ina33 prvotno napisa
I ja sam tu. Ne vjerujem u Boga, ali niti u neke više smislove, stila "sve ima svoj zašto", mišljenje pozitivno i slično. Meni je i ta "vjera u pozitivno razmišljanje" isto... kosi mi se s "yours in free thought". U nekim trenucima krize, "mantram sama sebi" bit će sve dobro i to je to. Zasad me to dobro služi, ali, općenito, nikako nisam od onih nikad ne reci nikad. Puno mudrosti ima i onoj, koja, po meni, nailazi neku religiju "imaju mudrosti prihvatit itd.". 1. Osim toga, puno vrijednosti ima i u religioznim postavkama nekima, koje su postale opće ljudske vrijednosti (barem ove naše... jesmo mi "zapadna hemisfera")? Ne znam zašto ne vjerujem... u stvari znam, tako me odgajalo. I vjerojatno zato jer sam uvijek tražila kao neku logiku, a kod religiozne priče mi je bilo puno nelogičnosti i ograničenja, uključivo ovo s Adamom i Evom. 2. Ne osjećam da mi išta fali, tj. ne vidim se kao "ne" stvorenje ili stvorenje bez vrijednosti, ali ne moram nužno zamijeniti to nekim drugim setom vjerovanja u nešto drugo, što nije Bog. Mislim da ljudi vjeruju u razne stvari da se lakše nose sa raznim strahovima, a i zato jer ne mogu prihvatiti kaos i slučajnost i nepostojanje neke providnosti koja svim upravlja. U tom smislu se slažem s tangerinom - svijet nije niti pravedan, niti nepravedan, ono... briga ga za nas. Ljude je briga jedne za druge, u to vjerujem. Meni je važno da se ja trudim bit OK osoba i odgajat dijete u takvom orkužju i orkužit se takvima i poticat te vrijednosti. Mislim, sad ovo zvuči ono ja sam tough girl, ali imam i ja puno praznovjerja i slabosti, ali općenito... nisam religiozna, niti vjerujem u tipa majku zemlju, prirodu ili ne znam... nešto drugo, što nosi svoj sustav i ima neku pozadinsku mudrost. Ne znam kuži li se moj stav.