Veliki zagrljaj! Nikad nije bilo da ni nekak bilo.... I uvijek je bilo sudbina kao naša, stvarno nismo sami, ma kako god čija priča završila, na kraju. Bez obzira živili na Jabuci ili u New Yorku.Citiraj:
boogie woogie prvotno napisa
Printable View
Veliki zagrljaj! Nikad nije bilo da ni nekak bilo.... I uvijek je bilo sudbina kao naša, stvarno nismo sami, ma kako god čija priča završila, na kraju. Bez obzira živili na Jabuci ili u New Yorku.Citiraj:
boogie woogie prvotno napisa
Ovo i je iz moje perspektive i moje mišljenje,i žao mi je ako sam uvrijedila one koje još nisu uspjele,ali ja zaista mislim da su djeca u konačnici smisao svega i iskreno nisam za donaciju js,moje mišljenje.U svakom slučaju neka svatko odluči šta želi i kako to ostvariti.Sretno svima od srca.Citiraj:
Kadauna prvotno napisa
Vjerovali ili ne, ima i drugačijih mišljenja i iskustava, poznajem sretne i ostvarene parove, pune ljubavi i topline, ispunjenih života... ma koliko Rode na potpomognutoj šutjele o tome i ma koliko većina tvrdila "nikad neće biti sretni itd., treba ići do zadnje JS, a kad se i ona ispuca, na donacije do 50-te i tek onda možeš reći "učinila sam sve" - moguće je bit sretan i bez djece, moguće je odustati prije "posljednjeg daha". Tj., svatko od nas sam definira što je "posljednji dah". Sretno svima!Citiraj:
sretna 1506 prvotno napisa
Naravno da se sve svodi na unutarnji osjećaj kada je dosta; pravo je pitanje kada je razumno odustati ako vrijeme prolazi a do tog osjećaja ne dolazi. Zato su tu brojke da nam pomognu u odluci. Odnosno, što se naših klinika tiče, nisu. :)
I mislim da je lakše reći "djeca su sve, najveće postignuće i slično" kad je mpo uspio. Ja moram priznati da već dugo želim biti mama, da mi je to isto bio jedan od životnih ciljeva - ali da nismo uspjeli, sigurno bismo si organizirali život i bili sretni time što imamo jedan drugoga. Ne bih se osjećala kao da nisam ništa u životu postigla samo jer nemam dijete...
Inače za kad je dosta, mi smo govorili da idemo, koliko god postupaka trebalo. Srećom godine nas nisu pritiskale, jedino pare zbog privatnika. Da nismo mogli, išli bismo i preko hzzo-a, i stvarno ne znam koliko bi to "koliko god treba" bilo
ne stignem sve čitati, ali zanima me kakve veze ima to što su tebi djeca smisao svega s negativnim stavom prema donaciji? ili si to slučajno napisala jedno do drugoga?Citiraj:
sretna 1506 prvotno napisa
Jel' me netko tražio? :mrgreen:Citiraj:
ina33 prvotno napisa
Cure želim vas nešto pitati, zanima me vaše mišljenje o tome "kad je dosta" s aspekta ženinog zdravlja.
Probati ću pojasniti svojim primjerom. Do prve trudnoće smo teško došli, ali na sreću taman kad su u Petrovoj počeli spominjati pripreme za potpomognutu, ostala sam trudna.
U međuvremenu otkriven mi je Hašimoto i neke druge zdravstvene tegobe da ne navodim po stavkama (ponovno dr. pomalo spominje stimulaciju, pa potpomognutu, sve je to tu negdje "u zraku"), ali moje mišljenje je da na svoje zdravstveno stanje nisam spremna dodatno opteretiti organizam stimulacijom i sličnim situacijama.
Glupo je reči da smatram da nije pošteno prema djetetu koje imam i prema sebi, nekako svjesno uči u taj rizik.
(Ne znam bolje pojasniti, nadam se da ste razumjele.)
Naravno da se radi o jedinom djetetu odmah bih ušla u cijeli proces, ovako mislim da moram reči amen i dosta za svoje tijelo i taj način ostvarivanja roditeljstva.
