moje knjige ti ovo opisuju kao termin gifted, zato se cudim svemu sto pisete
Printable View
moje knjige ti ovo opisuju kao termin gifted, zato se cudim svemu sto pisete
Darovitost se može naći i kod neurološke, pishijatrijske, psihološke anamneze bez odsutpanja. Znači (rijetko), ali postoje i osobe kod kojih je darovitost znači natprosječne sposobnosti na nekim područjima dolazi kao jedino odstupanje od prosjeka. To što odbijaju raditi dosadne stvari u tom slučaju zapravo nije poteškoća imanentna njima nego odnosu njih i sustava, a stručnjaci koji rade s našom djecom su kompetentni to razlučiti i ne izdaju dijagnoze na loto bubnju. Zašto bi inače jednome dijagnosticirali anksioznost i darovitost, drugome ADHD, trećem darovitost i ADD i što će im sveo ne diplome s ozbiljnih svečilišta ifakulteta po zidovima ako izvlače te papire iz šešira dok mi ne gledamo?
Stray, ja nisam došla na topic o autizmu niti o nekim drugim poteškoćama i tamo se stala iščuđavati i dijeliti savjete; o tome ne znam, i na koncu i ne tiče me se.
Moraš biti u toj koži da razumiješ, znaš, prepoznaješ. Isto kao što moraš imati dijete ovog kova da bi razumio to šarafljenje za stolom, i zašto je to dobro. Da je meni netko to prije rekao ja bih možda reagirala kao ti. Ali sada mi je jasno.
Mi smo se ovdje našle, apsolutno neću iznositi više podataka o svom djetetu nego je potrebno, i mnoge od nas se iz prešućenog jako dobro razmijemo; i gdje smo bile, i što nas muči, i veseli i kroz što prolazimo.
Ljuti me kako si nastupila i kako bez imalo takta i srca prema ljudima koji se ovdje miroljubivo okupljaju pljuješ po nama, djeci, stručnjacima s kojima surađujemo i problemima i rješenjima na kojima radimo. Zanima te test? WISC, pa ti vidi jel ti to što znači.
Molim te da prestaneš s time!
Možda šarafljenje za stolom izaziva nelagodu u tebi zbog tvog iskustva, zbog specifičnosti tvojeg djeteta, ne znam, ali molim te da prihvatiš da to nije dovoljan razlog da ovdje potpiruješ diskusije na koje sustavno odgovaraš - nije to tako, znam ja.
Ja ću ponoviti, ako nije dovoljno jasno.
Mnoga od naše djece su sjajna, čitaju, pišu, konstruiraju, razumiju nevjerovatne stvari, zanimaju se za čudesna čuda, svladavaju kojekakve vještine i to nije problem. Ali ne vole dosadno. Ne vole monotono, i u stanju su bit ko haški pregovarači oko svega. Naporni su. Imaju osjećaj da su pametniji od svih - ako im pustiš da te natpričaju. To nisu klasično bolesna djeca, u smislu posebnih potreba; oni su i zdravi i otporni i mudrice su. I znaju krv popit svakome tko im se približi., samo da se izvuku i provedu svoje. Oni trebaju da ih malo netko spusti na zemlju, i na koncu, da im utuviš u glavu da ništa od svemirskog broda ako ne znaš povuć ravnu liniju, ili uredno pisat. Oni bi, da im netko nudi posao u NASI, oni bi rado prihvatili, da malo komedijam. Ali ne bi šegrtvovali, ne bi učili, ne bi učili tehničko pisanje. Ništa ne bi, nego samo zabavno, kreativno, po svojoj mjeri. Naučeni su da im stvari idu lako, i onda lako odustaju ako im ne ide kako su zamislili. Znate stereotip ludog znanstvenika koji se ne zna počešljat? Ili je imao dva iz svega u školi? To nećeš ispravit ni pijeskom ni pjenom, nego disciplinom. Sjedi i piši, zašto zato. Ne da bih ja dobila medalju na forumu, nego da on jednog trena bude u stanju provući se kroz sustav, savladati osnove da bi onda mogao konstruirati svemirske brodove. Po istraživanjima mnogi učenici izgube ili ne koriste darovitost jer se ne razviju navike, ne savladaju osnove, te ravne crte ili učenje. Oni mogu sve svladat u roku keks, pa ne uče, nisu naučeni učiti, otupe načisto, pa vjeruju ako ne ide lako da nešto ne valja s njima, imaju tendenciju perfekcionizma pa se povlače, deprimiraju. To zna biti cirkus.
