugo, to ne volim. Neprihvacene zapovijedi i slicne napise, to mi je tlaka, tj. cak i smijesno, a o tome sam pricala u postu.
I s ove strane bare, barem u manjim mjestima poput moje pripizdine, nije najzgodnije reci da ne vjerujes. Ono, nece te bas osuditi, izopciti iz zajednice, ali najcesce ce te onako malo blagosloviti, barem. Kao, jado, eto, ne zna bolje. Pa ne vjeruje. I onda izmole neki ocenas za tebe, pred tobom. (Rijec je o lokalnim krscanima; muslimani me do sad nikad nisu pitali nista o bogu, niti komentirali izreceno, na primjer.)
Ne, dobro si me razumjela. :)
Slažem se, kumstvo se treba povjeriti nekome tko ti je blizak srcu, a ne novčaniku. A često je baš ovu potonje posrijedi.
Evo par primjera koje znam i kojima se nisam mogla načuditi: moja kolegica iz škole se udavala, za kuma je izabrala tatinog rođaka koji je jako dobrostojeći. Kolegica na visokom položaju je bila krsna kuma sinu od druge kolegice s nižeg položaja, nisu su si prije toga bile neke bliske frendice. Kumovi troje djece moje prijateljice su redom stranci, za koje je mislila da će djeci nešto pomoći u životu. Naš poznanik s otoka gdje ljetujemo za krsnog kuma sinu uzeo susjeda vlasnika restorana koji se sam nije mogao prestati čuditi tašto su ga zvali.
Sigurno svi znamo za bar po jedan primjer.
Mislim da je ovo bio pogrešno citat, isprike.
A sto se tiče aktivizma, mislim da je u Hrvatskoj neophodan. Držim da to teško mogu razumjeti ljudi kojima dijete ne ide u školu u Hrvatskoj ili oni koji ne moraju dobiti potvrdu od psihijatra da su normalni da bi mogli krenuti na potpomognutu. Jer kod nas je sve obojano purpurnom biskupskom, pa čak i medicinski zakoni. A kud ćeš gore od premijera agnostika/ateista, whatever, koji citira Bibliju iz tjedna u tjedan.
Samo se bilježim s štovanjem.
Temu pratim, nisam još sve postove uspjela pročitati, ali bi mi bilo drago da rasprava zaživi i da i mi "nesakupljači marki" imamo gdje razmjenjivati svoja iskustva.:-)
Ma neophodan je svagdje, ne samo u Hrvatskoj, ako postoji nesto sto treba objasniti, protiv cega se treba boriti, ukazati na probleme, svastanesto.
No u hrvatskim okvirima, a recimo oko vjeronauka i blagoslova u skoli, ili problema s MPO, to nema veze s ateizmom, i ne bi trebalo imati, vec s katolickom crkvom, tj. njezinim mijesanjem i utjecajima na sluzbeno sekularnu drzavu. Nisu sve vjere zastupljene u skolama, niti su protiv MPO.
Ne bih rekla da je to vjerovanje u nešto bolje, nego vjerovanje u viši smisao postojanja.
Ne samo da smo se našli tu na Zemlji slučajno. i da nam se sve događa jer smo se slučajno našli na nekom mjestu u neko vrijeme. To je ono što imaju sve religije, a i većina onih koji pišu na ovoj temi vjeruje u "viši smisao" i " sve ima svrhu i razlog" bez obzira što ne pripadanju ili se ne osjećaju djelom (neke) vjerske zajednice ili religije.
