x
Printable View
je, čitala sam negdje da je u rijeci osuđen i vet i vlasnik psa koji je eutanizirao psa jer mu je bilo jeftinije od liječenja. ne zatvorom, nego novčanom kaznom, čini mi se.
mima, ne znam. čitala sam @u prolazu...ako postoje tolike opcije za problematične pse, azili, udruge kod nas, biće u ovim bogatijim zemljama ih je još i više...
zato što nije bitno za moju priču..i zato štu su se neki ovdje nakon moje priče odlučili da neće ni imati psa pa tako ne želim da netko eventualno pasminu poveže sa ludim, bolesnim, teškim i nemogućim za odgoj..jer to nije istina..ja samo apeliram da se pripreme prije odabira
što se tiče posta od pulinke, ..ne razumiješ čemu pišem i javno se kajem..vjeruj mi ni ja u potpunosti..možda sam trebala otvoriti stranicu u wordu i napisati nešto sama sebi ..neznam ,,.morala sam otvoriti dušu nekome... nadam se da neću završiti u zatvoru
još jednom za kraj..jer mi je teško pisati više, znam sama sam otvorila temu, jasno mi je..
ja sam protiv načina na koji smo mi postupili, užasno nam je i kajemo se..tuga je pregolema i njome želim ukazati da nitko ne počini glupost koju smo mi počinili...znam da je moje dijete premalneno da bi ga se ikada sjećalo ali tim što sam napisala htjela sam reći da nas je ovaj čin zauvijek obilježio kao osobe, dao nam je crtu za koju nisam mislila da je moguće da postoji u meni i iskreno sam se preplašila za sebe i kakv ćemo primjer i uzor biti kad smo bili u stanju učiniti nešto ovako...
moram živjeti dalje i probati izvući najveću moguću pouku radi sebe i svoje obitelji..
ne vidim ja tu baš neke realne opcije osim izbacivanja psa na cestu u kojem će ga slučaju ako preživi pokupiti volonteri iz neke udruge (ili neće).
u svakom slučaju mislim da zbrinjavanje napuštenih životinja ni na koji način ne šteti azilantima iz afričkih zemalja, dapače.
Upravo tako. Usput ga je i srušio i od tada je dobi kao retriver: mio i poslušan jer se gazda nametnuo kao vođa čopora. Naravno da je prije tog suludog čina ispucao sve već poznate metode. I nakon što ga je pokorio pas je prošao dresuru jer prije toga se s njim uopće nije dalo raditi: traumatiziran i nesocijaliziran, zatvoren u boxu, gotovo bez prisustva ljudi ("namjena" mu je bila da straši eventualne provalnike u polunapuštenom prostoru). Probaj zamisliti psihološki profil takvog psa.
A kad netko kaže da je nabavio štene i kako je nakon nekoliko godina od njega postao ludi pas rado bih mu rekla da nije postao nego su ga takvim napravili vlasnici. Uostalom, i svaka beba se rodi zdrava: od neke postane pjesnik, od druge ubojica. Ne možemo baš za sve kriviti genetiku.
I dalje bih voljela znati ime veterinara koji je to napravio da mi se slučajno ne dogodi da nogom kročim u njegovu ordinaciju sa svojim ljubimcima.
isto, do 15000kn novčano, do 6 mjeseci zatvora. iskreno, par godina pratim situaciju u državi i nisam primijetila zatvorsku kaznu osim za dva slučaja brutalnog iživljavanja. novčane su znale biti i veće, sjećam se jedne izgladnjele napuštene kuje čiji je vlasnik dobio jači financijski udarac.
mim, ne znam u kojem si gradu, no u puli su mm-a iz gradske veterinarske (ako si u tom gradu, kažem ti puno ime) baš zbog takvog djela kaznili sa 3k kn, kao i vlasnike. između redaka sam u priči pozanice koja se na isti način riješila psa došla do još jednog imena iz iste ustanove koji joj je napravio takvu uslugu, no nemam dokaza da ga prijavim. no njima ne idem ni u ludilu, iako sam tamo vodila cestovne mačke na sterilizaciju.