Da li to ima smisla?
Dakle, moje pitanje je kad je dosta u zdravstvenom smislu?
Anemona, gle ovdje si procitaj malo sta svaka trudnoca znaci za zenino zdravlje http://voices.yahoo.com/too-many-pre...r-6873242.html
A ove hormonske stimulacije..... mislim da cemo znati posljedice za 20ak godina.
Meni je danas beta pala, dakle opet biokemijska, 2x za redom, i evo odmah se veselim sto cu moci roniti s bocama na Maldivima slijedeci tjedan, ici na skijanje ove zime, jahati ponovo.... Naravno da zivot ne prestaje bez djece, drugi dio recenice necu napisat da me neke kolegice ne pojedu ;)
Puse svima, pogotovo ovima realnima, koliko god ostro i grubo zvucale..... zivimo u realnom svijetu, a ne u virtualnom, i to tapsanje po ramenu- ma uspjet ces sigurno, imam dobar osjecaj, ddd, to mi fakat ne treba. imala sam i ja 3 dobra osjecaja (u 3 pokusaja) pa nula bodova.
E, pa to ti fakat mogu reći samo doktori, sveto četvorstvo - tvoj endokrinac, MPO-ovac, opća praksa i, of kors, ti - nema ti to reći niko drugi. Netko će ići dalje unatoč reumatskom artritisu, multipli, a kamoli hashimotu, a netko neće ići dalje zbog psihe ili bilo čega što misli da mu je too much, što osjeća kao too much. Neko neće ići iz straha da mu stimulacije rade loše, meni je na kraju bio totalni nuisance taj spotting koji bi trajao i po 6 mjeseci nakon stimulacije u dobi 40+, ono, nije mi se dalo za šansu od 2-5% spottat 6 mjeseci, cost-benefit mi je rekao moj neki - ma, ciao, đaci, iako neš' ti zdravstvenog problema od spottinga, samo je dosadno - ulošci, gljivice, stalno tamna roba itd. itd., pa hormoni ovi, hormoni oni itd. Za donaciju nisam bila spremna, a posvojenje mi se nije dalo opet teški projekt rovanje, kopanje itd., i onda smo rekli "game over".Citiraj:
Anemona prvotno napisa
Isto tako npr. i za dob - neko se osjeća bolje, neko lošije, sa svojih 40+ npr.
A zakon sječe negdje gdje sječe (oko dobi), oko zdrav. problema nema.
Hoću reći nema zdrav. prepreke vezano za zdrav. probleme, neko se i sa RA i multiplom osjeća OK i dobije bebicu i bude dobro, a nekome se ne da više niti spottat. Sve je OK. Objektivno ti je teško reći, osim možda da ne ide u postupak netko tko se upravo zrači od maligne bolesti i neke takve crno-bijele stvari, kojih je, na sreću, relativno malo.
Hoću ti reći, Anemona, neće ti doktor reći - e, sad je zdravstveno dosta, pa vi, npr. imate Hashimoto itd. Mislim, možda i hoće, nađe se raznih temperamenata i komentara - nemojte zbog štitnjače (meni su rekli, a štitnjača mi zdrava), a nekome i neku ozbiljnijiu dijagnozu neće vidjet kao prepreku.
Ti moraš poslušati cost/benefite i odlučit, sigurno Hashimoto as such nije takav da bi bio ono tipa "e, baš ne smiješ", lupam sad, ne znam baš toliko o Hashimotu i kakav grozan može bit. Malo je toga baš takvog.
Odgovor je u tebi, ista ti je stvar to npr. ko ići ne ići na amnio - možeš poslušati mišljenja o postocima, ali, odlučuješ ti, of kors.