I ja sam tu. Ne vjerujem u Boga, ali niti u neke više smislove, stila "sve ima svoj zašto", mišljenje pozitivno i slično. Meni je i ta "vjera u pozitivno razmišljanje" isto... kosi mi se s "yours in free thought". U nekim trenucima krize, "mantram sama sebi" bit će sve dobro i to je to. Zasad me to dobro služi, ali, općenito, nikako nisam od onih nikad ne reci nikad. Puno mudrosti ima i onoj, koja, po meni, nailazi neku religiju "imaju mudrosti prihvatit itd.". Osim toga, puno vrijednosti ima i u religioznim postavkama nekima, koje su postale opće ljudske vrijednosti (barem ove naše... jesmo mi "zapadna hemisfera")? Ne znam zašto ne vjerujem... u stvari znam, tako me odgajalo. I vjerojatno zato jer sam uvijek tražila kao neku logiku, a kod religiozne priče mi je bilo puno nelogičnosti i ograničenja, uključivo ovo s Adamom i Evom. Ne osjećam da mi išta fali, tj. ne vidim se kao "ne" stvorenje ili stvorenje bez vrijednosti, ali ne moram nužno zamijeniti to nekim drugim setom vjerovanja u nešto drugo, što nije Bog. Mislim da ljudi vjeruju u razne stvari da se lakše nose sa raznim strahovima, a i zato jer ne mogu prihvatiti kaos i slučajnost i nepostojanje neke providnosti koja svim upravlja. U tom smislu se slažem s tangerinom - svijet nije niti pravedan, niti nepravedan, ono... briga ga za nas. Ljude je briga jedne za druge, u to vjerujem. Meni je važno da se ja trudim bit OK osoba i odgajat dijete u takvom orkužju i orkužit se takvima i poticat te vrijednosti. Mislim, sad ovo zvuči ono ja sam tough girl, ali imam i ja puno praznovjerja i slabosti, ali općenito... nisam religiozna, niti vjerujem u tipa majku zemlju, prirodu ili ne znam... nešto drugo, što nosi svoj sustav i ima neku pozadinsku mudrost. Ne znam kuži li se moj stav.
Tj. vjerojatno religija nosi u sebi odgovor o smislu života (Bog je uredio, priroda je uredila). Ja mislim da nekog posebnog smisla, izvan nas samih, baš i nema, a vezano za priordu, vjerujem u njene zakonitosti... ali ne i u neku drajving force s nekim naumom iza toga.
malo o silovanju
Deuteronomy 22:28-29
New International Version (NIV)
28 If a man happens to meet a virgin who is not pledged to be married and rapes her and they are discovered, 29 he shall pay her father fifty shekels[a] of silver. He must marry the young woman, for he has violated her. He can never divorce her as long as he lives.
Vezano za ljepotu obreda... i neku "duhovnost"... ako to ljubav je, ne znam je li u to spada, bila sam na jednom jedinom "ateističkom" sprovodu u životu, barem da se sjećam, i to je bilo nešto predivno.. ljudi su to tako organizirali, ne znam. Baš je bilo vezano za tu osobu, slavu njenog života, govorili su crtice iz života, svirala je pjesma koja je opraštajućima jako značila... meni, kao religioznom "outsideru", bilo je puno manje "formulaičnosti", a više nekako... osobno, ne znam.
Vjerovatno ateistička ceremonija (ma koja bila) ostavlja više prostora kreativnosti.
ina33, ja kuzim tvoj stav, jer ga u potpunosti i sama dijelim
stav 's obe cvrsto na zemlji' :)
Gledala sam jednom jedan kanadsko-frankofonski film, ne znam više kako se zvao, radnja je ta da je jedan sredovječni/stariji čovjek, prosječnog životnog stila (tipa rastavljen, pa x veza, pa malo izgubio vezu s djecom itd., onako, živi hektičnom svakodnevicom) skužio da ima rak. Taj prikaz kako se on oprašta od života, mene je baš nekako jako dirnuo i nekako, glupo mi je reći "učvrstio u ateističkim uvjerenjima", jer je to contradictio in adjecto, ali dao neke odgovore kako bi ja za sebe želila umrijet. U svakom slučaju, dotiče se i eutanazije, a zanimljivo je, i meni dirljivo, kako su ga nekako lijepo ispratili i kako se on lijepo oprostio, odbijajući neku "nadu", ako se to tako može reći, osim sasvim konkretne pomoći - nabavljao morfij od dilera, zamolio med. sestru za eutanaziju. Sve to ide "subr rosa" tj. ilegalno, jer kad pita za pomoć bilo koji "sustav", on ga odbija (ne izravno, ali ono, nečim što on percipira kao frazu) i tretira "formulaično" i apstraktno, a od ljudi različitih "walks of life" i svoje obitelji dobiva konkretnu pomoć i konkretnu ljubav/suosjećanje za patnju bližnjega... i to najčešće tako da neki iskorače iz onoga što im nalaže njihov sustav - medicinski, sustav skrbi itd. Sve to ide s puno humora, svaka tragična nosi sa sobom i komično, a to opraštanje ide tako da se skupe, pojedu večeru i eutanaziraju ga (ilegalno, neko mu iz med. sustava, tipa neka sestra pomogne) i on se sa svima lijepo oprosti. Nekako mi je osjećaj nakon toga baš ostao - ljubav.