cvijeta, nabrojane opcije su one koje traže nečije financijsko ulaganje jer ništa na ovom svijetu nije besplatno. osim ljubavi majke, djeteta i psa. pseća sudbina ovisi o ljudima na koje nalete, oni koji su prošli udrugu iza sebe imaju ljude koji su ih zavoljeli dovoljno da će ih primiti kao osmog psa u svojem domu dok mu ne nađu novi, neki nalete na dobre ljude koji će ih smjestiti kod sebe ili platiti smještaj i hranu... uglavnom, ništa nije na razini države. čak ni kazne za napuštanje pasa ili necijepljenje ili maltertiranje istih ne završe u proračunu za životinje, već općem. briga za životinje je spuštena na razinu pojedinaca i volontera koji sitno ili ništa ne dobivaju od lokalne zajednice već se financiraju prilozima simpatizera. ah, kad bi tako bilo i kod sportskih klubova, vjerskih zajednica i udruga za promicanje vlasitog džepa...
Iz Zg sam tako da me ovi pulski ne moraju vidjeti. Na sreću. Dogodilo mi se da zalutam kod svakakvih veterinara. Jedan me, videći da u ruci držim zamorca, pitao s oduševljenjem: "Koja je to vrsta psa??" :-o Naravno da sam se okrenula i otišla :roll: pa sam sad vjerna svom vetu u nadi da ću ga što manje trebati. Znam da svi oni iz ordinacije udomljuju životinje i zbrinjavaju ih. Ne bih mogla dozvoliti da mi liječe bilo kojeg ljubimca znajući da su nečijeg ubili potpuno bez razloga.
Nekako mi se nameće nešto što će vjerojatno većina osuditi samo kao misao.... Zamislite da se u obitelji rodi dijete koje tijekom godina postane neobuzdano. Bi li nekom palo na pamet da traži od pedijatra da takvo dijete uspava?? Znam da će sad neki reći da se ne može vući takva paralela, ali za mene je ljubimac, kao i za mnoge, član obitelji, netko tko ovisi o meni i mojoj ljubavi, potpuno bespomoćan. I ako mi se ne svidi njegov karakter ne mogu ga samo ubiti da sebi olakšam život.
To je meni palo na pamet, kao majci autističnog djeteta. Ni mi nikuda ne možemo godinama, ni naše dijete nitko ne želi čuvati, imali smo faze agresije i autoagresije, nemile scene u javnosti, godine nespavanja...Kako znam vlasnike pasa kojima su oni zaista punopravni članovi obitelji, ova paralela mi se ne čini toliko pretjerana.
ja nemam psa, nemam ni mačku:mrgreen: pa mislim da je ipak ta paralela malo pretjerana
ali me je asocirala na slučaj koji nema veze s temom, ali mi je često u mislima, od kada sam o tome čitala u novinama, o belgijskom transseksualcu koji je eutanaziran
nakon neuspješnih operacija promjene spola
ok to je njegov svijesni izbor
mada je i to svijesni pod upitnikom, ako je toliko psihički patio, pitanje je li bio sposoban donjeti odluku
mene brine da je to vlast odobrila
i da se našao netko tko je bio spreman to učiniti
Ja sam sigurna da veterinar nije postupio neodgovorno, nego je pas bio do te mjere problematičan da je veterinar odgovorno donio odluku u dogovoru s vlasnicima. Nije to bila odluka preko koljena. SIgurno ne znamo cijelu priču (amsterdam je napisala da toga ima više) i iskreno sumnjam da bi veterinar samo tako donio tu odluku bez ponude alternativnih rješenja da za nju nije bilo razloga i potrebe. Pa ne bi čovjek sebe i svoju struku izvrgnuo zakonskim kaznama iz hira... nemojte se igrati škole.
