Darovita djeca-kako se nositi s njihovim posebnim potrebama

Citiraj:

---

martinaP prvotno napisa

Jeste im dali da čitaju školske knjige prije škole? Mislim da ću ih kupiti u zadnji tren, jer će A. doći doma, pročitati to u 3-4 dana i tražiti nastavak. I inače tako čita, ne pušta dok ne završi pa se na zanimljive stvari vrati po par puta.

---

Jesmo, ali čitaju samo odabrano, ono što ih zanima. Mlađi sin je u školi godinu dana iza starijega, pa ima bratove knjige dostupne po kući cijelu školsku godinu. Ne pročitaju, nego prolistaju, a onda se vrate onome što ih zanima.

Još negdje u drugom ili trećem razredu dobio je ovo (ima i za fiziku i kemiju) i to je zanimljivije od bilo kojeg udžbenika: http://www.ljevak.hr/knjige/knjiga-3...cnik-biologije

Školske knjige su školske knjige - ne doživljavaju ih kao ekstra zanimljivu literaturu, ali razumijem o čemu govoriš - ja sam tako devastirala nove udžbenike dok sam bila u osnovnoj školi (niži razredi). Poslije sam se opametila, he he he...

Citiraj:

---

martinaP prvotno napisa

Jeste im dali da čitaju školske knjige prije škole? Mislim da ću ih kupiti u zadnji tren, jer će A. doći doma, pročitati to u 3-4 dana i tražiti nastavak. I inače tako čita, ne pušta dok ne završi pa se na zanimljive stvari vrati po par puta.

---

Dosad sam mu ih davala jer se dobro sjećam kakav je meni to bio užitak, pa mu nisam htjela uskratiti. Još nije ni škola završila, a već me pitao kad ćemo kupiti knjige za 3. razred.
Doduše, ja nemam pojma što da mu na to odgovorim jer nam je gradonačelnik sve zapetljao svojim populizmom... ali to sad nije tema.

Uglavnom, nisam primijetila nikakve štete od toga što prelista knjige unaprijed. Znam da sigurno neće ići učiti unaprijed, npr. prirodu i društvo :mrgreen: obično bi prelistao matematiku i najdulje se zadržavao na glazbenom (uz koji dođu i 2 cd-a pa je imao i dodatnih sadržaja).

Znate li za neke materijale, knjige sa zadacima koje potiču kreativno promišljanje?
Naime, dijete mi je procjenjeno kao potencijalno darovito i savjetovali su mi za njega radionice za potencijalno darovitu djecu. Stjecajem okolnosti (drugi neki planovi, ostale aktivnosti...) ispalo je da je bio samo na jednoj takvoj radionici, a uskoro, zbog selidbe u drugo mjesto nećemo moći to niti nastaviti.
Ja nisam sigurna je li on darovit, nije da je neki genijalac i ne drvi po istoj stvari sa ogromnim interesom i neodustajanjem, što mi se ipak čini kao karakteristika darovite djece. Moguće da je samo bistar + jako kreativan. Ali svakom slučaju, voljela bih mu ponuditi neke tako zanimljive sadržaje, a učiteljica mi je na toj radionici pokazala jako zanimljive zadatke koji potiču kreativno promišljanje, koji mislim da su stvoreni za njega. Ono tipa, što bi bilo kad bi bilo...
Većina igara koje ja igram s njime su mu postale dosadne i kaže da su to igre za malu djecu i za curice. Valjda sam negdje zapela.

Citiraj:

---

Ms. Mar prvotno napisa

Z
Ali svakom slučaju, voljela bih mu ponuditi neke tako zanimljive sadržaje, a učiteljica mi je na toj radionici pokazala jako zanimljive zadatke koji potiču kreativno promišljanje, koji mislim da su stvoreni za njega. Ono tipa, što bi bilo kad bi bilo...
Većina igara koje ja igram s njime su mu postale dosadne i kaže da su to igre za malu djecu i za curice. Valjda sam negdje zapela.

---

Materijala ima puno, i različitih u ponudi, ali i kreativnost je vrlo širok pojam.
Po vlastitom iskustvu, dijete neće uvijek na takve pripremljene sadržaje reagirati onako kako bismo mi očekivali (naročito ne daroviti :mrgreen:), pa ćeš morati sama pronaći koji sadržaji bi njega zanimali i ponuditi mu nešto u tom smjeru.
Ja sam se sama više puta zeznula, nabavila mu nekakve "zadatke" za koje sam bila 100% sigurna da će ga zanimati, a on ništa. S druge strane, navalio bi kao sivonja na neke sadržaje za koje sam bila uvjerena da će mu biti dosadni ili nerazumljivi. Tako da je jako teško dati neku općenitu preporuku.

Citiraj:

---

martinaP prvotno napisa

Jeste im dali da čitaju školske knjige prije škole? Mislim da ću ih kupiti u zadnji tren, jer će A. doći doma, pročitati to u 3-4 dana i tražiti nastavak. I inače tako čita, ne pušta dok ne završi pa se na zanimljive stvari vrati po par puta.