Da, pitanje eutanazije je jedno od naslijedjenih problema gdje su vjerske dogme utkane u sekularno zakonodavstvo.
Jasno je naravno da nema nikakvog racionalnog opravdanja zbog cega bi drzava branila punoljetnom svjesnom pojedincu odluku da ne zeli vise zivjeti. Ali vjerske institucije daju sve od sebe da sprijece promjenu zakonodavstva (pod izgovorom izbjegavanja "manipulacija" - isto kao i kod mpo) jer je sadasnje stanje u skladu s njihovim vjerskih uvjerenjima, a kako oni smatraju da su njihova uvjerenja apsolutno tocna nemaju ni najmanje obzira spram suprotnih misljenja jer ih ne smatraju ispravnim.
Zbog ovakvih stvari (uz vjeronauk) i ja smatram da postoji jos uvijek potreba za ateistickim (agnostickim) aktivizmom, jer tesko se pojedincima izboriti protiv inertnog sustava kad sustav cine osobe koje na zalost iskrivljuju sustav i rade u skladu sa svojim osobnim uvjerenjima umjesto u skladu s profesionalnim standardima... Vrlo je tesko pojedincu izdici se iznad osobnih uvjerenja i agilno se zalagati za neke profesionalne vrijednosti ako su te u suprotnosti s njihovim osobnim uvjerenjima, dapace cini mi se da kod nas se sve vise i vise ustupaka radi tom osobnom a protiv profesionalnog ("priziv savjesti" za ginekologe - pa onda postoje cijele zupanije gdje zena ne moze legalno obaviti abortus ili joj se ne daju tocne informacije o njemu, zatim infiltracija religijskog sadrzaja u skolske predmete, izmotavanje Ustavnog suda da se izjasni o ugovorima s Vatikanom, itd)
rekla sam da cu pitati muza da li se osjeca diskriminirano zato sto je ateist, reko je da ne. jedino se osjecao u srednjoj jer je vjeronauk bio ekstra izborni predmet iz kojeg su svi imali 5 pa su si dizali prosjek.
onda sam ga pitala da li bi isao na okupljanja ateista, mitinge, konvencije, druzenja itd. rekao je da mu ne pada na pamet. zasto bi trosio svoje vrijeme na religiju? bilo da se raspravlja o njoj kako je ima ili kako je nema. zasto bi trosio vrijeme na nesto u sta ne vjerujem. zasto bi joj pridodavao bilo kakav znacaj, a i negacijom joj pridajem.
inace ne poznam osobu koja je toliko kriticki i sarkasticno nastrojena prema crkvi i religiji kao on :D
na ovakav nacin ateizam postaje nova religija, antireligija.
http://os-sesvetski-kraljevec.skole....dmetna_nastava
Ovo web stranica naše buduće škole. I vjeronauk kao predmetna nastava, ne izborni predmet :roll:
(teško mi je sudjelovati, ne stignem pratiti :/ )
Kako je problem cijele države, vjernici ne idu na MPO, zabranjeno im je. Ako su pravi katolici.
Ne, nego je moja škola u takvom mjestu gdje nikome tako nešto neće smetati.
Iako nisam pripadnica tog "smjera" - ne vidim problem u propagiranju antireligije... jer (kako je vec diskutirano) u drustvu u kojem se "vjerovanje" apriori definira kao pozitivno postojanje javno izrazenog misljenja (ili cak kampanje) u kojem se tvrdi suprotno je meni osobno dobrodosla pojava...
ne bih se složila, a čak mi je donekle i naivno ovako razmišljati
možda na razini neke uopćene ocjene, ali u praksi se to svodi na vjernik - ateist (jer nemamo prijavljenih svemiraca :mrgreen:)
to što zaista postoji 100 vjernika koji se protive ovim praksama, ne čini ovaj problem problemom države
Debela istina...