Mene paralele kao ova od mim vise uopce ne cude. Svaki dan gledam ekipu kako na rolama prelazi prometnu visetracnu cestu gdje auti jure na pol metra od njih i pri tome vode ogromnog psa na lajni. Na rolama. Ili puste da dijete od 10 godina vozi bicikl i istovremeno velikog psa na lajni (vezanoj za bicikl) pored te iste prometne ceste. Valjda zato sto su tom "clanu obitelji" prepustili svoj zivot i zivot svog djeteta u uvjerenju da se u tog psa moze u potpunosti vjerovati. Meni je to totalno suludo. Kad das zivot tvog djeteta u "ruke" psa onda ti je valjda normalno povlaciti paralelu izmedju eutanazije djeteta i eutanazije psa. Meni to definitivno nije isto... Niti bi zivotinji tako bezuvjetno vjerovala.
PS - danas sam u tramvaju vidjela prvog psa putnika. Prvo mi je bilo drago jer sam bila za tu odluku, a onda sam shvatila da taj pas nije od covjeka pored kojeg stoji nego pas luta po tramvaju, bez lajne i brnjice, i njuska putnike dok gazde stoje na drugom kaju tramvaja i posve su cool s tim. Pa sam pomislila da mozda ipak civilizacijski nivo u generalnoj populaciji nije dosegao potrebni nivo za provodjenje ove odluke.
Cijena eutanazije psa varira od 300 do 700 kn, sam postupak je jeftin i traje 5 minuta. Jesi sigurna da nema veterinara koji će za te novce dati dvije injekcije ne pitajući se o moralnosti tog čina?? Statistika kaže da se u tri mjeseca podnijelo 500 zahtjeva za eutanazijom potpuno zdravih pasa i mačaka (bio je članak u Jutarnjem). 500x300 kn je 150 000 kn. Za 2500 minuta posla. To je "easy money" za onog tko ih radi.
Sillyme, ja govorim o moralnom činu, a ti o sigurnosti u prometu. Ja govorim o ubojstvu bez razloga, a ti o ljudskoj gluposti. Tu se tek ne može povući paralela. Eutanazija bez pristanka žrtve... povlačenje paralele je moguće. MBee razumije što sam htjela reći. A70V, taj Belgijac znao je što je eutanazija. Pas koji se na nju odvede maše repom jer misli da ide u šetnju, a ustvari čini svoje zadnje korake. Bez ikakvog pristanka. Oprostite, ali to je ubojstvo-kako god okrenule. Krivi su i vlasnici i veterinar bez opravdanja bolesti, olakšanja muka... Pravi vlasnici eutanaziraju životinju da se ONA ne muči jer joj nema spasa ( i isto bih poželjela za sebe ako ikada bude zakonski moguće a ja neizlječivo bolesna), a ne da se ne muče vlasnici. Kako god-meni je čvor u želucu od činjenice da ima ljudi koji se nepoželjnih rješavaju ubojstvom. Neovisno o tome tko je ustvari taj nepoželjni.
Mislim... po drugi put se pitam kud ove ova tema. :roll:
Meni koja imam ne jednog nego dva psa, od kojih je jedan azilant... koja od kad znam za sebe nisam bila bez nekog psa unutar obotelji, koja sam se godinama oporavljala od gubitka svakog psa, koja sam u zadnjih 22 godine vlastitim angažmanom uspjela udomti oko 10 na ulici nađenih pasa i dvije mačke, a da nisam član ni jedne udruge za zaštitu životinja, meni je ova usporedba pretjerana.
Da, pse možemo zvati članom obitelji, ali to su i dalje psi. Nisu ljudi, nikada neće postati ljudi, ma koliko si mi to utvarali. Imam primjer jedne predivne osobe koja je psihoterapeut i koja je udomila traumatiziranog psa... mislila je da ga svojim iskustvom i ljubavlju može spasiti. Drek. Pas ju je vozao i maltretirao kao ovaj naš pokojni.
