:lool:Citiraj:
aleksandra70vanja prvotno napisa
Printable View
:lool:Citiraj:
aleksandra70vanja prvotno napisa
Ove moje nisu bile strašne, čisto da vas podsjetim :D. A ni crne, zapravo. Pogledajte kako izgleda bilo koja osoba kad vam je na rubu vidnog polja, i to je to.
ja kad umrem isto planiram bit ta baba iz dalmacije i zafrkavat ekipu
vertex, ocemo skupa? :mrgreen:
U strahu i jest gušt. U strahu i tuzi, doživimo katarzu, to nas pročisti.Citiraj:
mamitzi prvotno napisa
He he he... moja kolegica s posla tak govori svaki put kad prolazimo kraj groblja (sprovodi i slično) da se boji mrtvih.... a kaže joj kolega - bolje bi ti bilo da se bojiš živih, mrtvi ti ništ neće...:mrgreen:Citiraj:
mamitzi prvotno napisa
Ma kakvi, bilo je ljeto i vruće ko 100 vragova... valjda sam pokušavala uteći od vrućine. I nije bio neki strašan osjećaj nego nešto posve prirodno. Jedini dojam kojeg se sjećam bio je iznenađenje, strahu ni trunke.Citiraj:
Carmina406 prvotno napisa
Straha i šoka iz sna sjećam se isto iz razdoblja osnovne/srednej škole. Sanjala sam da sam se probijala kroz nekakvo kukuruzište na autocestu i tam sam našla prijateljicu - mrtvu. To je bilo prije više od 30 godina... Bio mi je to šok. Ali priča ima i nastavak - žena je zaista umrla mlada, prva iz generacije, ali od bolesti. Danas si mislim kako je to čista slučajnost - ionako ćemo pod zemlju svi, prije ili kasnije.
prijavljujem se za treću :)Citiraj:
summer prvotno napisa
u biti, ja bih i prije nego umrem :)
Uopće ne znam di je taj summerin post :zbunj:
Oćemo, kako ne!
mene vas je unaprijed strah, još kad pomislim šta ste vas tri splićanke u stanju smisliti...brrrr...mante se moje familije!
kad sam jutros kretala u šetnju s kroosom sagnula sam se da ga zavežem i učinilo mi se da netko hoda po mom dvorištu iza mene. crna baba je zaklepetala natikačama, digla sam pogle,d ugledala ju i vrisnula.
to je bio moj muž koji je požurio baciti kakicu iz wc našeg mačka da pas ju pas ne pojede kad stigne iz šetnje (kad bolje razmislim povezane su mi kakice mojih ljubimaca i nadnaravna bića, to ne znam objasniti).
Adaaaaj,baš sam morala gledati...vratilo me u djetinjstvo :aparatic:Citiraj:
mama courage prvotno napisa
Kolko put sam se samo znojila ispod deke i popluna,da mi slučajno ne proviri dio tijela van "zaštite" i nekaj me ne zgrabi.. :drama:
A imam i ja svoju spodobu,al moja je muška.
Gledala sam ga kroz prozor sobe,stajao je ispred prozora i gleda on u nutra mene,gledam ja njega van...i onda sam se pokrila i skocenjena dočekala jutro.K tome je još i pas lajao ko lud.
Brrrrr dok se sjetim...
A nekad je kružila priča o dječici kojoj je lasica izgrizla vrat i popila krv,navodno su se naselile u krevet di su spavali.
Kak sam tek onda spavala ajme,kaj ak lasica dojde i oče me posisati?
Živjela deka,moj štit!