---

Ne brini, vrate se onom što im je zanimljivo, a od darovitih ne možeš ni očekivati da će htjeti pogledati ono što im je dosadno ili su već prerasli :mrgreen:.
Moja je većinu knjiga za lektiru do 3. razreda pročitala prije škole. Nekima se s veseljem vraćala kad su bile na redu po programu, a neke je proglasila dosadnima pa ih nije ponovo čitala kad je trebalo. Učiteljica je za to imala srca pa joj je davala druge zadatke za čitanje pod uvjetom da se dovoljno sjeća sadržaja da može odgovarati lektiru kao i ostali učenici. Te dodatne zadatke prepričavala je ostatku razreda tako da ih je morala pročitati kao "lektiru". Iz tih zadataka nije, naravno, dobivala ocjene.

S godinama sam shvatila da im je potrebno staviti kao dostupno dosta toga, a oni sami biraju. Npr. moja je u jednom periodu života čitala samo enciklopedije i kojekakve knjige koje su bile jaaaako daleko od onog za što bih pomislila da bi je moglo zanimati. Poslije ih više nije ni pogledala. Isto vrijedi i za udžbenike: ostavih mu ih pri ruci pa ćeš vidjeti.

Kod nas knjige stignu par dana nakon pocetka skole, pa nema prelistavanja. Steta.

Citiraj:

---

vertex prvotno napisa

Bili smo s D. kod psihologa, vezano za neke situacije koje imamo s njim doma (još uvijek, iako već valjda dvije godine periodički zaključujemo da smo tome stalni na kraj). Izgleda da i on spada ovdje, iako prof. nije koristila tremin darovitost nego "visoko nadprosječno", ali je spominjala posebne potrebe pa je to valja to, lol. Imat ćemo nalaz za koji dan.

Zapravo pišem ovo radi informacije za splićanke, imamo dostupne i dobre psihologinje (po mom iskustvu i iskustvu prijatelja od kojih sam dobila preporuku) na Mejama, na Poliklinici za rehabilitaciju osoba sa smetnjama u razvoju. Tri su psihologinje, kod neke se čeka malo duže, kod neke kraće, ali mislim da nijedna nije pogrešan izbor.

Što se škole tiče, D. je najčešći komentar na ono što se radi u školi da je "malo dosadno". Ali on nije dijete koje ima žar za učenjem pa nisam sigurna čemu da to pripišem. Promijenilo im se milijun učiteljica u ove dvije godine, a sljedeće godine opet će bar jedna biti nova, ako ne i obje. Inače, kažu da su jak razred i da se s njima puno toga može, pa mi je drago da mi je oboje školaraca imao sreću upasti u takve sredine.

---

Vartex kada je tvoj mališa krenuo u školu? Nisam čitala čitav topic, pa nisam našla. Pitam jer nam je nešto pedagogica u vrtiću spominjala za našu malu da bi ona već mogla sa 5 u školu. Nama je to bilo malo šok jer nismo to uopće planirali tako, ali kaže ona bolje da krene ranije da joj kasnije ne bude dosadno, pa ćete imati problem.

NIšta to još nije definitivno, ona ima tek 3 i pol i puno se toga još može promjeniti, ali svejedno voljela bi čuti iskustvo ljudi koji su tako nešto slično već prošli?

Ti vjerojatno ne živiš u Hrvatskoj, jer kod nas sigurno ne bi dijete slali u školu sa 5 godina.
Djetinjstvo je samo jedno, u školu može ići čitav život, a igrati se slobodno može samo najviše prvih 7 godina. U ime čega to treba djetetu oduzeti? U ime nekakve buduće dosade u školi?
Pišem sa pozicije nekadašnjeg takvog djeteta, ne kao roditelj takvog djeteta.

Pa neka djeca su naprosto zeljna znanja i dosadnije im je neko klasicno igranje autima nego zbrajanje ili ucenje tablice mnozenja. Ja imam vrticko dijete koje se igra bojevima vec dvije godine. Sad s cetiri i pol barata trocifrenima. Cita pise sve samouk. Zbog sustava u kom pohadja ici ce pod redovno s 5 g i 9 mj. Nimalo rano za njega. A kad je cuo opisno da tamo postoji predmet matematika - poludio od srece. On bi odmah. Sto je najgore, u vrticu su mi rekli da je i sad spreman za skolu.
Inace ja sam krenula sa sest g i kod mene je to bio promasaj kazu. Al ja sam bila obicna prosjecna curica koja je naucila citati i pisati u skoli

Mislim Tiziana da si razumjela moje pitanje, hvala :-)
Da, to primjećujem i kod svoje djevojčice. Voli učiti, i voli znati. Jedna od najdražih igara joj je šah. Ništa mi to nismo niti potencirali niti željeli, sama je došla i tražila da joj pokažemo. Za sada zna posložiti sve figure gdje koja ide i neke jednostavne poteze kako se koja figura kreće po poljima.