Pa sam joj došla u posjeti na par dana, grizao me je za papuče, htio se i meni nametnuti. E nećeš, ma koliko da si dragi i sladak: učinila sam ono što bi svaki normalan vlasnik učinio, pokazala nadmoć, rekla jasno ne, nakon par puta odmaknuo se i prestao, kad ga je vodila u šetnju lajao je na sve prolaznike, muškarce posebno, a ako bi naišao koji sa šeširom gušio se od laveža. Nakon tri šetnje sa sa mnom, bio je miran kao bubica. Meni. Njoj je to postao tek nakon puno truda. Tek nakon što je ona shvatila da s njim ne može isto kao i s ljudima... da nježnost ne pali (pali, ali u drugim segmentima)... pas je trebao vođu čopora koji će reći, ja sam ti da štitim. Tek nakon što je ona shvatila kako funkcionira pseći mozak i stavila sebe u ulogu vođe čopora pas je prestao izražavati frustracije (lajati na svakog). I... nije bila bez iskustva, imala je ranije psa, slične pasmine... no taj pas je bio uravnoteženg karaktera i nije bilo ni najmanje potrebe da mu se nameće kao vođa, pas je znao gdje mu je mjesto.
Back to the topic... jeste ikada pokušali kontaktirati neku od udruga i reći da ste našli psa i da trebate smještaj za njega?
Ajd probajte. Nema šanse svi su puni, nemaju mjesta za još jednog psa... nedavno je kolega našao labradoricu od tri mjeseca... ni na jedan mail, ni ja jedan poziv svim mogućim udrugama nije dobio adekvatnu pomoć. Na kraju ju je uzeo njegov prijatelj.
Jeste li ikada bili u našim azilima, skloništima za životinje? Niste..? Odite. Graniči s mističnim iskustvom. Hrpa mršavih pasa u kavezima s komadom lima umjesto krova, blatnjavi, smrdljivi... nikakvi... da lutaju ulicama bili bi sitiji... izvađeni su iz raznih šinteraja, spašeni od smrti, volonteri koji i rade i ne rade, većinom sve padne na tri iste osobe... ali, fensi je biti čan udruge za zaštitu životinja, ali samo na papiru, ne daj bože uči u box i skupljati drek.
Treneri? Mahom samozvani i napuhani. (Čast iznimkama, no dođite do njih!)
Šaptači psima? Da... ali ne kod nas... ako čujete za kojega, pliz javite i ja bi rado znala.
I... ovaj azil iz kojeg sam ja uzela našeg malog psa... imaju super postotak udomljavanja... znate zašto? Jer je predsjednica živjela vani i radila po azilima, pa ima veze... većinu pasa udomila je u Njemačkoj. Švercala ih preko granice, jer nije postojao zakonski okvir u koji mi smjestila svoj rad... švrecala ih u zemlju gdje su azili uredna mjesta, čista, topla, građevine s čvrstim krovom i zidovima, a ne kućica od daščica koji svaki vuk malo jačeg daha može otpuhati. Gdje postoji kazna za neodgovorno ponašanje prema životinjama. Gdje bi amsterdam za svoj čin (koji ne opravdavam, da budemo načisto) platila globu od koje bi se u glavi zavrtilo da ne bi imala vremena tugovati za mrtvim psom. Gdje do tog čina ne bi ni došlo, jer bi se našlo načina da ga se spriječi... sve ono što ste vi navele... je, sve je to divno... ali ne kod nas. Ne u ovoj državi gdje ni čovjek nije zaštićen a kamoli pas.
svega smo se mi ovdje načitali...
i, koliko god mi ovakav čin bio stran i strašan, na ovome forumu je u ovih 12 godina bilo toliko tema koje su "na rubu"
pa nitko nije prijetio prijavama, zatvorima i kaznama
otvarale su se teme "treba li prijaviti zlostavljanje" kada su neke forumašice po cijelu noć slušale udarce, plač i zapomaganja žena i djece.
pa je uvijek ispadalo: šuti, samo ćeš si vraga navući za vrat!
pa se "legitimno" pričalo o kovertama koje se daju liječnicima pri porodu ili nekoj drugoj operaciji... nitko nije reagirao.
malo zgražanja i to je to.
pa se pisalo i o carskim rezovima "a la card"... pa opet nitko ništa.
a onda se događaju "slavonski brodovi" u kojima svi upiremo prstom u socijalnu službu
svakodnevno promatramo kojekakve nepravilnosti i šutimo, ne mrdamo, a sad smo se našle "ispravne" i prijetimo ženi koja je svoju odluku itekako okajala i koja će je pratiti cijeli život.