Neki moji frendovi, npr., su rekli da je psiha razlog tj. bilo im je besmisleno, a posvojenje i donacija nije dolazilo u obzir - ono, kakva je to poruka samom sebi svaki mjesec i zašto si to radimo, ajmo bit dobri prema sebi. Nekome je to super smisleno i upravo mu to znači bit dobar prema sebi, slijedit svoju želju. Nema općeprimjenjivog odgovora, niti je odustanak loš, niti do posljednjeg daha, ja se borim da dam legitimitet odustanku jer vidim da on nekako ne doživi potporu i odrađuje se unutar četri zida. Rijetke su baš situacije da si tipa psihofizičko zdravlje jednoznačno uništava postupkom, da bi odgovor "should i stay or should i go" dolazio iz neke objektivne instance.
ina33, hvala na odgovorima. Mislila sam čisto s neke osobne strane, kad je nekome osobno (zdravstveno) dosta.
Kao što ti može biti psihički, financijski,.... dosta, svatko ima svoju granicu, tako i to zdravstveno.
Mislim da je dobar dio ove teme već pokriven "izlaznom strategijom" (ne, nisam pretendent na titulu admina ;-)).
Pa mislim da bi sa zdravstvene strane ipak doktori rekli ako su postupci stvarno postali rizični ili nemogući za raditi. Ali i onda se može u prirodnjake, koliko mi se čini (znam da tu ima jedna forumašica koja ne smije u stimulacije).
Recimo Hashimoto nema veze sa postupcima, meni to nitko nije rekao da je kontraindikacija.
Ali da vidim na sebi, na svom zdravlju (tipa da mi naraste tlak, imam problema s nekim drugim stvarima koje vežem uz lijekove), da me stimulacije pogađaju, onda bi valjda bilo dosta. Ili samo razlog za prirodnjake, ovisi o svemu.
Nema veze jedno s drugim,rekla sam već moje mišljenje,i dalje stojim pri tome da svi koji ne mogu imati djecu a idu u postupke znači žele dijete da im upotpuni život,a na kraju nažalost kad ne uspiju naravno da nađu druge prioritete i nauče živjeti tako.Znate onu izreku da se živ čovjek na sve navikne.Citiraj:
frka prvotno napisa
Taj "dijete - smisao života" je dosta relativna stvar, ne ovisi samo o osobi, nego i o cijelom kontekstu u koji je osoba smještena.
Ima ljudi koji iskorištavaju prednosti života bez djece, a i onih koji ne. U mladosti sam bila u prvoj, u posljednjih desetak godina u drugoj skupini. Više puta sam znala reći MD-u da ćemo, ne dobijemo li dijete, morati mijenjati lifestyle. Jer uz uredski 9-5 posao i muža kućnog mačora, život bez djece mi baš i nije zvučao kao neka luda vožnja. Dok sam se, recimo, uz neki drugačiji posao i nekog drugačijeg partnera čak i mogla zamisliti sretnom neostvarenom majčinstvu unatoč...
Htjedoh reći da nema univerzalnog recepta, nekom je dijete (jedini) smisao života, nekom nije i ne vidim što se tu itko ima vrijeđati.
Ontopic: da nisam dobila dijete - ma, uostalom, u budućnosti kada budem išla po drugo - ako ne budem znala prepoznati kada-je-dosta-moment, voljela bih se uzdati da će me moj doktor nježno uhvatiti za ruke, duboko pogledati u oči i reći: "Arđo, dosta je. Gotovo je, idi doma i živi jedini život koji imaš dok si relativno mlada i zdrava." No, znajući naše doktore...uzdam se da će mi to reći brojke iz istraživanja koje su Kadauna ili ljube iskopale :lool:
Ajme, nema sanse da ti dr tako proaktivno krene, moze ti samo reci sanse i ev odgovor ima li smisla ako ga pitas. Tj ima jedna zenska dr na sceni koja bi ti to zako uglavu al minus majcinski obol. A i ljudi cuju ono sto im treba percepcija je selektivna.