Također sam primjetila laganu frustraciju što ne može čitati. Slovka ona od 2 godine, opet sama, bez ikakvog našeg poticaja, samo smo joj odgovarali ono što je pitala, ali sad je muče mala slova, hoće čitati sama, a ne da joj ja čitam. Najdraža nam je knjiga od Winnie Pooha sa unutra sedam priča, to želi da joj čitam svaku večer i onda me propituje za mala slova. Preko dana je uzem sama pa je pokušava kao čitati, naravno da to još ne može, ali bojim se da će uskoro i to moći kako je krenula. Knjiga je naravno na hrvatskom, kod kuće isključivo pričamo na hrvatskom, čitamo hrvatske knjige, i ako već, onda gledamo crtiće sa hrvatskom sinhronizacijom.

Brojeve zna već odavno, a teta u vrtiću nam je otkrila da jedina zna i računati jednostavne operacije zbrajanja i oduzimanja iako je najmlađe dijete u grupi od njih dvadeset. To recimo nismo niti znali da zna.

E sad, kolika bi prednost bila i za njeno dobro, dijete koje recimo sa 5 godina zna čitati, pisati i računati poslati u školu sa 7 godina, ne znam baš.
Vidjet ćemo, trenutno ne znam, ostaje nam da pratimo i vidimo kako će se stvari odvijati dalje.

Citiraj:

---

šafran prvotno napisa

E sad, kolika bi prednost bila i za njeno dobro, dijete koje recimo sa 5 godina zna čitati, pisati i računati poslati u školu sa 7 godina, ne znam baš.
Vidjet ćemo, trenutno ne znam, ostaje nam da pratimo i vidimo kako će se stvari odvijati dalje.

---

Ovo jako ovisi o tome gdje živite. U Hrvatskoj, to ne da ne bi bila prednost, nego bi bila dodatna frustracija, i za dijete i za roditelje.
Da ne idem u detalje.

Što se tiče učenja čitanja... djeca koja sama nauče čitati u tako ranoj dobi najčešće razviju neki svoj "sistem". Bar mi se tako čini. Moj sin je isto tako bio opsjednut slovima i brojevima u dobi 2-3 godine. Nekako u to vrijeme je počeo navaljivati na kompjutor, pa da ga se riješimo, dali smo mu neka piše slova u Wordu. Računali smo, to nije igrica, dosadit će mu. On je ubrzo počeo ispisivati, slovo po slovo, imena djece iz vrtića, prepisivati naslove pjesmica s CD-ova (opet - slovo po slovo, nije znao čitati riječi). Time se bavio dosta dugo i kao rezultat, s nekih 3,5 godine je bio u stanju sam pročitati nepoznate riječi. Dakle, on je sam sebe naučio, bez poduke sa strane. Bilo je i frustracija, nije da nije :mrgreen: ali smo shvatili da ga ne smijemo podučavati i da će naučiti sam.
Opet, znam i za drugi primjer, da su roditelji djetetu isprintali različite slogove na pojedinačne listove papira i onda ga učili spajati slogove. Dijete je isto dosta brzo naučilo samo čitati, uz pomoć tih "kartica". Ovisi o tome što vam paše.

tanja_b pa isto ako ne i gore, jer smo stranci, to slušam već dugo od drugih roditelja školske djece kako ne vole baš kad su djeca stranaca predobri jer im ruši sliku o tome kako su stranci uvijek problematični pa ih to uznemiruje.

Inače ta pedagogica, ujedno i odgajateljica iz vrtića koja radi sa mojom malom je Brazilka.

Upravo si me podsjetila na jedan detalj iz jasličke dobi. Malena je imala 2 godine kada je znala već sve brojeve i velika slova i moj muž je to samo uzgred spomenuo teti u jaslicama čija rekacija je bila, pa to svi već znaju u jaslicama. Mi smo rekli, ok, to je valjda onda sasvim uobičajeno. Da bi nam teta Brazilka rekla, da to i nije baš uobičajeno i da pratimo svoju malu koja očigledno ima veliki potencijal i da ne dozvolimo da ga školski sustav ovdje uguši. To je bio privatni razgovor.

Što se tiče učenja, pa baš iz tog razloga je ne učimo ničemu što ona sama ne želi ili ne pokaže. Ne forsiramo ništa, puštamo je da sama odabere, ustvari nije nam želja da se ističe, ali ona se ističe još od svojih godinu dana i šta da sad radimo. Mislim da nam neće biti lako ni njoj ni nama, bojim se.

A ono čega se najviše bojim je nastavnika u nižim razredima, o njemi će u biti najviše ovisiti kako će stvari hodati. Super ako ćemo imati sreće, ali ako nećemo, već sada se toga plašim.

Slažem se s Tanjom. Koliko sam shvatila, ne živite u HR nego u zemlji gdje se i inače ranije polazi u školu i školski je program prilagođen (bar) šestogodišnjacima.
Što mi je starije dijete dulje u HR sustavu obrazovanja, to više uviđam koliko je sustav (i program) loš. O funkcioniranju razreda s 28 učenika među kojima je zavidan broj onih iz (kojeg li izraza!) disfunkcionalnih obitelji te o nesnalaženju djeteta u takvoj sredini da i ne govorim. Uopće ne vidim kako bi peto/šestogodišnjak živio u tom okruženju.