uostalom, zašto mislite da bi taj veterinar ugrozio svoju licencu; možda je čovjek i sam procijenio da je pas opasan?
ova tema je kontroverzna jednako kao i abortus ili voženje djeteta vez sjedalice.
pa nekako na kraju uvijek zaključimo da je odgovornost na onome tko to djelo i počini, da se nosi sa posljedicama i vlastitom savješću.
zakon ima jasno određene sankcije i prema onima koji pregaze čovjeka... pa ih većina šeta gradom bez ikakvih posljedica.
niti se ne pokaju.
ako tko može pomoći amsterdam da lakše podnese svoju odluku, neka pomogne.
ako ne... nema sada smisla bacati joj sol na ranu; mislim da smo svi shvatili koliko je u čijim očima taj čin okrutan bio.
amsterdam moraš nastaviti živjeti sa svojom odlukom, nitko od nas ne zna u potpunosti kako bi odreagirao u nekoj možebitnoj situaciji
vjerujem da u tom trenutku nisi umjela ni znala drugačije, hebiga
mislim da svatko od nas barem jednom u životu donese odluku koja nije ispravna i za koju se kasnije ispostavi da nije bila najsretnije rješenje
gle, to sve ulazi u životni staž i služi da nas nečemu nauči, da spoznamo nešto o samima sebi
usporedbe djeteta i psa jednostavno ne stoje, pa koliko god netko volio svog ljubimca i koliko god ljubimac bio dio nečije obitelji
vjerujem da je to posebna ljubav
ali nije dijete i ne može se te dvije stvari uopće uspoređivati - da se na glavu postavite
jako mi se sviđaju postovi od Mojce, apricot i flopice
i drago mi je da je netko tko je imao životinje napisao da je usporedba djeteta i životinje promašeno, da se ne izrazim grublje
nemam životinju, a da imam, vjerujem da bih se osjećala točno kako Mojca opisuje
moja najbolja prijateljica je dugo godina imala prekrasnog psa
voljela ga je i bilo joj je jako teško kad je uginuo
ali nikad, baš nikad nije usporedila psa s čovjekom, niti je imala potpuno povjerenje u svog ljubimca
i ne jedan put mi je rekla. "to je ipak samo životinja i ne možeš se pouzdati u njenu reakciju"
amsterdam, cure su ti sve tako lijepo napisale da ne znam što bih dodala
osim da se i ja u životu kajem za neke stvari
ali nosim se s njima kako najbolje znam i mogu, i istina je da vrijeme čini svoje
drži se
i, još nešto...
ako itko i pokuša poslati privatnu poruku amsterdam, sa bilo kakvom prijetnjom ili bilo čime ružnim, dobit će bann s Foruma
zato molim amsterdam da nam svaku takvu poruku prijavi
ajde, ima još nade za vlasnike pasa, nisu svi baš skroz "munjeni" kako mi se koji put čini čitajući ovdje i slušajući ih u našem parku :mrgreen: rekla sam frendici da ako počnem pričati o psu kao o djetetu, da me tresne s letvom po glavi :mrgreen:
Citiraj:
pa nitko nije prijetio prijavama, zatvorima i kaznama
apricot, molim te citiraj mjesta gdje se prijeti.
možda griješim, ovo je forumsko dopisivanje, no nekako mi se čini da ciljaš na mene. da sam htjela zakomplicirati situaciju prijavila bi autoricu bez da se ovdje javljam, bez da je savjetujem da traži brisanje postova te kontaktirala poznanike koji su u par navrata prikupili informacije potrebne za dizanje prijave i to podastrli policiji, vet.inspekciji i drž.odvjetništvu.
zar se ne smije nikoga upozoriti da je ono što radi i o čemu piše zakonski kažnjivo?!?
nisam tip koji će slati privatne poruke nepoznatim osobama osim ako im one ne mogu pomoći (zapravo, na rodu sam se registrirala kako bi privatno savjetima mogla pomoći jednoj curi). ako navedeš prijetnje mogu tebi poslati pp sa svojim osobnim podacima i imenama tebi osobno poznatih forumašica koje me poznaju u rl.
prvi dio je hipotetički, to se vidi
drugi dio je diskutabilan; ako se netko osjeti ugroženim, onda je bitan taj osjećaj
a ne možda i sama namjera onoga koji je "prijetio"
imali smo slučajeva "zlostavljanja" putem pp-ova, ja samo na vrijeme upozoravam
jer nismo mi ovdje forumska policija
nego ravnopravne sudionice i sudionici
Samo bih htjela komentirati ovo u vezi zatvorske kazne...