Nije isto zašarafit dijete koje ima teškoća, i zašarafit za stol malog mudricu koji učiteljici održi predavanje od pola sata zašto je bezveze pisati slovo B.
Aposlutno oni trebaju i kreativnost, ali to njima nije problem.
Trebaju edukaciju i rad po svojim sposobnostima - ovdje se ljudi ne hvale, ali naša djeca idu na zilijon aktivnosti gdje stvaraju i kreiraju i kreativni su i svašta, ali trebaju i red, rad i disciplinu. Njihova je drugačija od discipline prosječnog, ili discipline autističnog djeteta.
Svakom prema njegovim potrebama...
Zato Stray molim te nemoj ulijetati u nama tako potrebne diskusije, i prostor sigurnosti i podrške.
ma sve 5 ali darovitost kao dijagnoza oznacava nekog ko funkcionira na visem stupnju od prosjeka
ovo ostalo je darovitost u tragovima
sama darovitost ne iskljucuje ADD ili ADHD ili autizam, i milion drugih kombinacija
dispraksije i disfazije nisu dio darovitosti (ili ja stvarno citam krive knjige)
da li je visoki kognitivni IQ pocetni korak u darovitost ili vrijedni klinci koji nemaju izmjeren visoki iq imaju pravo da ih se labelira kao darovite
Joj, Stray, otvori obrt rada s darovitima, štojaznam.
Ja sam glupa i obična mater koja je pročitala što su joj rekli, malo prosurfala i savjetovala se stručnjacima što je potrebno mom djetetu, to sam spojila s onim što je vidljivo i jasno i meni kao majci i sad živim svoj život i tražim tajmer da mi dijete shvati da život nije samo smišljanje svemirskih brodova i sustav trijumfa na riječima, dovitljivosti i natpričavanja, nego i dobar dio monotonije i truda.
Pročešljalo mi dijete, reklo na kojim je poljima darovito, što su mu slabe točke, ocijenilo ga psihički zdravim, i to je to.
To sve stoji kod naše djece, ali to ne znači da ne mogu imati i drugih problema - ne mora biti dijagnoza ADHD, ADD ili nečega, nego naprosto nesrazmjer između intelektualnog i emocionalnog razvoja.
Nemotiviranost o koje su cure govorile odnosi se na zadatke koji su njima nezanimljivi, rutinski, prelagani. Motivirani su za učenje, ali ne po školskim programima nego po vlastitim interesima.
Ne znam što to znači darovitost u tragovima - darovitost je sposobnost koja jest ili nije - ona se razlikuje po područjima (verbalna, neverbalna domena; asocijativno, apstraktno, konkretno mišljenje, logičko zaključivanje, socijalna i emocionalna inteligencija itd.). To se sve precizno mjeri - Hrvatska nije iza olovnog zida - i tu se studira psihologija, postoje stručnjaci i primjenjuju se testovi inteligencije i svih kognitivnih, socijalnih i emotivnih sposobnosti jednako kao i drugdje, a na mjestu na kojem je većina nas testirala svoju djecu i gdje su bili u programu i bolje.
Odgovor na tvoje pitanje - darovitost je sposobnost - dakle, darovitom se označavaju ona djeca čije se kognitivne sposobnosti većinom nalaze u spektru iznad iznadprosječnosti. Prema tome, marljiva koja nešto postignu, a nemaju te sposobnosti jesu uspješna, ali nisu darovita. Postoji i obratan problem - to vjerojatno piše u tvojim knjigama - funkcioniranja darovitih ispod razine njihovih mogućnosti, pogotovo unutar školskog sustava.
Mislim da je svatko različit.
Kad nas je je u igri i ADHD, ali treba razlikovati trenutke i razloge reakcija njegovih reakcija, nedostatak motivacije nema apsolutno nikakve veze sa njegovim impulsima i fizičkim nemirom.
Isto tako mnoga djeca dobiju dijagnozu ADD upravo zbog darovitosti, zbog toga što odlutaju u svom svijetu zbog nedovoljno poticajnog okruženja. Razlog problema je tada drugačiji. Ne treba njima smanjiti kriterije, nega dati poticajnije zadatke i više motivacije da bi fokusirali pažnju. Ali kako je to u sustavu prilična utopija, treba ih (i) naučiti da moraju raditi i ono što im nije izazov.