Kad vratim film unazad, vidim da se sve tako lijepo posložilo, da svaka osoba koju sam u određenom trenutku upoznala, imala svoju svrhu, da su neke od velikih pogrešaka koje sam tad napravila, imale svoj bitan razlog, da se nisu dogodile nekakve banalne situacije u jednom periodu u mom životu, ja recimo nebi bila s mojim današnjim mužem. A nebi sigurno imala četvero djece jer nisam nikad bila tip za takve stvari. Ovako s odmakom, puno godina kasnije, vidim da je sve to nekako poslagano i moralo je biti ovako kako je. Sigurna sam da netko kreira naš život, vodi nas, vuče prema pravoj stvari..e sad, jeli to Bog, anđeli, duhovi, više sila, majka priroda, kvantna fizika ili Žnjžnj..to svatko neka vjeruje u što želi.Citiraj:
flopica prvotno napisa
e vidis, ja u to nista ne vjerujem
naravno da je sve sto smo dozivjeli u zivotu dalo svoj doprinos, ostavilo posljedice, uputilo nas na nesto drugo
naravno da sam ostala s prvim, drugim, cetvrtim momkom ne bih upoznala ovog muza i ne bih rodila ovo moje dvoje divne djece
ali bih zato mozda rodila neko drugo troje, isto tako divnih i neponovljivih
tko zna gdje bi me zivot odveo i kako bih znala koje je od toga bila prava stvar?
po tome bih mogla sjediti na kaucu i cekati da se stvari dogode jer me ionako visa sila (koja god to bila) vuce prema pravoj stvari
ja vjerujem da je zivot puuuno vise nasumican, slucajan
i nemam problem s tim, dapace, lakse mi je to prihvatiti, nego ovo sa svrhom
jer kad npr. dijete dobije tesku bolest i umre, lakse mi je vjerovati da je to bila nesreca nego planska sudbina...
Pa nebi mogla sjediti i čekati da se nešto dogodi jer se neće dogoditi ništa, malo si banalizirala sve to.
Ja sam mislila na male znakove, ljude, događaje koji te lagano usmjeravaju na nešto. istina, da nije ovako bilo bi onako. Ali neke stvari kao da je nemoguće iživiti, proći, progurati.
ljudi uvijek traze neke pojacivace dozivljaja, bilo radosti, bilo tragedija
nikad nije dovoljno da se nesto samo dogodilo, nije dovoljno da je netko umro, treba se dodati da je on bas prije toga sjeo na drugo sjedalo, da je njena kcer bas troga dana slavila rodjendan, da je baka umrla istog dana, treba tragediju pojacati, sama po sebi nije dovoljna. veselje isto tako.
tesko je valjda prihvatiti da najveca ljepota zivljenja u slucajnosti
slucajno sam se rodila i slucajno zivim, slucajno cu umrijeti
zbrajajuci slucajnosti necemo otkriti nikakva pravila, samo trosimo vbrijeme koje nam je slucajno dano za slucajne zivote
valjda je nama nevjernicima lakse to prihvatiti (i teze zivjeti s tim uvidom)
Ja sam sklona složiti se s tobom... ne na razini razuma (jer tu se stvari odvijaju baš tako kako je summer rekla) nego po pitanju "kozmičkog reda". I iskusila sam to puno puta. Ne zato jer svjesno iščekujem da se neke stvari dogode, nego u smislu otvorenosti za nove mogućnosti koje možda ne vidim ili ne spoznajem u trenutku kad se pojave.Citiraj:
Trina prvotno napisa
sklona sam se složiti s ovom strujomCitiraj:
ivarica prvotno napisa
ponekad tažim viši smisao, ali baš da nas neka viša sila vodi... ne znam, jednostavno gledajući neke ljude oko sebe ta sila zna pogubiti kompas
Jer nisu svi skloni slušati intuiciju, nego idu kontra struje. ma ne znam, svatko neka vjeruje u što oće, ja sam kroz život imala baš filmske scenarije. Sklop milijardu slučajnosti koje su me dovele do ovog što sam sad. OK, da nije ovako, bilo bi drugačije, ali da nisam upoznala pojedince koji su mi se pojavili točno u određenom periodu života, i prozujali na kratko razdoblje, ja sigurno nebi imal ovog muža a o djeci da ne pričam. Možda bi bila neka poslovna žena s boljim frajerom, možda nebi imala djece ili bi imala jedno, dvoje..možda bi mi bilo i bolje, ko zna. Znam da ovo što imam nebi mijenjala za ništa. Bolesti i smrti neću tumačiti, to mi je preteško i nerazumljivo
XCitiraj:
summer prvotno napisa
nekad se zapitam gdje bi sad bila a sam u nekim životnim situacijama odlučila ili odreagirala drugačije.
koliko mogućih života (paralelnih svemira)....
ne mislim da je trebalo biti baš ovako kako je sada i da je to ostvarenje nekog plana-ovo je samo jedna od ogromnog broja mogućih realizacija. i baš bi rado da se mogu vratiti kakav korak u nazad i vidjeti što bi bilo kad bi bilo...ne jer bi rado promijenila svoj život, nego iz čiste radoznalosti.