Svekrvina prijateljica je imala psa, ne znam koje pasmine,vjerojatno mješanac. Bio je velik, dobroćudan i nikad nikog nije napao. Šetala je s njim po poljskom putu i puštala ga da se istrči kad nikog nije bilo u blizini. Susjed je nešto prijetio jer se bojao psa i rekao da je ne želi više vidjeti izvan dvorišta a da pas nije na uzici.
Jednog nedjeljnog popodneva prošetala je sa psom izvan naselja i pustila ga je da hoda kraj nje bez uzice. S druge strane došao je susjed, sa suprugom i pekinezerom. Ovaj veliki pas došetao je do njih da ponjuši psa, kad je tip izvadio pištolj i na mjestu ga ubio. Vlasnica je stajala nekoliko metara dalje. Pozvala je policiju i na kraju su oboje dobili novčanu kaznu, on zbog nošenja oružja i pucanja u psa, ona zbog puštanja psa bez uzice na javnoj površini.
Što se tiče zgražanja na veterinara koji eutanazira zdravog psa, pa zar to ne rade svakodnevno psima iz azila kojima istekne 60 dana? Koja je razlika da je pas još bio 60 dana u azilu? Azili koji ne eutanaziraju pse, oni iz istog razloga imaju manje mjesta. Jednom sam zvala da prime psa kojeg smo pronašli, pa su me otkantali da nemaju mjesta i nek se probamo sami za njega pobrinuti, tak da smo sami okolo tražili udomitelja.
Možeš li, molim te, konkretno napisati koji su to.Citiraj:
no kill azil koji prima pse samo sa određenog područja (rijetki su u hrvatskoj)
Treba mi.
Ja ne kužim što znači izjednačavati psa i dijete. Izjednačavati brigu, nježnost, pažnju .. ? Kupiti psu kaputić za zimu pa ne kupiti djetetu jer nemaš više novaca ili kaj? Znam da ima ljudi kojima svaka iskazana briga za psa ide na živce i iritira ih - svakodnevno se s tim susrećem jer je moja mama takva. Ona dovede moje dijete iz škole a pas je sam doma, pa kad zovem i pitam za psa (a pitam je li piškio i kakao jer hoću da dijete to čisti a ne baka) onda ona odmah frkće da kaj se ja tako brinem za tog psa.
Samo bi se kratko nadovezala na ovo što piše flopica, znam dosta lljudi, i uzgajivača i vlasnika, nakupilo se kroz život, koji su mrtvo ladno odveli zdravog psa na uspavljivanje bez da su okom trepunili, a kamoli se pokajali. Tako da, tema je teška, ali i poučna.
Što se tiče zakona, voljela bi da postoji zakon i za ograničvanje štancanja štenaca uzgojem kao i da postoji odgovornost uzgajivača, odnosno suodgovornost za svako prodano štene u neodgovarajuće ruke ili obitelj, kao i odgovnost i suodgovornost onih koji isto to rade sa mješancima.
Za početak, uspoređivati eutanaziju psa s eutanazijom ljudskog člana obitelji, jer i to pitanje se povuklo.