Što se tiče problema s ranim samoopismenjavanjem, s mlađom sam shvatila da nema načina da joj "pomognem". Oduvijek je sama određivala tempo i šizila na svaki moj pokušaj usmjeravanja ili pomaganja. Između 2. i 3. rođendana zapravo se jako malo igrala ili crtala - to joj je bio period potpune posvećenosti učenju slova. Kad je savladala i olovku i slovkanje (analizu i sintezu), samo se jedan dan uputila u spajanje u riječi. Nije čak htjela ni na glas, da je ne čujemo, nego bih vidjela da joj se miču usne. Sama je oko 4. rođendana obznanila da je naučila čitati (priznala je tek kad je čitanje bilo skroz tečno). Računanje je išlo paralelno drugom cestom.

S druge strane, perfekcionizam je ubija, dugo joj treba da se u novom društvu otvori, povlači se na prvi neuspjeh, nije se u stanju izboriti za sebe - radije će trpjeti i biti samotnjak.
Za školu u našim uvjetima puno je važnije imati razvijeno ovo drugo.

Ne znam, možda si i u pravu, vjeruj mi nekad više ni sama ne znam što da mislim. Svašta čujemo, svašta nam ljudi pričaju, ali iskustva nemamo, još. Mogu samo nagađati. Mnogi tvrde, Njemci posebno, da je sjever Njemačke puno bolji, školski sustavi im se strašno razlikuju od zemlje do zemlje. Vidjet ćemo, pripremam se na najgore, a nadam se najboljemu.

Moja mala je suprotno tvojoj, borac. Ne dozvoljava se zezati, nikome. Zna se izboriti za sebe i već sada u vrtiću često preuzima ulogu vođe, iako je u grupi najmlađa. Ako ništa, to me tješi.

Isto je prefekcionista, pa nam to zna stvarati probleme, ali u smislu da poludi i sve porazbaca ako joj nejde savršeno, kad je učila bicikl, u jednom trenutku ga je bacila na pod, bacila se na njega i od jada ugrizla sic. Nakon toga više nije htjela sjesti na njega, dok joj se valjda nije napravio klik u glavi pa je tražila ponovno.

Citiraj:

---

tanja_b prvotno napisa

Ovo jako ovisi o tome gdje živite. U Hrvatskoj, to ne da ne bi bila prednost, nego bi bila dodatna frustracija, i za dijete i za roditelje.
Da ne idem u detalje.

Što se tiče učenja čitanja... djeca koja sama nauče čitati u tako ranoj dobi najčešće razviju neki svoj "sistem". Bar mi se tako čini. Moj sin je isto tako bio opsjednut slovima i brojevima u dobi 2-3 godine. Nekako u to vrijeme je počeo navaljivati na kompjutor, pa da ga se riješimo, dali smo mu neka piše slova u Wordu. Računali smo, to nije igrica, dosadit će mu. On je ubrzo počeo ispisivati, slovo po slovo, imena djece iz vrtića, prepisivati naslove pjesmica s CD-ova (opet - slovo po slovo, nije znao čitati riječi). Time se bavio dosta dugo i kao rezultat, s nekih 3,5 godine je bio u stanju sam pročitati nepoznate riječi. Dakle, on je sam sebe naučio, bez poduke sa strane. Bilo je i frustracija, nije da nije :mrgreen: ali smo shvatili da ga ne smijemo podučavati i da će naučiti sam.
Opet, znam i za drugi primjer, da su roditelji djetetu isprintali različite slogove na pojedinačne listove papira i onda ga učili spajati slogove. Dijete je isto dosta brzo naučilo samo čitati, uz pomoć tih "kartica". Ovisi o tome što vam paše.

---

Moja mlađa cura je prije mjesec dana napunila 3 godine i čitati je naučila "po sluhu". Analizu i sintezu je pokupila od starije seke, slova zna već odavno, isto kao i rastavljanje riječi na slogove i glasove. Sad jednostavno pročita slova na glas i onda spoji u riječ, zasad je na riječima od 3 do 6 slova.
Starija cura je spajanje glasova u riječ skužila "tek" s 4g i 3 mj. i bila je jako frustrirana jer je htjela čitati a nije joj išlo. Sad ima 5g. i 8mj. i još uvijek ne čita tečno, duže riječi si prvo slovka, onda pročita. Ali zato napiše što hoće. Npr. natipka dugi e-mail o raznim stvarima, ali isti taj tekst kasnije ne zna pročitati. :-|

Citiraj:

---

Sirius Black prvotno napisa

Moja mlađa cura je prije mjesec dana napunila 3 godine i čitati je naučila "po sluhu". Analizu i sintezu je pokupila od starije seke, slova zna već odavno, isto kao i rastavljanje riječi na slogove i glasove. Sad jednostavno pročita slova na glas i onda spoji u riječ, zasad je na riječima od 3 do 6 slova.
Starija cura je spajanje glasova u riječ skužila "tek" s 4g i 3 mj. i bila je jako frustrirana jer je htjela čitati a nije joj išlo. Sad ima 5g. i 8mj. i još uvijek ne čita tečno, duže riječi si prvo slovka, onda pročita. Ali zato napiše što hoće. Npr. natipka dugi e-mail o raznim stvarima, ali isti taj tekst kasnije ne zna pročitati. :-|

---

Ovo je NORMALAN razvoj čitalačkih vještina. Pisanje ide prije, a čitanje kasnije. Najkasnije ide čitanje rukopisa - djeca to dugo uvježbavaju, pogotovo ako je tuđi rukopis u pitanju...