E baš mi je u mislima bio jedan momak koji je malo previše išao niz struju... :mrgreen:Citiraj:
Trina prvotno napisa
Ja mislim da je to presubjektivno da bi se razglabalo o drugim ljudima. Nitko ne zna što netko drugi osjeća u određenom trenutku i što mu je padalo napamet. Vidiš samo rezultat slijeda događaja.
A ovo što suncokret piše..mene uopće ne zanima što bi bilo da je bilo jer poznavajući sebe, bilo bi burno. Meni je trebalo ovo što sad imam da bi se ostvarila ko osoba i da bi išla u ispravnom smjeru.
Citiraj:
Trina prvotno napisa
I ja slično razmišljam. Što bi bilo kad bi bilo. I mislim da bi bilo burno,valjda bih se jutros probudila mamurna s rupama u pamćenju,a možda i kod staraca u stanu jer bi prokockala svo bogatstvo bivšeg muža :lol: A možda bi bilo slično ko i sada..neznam..sumnjam. Puno me promjenilo poznavanje mm..toliko me promjenilo da mislim da je baš tako moralo biti da bih išla u ispravnom smjeru. :mrgreen:
Trina, riješi ovo kad budeš imala vremena: http://www.24sata.hr/psihologija/rij...og-cula-208665Citiraj:
Trina prvotno napisa
Inače, ja baš ne razmišljam puno o intuiciji, ali od mladosti sam doživjela baš neke stvari koje su u ovom testu opisane. Evo primjera: bila sam na ljetovanju i osjetila onak iz čista mira da moram nazvati mamu doma, usred dopodneva - kad to inače ne bih napravila. Otišla na telefon (vrijeme radnje 1979, davno prije mobitela) a mama kaže da je moj brat baš malo prije pao s visokog tobogana na igralištu i slomio ruku! :-o
Imala sam tada nepunih 17 godina. To je bilo prvi put da sam svjesno pomislila "zamisli ti ovo...". Našlo bi se još takvih bisera. Najbolji primjer je moj pokušaj selidbe u inozemstvo. Tako mi je to bilo fuj od želuca i užasno sam se loše osjećala (a tako je na kraju i ispalo) ali morala sam tvrdoglavo sama sebi dokazati da je moja volja jača od intuicije koja mi je govorila da to nije najpametnija odluka. Završilo je jadno. Ništ loše se nije dogodilo, ali sam se razočarala... Mogla sam si uštedjeti to vrijeme i potrošiti ga na nešto pametnije, ali valjda je tako moralo biti. Inače, moj stav o intuiciji nema veze s uvjerenjima ili razumom. To je kao da se uključuje neki prastari dio mozga (leđna moždina ili primozak) izvan domašalja svijesti koji reagira na neobjašnjive načine... Ja se uvijek pitam ne bih li trebala češće saslušati i poslušati te unutarnje impulse. A čovjek uči dok je živ... Ne kažem da su u pitanju neke natprirodne sile, ali tko zna - možda postoje neke sile koje još ne poznamo niti su opisane. Tja, i stari Grci su mislili da sve znaju, a znanost se nastavila razvijati i nakon njih (ako zanemarimo mrak srednjeg vijeka, he he he).