Argente, odlicna si! <3
Evo mojih 5 centi na tu temu- naporno je zivjet zanimljiv i ispunjen zivot. Covjek se stalno treba angazirat, aktivirat, organizirati, ici po raznim eventima, upoznavat ljude, izlazit, putovat.... to sve zahtijeva puno energije. I biti proaktivan. E sad, ako nisi sve to, onda je zivot toliko doooosaaadaaaaan..... a dijete ga ipak ispunjava, i zbog djeteta se ide i vamo i tamo, da se njega zadovolji, zabavi, da mu se priusti. To je kao jedna motivacija da se maknemo s kauca, maknemo iz modusa operandi poso-kuca-birtija... Nismo vise mi toliko bitne, ne moramo bas pazit na liniju, ne moramo bas sjajno izgledat jer smo se izrealizirale kao majke i sad je dijete pod svjetlima reflektora.....no, to i nije tako. DIjete je s nama samo nekih 18 godina, kasnije ostaje partner i mi, opet sami, a dijete se vidja kako ko- neki tjedno, neki mjesecno, a neki bome i godisnje. al dobro, imati dijete ili ne, u ovom nasem MPO slucaju je ajmo reci "visa sila", pa sto god dodje..... beyond our control.
Sad smo sarkastično ironični.Samo ti pazi na liniju,izgledaj sjajno,i živi svoj san i neka ti je sretno u životu.Citiraj:
boogie woogie prvotno napisa
Oprosti sretna, zbilja nije tako misljeno! nikakav sarkazam ni ironija. Meni je da ti budem iskrena dosta zivota gdje sam ja u prvom planu, i mislim da sam spremna i da imam dovoljno zivotnog iskustva da donesem na svijet novo bice i postavim ga na pravi put.Citiraj:
sretna 1506 prvotno napisa
mislim, sretna, da si omašila ceo fudbal glede boogienog tona :lool:
možda da se malo spuste tenzije, hvala
citam ovu temu vec par dana pa da i ja dam mali doprinos.
mi smo se dogovorili da ce dosta biti kad - mene to pocne previse psihicki opterecivati ili kad nas financije skrse (dosad idemo na racun hzzo-a, ali ne planiramo odustati kad ispucamo free opcije).
ono sto sam ja uocila kao svojevrsni obostrani obrambeni mehanizam je da isplaniramo nesto sto nas uveseljava, a ne bismo mogli ostvariti ako ja ostanem trudna. tako da se uvijek imamo cemu veseliti i kad beta bude nula. ovaj put je to bila mala stvar - u prosincu cu otpjevati cak 5 koncerata. za ljeto smo isplanirali put na jug italije. ovo ljeto smo bili u parizu i provansi.
sigurno ce me netko optuziti, ali ja sam djelomicno svoj mir pronasla u psu. i mogu zamisliti zivot bez djece, iako mi ta misao mami suze na oci, ali utjesim se cinjenicom da cu imati 5 pasa. i 10 macaka.
bubekica, ja radim isto to sto i ti! u dlaku! sve planiram bez trudnoce, tako da smo sad zamalo zavrsili s ko zna kakvim problemima na Maldivima! al srecom je pobacaj ok, valjda je, dr je danas gledao pa kaze da iako se ne vidi plod, cini mu se sve ok, i ja nemam bolove jake, pa ajde, mozemo na put..... a za peseka :) Moj zlocesti muz ima nesto protiv, a ja bi tako rado :)
ma necemo ni mi odustat jos. mislim da takva odluka, kao i vecina odluka, treba da sazriju. i dok nije sazrijela nismo za nju spremni. a moze se desiti preko noci. no, danas jos nije :)
Kad je dosta? Moram priznati meni je to vrlo teško pitanje.
Silni neuspjesi začinjeni godinama i financijskim problemima još me nisu ponukali.
I nije da ne razmišljam o donaciji kao zadnjoj instanci. Dapače.
Hoćemo li suprug i ja psihički izdržati da dođemo do te zadnje istance, e to će se tek pokazati.
Život bez djeteta? Pa nas dvoje smo cijelo vrijeme bez djece. Istina, nemamo ni psa ni mačku. I tako godinama.
I nije nam dosadno. Samo mislim da bi dijete bilo pečat našem zajedničkom životu. I to je to.
potpisujem :)Citiraj:
amazonka prvotno napisa
Evo o ovome ustvari govorim - što čovjek vidi na sebi, što se događa s zdravljem. Osobni dojam, sad je nešto previše za moje zdravlje.Citiraj:
Vrci prvotno napisa
U dr. se previše ne pouzdam.