Citiraj:

---

šafran prvotno napisa

Vartex kada je tvoj mališa krenuo u školu? Nisam čitala čitav topic, pa nisam našla. Pitam jer nam je nešto pedagogica u vrtiću spominjala za našu malu da bi ona već mogla sa 5 u školu. Nama je to bilo malo šok jer nismo to uopće planirali tako, ali kaže ona bolje da krene ranije da joj kasnije ne bude dosadno, pa ćete imati problem.

NIšta to još nije definitivno, ona ima tek 3 i pol i puno se toga još može promjeniti, ali svejedno voljela bi čuti iskustvo ljudi koji su tako nešto slično već prošli?

---

Moji su dečki oba krenuli u školu onda kad ih je dopalo po redovnom upisu: 6 godina i pet, odnosno 10 mjeseci.
A dobila si već dosta odgovora dok sam ja napisala svoj, nemam više ništa specijalno za dodati.

Moram reći, ja svoju djecu više svrstavam u "bistre klipane", kako to Peterlin voli reći. Sasvim je jasno da su oni generalno jako pametni, i da s njima često možeš razgovarati kao s dosta starijima. Ali nekih specijalnih manifestacija darovitosti ja baš i ne vidim :D.

Šafran, u Njemačkoj se nakon četiri godine bira srednja škola, zar ne? I to je dosta ozbiljan izbor, u smislu da se zna koje su škole kakve, i postoji pritisak oko cijele situacije? Možda da i o tome razmisliš kod odlučivanja...

V. na jesen kreće u školu. Ja se jako veselim, sama sam obožavala školu :čudakinja: pa se veselim i njegovoj. Ali on već sad komentira da će mu biti dosadno. Naime, on kao i mnogi s ovog topica čita od 3. godine, sad sa navršenih 6. dovršava zadnjeg herija potera, zbraja i oduzima do 100, bistar je dečko, i svi, ali doista svi oko njega mu sugeriraju da u školi neće imati što za raditi. smeta mi to jer mislim da nisu u pravu, barem po mom iskustvu, ja sam bila slično dijete i nisam se dosađivala, okupirali su me socijalni odnosi, radila sam dodatne zadatke i uživala u statusu najbolje u razredu :štreberica:, no sve da njemu i ne bude tako iritira me ideja da sa tako negativnim stavom kreće u školu! I uostalom da kreće u školu sa stavom- ja sve znam. Jeste li se susreli s tim? Što ste činili?

Citiraj:

---

vertex prvotno napisa

Šafran, u Njemačkoj se nakon četiri godine bira srednja škola, zar ne? I to je dosta ozbiljan izbor, u smislu da se zna koje su škole kakve, i postoji pritisak oko cijele situacije? Možda da i o tome razmisliš kod odlučivanja...

---

Istina, i točno je što kažeš pritisak je enorman. I to je isto još jedna dodatna stvar koja nas muči. Ne bi željeli da prerano krene, pa da onda nastane problem kad je najosjetljivije.
S druge strane ovdje u 1. razredu koliko čujem rade slabo, skoro nšta, više je to kao neko uhodavanje, a onda od 2. razreda se kreće naglo i ozbiljno. Ne znam ni sama, vidjet ćemo, imamo još vremena, a i pratit ćemo nju kako će se razvijati, nadam se da ćemo za godinu dana biti pametniji.

Citiraj:

---

sasa prvotno napisa

V. na jesen kreće u školu. Ja se jako veselim, sama sam obožavala školu :čudakinja: pa se veselim i njegovoj. Ali on već sad komentira da će mu biti dosadno. Naime, on kao i mnogi s ovog topica čita od 3. godine, sad sa navršenih 6. dovršava zadnjeg herija potera, zbraja i oduzima do 100, bistar je dečko, i svi, ali doista svi oko njega mu sugeriraju da u školi neće imati što za raditi. smeta mi to jer mislim da nisu u pravu, barem po mom iskustvu, ja sam bila slično dijete i nisam se dosađivala, okupirali su me socijalni odnosi, radila sam dodatne zadatke i uživala u statusu najbolje u razredu :štreberica:, no sve da njemu i ne bude tako iritira me ideja da sa tako negativnim stavom kreće u školu! I uostalom da kreće u školu sa stavom- ja sve znam. Jeste li se susreli s tim? Što ste činili?