Te stvari o kojima govoriš, meni se dešavaju na redovitoj bazi. Najviše kroz snove. Sanjam osobu o kojoj ne razmišlajm, koju ne vidim niakko..pa je sretnem sutradan. Ili sanjam da je netko zatrudnio, pa čujem da je trudna. Prije par dana sam sanjala svog profesora, noćas je umro. Osobe koje mi uđu u snove, a budu nedefinirani, uvijek nešto o njima čujem. što ja znam što je to. Ne može biti slučajnost kad je to nešto što doživljavam čitav život.
opet skeptik u meni
ja vjerujem da intuicija postoji - ali je dozivljavam kako u jednom dijelu i peterlin pise - kao utjecaj naseg mozga na podsvjesnoj razini, mozga koji opet ima sve informacije kojima mi raspolazemo (pa cak i one kojima vise svjesno ne raspolazemo)
a i percipiramo razlicito neke stvari - dok sam bila trudna i ocito zabrinuta hoce li sve dobro proci - nikad nisam vidjala vise trudnica i vise djece s nekakvim poremecajima :/
ustvari sam samo takve vise zamjecivala
tako da ja to sebi drugacije tumacim
da sanjas nekog i nista se ne desi, zaboravit ces taj san kao nevazan
ako se ta osoba kasnije spomene i nesto joj se dogodi, zapamtit ces to kao veliku stvar
a i te natprirodne sile - velike koristi, nit brat nije slomio ruku, nit profa nije umro, zenska je trudna bila valjda i dok ju se sanjalo.... je l' cemu sluze? :)
Ma nijedan skeptik me ne može razuvjeriti. Nisu to snovi kojih se sjetim tek kad vidim osobu nego su upečatljivi i jasni. Zadnje vrijeme odmah ispričam mužu pa se i on uvjerio da je to sve tako. Uopće nije bitno čemu služe i služe li ičemu (nemam neke koristi od toga) ali to je činjenica, nije slučajnost. Ja to ne mogu objasniti, niti sam proučavala te stvari. Ali nešto je.
Ustvari ja čitav život znam da postoji nešto van onoga "normalnoga" i to mi je posve jasna stvar, u to nikad nisam ni posumnjala.
evo, ja riješila.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
kao što bi rekao kekin, na šesto čulo gluha ko top :lool:
Ja sam u skladu s osjećajima i svijetom oko sebe, treća razina :)
Dosta sam intuitivna (račica, haha), kužim osjećaje, neverbalno... na poslu su mi znali reći da sam vještica jer bih znala točno nanjušiti opasnost, ali to je zato što sam oprezna i često važem pa se to pokaže korisnim. Tako ne mislim da tu postoji ništa natprirodno, evetualno nešto što (još) znanost nije do kraja objasnila, npr. povezanost energija, frekvencija, što god to bilo koje ljudi jedni drugima odašilju i tako na neki način potiču događanja, odnosno, do koje mjere u svijetu punom slučajnosti i kaosa, jednim malim dijelom možemo sami upravljati...Ja mislim da možemo.
ovako i jaCitiraj:
Trina prvotno napisa
teško mi je to verbalizirati, kako i na koji način
ali je osjećaj tu
da li je umišljen, ne znam, moguće ali iz moje perspektive je stvaran da ne može biti stvarniji
još jedna stvar kod mene - osim intuicije vezane za ljude koji su mi bliski imam i intuiciju vezanu za meni nebitne ljude, ali skroz nebitne
to se uvijek odnosi na neke nepovezane relacije sa mnom i mojim životom
npr. pomislim na službenicu iz banke i to kako joj ne stoji boja kose koju ima i žena se sljedeći tjedan ofarba u boju koju sam zamislila da joj stoji :lol:
niđe veze
pa npr. na jedan poznati par naše lijepe hrvatske, koji sutra osvane u novinama sa zapaljenim autom
a nemam s ljudima baš nikakve veze, ni ne razmišljam o njima, ne razgovaram s nikim o njima, ništa baš ništa
samo mi te bedaste misli same od sebe prostruje glavom, ko grom iz vedra neba
sad sam navela dvije sitnice, ali takvih gluposti ima hrpu, nije mi više ni smiješno
Evo jednog događaja od jučer.
