Mjesto gdje si ima itekako veze s time hoćeš li biti vjernikili ne i hoćeš li se osjećati "drugačijim" ako to nisi. Ili jesi.

Ne sjećam se da me je itko ikada pitao da li sam vjernik. Niti ja ikoga. Kakve to ima veze. Pa ne ocijenjuju se ljudi po vjeri, boji kože, debljini novčanika, spolu, godinama...naivna ja.

No ja sam do danas vjerovala da su i porezni zakoni pravedni i da ti neće udariti porez za cijelu godinu ako si to nešto prodala krajem ožujka. Ali, hoće. Imala ti ili ne kupoprodajni ugovor. Pa sam gubi vrijeme i živce i novce dokazivanjem.

Vjerovati u nešto, bilo što, je odlika naivnih ljudi. Malo sam bijesna jutros na sustav, na svoju naivnost i vjerovanje. Ionako će ti gotovo sve dokazati da nisi trebala vjerovati. Povratit ću ja svoj optimizam, znam sebe, ali nelogičnost, bahatost i zloba me ponekad dotuku.

S druge strane, da nisam imala, ne bih ni trebala prodavati ni nervirati se. Možda je rješenje u neimanju. Stvari. Ali, i djecu imaš i vjeruješ im...Pa ti poljujaju tu vjeru.

Ne znam. Bilo bi lijepo samo biti i uživati u danom trenutku, bez zapovijedi, bez pravila, bez vjere, učiniti svoju okolinu po svojoj mjeri. Samo većina bi iz toga stvorila anarhiju, pa je vjera u Boga dobra za većinu ljudi na zemlji.

Evolucija još nije učinila dovoljan pomak u ljudima da mogu bez vjere i višeg bića. Da li će ikada?