---

Mi smo imali tih problema u prvom razredu. Jer je škola bila "glupa i dosadna, jer samo crtaju i rade neke crte bezvezne..." A još je imao i crve u guzici, pa se sav unervozio nakon par sati u klupi. Tješili smo ga da će to proći, da je super što je njemu to lako pa može i zadaću završiti u školi pa će biti slobodan kad dođe kući. U drugom polugodištu kad su počele ocjene i on je živnuo. Iako mu je i danas škola (završio je peti) glupa i dosadna. :roll:

Citiraj:

---

sasa prvotno napisa

sve da njemu i ne bude tako iritira me ideja da sa tako negativnim stavom kreće u školu! I uostalom da kreće u školu sa stavom- ja sve znam. Jeste li se susreli s tim? Što ste činili?

---

Da bismo izbjegli takvu situaciju, upisali smo ga odmah i u glazbenu školu. Tako da mu nije imalo kad biti dosadno :mrgreen:
Ipak, činjenica je da njih u 1. razredu potpuno zaokupe socijalni odnosi, tako da dosada - ako je toga i bilo - nije imala kad doći do izražaja. On je, istina, vladao gradivom 1. razreda i prije početka škole, ali nije ga to nimalo smetalo jer je bilo puno drugog zanimljivog (a najviše nogomet, sličice, i ostale aktivnosti za veliki odmor).
Čak se ni u 2. razredu nije žalio na dosadu. Jedini predmet za koji izjavljuje da mu je dosadan je - priroda i društvo, i baš mi je žao zbog toga, jer znam u čemu je problem (u lošim udžbenicima i pripadajućim testovima).

Možda da mu u razgovorima probaš skretati pažnju na tu socijalnu komponentu škole? Društvo, igre, vršnjaci... naravno, ako mu to zvuči privlačno?

Sasa, probajte malo raditi na njegovoj modifikaciji stava o školi, čisto da ne bi ispadao bahat pred vršnjacima i učiteljicom. Kao, znaš ti jako mnogo, ali ne znaš sve, naučit će još mnogo toga, a naučit ćeš mnogo i o životu i o drugim ljudima...

Ja sam cijelo djetinjstvo jedna čekala u školu, čitala sam knjige prije polaska u školu, znala sam čitati čak i ćirilicu, sama naučila prateći odjavne špice na dječjim emisijama. Nisam imala stav kao tvoj sin, ali sam dolaskom u školu bila šokirana kad sam skontala da pišemo crte i slažemo skupove. I onda sam postala malo problematična jer sam znala pucati, puno su mi puta išle suze kad sam morala raditi nešto što mi je bilo glupo i davno usvojeno, znala sam odbijati suradnju i bojkotirati nastavu. Opcija preskakanja razreda nije igrala jer sam u školu krenula s 6 godina i 2 mjeseca pa su smatrali da to ne bi bilo dobro. Možda vama i to bude opcija (ako toga još ima)?

I jako sam se dosađivala sve dok nisu došli povijest i zemljopis u petom. Nastavnica u nižim razredima je tome doskočila malretirajući me sa likovnim (zaključivala mi je 4!) pa me to izluđivalo, na silu me upisala u literarnu sekciju (nakon par mjeseci sam joj bila zahvalna, tamo ostala do kraja osnovne), davala mi je razne organizacijske zadatke na razini razreda, stavljala sjediti sa slabijim učenicima da im pomažem i sl. Starci su me upisali u muzičku pa mi je to uzimalo dosta vremena.

Hoću reći, da, bit će mu dosadno, neka bude pripremljen na to, ali neka krene u školu s mišlju kako on, zato što zna mnogo, ima priliku naučiti još više. I to ne samo u vještinama, informacijama, već i o drugima i svom odnosu s njima. S nastavnicom porazgovarajte o tome odmah na početku, neka ga uključuje na druge načine. Ako će ih biti više takvih, bit će im lakše.

Ima jedna moja frendica genijalca, sad je u 7. osnovne. Takvo dijete nikad u životu nisam vidjela, nevjerovatno nešto. Srećom po njega, jako je simpatičan, zabavan je, duhovit i sarkastičan. Da nije takav, mislim da bi ga vršnjaci šikanirali, a mnogi nastavnici i jesu jer im je remetio ustaljeni način podučavanja.

Citiraj:

---

Zuska prvotno napisa

S nastavnicom porazgovarajte o tome odmah na početku, neka ga uključuje na druge načine. Ako će ih biti više takvih, bit će im lakše.

---

Na temelju vlastitog (ne baš dobrog) iskustva bih rekla: oprezno s ovim korakom. Prvo treba izvidjeti kako učiteljica "diše".

trudimo se objasniti mu da ne zna sve, i da ima još puno djece koja znaju jako puno. i da će u školi biti novih stvari. ne bih ga prebacivala jer isto kreće u školu sa 6.5 godina, ne sviđa mi se ta ideja da dolazi u već formiran razred sa djecom koja su još k tome starija od njega. muzičku smo planirali od iduće godine. valjda će biti dobro. najviše ovisi o učitelju razredne nastave..

da da, ja se isto toga bojim. ne znam, problem je sigurno i u meni, ali ja se uvijek doživljavam jako hvalisavo kad ističem da mi je dijete naprednije od vršnjaka. nekako vjerujem da će to nastavnik i sam primjetiti, i bez mog upiranja prstom.