I ja sam imala ovu foru kao boogie za sebe mrkve i batine - isplanirali bi nešto lijepo nakon IVF-a, budući da je većinska shema bilo negativna beta, pa da ne tugujemo previše, palilo je, zabavljali smo sebe i okolinu.... pa sam se tako našla s pozitivnom betom na Visu, a betu sam radila reda radi, stila da znam kad će mi doć menga jer bilo je ljeto, kad stat s utrogestanima itd., bila sam uvjerena da je ništa, već smo se aktivirali za posvojenje i od toga sam imala neka očekivanja, od IVF-a više ne, ali smo se muž i ja kačili dokad ići, plus odlučili smo vratit se po smrzliće da ih ne ostavljamo po labovima, bez obzira što su moja očekivanja bila "idemo reda radi".
Ne znam je li ko čitao nekoć' je bilo popularno O. Fallaci "Pismo nerođenom djetetu", čitala sam davno davno, ko cura, i ne sjećam se više točno fabule , ali se sjećam emocije stila "a dite moje nerođeno, ja sam sad napravila sve, više ne mogu - a ti vidi, dođi, ne dođi, ja više ne mogu" ("sve" je, of kors, subjektivno). Tako da sam tu trudnoću uzela nekako "ako prođe prođe, ionako ja tu ne mogu puno". I super da je bilo tako na Visu, izludila bi inače, iovako je bilo izazovno.
Anemona - što čovjek vidi na sebi je tako subjektivno. Ja sam vidila spotting 6 mjeseci i rekla stop, ali to je doslovno u oku promatrača, to nije neki veliki zdrav. problem, nego razina "normalne promjene" i "dosadno" pa sam a konto toga prograsila "ne da mi se više, nema smisla". Tako da.... ne znam koliko ti to može pomoći, mislim to što drugi vide kao svoj zdrav. problem.
Vidi curu, ne sjećam se točno nicka, koja je bila na izlaznog strategiji na početku topica, jedva nam je taj topic prošao ovdje budući da je većinski stav bio "dileme se odrađuju drugdje, ovo je prvenstveno mjesto nade, ne sumnje" (pretpostavljam da se mislilo na svjetonazorne dileme, ali možda i na ove „dokad“ dileme), ne sjećam se točno njenog konkretnog problema, ali znam da sam ga doživjela "ženi je jednostavno dosta", teško je bilo ubosti nešto konkretno u smislu problem taj i taj, dg. ta i ta, jednostavno...loše se osjećala i nije se više htjela tako osjećati i htjela je to podijeliti s nekim ko je u istoj fazi jer je tako lakše.
Arđo, brojke iz istraživanja govore u tvoju korist:Citiraj:
Argente prvotno napisa
"Couples who have previously achieved an IVF pregnancy have a significantly better prognosis in a subsequent IVF cycle (33%) compared to those not conceiving (24%; P = 0.001)."
http://humrep.oxfordjournals.org/con...2/403.full.pdf
Zanimljiva je tablica II. i broj ampula gonadotropina po godinama, koliko je to daleko od naše RH zbilje...
U vezi ovog zadnjeg tako sam nekako i ja razmišljala pa nabavila 2 psa jer mi jedan nije bio dosta a onda došla i beba, sad ih nema tko voditi u šetnju totalno su u drugom planu, tako da ipak stani dok je vrijeme:mrgreen:Citiraj:
bubekica prvotno napisa
Odlično je to da si čovjek može naći i neku satisfakciju u životu, a ne da si totalno usmjeren samo na dijete (a to onda ko za vraga neće, pa neće da se ostvari).
budu po potrebi spali na baka/deda servis. cucki, jel :-)
prusmjerit se na neki drugi gust je jedan od najcescih savjeta vezan uz neplodnost, ali to - kao i sve ostalo mora doci samo od sebe, nazalost ne mozemo se natjerat da se preusmjerimo.
Hvala, dr.ljube :kiss: ovo su dobre vijestiCitiraj:
ljube prvotno napisa
I da, ono što ina33 često spominje, u kada-je-dosta računici je možda i najbitniji faktor je li postupak bio kvalitetno odrađen.