Sad sam pogledala kako je u školi moje djece - nema popisa predmeta, ali na popisu udžbenika ravnopravno ima islamski i katolički vjeronauk, kao i ostali izborni predmeti (drugi strani jezik, informatika i slično). U redu je.
Ja nisam imala primjedbu na rad škole u kojoj su mi djeca - tu je sve korektno. Imala sam i imam primjedbu na provlačenje sadržaja katoličkog vjeronauka kroz ostale predmete. To smo rekli već dosta puta na ovom topicu.
Problem je u tome što je školski sustav trom, da nešto sad i uvaže - promjena u npr. udžbenicima bit će vidljiva tek za 3-4 godine jer postoji propis da se udžbenici ne smiju mijenjati prečesto.
Eh, sad, kako bih ja to riješila - ako se izuzimanje vjeronaučnih sadržaja iz općih udžbenika može iskoristiti niz dlaku nakladnicima, možda bi nešto takvo i moglo proći...
Mjesto gdje si ima itekako veze s time hoćeš li biti vjernikili ne i hoćeš li se osjećati "drugačijim" ako to nisi. Ili jesi.
Ne sjećam se da me je itko ikada pitao da li sam vjernik. Niti ja ikoga. Kakve to ima veze. Pa ne ocijenjuju se ljudi po vjeri, boji kože, debljini novčanika, spolu, godinama...naivna ja.
No ja sam do danas vjerovala da su i porezni zakoni pravedni i da ti neće udariti porez za cijelu godinu ako si to nešto prodala krajem ožujka. Ali, hoće. Imala ti ili ne kupoprodajni ugovor. Pa sam gubi vrijeme i živce i novce dokazivanjem.
Vjerovati u nešto, bilo što, je odlika naivnih ljudi. Malo sam bijesna jutros na sustav, na svoju naivnost i vjerovanje. Ionako će ti gotovo sve dokazati da nisi trebala vjerovati. Povratit ću ja svoj optimizam, znam sebe, ali nelogičnost, bahatost i zloba me ponekad dotuku.
S druge strane, da nisam imala, ne bih ni trebala prodavati ni nervirati se. Možda je rješenje u neimanju. Stvari. Ali, i djecu imaš i vjeruješ im...Pa ti poljujaju tu vjeru.
Ne znam. Bilo bi lijepo samo biti i uživati u danom trenutku, bez zapovijedi, bez pravila, bez vjere, učiniti svoju okolinu po svojoj mjeri. Samo većina bi iz toga stvorila anarhiju, pa je vjera u Boga dobra za većinu ljudi na zemlji.
Evolucija još nije učinila dovoljan pomak u ljudima da mogu bez vjere i višeg bića. Da li će ikada?
Ne znam, ne poznajem tvog muža, ali imaš i tipova aktivista-neaktivista, en generel, bez obzira na intimno mišljenje treba li nešto mijenjati (pa nemaju snage ići kontra struje itd.) ili ne. Nema to veze toliko s "antireligijom"... koliko s, kako je ono seni rekla, dijelom i "zonom ugode/ugroze". Prva ja... ne da mi se plivat protiv struje i bit "onaj mali koji će inicirat promjenu jer kad bi svi itd.". Osim ako me baš ne upikne u nešto meni jako važno i ne radi budalu od mene (stila psihosavjetovanje oko MPO-a). Ja ću uvijek gledat, vjerojatno, dok ne dođe situacija kao u onom filmu "Životi drugih", di je situacija da nemaš izbora ne bit aktiovist, koliko me istupanje oko nečeg "košta", u smislu "uloga energije/nervirancije". Nije da je to nešto oko čega se nešto specijalno ponosim - ali, tako je, ja sam zasad takva.
To jest... u biti, lako je radit ono "taj me se konkretni problem ne tiče", ne smeta mi, live and let live, dok te nešto baš ne upikne u onu neku the točku.