Mislim da ćeš njen stav brzo vidjeti, samo se nadam da ga neće nazvati problematičnim (kao sina od moje frendice).

Citiraj:

---

sasa prvotno napisa

da da, ja se isto toga bojim. ne znam, problem je sigurno i u meni, ali ja se uvijek doživljavam jako hvalisavo kad ističem da mi je dijete naprednije od vršnjaka. nekako vjerujem da će to nastavnik i sam primjetiti, i bez mog upiranja prstom.

---

Nema ti to veze.... dijete uvijek može nešto novo naučiti. DObar učitelj to prepoznaje. Baš u prvom razredu jako su velike razlike između početne pripreme djece - neka znaju sve i više, druga ne znaju puno... neka koja su recimo slabije pripremljena mogu brzo "uhvatiti korak", drugima ide teže. Neka djeca koja su intelektualno napredna imaju teškoće socijalizacije ili motoričke probleme (moj stariji) i tako...

Mom mlađem su vizualnu disleksiju "priznali" tek u trećem razredu iako sam ja kokodakala od prvog dana (dijete je drugim svojim sposobnostima to vješto maskiralo).

Adaptacija traje najmanje do Božića (ne za dijete, nego za razred - oni moraju postati cjelina) tako da tu ima prostora za učenje i za najnaprednije dijete, jer ono se privikava na grupu, a na to ga doma baš nikako ne možemo pripremiti.

Želim vam dobrog učitelja / učiteljicu jer to je rješenje za svaki problem u nižim razredima.

Tjedan dana je prošlo otkako sam sa sinom (9 god.) bila kod psihologa. Išli smo jer ga još drži tuga i bol zbog gubitka svog tate prije 3 godine. Htjela sam čuti od stručne osobe što možemo ćiniti, kako se postaviti, kako mu tu cijelu situaciju olakšati.
Nakon kratkog upoznavanja gdje sam i ja bila prisutna, slijedio je razgovor između psiholokinje i mog sina. Nakon nešto više od sat vremena pozvala je mene na razgovor. On se išao igrati.
Što je slijedilo, krajnje me zbunilo. Psiholokinja je radila test s njime (WISC).
Ona je pričala o cijelom tom postupku, kako je on riješavao to sve, kako je on daleko iznad prosjeka,... Valjda je u jednom trenu skužila da sam zbunjena (očekivala sam da ćemo pričati o tome kako je to sve bilo uvezi smrti njegovog tate, itd.), i tad je rekla: "Vaše djete nije pametno, ono je darovito." Pričala je još najmanje pola sata o svemu tome i razlog zbog kojeg smo došli, nekako je završio u pozadini.
Ja sam ju onda još ispitivala uvezi problema zbog kojeg smo došli, i kako se nositi s tim.

Uglavno - ja sad tjedan dana mozgam i pitam se da li postoji potreba da to sve ispričam učiteljici. Da li da ga uključim u te kreativne radionice. Itd.

A ja sam njegove karakteristike smatrala posljedicom smrti oca (ozbiljan je za svoje godine, ne podnosi buku, šefuje mlađem bratu kao da mu je otac - želi sve kontrolirati, itd.). Uz to je prestao igrati se s vršnjacima. Mislim, igra se tu i tamo, ali mu brzo dosadi. Kada radi npr. neke crteže, one moraju biti (za njega) savršene. Ne bitno šta će netko drugi reći da je predivno. Nije zadovoljan dok god to nije onako kako je zamišljao (toga je i u školi već bilo).

Ovaj topic je dosta dug pa ću mic po mic pročitati šta ste sve već pisale, ali eto, ako mi koja mama može dati savjet - bila bi vrlo zahvalna!

Imate specifičnu situaciju, tako da je zbilja teško odrediti je li neki oblik ponašanja ili reagiranja posljedica karakternih crta koje bi razvio tako i tako, ili je reakcija na gubitak oca (što je za dijete zbilja težak gubitak).

Citiraj:

---

deeeyoo prvotno napisa

Uglavno - ja sad tjedan dana mozgam i pitam se da li postoji potreba da to sve ispričam učiteljici.

---

A što se tiče ovog, ne znam što da ti kažem... sve ovisi o tome kakva je učiteljica i kakva vam je komunikacija. Iz sadašnjeg iskustva, meni je sad žao što sam uopće učiteljici išta pokušala govoriti o darovitosti :| ali eto, bila je to kriva procjena...

Hvala na odgovoru.
Učiteljicu smatram apsolutno ok i razumnom ženom. U razredu ima još jedan daroviti dječak koji je u Bistrićima. Šta meni nije sasvim jasno - što bi to promjenilo? Mislim, šta učiteljica mora/može u tom slučaju raditi? Već smo u prošlom razredu imale razgovor. Rekla mi je kako je N. jako brz u matematici pa mu bude dosadno dok drugi riješavaju zadatke. Zbog toga smo nabavili dodatne matematičke zadatke. Ona ga je i tjerala da ide na onaj natjecaj Klokan, samo što se on prepao i nije htio. Poslje mu bilo žao...