Na žalost, znam preko nekoliko primjera gdje se pas ne izjednačava s ljudskim članovima, nego se njegove potrebe (stvarne, kao i umišljene od vlasnika) uvijek stavljaju na prvo mjesto.
imam i ja jedan takav primjer. moj rođak, ekstra talent za muziku, svirao klavir. proglašavali su ga čudom od djeteta, novi pogorelić, we.
mama imala dvije dobermanke.
koje btw, nisu podnosile jedna drugu, svaka je bila u svojoj sobi, u malom dvosobnom stanu, nedaj bože da se susretnu, poklale bi se.
neću nikad zaboraviti. došli kod njih u posjetu, ove dvije na lajni, reže ko pomahnitale. krasni psići. mi sjeli. pustili jednu, kao neće ti ništa. samo ne smiješ pokazivati da te je strah. moš misliti.
epilog - oba dvije nisu podnosile zvuk klavira.
i, klavir je morao van iz kuće. dečko je prestao svirati klavir. danas je to odrastao čovjek, tužnog života (skuplja boce po zg).
a mama je natrpala stan sa životinjama, u jednom trenu je imala 17 mačaka i 5 pasa u dvosobnom stanu.
luda žena.
a ti dobermani, dobro da nisu nekog rastrgali.
trebalo bi te pse provjeravati, da postoji neki godišnji test osobnosti, il što već, zajedno s cijepljenjem.
i psiho-test za vlasnike.
Dobro, to je ta drastična usporedba koju je napravila mim ali preko nekoliko puta je na topicu spomenuto izjednačavanje pasa i djece pa mene zanima kakvo je to točno ponašanje.
Ja inače, na žalost, znam isto tako preko nekoliko primjera gdje se potrebe psa stavljaju na zadnje mjesto, ili se uopće ne uvažavaju.
Evo jučer sam ispred svoje zgrade čula mladu ženu koja je išla nekome na rođendan i prije ulaska u zgradu je nervozno nekome na mobitel govorila da ode u njen stan i da psu jesti jer tom psu danas još niko nije dao hranu - bilo je osam navečer.
(eto svašta čovjek čuje dok šeće psa)
Pa ja bi rekla ono skroz sažeto, što se tiče odgoja, jasne regule i dosljednost.
A što se tiče ostaloga, psa i dijete u drugom kontekstu ne bi poistovječivala jer psi i životinje općenito, za razliku od ljudi nemaju razum.
Eocionalnost pasa također nije do kraja istražena, ima masu slučajeva, to smo svi barem jednom čuli kako je pas spasio život, kako je umro od tuge na grobu vlasnika, kako je mačka srušila teblete nepokretnoj vlasnici kada si je ova htjela okončati život itd.., ali da pas, odnosno životinja može imati dublje osjećaje nego dijete ili čovjek, koliko god voljela životinje, iskreno sumnjam.
Ustvari malo sam se krivo izrazila, u biti sumnjam da životinje, psi u ovom slučaju mogu i imaju jednako duboke osjećaje ljubavi ili empatije kao što ih ima ljudsko biće.
Iako s druge strane, psi nisu ustanju raditi opaćine i biti monstrumi kao što to može biti čovjek, ali za to je isto zaslužan jednim dijelom i izostanak razuma.
kao što se često zna dogoditi, topic je krenuo dalje od prvobitnog posta. meni je posljednji amsterdamin post sasvim dovoljan da ženi nemam što više reći. nemam iskreno rečeno nikakve riječi opravdanja za njen čin, ali kao što vidim, žena je svjesna svega. pa nema potrebe se ponavljati.
istovremeno mi je drago da je u prolazu navela sve mogućnosti koje se nude u ovakvim situacijama, čisto radi edukacije (nismo li edukativan forum?). također ne vidim ništa sporno u tome da je navela da se na kraju svega ipak radi o kaznenom djelu (ili barem postoji opravdana sumnja da se radi o k. djelu, jer ne znamo sve pojedinosti). i to je itekako bitno napomenuti. skretanje pozornosti da se ovim činom možda počinilo kazneno djelo za mene ne predstavlja nikakvu prijetnju. to je činjenica.
Čitaš površno, oprosti.
Ja nisam usporedila dijete i psa nego mogućnost i želju za eutanazijom člana obitelji koji uopće ne razumije o čemu se radi, bespomoćan je, ovisan o odraslima, a istim tim odraslima njegovo je ponašanje neprihvatljivo i teško za podnositi.