Nemam pojma što bi treblo znaćiti darovitost u tragovima? Činjenica je da rijetko tko je darovit u svim intelektualnim područjima, a uz to još izrazito darovit u socijalnom i emocijonalnom području.Takava osoba bi bila genijalac , koji se izvrsno nosi sa svojom genijalnoštu i posjeduje iznimnu empatiju i zdrav ego...i sve to u tijelu dijteta. Ne znam takvu osobu.
Molim zanemarite greške nepismene majke.
Stray me samo podsjetila zašto u načelu ne govorim o darovitosti svojega sina i zašto sam dugo oklijevala prije nego sam išta napisala ovdje. Jer su daroviti vrlo često neshvaćeni i silom ih se želi ugurati u neke druge kalupe. :(
Ifi, odličan slikoviti prikaz bistrića! :klap:
Ne znam da li pratite seriju :"Teorija velikog praska" ? Ako ne , svakako pogledajte.
Gdje? Na kojem TV?
Utorkom na RTL2 http://www.youtube.com/watch?v=z3ef8zFhJvI
Ja već imam doma ovakvu vrstu monologa kao kod glavnih glumaca, pogotovo Sheldona.:mrgreen:
Sirius, Freja, Zdenka, Teica, Tanja_b divne ste sve skupa, i Peterlin i sve one koje sam izostavila!
Koja je to utjeha znati da nisi sam!
Plus, obavezno ću gledati Veliki prasak, već mi je seka o tome ponešto rekla :)
Inače, Pikula dobro kaže - mi mame s posebnim potrebama, a bez tih radionica na koje treba ići i gdje su i roditelji za čavrljanje, stvarno ćemo vas početi potezati za rukav.
Stvarno, jel ima interesa za kavicu :)
U idealnom svijetu...
Nama su u Centru predložili da nađemo stvarno senzitivnu i senziblinu učiteljicu (jer smo mi i hipersenzibilni, ženili bi se u petoj godini, da je ikako moguće, zaljubljujemo se, pišemo pjesme, osjećamo svaki tračak raspoloženja u krugu 100 km...), jer je to najbolja garancija za uspjeh - dotična osoba.
a ja se pitam jel netko zna kako je s takvima u Montessori školama?
Učiteljica je u školi mislia da sa njim nešto nije u redu, on je na satu apsolutno bio u svom svijetu, pričao je sebi u bradu rečenice koje ona nije mogla povezati...katastrofa...
Doma nije htio sjesti za stol, ste smo proveli u pokušaju da počne raditi, frustrirano je bacao knjige, bezbroj puta brisao napisano slovo jel nije zadovoljavalo njegove kriterije...već sam srećom i zaboravila dio.
Mi smo uglavnom smanjili kriterije i to smo tražili od učiteljice, znaći :prvo je jedino bilo bitno da on napiše zadaću. Urednost, brzinu i sl. nismo tražili . I tražili smo da se učiteljica postavi tako.
Sa vremenom je postalo lakše obzirom da se više nisu tražile toliko stvari koje su toliko ponavljajuće i koje istiću njegove slabe strane .
Bilo je sve to teško povezati, učiteljici još i danas nije sve jasno...sjećam se jednog školskog rada gdje je tema bila dani kruha, djeca su dobila zadatak nacrtati kruh. M. je nacrtao cijeli proces od pšenice, preko mlina , kola koja prevoze brašno u pekaru, pekaru i finalne proizvode. Sve do najsitnijeg detalja, vodenice, mlinskog kola,špage na većama , konja i kola...
A onda pak drugi dan, bez inspiracije nije bio u stanju nacrtati kakava se odjeća nosi u jesen...
Je, možda će dobiti nešto drugo (ali ne uvijek) ali recimo moj to shvaća kao kaznu. Na žalost ja se nisam uključivala u temu, niti svo dijete vodili na testiranje, ali da imamo problema u školi, imamo. I to naravno u svim socijalnim aspektima.
