Vjerovali ili ne, ima i drugačijih mišljenja i iskustava, poznajem sretne i ostvarene parove, pune ljubavi i topline, ispunjenih života... ma koliko Rode na potpomognutoj šutjele o tome i ma koliko većina tvrdila "nikad neće biti sretni itd., treba ići do zadnje JS, a kad se i ona ispuca, na donacije do 50-te i tek onda možeš reći "učinila sam sve" - moguće je bit sretan i bez djece, moguće je odustati prije "posljednjeg daha". Tj., svatko od nas sam definira što je "posljednji dah". Sretno svima!