Kako je vaša učiteljica reagirala? Zbog čega ti je žao što si joj spomenula?

Citiraj:

---

deeeyoo prvotno napisa

Šta meni nije sasvim jasno - što bi to promjenilo? Mislim, šta učiteljica mora/može u tom slučaju raditi? Već smo u prošlom razredu imale razgovor. Rekla mi je kako je N. jako brz u matematici pa mu bude dosadno dok drugi riješavaju zadatke. Zbog toga smo nabavili dodatne matematičke zadatke. Ona ga je i tjerala da ide na onaj natjecaj Klokan, samo što se on prepao i nije htio. Poslje mu bilo žao...

---

Pa, vjerojatno ne bi ništa promijenilo. Hoće li učiteljica nešto učiniti za njega ili ne, ovisi prvenstveno o njoj samoj. Ali ako je već i sama pokazala inicijativu i dala mu dodatne zadatke, onda bi to moglo značiti da ga razumije, u tom slučaju nije loše otvoreno razgovarati s njom o svim aspektima darovitosti, pa i prenijeti ono što vam je psihologica rekla. Ti ćeš bolje znati kakva ti je komunikacija s njom.

Citiraj:

---

Kako je vaša učiteljica reagirala? Zbog čega ti je žao što si joj spomenula?

---

Pisala sam već o tome na ovoj temi, pa da se ne ponavljam. Ukratko, reagirala je kao da ima pred sobom nadobudnu majku koja je uvjerava da joj je dijete bolje od ostalih :roll: i ne propušta blago ironične komentare svaki put kad dođem u školu. Totalni promašaj s moje strane, ali srećom, dijete to ne kuži pa ga ni ne smeta. On ionako školu shvaća kao mjesto za druženje i igru, a ne kao mjesto za učenje :mrgreen:

http://www.irb.hr/Izdvojeno/Znanost-je-IN

Info za roditelje darovitih - prof. Tanja Sever u srijedu 20.11. u 21:05 gostovat će na Hrvatskome radiju (frekvencija 92.10)

TEMA: "Darovita djeca: negativne strane darovitosti, moraju li daroviti biti i genijalni, daroviti u sustavu i zašto imati darovito dijete ponekad i nije tako sretna okolnost"

Postoji i mogućnost uključenja u emisiju i postavljanje pitanja na broj 01 616 7001

P.S. Moderatoricama se ispričavam ako je riječ o neprimjerenom oglašavanju, ali nije riječ o komercijalnom proizvodu ili radiju, a možda pomogne nekom od roditelja s ovog topica da dođe do željenog odgovora :-).

Link na emisiju o darovitoj djeci, njihovim posebnim potrebama i sustavu u kojem teško funkcioniraju...

http://radio.hrt.hr/aod/prof-tanja-s...a-djeca/43773/

Govori: prof. Tanja Sever

Hvala, miha! :-)

Da li netko zna koliko sad košta kontrola kod Vlahinsky ili Sever? može i na pp ako je nezgodno

Cijene radionica se nisu mijenjale pa vjerujem da je i cijena testiranja ista. Ne znam što misliš pod kontrola.

pozdrav svim mamama
prošle godine smo potražili savjet logopeda i dobili mišljenje da imamo darovito dijete, uputa je da se prije škole javimo psihologu kako bi se pomoglo djetetu uklopiti u školu, u vrtiću zasad funkcionira dobro, također nam je preporučio da potičemo dijete raznim aktivnostima
sad ima 4 godine pa me zanima kako ste vi poticale svoje bistriće u predškolskoj dobi? zapravo, ona nas od početka potiče sama da se posvetimo stvarima koje ju zanimaju, na ništa ju ne silimo
trebamo li tete u vrtiću informirati o tome kako bi joj davale neke aktivnosti (ako uopće imaju vremena za to s obzirom na veličinu grupe)?

Bilo je o tome već riječi na ovoj temi, ali vjerujem da se teško snaći.
Ukratko: ako se inače bavite djetetom (razgovarate, igrate se zajedno, čitate, itd), nema potrebe za nekakvih dodatnim poticajima, samo pratite njezine interese i znatiželju. U toj dobi, djeca se sama vode prema onom što ih najviše zanima.
Što se teta u vrtiću tiče, moraš sama procijeniti treba li im što govoriti ili ne. Mi nismo ništa govorili u vrtiću, jer za to apsolutno nije bilo nikakve potrebe - tete su ga i same "pročitale" i savršeno ga uklopile u grupne aktivnosti tako da su svi od toga imali koristi (nedavno sam srela A.-ovu tetu iz vrtića koja i dalje kaže kako joj je divno imati djecu koja nju potiču da se dodatno potrudi).
U školi od pokušaja razgovora na temu darovitosti nije bilo neke koristi, prije bih rekla da sam mogla napraviti štetu :mrgreen: ali sam se zaustavila. Zapravo, zahvaljujući dobro odrađenom poslu u vrtiću, dijete se u školsku sredinu odlično uklopilo i mogu biti sretna što je ovako kako jest.