OT- s Frejom neću na kavu nego na skijanje
da, moja cura je ocito imala srece. :-) (necu vise traziti kruha preko pogace i zaliti se na skolstvo :mrgreen:)
naime njena uciteljica je nju i jos tri druga djeteta nakon par tjedana nakon pocetka prvog razreda oformila u malu grupu, te su odmah poceli sa pisanim slovima. ostalih troje su vec znali citati, dvoje i pisati (stampana slova), jedno od njih je vec prije skole bilo imalo testiranu darovitost. moja cura nije ni citala ni pisala, mada je vec odavno znala sva slova. (na testiranju je bila u sredini cetvrtog razreda)
tako da su oni preskocili sve ono vjezbanje vijugavih i ravnih crta, ispisivanje stranica sa jednim slovom i slicno. i naprosto propisali.
to sam zapamtila prilicno dobro, zato jer sam se i sam na neki nacin zacudila tome, kad sam za koji mjesec "shvatila" da cura pise i pisano i stampano recenice, kratke sastave i slicno. a u biljeznici njie bilo onih svima poznatih stranica sa slovom a, pa sa o, i..itd. na neki nacin je sama sebe "naucila" pisati. a i citati. i to medu ostalim i isjecke grimmovih bajki. oni koji poznaju njemacke duge slozenice, znaju kako izgleda to stivo.
to mi je tada izgledalo normalno, da uciteljica ima iskustvo, da zna prepoznati potrebe djeca, te da u okvirima sustava kao takvog (krutog samog po sebi) ostvari kakav-takav individualizirani pristup. ona je bila stvarno jako dobra i voljeli smo je i cjenili i djeca i roditelji. vidim da smo stvarno imali srece. :mrgreen:
od pomoci je bilo i da su u prvom razredu imali i pomocnu uciteljicu koja je bila 7, 8 sati na "ispomoci", pa je tu i tamo "animirala" i tu malu grupu, osim sto je pomagala onima kojima je islo teze, odnosno su djelili razred u dva dijela kod odredenih lekcija.
drzim vam fige, da vam djeca dobiju uciteljice sirokoga srca i uma.:-)
Eh na takve zadatke moj sinek došeće s pitanjima : na koji datum počinje jesen, a kad završava, a koji ljudi, samo odjeća ili i obuća? i onda je shvatim da nešto nije kako treba i idem pogledati pitanje, a naravno tamo neki općeniti klišej koji najbolje odgovoirš ako si učiteljica razredene nastave :)
Našla sa materijale za rad u našoj knjižnici, pa ako nekog muči slično (znam daj e topla voda, ali eto meni je dugo trebalo), da podijelim informaciju :) Na odjelu za veće klince ima dio znanost za mlade i gomila priručnika, zabavne matematike, fizike, kvizova svega, sad samo moram uposliti fotokopirni aparat i posložiti neke zgodne mikseve zadataka u radne listove za školu. Baš se veselim tom poslu sad kad imam veliki izbor na hrvatskom. Jupi.
Btw ima odličnih knjiga s eksperimentima, senzomotoričke aktivnosti, knjige o darovitima, ma pravi rudnik. Uopće mi nije jasno kako sam to mogla ne uvidjeti tako dugo, a visimo u knjižnici non stop. Ja sam vršljlala po dječjem odjelu i ovom za odrasle, a ovo za mlade mi uopće nije ušlo u fokus.
Sirius, znači imamo sličnu situaciju. Moj isto burno reagira, i ja sam par dana provela da ga uvjerim da ne može svaki dan biti sve jednako dobro, da je dovoljno dobro sasvim dobro, iako uvijek možemo težiti višemu, pa se smirio.
A onda nakon par dana povezao konce i počeo raditi kao lijevom nogom - jer eto, kad oduzmeš djetetu perfekcionizam, ono nađe razloga da iskoristi toleranciju u smislu da žvrlja, odradi i ide dalje - samo da se ne bi trudio oko nečeg nezanimljivog. I onda te citira - pa ne može svaki dan biti jednako uspješan...
Luda kuća.