A što se prijetnji tiče-mislim da je upozorenje pretjerano i "puhanje na hladno". To što sam zgrožena ubojstvom zdravog psa ne znači da ću ikome prijetiti ili ići istraživati podatke dotične osobe. Njoj na dušu ide učinjeno. Što se, pak, upozoravanja na zakon tiče-zar nije bila tema u kojoj se pisalo o nezakonitnom iznajmljivanju apartmana pa se i tamo pisalo o mogućnosti prijave nezakonite rabote?? Normalno je da se nekog upozori na zakon. Kao što sam to svojedobno bila slobodna napraviti kod ilegalnih poroda kod kuće i zakonskog gonjena primalja koje rade na crno. Upozoriti ne znači prijetiti. Činjenica je da se za svaki čin koji se kosi sa zakonom može dobiti kazna. Zašto bi to bilo zabranjeno napisati??? Pitanje je retoričko.
I stvarno mi nije jasno kako dio vas želi da ovo bude tema podrške nekom tko je dao ubiti živo stvorenje bez ikakvog razloga osim osobne komocije. Ako je tako-stvarno se odjavljujem jer tu podršku za takav okrutni čin nikome ne mogu pružiti. Mogu samo poželjeti da svi oni koji krše zakon na bilo koji način budu primjereno kažnjeni.
Ali ovo nije tema podrške, barem je nisam tako shvatila ni doživjela.
Samo što je moj stav, napisala sam i zašto, da vlasnici u mnogim slučajevima ne bi trebali biti jedini odgovorni i krivci niti za odgoj niti za napuštanje životinje u ovom slučaje evo i eutanazije,jer da nema toliko štenaca na "tržištu" i da se vodi računa koji pas, pasmina, odnosno štene je prikladno ili neprikladno za koju obitelj ili vlasnika, i azili bi bili vjerojatno poluprazni. A ako bi itko trebao poznavati pasminu koju uzgaja to je onda uzgajivač, od njih sve kreće, a ovdje se upravo radi koliko sam shvatila o rasnom psu, pa zato i stavljam naglasak na to.
Previšese uzgaja, a premalo educira, još uvijek.
I ti misliš da je ovo ok? ajde, u redu da je dobila kaznu za vođenje psa bez uzice, ali da je ovaj koji je nosio oružje i ubio psa jednako kriv mi je van pameti. ali više se ničemu ne čudim. i opet je u tom slučaju krivac čovjek, a ne pas...al eto, mi smo superiorniji pa ko to šiša.
Na početni post nemam više što dodati...amsterdam je u svom zadnjem javljanju sve rekla.
Može se donekle tome stati na kraj ako je uzgajivaču stalo. Kolega ima prekrasne pse, prodaje ih samo ako procijeni da se osoba o njemu može brinuti na adekvatan način i prilikom prodaje sastavlja ugovor koji nosi klauzulu da u bilo koje doba može doći provjeriti kako se o psu brine. Ukoliko se ne poštuje dogovoreno ima pravo uzeti psa bez naknade novom vlasniku. I nema te love za koju bi štene prodao ako kupac ne želi potpisati takav ugovor. Naravno, riječ je o štencima koji se ne "štancaju".
A što se ostalog tiče-sumnjam po opisu iz prvog posta da se radilo o opasnom psu. To je tipičan primjer neodgajanja koji je vjerojatno kulminirao time da je dijete stiglo u obitelj: priča o Lunji i Mazi bez sretnog kraja.
O kršenju zakona ne bih jer se po n-raznih tema dozvoljava isto. Od lažnih "čuvanja trudnoće", zapošljavanja u svrhu dobivanja porodiljne naknade, podrške necijepljenju, ilegalnim porodima.... Reagira se, ali prekasno i potpuno bez sankcija za one koji podršku ilegalnim radnjama daju. Je li itko baniran zbog toga? Razuvjerite me ako kažem da se to nikad nije dogodilo.
i da još nešto nadodam...
iako psa smatram članom obitelji nisam otišla toliko daleko da njegove potrebe izjednačavam s našim. tako da moj B nema odjeću, obuću i ostali pripadajući asesoar ili kako se to već zove, uglavnom jede i pije iz svojih posudica na podu, u šetnji je većinom na lajni jer izrazito ne voli starije i veće pse od sebe... i da, kastriran je, što vlastitoj djeci ne bih nikad napravila :mrgreen:.
toliko.