U ovom dokumentu u spomenutoj tablici II. vidimo da je prosjek za npr. moju dobnu skupinu (36-40) bio 3,5 ampule gonadotropina dnevno rezultat čega su u prosjeku bile 9,4 dobivene oocite. Prosjek! Koliko je kod nas prosjek - možda 2,5 ampule i 4 oocite?
X. Taj savjet, zapravo, čuješ, kad za to postaneš spreman. Kao i sve druge - od promjene klinike, nastavljanja, odustajanja pa nadalje. Zato je dobro da negdje u zraku "visi" milijun raznih savjeta, od kojih ti klikne onaj za tebe u tom trenu primjenjiv.Citiraj:
bubekica prvotno napisa
e upravo ovo sto je ljube zalijepila je bila informacija koju sam trazila! hvala ti puo!! http://humrep.oxfordjournals.org/con...2/403.full.pdf
Dakle, kumulativna stopa trudnoce nakon 7 pokusaja IVF je 80%, dok je nakon prvog pokusaja sansa 26%. I u ovoj studiji dijagnoza nema veze s uspjehom. Samo godine.
Sad imam svoj odgovor na temu, probat cemo jos 4-5 puta. Ova publikacija daje nade svima, i suprotno onome sto sam negdje prije citala da svaki slijedeci pokusaj su sanse manje..... dobro je! idemo u nove pobjede! :-D
ja I moj suprug smo proveli 21 godinu zajdnickog zivota:zaljubljen: bez djece bilo je tezih I laksih perioda
zadnjih 10 god smo dosta putovali I bas na tim odmorima gledauci oceve kako pecaju sa svojom djecom kako ih uce da stave crva na udicu prave zamkove od pijeska sam dobila zelju za jos jednim pokusajem
uvijek smo isli na donaciju js jer sam sa 29 godina usla u menopauzu zbog kemo terapija
nadamo se da ce nas posluzit zdravlje I novci da cemo opet putovat a nasim sinom.:yes:
I ja zaboravila sam napisat kad odustat
mi smo zarko zeljeli jos jedno djetesce ali nakon neuspjesnog FET-a smo zakljucili da je dosta
-godine ja 46 MM 52
-novci 5000-6000 tisuca eura za novi postupak
-ako
ne uspije mozda cu htjet opet pokusavat I dovest nas u dugove.
-
Boggie, da, s tim se slažem (kao neku procjenu, recimo, Slovenci računaju da će u 4 normalna IVF-a 60% parova usjpeti), ali moraš to "ponderirati" s mjestom liječenja... sad ću iskarikirat, ali npr. Osijek, VV, tipa Škvorc itd. je drugi par postola od Maribora, Praga itd. Bez obzira što nekima Maribor bude ništkorist i uspiju tu, ali moraš u kalkulaciju recimo "uračunati" iskusnost nekog doktora i biologa u priči, uvjete u kojima radi (da nije ono ajmo na forumu skupit sredstva za lupu i klima uređaje, da nije svjetonazorna klima stila "koliko smijem smrznut i punktirat") itd. Te su kalkulacije za klinike koje ne funkcioniraju u zdravstvu stila "dragi čitatelji Newsa, skupite sredstva za ovoga/onoga" ili "smrznute bebice plaču po laboratorijima". Bottomline - ako si na takvom nekom mjestu, malo podebljaj broj pokušaja.
ina VV i Osijek u istom kosu? nadam se da je do ozbiljnog karikiranja....
I, najvažnije, ako ima budžetiranja i kompromisa stila "ne mogu za ovu pacijenticu odvojit više od 2 gonala, valjda će bit dosta". IVF traži viškove - stanica, embrija itd. U Mariboru je normalni ishod tako 6-9 stanica, meni je i u dobi 40+ bilo 13 stanica. IVF kao tehnologija traži viškove i selekciju. Plus, jako je sofisticirana i na nju svaka glupost sa strane jako utječe, to je tehnologija "mirnodopskih-nekriznih uvjeta"...a pretpostavljam da se link s oxfordjournals odnosi na uspješnost IVF-a u takvim uvjetima.