Lijep dan, popodne. Giga izražava želju da idemo na more. I to u kamp u kojem se inače ljeti kupamo, cca 40-ak km od nas. I onda spomene osobu G. koja je lani držala trampolin i vrlo odlučno kaže da hoće tamo na trampolin. Mi joj objašnjavamo da možemo ići na tu plažu, da se može igrati u pješčaniku, ali da trampolina tamo još nema, G. ga još nije postavio jer u kampu još nema puno ljudi, a sigurno nema djece. I onda dometnem, a ako ga je slučajno i postavio, onda je tamo samo za vikend i to barem do polovice 6. mjeseca. Nema nikakve šanse da početkom svibnja, u utorak, trampolin u praznom kampu radi.
I odvezemo se ma tom kampu, vozimo prema plaži, kad ono tamo trampolin. I na trampolinu otvorena vrata. I za 2 minute pojavljuje se G. i kaže, evo me, došao sam na 10 minuta od doma samo malo počistiti jer nisam tu bio od prvomajskog vikenda, kakva slučajnost da ste naišli, joj kako si narasla od lani....
Nas je to baš zabavilo, super slučajnost. Kako bi vi koji ne vjeruete u slučajnosti objasnili ovu životnu situaciju kakva se dnevno događa mnogima? Meni se takve stvari vrlo često događaju i to je zabavno.
stvarno ne razumijem na koji bi način moj mozak podsvjesno proizvodio takve misli
ako je pak slučajno, onda su takve slučajne prečesto slučajne
jer se to događa na redovnoj bazi
i nije mi ugodan osjećaj, zapravo ništa ni ne mogu s njim učiniti
ili otići onoj službenici u banku i zakleti se ako bude dobra prema meni da ću uvijek zamišljati frizure koje joj fenomenalno stoje :mrgreen:
:lool:Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
ja sam total intuitivna po ovome
Mislim da ne postoje oni koji ne vjeruju i u slučajnosti, već samo oni koji k tome vjeruju i u nešto osim nje.Citiraj:
Zuska prvotno napisa
Također ispadoh razina 3 :-)
Ja imam intuiciju ko drvo :?:
Isto mislim da su neke slučajnosti više od slučajnosti
I, zapravo, sve što se ljudima događa na njihovoj individualnoj, osobnoj razini, njihova je istina. Koliko god globalno bili u pravu ili ne. Ono što osjećamo uopće ne mora odgovarati nikakvoj stvarnoj slici (drugog promatrača). Intenzitet toga je i dalje jednak za osobu koja osjeća.
Ja vjerujem u slucajnost. Cak mi i dobro zvuci tip ko natpis za majicu :).
trina, ma shvacas da ja tebe ne razuvjeravam, osjecas sto osjecas, samo govorim kako ja iste stvari drugacije, puno prizemnije tumacim
npr. boja kose - ako je flopica na prvu skuzila da sluzbenici ne stoji boja, tko zna koliko je to ljudi jos skuzilo, rekla joj mater, sestra, muz, prijateljica i zena popusti
da je sljedeci put bila neke stote boje, nikom nista, ali je ubola ovu i eto ga, cudo
dnevno pomislim na milijun stvari, da zelim naci uzorke, nasla bih ih
tako da ja itekako vjerujem u slucajnost, vjerojatnost, ali u ovakve stvari ne
ali ponavljam se, pa cu stati :-)
pa neupitno je da intuicija postoji, vecinu svakodnevnih izbora donosimo na osnovu intuicije, samo toga uopce nismo svjesni - tj vecinu odluka uopce ne donosimo zdravorazumski koliko god mi mislile ili htjele drukcije
nas primitivni mozak nam u tome steti LOL, tj odluke su donesene puno prije nego mi krenemo njih analizirati neokorteksom
tom nasom "manom" se vrlo manipulativno koriste marketingasi - persuazivnom komunikacijom
na intuiciju ne mislim na ono - zaboravila sam izaci iz tramvaja na svojoj stanici jer sam skrolala po fejsu, pa sam zato na sljedecoj srela starog prijatelja
to je prelijepa slucajnost
svaki drugi dan kad isto tako skrolam po fejsu i produljim do crnomerca obicno ne sretnem nikog, samo "ne biljezim"
Tek sad vidim da sam više puta spomenula svog muža. Hebate, nebi da je Johnny Depp. Da nebi bilo zabune, moj muž je meni važan jer je dobar oplođivač. Pravi super djecu. Dajem ga na posudbu ako kome treba