Citiraj sillyme prvotno napisa Vidi poruku
U stvari, ja s casnima imam samo "problema" u ulozi predavaca hrvatskog, povijesti ili biologije... Fiziku, kemiju, matematiku i zemljopis mogu predavati mom djetetu bilo kad i bilo kako obucene, pod uvjetom da se drze teme. Ova tri gore navedena su mi problematicna jer ih vjera uci drugacije od znanosti, znaci to su podrucja gdje njihova vjera dolazi u koliziju sa znanoscu i ne vjerujem u njihovu mogucnost da se iz "vjerskog" prebace u "svjetovni" mod misljenja.
Zašto pretpostaviti neprofesionalnost? Većina učitelja ima neki svoj privatni stav o onome što uče, što je normalno jer ako su odstudirali neku struku teško da su mogli NE formirati određen pogled na to čime se bave, no zašto bi nužno bili neprofesionalni kad se od njih očekuje da predaju prema nekom programu i ne "sugeriraju" čitanja koja program ne predviđa u državnoj školi? Ja bih časnoj dala šansu (pod uvjetom da su svi formalni kriteriji zadovoljeni, dakle da ima adekvatno obrazovanje za posao), pa ako bude zloupotrebe položaja u svrhu eventualne vjerske indoktrinacije, onda reagirala - bez a priori pretpostavljanja neprofesionalnosti.

Inače, smatram da je Biblija *kao književni tekst* nedovoljno zastupljena u srednjoškolskom programu književnosti, u usporedbi s antičkom književnošću. I antička i biblijska kultura su kao neka vrsta temelja na kojima je stvorena većina europske civilizacije, no premda je antičkoj književnosti posvećena dobra polovica 1.razreda, te se antička kultura još dodatno podučava kroz klasične jezike (svaka gimnazija ima barem 2 godine latinskog jezika), te većinu godine povijesti DVAPUT (prvi put 5.razredu, drugi put u 1.razredu gimnazije) - za biblijsku kulturu se pak smatra dovoljnim posvetiti tek 2-3 školska sata u kojima se prođe nekoliko ulomaka iz Biblije, što u konačnici ne rezultira dovoljnim znanjem, po mojoj procjeni. Uvijek me fascinira koliko je prostora posvećeno grčkoj tragediji (čitaju se barem 2-3), dok se recimo Knjiga o Jobu koja prikazuje vrlo zanimljivo poimanje svijeta a i kulturološki je relevantna (referencirana u mnogim drugim djelima, umjetnostima i filozofiji) potpuno ignorira. Obrađuje se antička versifikacija poprilično detaljno, no o biblijskoj poeziji, npr. psalmima i njihovim metričkim karakteristima, nema govora. Grčko-rimska mitologija bez problema prolazi pod neko opće znanje koje se očekuje, dok su biblijske epizode često mnogo veća nepoznanica i mnogi humanistički obrazovani ljudi koje poznajem nemaju gotovo nikakav slijed biblijske kulture u glavi (tipa koji bi Mojsija i Davida stavili otprilike na istu kronološku razinu i u otprilike isti društveni kontekst). A opet, biblijska kultura u nekoj povijesno-umjetničkoj perspektivi nije ništa manje relevantna.
Nemojte me krivo shvatiti, ja se ne žalim na njegovanje antičke kulture (dapače, smatram da su te 2-3 tragedije itekako važne), ali mi je uvijek bila misterija kako to da je biblijska književnost svedena na apsolutni minimum, valjda pod nekom predrasudom da je to specifična vjerska kultura i da nema prostora za nju u općem humanističkom obrazovanju.