Čini se da ste super odradili dio s učiteljicom, i da ona ipak sve to skupa nekako dobro vodi, makar ne kuži do kraja. Joj, to je super! Nadam se da ćemo i mi imati kakvu-takvu suradnju.
imali smo roditeljski u vrticu, priprema za skolu i sve u tom stilu, nista novo, ni neocekivano, ali moje dileme oko upisa i biranja uciteljice se svakim danom mnoze.
uopce ne znam da li da odem porazgovarati sa skolskim pedagogom, pokazem nalaz TS i da mi preporuci uciteljicu ili da sve prepustim sudbini.
informacije koje dobivam o uciteljicama od drugih roditelja su totalno kontradiktorne, tako da uopce nemam misljenje koga bi izabrala.
opet znam ljude koji su zbog uciteljice upisivali dijete u skolu koja je dosta daleko, a uciteljica zbog osobnih razloga otisla u penziju jer je zadovoljila uvjete.
znaci uglavnom je rulet, a ja imam doma hiper-emotivnu pametnicu.
opcenito i pitanje za mame skolaraca, kako su vam se pokazale skolske sluzbe (pedagog, psiholog...) u rjesavanju problema vase djece?
hibiskus - a u koju školu idete?
Je li ti dijete na radionici za predškolce kod TS ili ste samo išli na testiranje?
Naš je dječak u radionici i baš smo neki dan imali individualni razgovor s TS, najviše na temu upisa u školu (prethodno smo joj najavili o kojim školama razmišljamo, odnosno - kojoj pripadamo i o kojoj još razmišljamo). Ona nas je dočekala s dosta iscrpnim informacijama i preporukama. Sve je to konačno riješilo naše dvojbe i odlučili smo u koju ćemo školu upisati dijete. Sad krećemo u taj projekt.
Tako da ako ste već bili kod TS, čak ako dijete i niju u radionici, možeš se najaviti za individualni razgovor na temu upisa u školu, jer vjerujem da svakome može puno pomoći. Žena ima dosta dobar uvid u većinu škola u ZG, a čak ako o nekoj nešto i ne zna, jajko se potrudi dobiti relevantne informacije. Samo treba unaprijed reći koje su škole predmet zanimanja.
BTW, mi ćemo u Laginjinu i dobili smo čak i grubi profil učiteljica koje će iduće godine biti u prvom razredu.
Što se više bliži, mene taj razgovor u školi sve više plaši.
S par strana smo dobili savjet da pokažemo nalaz testiranja u školi, i mislim da bismo to i trebali, ali ne znam kako uopće načeti tu temu kad dođemo u školu na razgovor. Ne vjerujem da će ga itko ondje testirati (osim onog klasičnog crtanja, a u kakvom je filmu zadnjih dana, bit ću sretna ako ne krene crtati mitraljeze i tešku artiljeriju :roll:). Školska pedagogica mi se na prekjučerašnjem roditeljskom sastanku u vrtiću činila prilično zbunjenom i konfuznom, a ne znam ima li osim nje u školi itko drugi iz stručne službe.
U međuvremenu idemo još na razgovor u PCM, pa se nadam ondje dobiti i neki konkretniji savjet.
Ali valjda se nećemo provesti kao Bongovi roditelji u "Smogovcima" :lol:
Ja ne vidim nikakvog posebnog oduševljenja stručnih službi nakon pokazanih rezultata testiranja, a isto tako ne vidim nikakvo poznavanje problema darovitosti, a samim tim nikakvog posebnog/dodatnog/drukčijeg rada sa njim.
Tako su i meni rekli, da ni slučajno u školi ne pokazujrm papire. I u vrtiću imaju sve napismeno, pa nikakve koristi od toga.
Ja im ne bih pokazivala da nismo imali problema , i zbog toga smo krenuli na testiranja.
Htjela sam reći da ako dijete funkcionira bez većih problema što se tiće socijalizacije, prihvaćanja redovnih zadataka i obaveza, tada bih prvo pustila da razred i učitelji upoznaju dijete, ovako bi mogli imati nepotrebne i potpuno neopravdane predrasude o darovitosti.
Je , sve napravila kako je Zdenka napisala, stručni tim je dobio rezultate .
Samo je pitanje što će s njima. Moj bistrić je već četvrtu godinu u školi, a sve što smo postigli jest da ga (donekle) toleriraju. Baš je super što će on jednog dana postati kreativna, samopouzdana, odgovorna, slobodnomisleća odrasla osoba, ali sada se mora ukalupiti, poštivati sva pravila i ona potrebna i ona nepotrebna, ne biti kritičan, ne postavljati pitanja, ne komentirati. Uglavnom, od njega se očekuje da napravi najveći dio prilagodbe. Ono što u nacionalnom kurikulumu piše o izradi programa i načina rada s darovitom djecom, o mentorima, o podupiranju itd. su za nas samo pusti snovi. Uglavnom, najbolje bi bilo da M. nije M.